Na pitanje što bih bila da nisam nutricionist, odgovorim kao iz topa – poljoprivrednik, vrtlar ili veterinar. Volim nutricionizam, ali ne volim duge sate sjedenja koji dolaze u paketu s ovim zanimanjem. Predstavljam devijaciju u obiteljskom stablu fizičkih radnika. Netko mora biti crna ovca. Moje prabake i pradjedovi ranom su zorom, natovareni hranom kao mazge, pješačili od Umaga do Trsta. Živjeli su od onoga što su uzgajali doma i prodavali na tržnici. Bake i djedovi jedan su dio dana vodili krave na ispašu i kopali u polju, a drugi dio dana radili kao stolari i mehaničari. Roditelji su prijepodneva provodili na poslu bez sjedenja, a poslijepodneva na obiteljskoj farmi. Sada dolazim na red ja, koja sjedim od jutra do sutra. Zasitilo me to beskonačno sjedenje još u mojim studentskim danima. Zato sam se počela baviti atletikom. Postala sam sprinter.
Trener, sportaš, rezultat i rizik
Prvi trener kojem sam se bila javila, ponudio mi je mjesto u njihovu klubu pod uvjetom da pijem „neke tablete za bolje rezultate” koje će mi on davati. Bila sam još tinejdžerica. Rekla sam im ono što je Ariana Grande rekla puno godina poslije: „Thank you, next!” Nisam nikad saznala o kojim je tabletama riječ. Odbila sam njegovu ponudu i krenula rekreativno trenirati za drugi klub koji nije imao takve zahtjeve.
Moje iskustvo nije bila iznimka. Ono se savršeno uklapa u suvremene statističke podatke, prema kojima 70 % tinejdžera uzima dodatke prehrani, a samo 13 % njih je za savjet pitalo nutricionista, liječnika ili ljekarnika. To nije dobro, ali može i gore, pa tako 10 % tinejdžera rekreativaca uzima steroide, hormone koji su zabranjeni jer su vrlo opasni za zdravlje. Puno se priča o mišićima Sylvestera Stallonea, Jeana Claudea van Dammea, Arnolda Schwarzeneggera, a malo o njihovim infarktima srca potaknutim steroidima. Štoviše, adolescenti koji uzimaju legalne, bezopasne dodatke prehrani u tako ranoj dobi, poslije u sportu lakše pribjegnu dopingu.
Treneri imaju velik utjecaj na ponašanje mladih sportaša. Tanka je crta između rezultata i rizika za fizičko i psihičko zdravlje mladog sportaša, rekreativca ili profesionalca. Svjedočili smo tome gledajući shrvanu klizačicu Kamilu Valijevu na Zimskim olimpijskim igrama.
Od lavljeg srca do kofeina i kreatina
U ljudskoj je prirodi oduvijek gorjela želja za poboljšanjem tijela. Olimpijci i vojnici u Staroj Grčkoj jeli su lavlje srce i jelenja jetra vjerujući kako će tim putem prisvojiti snagu lava i jelena. Ovo je savršeni primjer placebo učinka dodataka prehrani na izvedbu sportaša.
Ipak, sportska znanost mnogo je truda uložila i ulagat će uvijek u otkrivanje tvari (i doza) koje će poboljšati izdržljivost, jakost i snagu sportaša. Takve tvari nazivamo ergogenim sredstvima.
Natrijev citrat i natrijev bikarbonat poslužit će plivaču ili sprinteru na 400 metara koji želi poboljšati anaerobnu izdržljivost tako što će neutralizirati stvorenu kiselinu u mišićima sportaša. Aminokiselina beta-alanin, aminokiselina arginin i nitrati doprinijet će boljoj aerobnoj izdržljivosti maratonca, skijaša ili biciklista time što će beta-alanin povećati razinu molekule karnozina, koja prenosi masne kiseline (osnovne jedinice koje grade masti) u stanicu mišića, gdje će se rabiti kao izvor energije. Arginin i nitrati smanjit će potrošnju kisika tijekom velikih napora i povećati u krvi razinu nitrita – molekule koja širi krvne žile, što poboljšava opskrbu mišića krvlju. Gimnastičarka, bacač diska ili dizač utega poboljšat će snagu i jakost tako što će povećati razinu kreatina u mišićima. Ta je molekula glavni izvor energije u mišićima prilikom tako intenzivnih, ali kratkotrajnih aktivnosti kao što je, primjerice, dizanje utega. A tu je i kofein, koji lako dolazi do mozga, smanjuje osjećaj umora i potiče stvaranje adrenalina u simpatikusu – onom dijelu našeg živčanog sustava koji je odgovoran za spremnost na akciju i brzu reakciju. Fight or flight! Kofein također potiče bolje iskorištavanje masti dok štedi rezervu glikogena u organizmu.
Ti učinci na organizam pogoduju raznovrsnim sportašima. Ipak, uvijek se nameće pitanje koliko ima smisla rekreativcu poput mene (koji je odlučio postati nutricionist, a ne novi Usain Bolt), kupovati dodatke prehrani za bolje rezultate na treningu. U konkurenciji sportskih napitaka, sokova, ledenog čaja, alkohola, kave, vode, mineralne vode, nema tekućine koja će tijelo hidratizirati bolje od mlijeka. Dokazano. Sok od višnje ubrzat će oporavak nakon trčanja. Sok od cikle povećat će protok krvi do mišića. Podanak đumbira smanjit će bol nakon napornih treninga. Popis hrane se nastavlja… Može li se novac koji bi rekreativac uložio u ergogena sredstva bolje uložiti? Vjerujem da može.
Autorica:
