Zaista ne postoji dobar trenutak za razboljeti se. No, apsolutno najgore vrijeme za razboljeti se je vrijeme godišnjih odmora. Bilo da je to prehlada, grlobolja, gripa ili probavne tegobe. Ako ste ovo ikad doživjeli, scenarij vam je vjerojatno poznat. Glavobolja, osjećaj umora, kašalj i temperatura koja redovito počinje s prvim danom godišnjeg odmora. Zvuči poznato?
Bolest godišnjeg odmora zaista postoji. Taj se fenomen u literaturi naziva „leisure sickness“, odnosno bolest godišnjeg odmora. Bolest godišnjeg odmora razvija se tijekom godišnjeg odmora, kako i samo ime kaže, ali se kod nekih osoba može manifestirati već i tijekom vikenda. Iako je teško procijeniti stvarnu raširenost bolesti, literatura navodi postotke od oko 3% u općoj populaciji. Danas se pojam bolesti godišnjeg odmora koristi kao krovni izraz za osjećaj nelagode ili bolesti tijekom slobodnog vremena, vikenda ili godišnjeg odmora, a ne nužno kao klasična dijagnoza. To može uključivati sve – od stvarne bolesti poput prehlade ili gripe, do simptoma poput bolova u mišićima, mučnine, umora i glavobolje (čak i migrene), bez jasne infekcije kao uzroka. Zajednički nazivnik je uvijek taj kako se tegobe pojavljuju upravo onda kada ste na odmoru.
Prvi takav fenomen opisali su nizozemski psiholozi Ad Vingerhoets i Maaike van Huijgevoort sa Sveučilišta u Tilburgu, koji su davne 2002. godine objavili prvu pilot studiju o ovom fenomenu i nazvali ga „leisure sickness“.
Razlozi za ovaj fenomen su višestruki. Znanstvenici smatraju kako se ova bolest razvija kod osoba koje se primarno psihološki, a posljedično i fizički, teško mogu prebaciti iz radnog modusa u stanje opuštanja, zbog izraženog osjećaja odgovornosti, ambicioznosti i anksioznosti. Zbog nemogućnosti prilagodbe tijela na funkcioniranje u uvjetima godišnjeg odmora, ove osobe postaju osjetljive za razvoj bolesti godišnjeg odmora. Od bolesti godišnjeg odmora zapravo obolijevaju osobe koje svjesno, a najčešće nesvjesno, ne žele ići na godišnji odmor. Odnosno njihov um to ne želi. Iako priča s ovim fenomenom zvuči apstraktno, razvoj bolesti ne zvuči uopće toliko nelogično ako u obzir uzmemo sve što se u tijelu događalo prije godišnjeg odmora.
Postoji više mehanizama kako se ova kombinacija okolišnih i psiholoških čimbenika prelijeva u razvoj bolesti godišnjeg odmora. Nakon Hansa Selyja i njegovog rada na teoriji stresa, znamo kako su psihička stanja i bolesti tijela nerazdvojni. Veza između nemogućnosti prilagodbe na godišnji odmor i bolesti godišnjeg odmora primarno su hormoni. Hormoni, kao kemijski signali koji kolaju našim krvotokom, utječu na živčani i imunološki sustav. Naše nadbubrežne žlijezde luče hormone kao odgovor na hormone iz naše hipofize. Hormoni poput kortizola i adrenalina drže nas budnima, fokusiranima i često potiskuju fizičke simptome bolesti. Naša hipofiza pak usko komunicira s našim hipotalamusom, odnosno centrom za homeostazu. Hipotolamaus je odgovoran za održavanje ravnoteže u tijelu: po pitanju tjelesne temperature, apetita, sna ali i stresa. Ukoliko je naš mozak neprestano aktivan i u punom radnom pogonu, to će posebno podražiti hipotalamus kao centar za ravnotežu u našem tijelu, što će se posljedično odraziti i na našu hipofizu, nadbubrežnu žlijezdu, adrenalin, noradrenalin i kortizol.
Upravo je hormonalna os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda odgovorna za „raspad sustava“ kod osoba s bolestima godišnjeg odmora. Zbog prekomjerne aktivacije ove osi, njihovo tijelo je preplavljeno adrenalinom, noradrenalinom i kortizolom dok rade. Njihovo tijelo radi u 5. brzini, u smislu visoke aktivacije svih fizioloških funkcija koje osiguravaju da naše tijelo savršeno obavlja sve zadatke koje mu mi, kao upravitelji svog hipotalamusa, zadajemo. Posebno jak učinak ovi hormoni imaju na naš imunitet. Kad je os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA) jako aktivna, potencijal našeg imunosnog sustava smanjuje se kako vrijedne resurse unutar tijela ne bismo trošili na upalu i imunosne procese. Ne čudi stoga kako ćete upravo na godišnjem odmoru platiti danak za to, u obliku neke prehlade ili gripe.
Pored hormona, drugi krivac za bolest godišnjeg odmora je fokus. Promjenom rutine dolazi neizbježno i do promjene fokusa. Naš mozak je rob navike. Kad više ne sjediš za računalom ili kad ne trčiš po radnom mjestu, dok bjesomučno provjeravaš poruke i mailove i hektično odgovaraš na pozive, mozak ti se nalazi u nepoznatom teritoriju. I mora brzo pronaći adekvatnu zamjenu za stvari koje ga okupiraju tijekom radnog vremena. Jedna opcija je vrtjeti scenarije vezane uz posao. „Što radi konkurencija?“, „Hoće li kolege moći bez mene dovršiti projekt?“ i „Što šef misli o meni ovako?“, potpuno su legitimna pitanja koja će mozgu uvelike otežati prilagodbu na režim godišnjeg odmora u vidu katastrofičnog razmišljanja. Druga stvar kod fokusa je što ćemo na godišnjem odmoru biti primorani fokus posvetiti svom tijelu. Tako mnoge zanemarene fizičke boljke do izražaja dolaze tek kad stanemo sa svojom poslovnom rutinom. Micanje fokusa s mailova, poruka, poziva, lista i projekata na samog sebe, bilo to zdravstveno ili karijerno, može dodatno potaknuti razvoj bolesti godišnjeg odmora.
Pored hormona i fokusa, treći mehanizam odgovoran za razvoj bolesti godišnjeg odmora su nove klice s kojima se susrećemo na godišnjem odmoru. Putovanja sredstvima masovnog transporta uključuju boravak u prostorima i prostorijama s puno ljudi i ograničene cirkulacije zraka, što je idealna okolina za prijenos patogenih klica. Dodatno, izloženost suhom zraku ventiliranih prostora olakšava sam prijenos uzročnika i slabi sluznu barijeru gornjeg dišnog sustava.
Bolest godišnjeg odmora zaključno se razvija uslijed tri glavna mehanizma: pada imuniteta zbog djelovanja hormona odgovora na stres, promjene fokusa s poslovnih obaveza na karijeru i vlastito tijelo i izloženosti potencijalnim uzročnicima infekcija. No, treba istaknuti kako je i dalje ovaj fenomen relativno slabo istražen. Tako da ćemo možda ubuduće otkriti i neke nove mehanizme.
No, ako ste ikad patili od bolesti godišnjeg odmora postoji jedna pozitivna vijest – niste sami. Vaše tijelo zaista vam ne pokušava sabotirati planove niti vas želi kazniti zbog odlaska na zasluženi odmor. Radi se o potpuno prirodnim mehanizmima i procesima, koji se događaju u svima nama. Radi se jednostavno o tome da kod nekih ljudi i puki odlazak na godišnji odmor može predstavljati prevelik šok za organizam.
No, ima li nade? Jeste li osuđeni na više od 10 godina bolesti godišnjeg odmora, ako jednom i kod vas krene ova pošast?
Definitivno ne. Ako sagledamo sve različite mehanizme koji vode do pojave ove bolesti, postaje jasno kako postoje vrlo jednostavni načini kako suzbiti razvoj ove bolesti. Ako gledamo literaturu i iskustva osoba koje su se uspješno izliječile od bolesti godišnjeg odmora, onda su preporuke kao što je promjena posla, i promjena stava prema poslu i stava prema životu općenito. No, može i manje drastično!
Prva i glavna preporuka je definitivno ublažiti prijelaz s radnog režima na režim godišnjeg odmora. Smanjiti radno opterećenje tijekom dana i tjedana netom prije godišnjeg odmora, zadržavanje nekih elemenata rutine radnog dana tijekom godišnjeg odmora, i planirati vrijeme za odmor i oporavak tijekom prvih dana godišnjeg odmora.
Druga preporuka je ne opterećivati se ako simptomi krenu. Odnosno, ne paničariti. Sad, kad znate što je bolest godišnjeg odmora i zašto nastaje, svjesni ste kako će bilo kakav dodatan stres dodatno potaknuti lučenje hormona i dodatno oslabiti vaš imunitet. Dajte sebi i svom tijelu vremena vratiti se u ravnotežu i napuniti baterije. Najgore što možete učiniti kad je riječ o ovoj bolesti je dodatno se fokusirati na njezine negativne konotacije.
Treća preporuka je pripaziti na higijenu tijekom putovanja i prvih dana boravka, pogotovo na novim i egzotičnim destinacijama. Ako već i jeste imunosuprimirani, vašem tijelu ne treba nova beštija s kojom se morate naučiti nositi. Ako imate bolest godišnjeg odmora, već ste mu vi sami dovoljna beštija s kojom se, očito, još nije naučio nositi. Sretan vam put! Ili možda prigodnije – uzdravlje!
