„Blagost” – riječ koju je teško jednoznačno definirati. Riječ kojom se rijetko koristimo, osim ako ne opisujemo nekog iznimnog i posebnog. „Blagost” je riječ koja označava nešto uistinu jednostavno – dobre namjere prema drugim živim bićima i prema samome sebi. Jednostavno, a opet tako teško prizvati u svijetu punom izazova i stresa. Nažalost, blagost iskazujemo rijetko i najčešće samo prema najmilijima. U ovom članku pokušat ćemo vam pojasniti zašto je blagost nužna ako želimo živjeti zdrav, ispunjen i sretan život i zašto bez blagosti ne možemo postići punu životnu ravnotežu, a ni mentalno zdravlje.
Blagost nas približava drugima, čini nas suosjećajnima, prijateljski nastrojenima, empatičnima i pristojnima prema drugima, ali i prema sebi jer osjećaji koje doživljavamo u trenutcima blagosti ostavljaju na nas blagotvoran učinak. Ako se usmjerimo na blagost prema drugima, mi se učimo biti blagi prema samima sebi, prema načinu na koji razmišljamo, ali i prema stanju u kojem se nalazimo. Svaka osoba kod sebe primjećuje nesavršenosti, mane, pa i nedostatke, no kako se prema njima odnosimo, određuje razinu stresa koju doživljavamo u životu. Blagost nam pomaže da prihvatimo loše i budemo strpljiviji u procesu promjene.
Svakodnevna djela blagosti iznimno su važna za mentalno zdravlje, a riječi i osmijesi koji se pritom razmjenjuju, ostaju dugo u našem pamćenju. Nošenje maski i tjelesno udaljavanje sigurno nisu pomogli našem mentalnom zdravlju jer je baš ta svakodnevna blagost bila onemogućena. Koliko nas „košta” blaga riječ upućena djelatniku za blagajnom u dućanu? Ništa. A koliko će dobroga napraviti? Puno!
Blagost unaprjeđuje naš wellbeing, što i sam prijevod te riječi govori: wellbeing je „blagost-anje”! Naime, zbog blagosti osjećamo se dobro, ali i zadovoljavamo osnovne psihološke potrebe za prihvaćanjem i pripadanjem. Djela blagosti „pale” dio mozga zadužen za nagrađivanje pa samim time potiče naše prosocijalno ponašanje: približava nas drugima i jača naše socijalne veze. Ponašanje u blagosti potiče lučenje serotonina („hormona sreće”) i oksitocina („hormona pripadanja”), što će povećati osjećaj povjerenja kod nas, ali i smanjiti osjećaje anksioznosti i straha. Jeste li znali da blagost upućena starijima može imati pozitivan utjecaj na njihovu dugovječnost? Koliko nas „košta” blaga riječ starijoj osobi u prolazu ili komentar o tome kako baš danas lijepo izgleda? Ništa. Koliko će dobroga napraviti? Baš jako puno!
Čak i ako gledamo druge kako šire blagost, osjećat ćemo se bolje, što znači da imamo i odgovornost biti blagi jer ćemo na taj način najbolje utjecati na razvoj vlastite djece, a i bit ćemo im dobar model.
Ono što nas najčešće sprječava u iskazivanju blagosti ili komplimenata prema drugima socijalna je anksioznost koja se pojavljuje u trenutcima kad trebamo nešto lijepo reći osobi s kojom nismo jako bliski (stranac u prolazu). Osjećamo nervozu jer mislimo kako će se naš kompliment možda krivo interpretirati, pa samim time mislimo i da će se druga osoba također osjećati loše. Naš je savjet: Samo krenite! Osjećaj nervoze brzo će nestati kad vidite osmijeh na licu prolaznika kojem ste poklonili svoju dozu blagosti taj dan, a lijepo će vas iskustvo potaknuti da budete blagi i sutra.
Završit ćemo riječima pjesnika Franka Turnera:
“So before you go out searching
Don’t decide what you will find
Be more kind, my friends, try to be more kind.”
Ili u slobodnom prijevodu: Prije nego doneseš zaključak, samo probaj i budi blag, budi više blag.
Autori:
Ponekad imamo osjećaj kako su ljudi danas sve manje „zdravi”. U usporedbi s našim starijima kao da smo postali boležljiviji. Je li razlog tome poboljšana medicinska skrb, pa samim time i češća dijagnostika bolesti, ili su onečišćenje okoliša i moderan način života stvorili boležljive generacije?
Danas se smatra kako sve više ljudi boluje od takozvanih pretkliničkih bolesti (preclinicaldisease). Pretklinička bolest definirana je kao stanje u kojem postoje određeni simptomi, ali bolest nije potvrđena laboratorijskim nalazima ili se pak prate promijenjeni laboratorijski nalazi, ali se ne javljaju nikakvi simptomi. Uzmimo kao primjer naše krvne žile. U fazi pretkliničke bolesti stanice koje oblažu našu krvne žile počet će „starjeti” – stvarat će se naslage po njima te će slabije reagirati na promjene krvnog tlaka. To će se očitovati ili simptomima ili laboratorijskim nalazima. Kad se ta ista krvna žila potpuno ispuni naslagama i začepi, razvit će se klinička bolest, primjerice, infarkt mozga.
Moderna znanost porast pretkliničkih bolesti pripisuje fenomenu „intestinalne hiperpermeabilnosti”, odnosno povećanoj propusnosti crijeva, pri kojoj u organizam ulaze štetne tvari. Rizični čimbenici za takvo što su:
– uzimanje antibiotika
– stres
– primjena različitih lijekova, primjerice, protiv bolova
– prehrana bogata mastima i/ili kalorijama
– prehrambeni proizvodi koji sadrže GMO
– kemijski tretirana i procesirana hrana
– konzervansi.
Čitajući ovaj popis, čini nam se kao da se približavamo odgovoru na pitanje s početka. Kad se usporedimo s našim starijima, puno smo više izloženi navedenim rizičnim čimbenicima.
Međutim, što nam je činiti? Suvremena, zapadna medicina nije fokusirana na liječenje bolesti u pretkliničkoj fazi. Liječnici i zdravstveni profesionalci educirani su za liječenje kliničkih, potpuno razvijenih bolesti i imaju spremna učinkovita rješenja kad se bolest razvije te se može točno identificirati i kvantificirati.
Suvremena znanost stoga se uputila u potragu za rješenjima u drugim medicinskim tradicijama, kao što je tradicionalna kineska medicina. Ona je stara tisućljećima i temelji se na nekoliko principa. Za ying-yang svi smo čuli. Možda manje poznat, ali u kontekstu propusnosti crijeva i naših pretkliničkih bolesti vrlo je zanimljiv pojam qi (chi), odnosno„energija”. On označava vitalnu energiju koja hrani cijeli organizam, a prema vjerovanjima, stvara se većinom u našem probavnom sustavu. Prema kineskoj medicini, manjak qija odražava se na sve organske sustave, slično kao što danas znamo da propusnost crijeva dovodi do poremećaja imuniteta i upale u našem organizmu. Pokušavajući riješiti taj problem, došlo se do prakticiranja fekalne transplantacije. Pojam fekalne transplantacije, odnosno presađivanja stolice zdravih donora u svrhu liječenja poremećaja probavnog sustava, u kineskoj medicini spominje se još od davne 350. godine, i to prije Krista, kad je zabilježeno da je kineski liječnik Ge Hong liječio akutno trovanje hranom terapijom „žute juhe”, koja se pripravljala od stolice zdravih donora. On je vjerovao kako će davanjem „žute juhe” potaknuti proizvodnju qija u pacijenata.
Usporedbe radi, prvu je fekalnu transplantaciju u zapadnoj medicini proveo američki kirurg, dr. Ben Eiseman, čak 1600 godina nakon svoga kolege Ge Honga. Međutim, kaska li zaista zapadna medicina za kineskom toliko kad govorimo o pridavanju važnosti probavnom sustavu u našem zdravlju?
Ocem moderne, zapadne medicine smatra se grčki liječnik Hipokrat, koji je živio 400 godina prije Krista. Jedna je od njegovih najpoznatijih izreka kako „sve bolesti započinju u crijevima”. I on je, slično svojim kineskim kolegama, veliku pozornost pridavao ulozi intaktnosti crijeva u našem zdravlju. Iako se čini kako su ta vjerovanja dugo bila potisnuta, razvoj novih znanstvenih metoda iz područja molekularne biologije doveo je do toga da se podrijetlo naših bolesti počinje nazirati u crijevima. Baš kao u kineskoj medicini.
Što to znači za nas danas? Postoji li način da zaštitimo cjelovitost naših crijeva? Naravno, možemo se kloniti spomenutih rizičnih čimbenika, koliko je to danas uopće moguće. Ili možemo pokušati preparatima tradicionalne kineske medicine. Ono što spaja tradicionalnu kinesku medicinu i najnovije spoznaje funkcionalne su namirnice s probiotskim bakterijama. Drevni Kinezi veliku su pozornost pridavali fermentiranoj hrani u održavanju i poboljšavanju vitalne energije – qija. A moderna znanost i zapadna medicina otkrile su kako su upravo dobre, probiotske bakterije ključ u održavanju normalne funkcije naših crijeva. One nas štite od razvoja bolesti u njihovoj ranoj, pretkliničkoj fazi. Ne moramo vjerovati da se u crijevima generira naša vitalna energija, odnosno qi, ali nedvojbeno je da u harmoniji probavnog sustava leži ključ našeg cjelokupnog zdravlja. Funkcionalne namirnice s probioticima mogu biti odličan način postizanja i održavanja te harmonije. Dobar tek!
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
Interes za zdrav imunitet nikad nije bio veći. Ljudi diljem svijeta žele imati imunitet sa supermoćima koji će ih štititi od virusa, primarno koronavirusa, ali i onih starih no name virusa i bakterija koji su uvijek u optjecaju, samo manje popularni posljednjih mjeseci.
Imunitet čini vojska bijelih krvnih stanica zvanih leukocitima. Sitni, ali dinamitni, leukociti su naši čuvari od virusa i bakterija, kojima u tijelu nije mjesto jer samo prave nered, tj. uzrokuju infekcije. Mi jedemo kako bismo, među ostalim, nahranili leukocite,koji potom mogu ispunjavati zadatak bodyguarda. Kao što često volim reći, ni leukociti ne žive od ljubavi i zraka. Oni također trebaju vitamine, mineralne tvari, omega 3 masne kiseline i proteine.
Danas vas želim upoznati s hranom koja nas vodi do blistavog imuniteta u punoj funkciji. Svu hranu lako ćemo naći u našim vrtovima, voćnjacima ili na njivama jer priroda pruža sve nadohvat ruke. Kako bi naš imunitet bio optimalan, a ne neki slabašni wannabe imunitet, nužno je redovito jesti voće i povrće. 1 + 1 > 2. Aristotel je tvrdio kako je cjelina veća od zbroja svojih sastavnica. Prehrana kao cjelina raznovrsne hrane to nam je potvrdila. Ne postoji jedna vrsta superhrane.
Prehrana bogata raznovrsnom hranom biljnog podrijetla je super. Ruku na srce, ne možemo očekivati da će nas davljenje u češnjaku zadnji čas spasiti od prehlade ako smo kronično neispavani, živimo od kave, pekarnice i salame te eventualno koje banane. Zadah po češnjaku može držati podalje vampire na poslu, ali za viruse i bakterije potreban je timski rad raznovrsne hrane koju ćemo svakodnevno poslužiti na tanjuru.
Na prvom koraku srećemo sezonsko voće: jabuke, kruške, grožđe, šljive, pomikaki, nar, žižule, pa potom mandarine, naranče, limune i kivi. Birajmo sezonsko voće jer je ono najbogatije vitaminima i antioksidansima. Jedimo barem dvije porcije voća na dan. Naučili smo što je jedna porcija voća u tekstu „Voće kao superhrana”. Ne škrtarimo s porcijama. Što više sezonskog voća, to bolje.
Težimo tome da nam izbor voća ne bude jednoličan, već šarolik. Umjesto kile banana na dan, birajmo barem dvije različite vrste voća, različitih boja. Jer boje su in. Žuta, narančasta, crvena, ljubičasta, zelena. Svaka boja nosi sa sobom svoje protuupalne antioksidanse. Što je veći broj različitih antioksidansa koje pružamo našem tijelu, to je imunitet bolje kalibriran.Imunosni odgovor na viruse i bakterije mora biti brz, učinkovit i jak, ali ne prejak. Imunosni odgovor mora biti taman.Naš imunosni sustav mora biti u ravnoteži.
Na drugom koraku srećemo sezonsko povrće: mrkve, paprike, artičoke, rukolu, salatu, ciklu, rajčice, tikvice, prokulice, cvjetaču, brokulu, kupus, peršin, kelj, blitvu, špinat, koromač, luk i patlidžan. Birajmo sezonsko povrće jer je ono najbogatije mineralnim tvarima, vitaminima i protuupalnim antioksidansima. Neka svaki ručak i svaka večera sadrže barem jednu porciju povrća. Jedna porcija povrća odgovara jednoj velikoj šalici punoj sirovog ili kuhanog povrća (ili 150 grama povrća za egzaktne čitatelje) ili pak dvjema šalicama zelene salate. Dakle, težimo tome da ukupni dnevni unos povrća bude barem 300 grama.
Kao i kod voća, što veća porcija, to bolje. Težimo tome da svaki dan jedemo barem dvije različite vrste povrća te da se svaki tjedan na tanjuru nađu: i tamnozeleno lisnato povrće i kupusnjače zelene boje i povrće bogato škrobom lijepe žute i narančaste boje. Dugine boje na tanjuru. Sretni mi, sretne naše dobre bakterije u crijevima koje najviše vole kad ih hranimo vlaknima iz šparoga, artičoka, luka i poriluka.
Na trećem koraku srećemo gljive. Nakon prvih jesenskih kiša, u našim će šumama i duž poljskih puteljaka niknuti more vrganja, šampinjona, bukovača, a ponegdje i tartufa. Gljive, osim što sadrže ugljikohidrat beta-glukan (zvuči li vam poznato to ime?), koji potiče naš imunosni sustav na rad, jedine među hranom biljnog podrijetla sadrže vitamin D. Da se prisjetimo, vitamin D, čiji je nedostatak izravno povezan s oslabljenom funkcijom imuniteta, nalazimo samo u hrani životinjskog podrijetla i u – gljivama. Ako tlo nije osiromašeno selenom, gljive su također dobar izvor selena, mineralne tvari čiji nedostatak u tijelu također oslabljuje naš imunitet.
Na četvrtom koraku srećemo češnjak. Češnjak sadrži spojeve sa sumporom koji stimuliraju naš imunitet. Najpoznatiji sastojak je alicin, koji daje boost našim leukocitima, ali također izravno napada viruse, gljivice i bakterije. Što je sigurno, sigurno je. Međutim, postoji tu mala zamka pa hajdemo je zajedno vješto preskočiti. Alicin nastaje u češnjaku tek kad češanj zdrobimo te potom pričekamo deset minuta, ubacimo ga u umak ili pojedemo tako sirov. Vrijedi biti strpljiv. Ako pak niste ljubitelj češnjaka, možete pojesti umak u kojem ste dinstali zgnječeni češnjak.
Na petom koraku srećemo jogurt – fermentirani mliječni proizvod. Jogurt je velik saveznik zdravlju crijeva, pa time i imunitetu. Kao što smo već čitali u tekstu „Zašto jedemo jogurt”, bakterije prisutne u jogurtu stvaraju mliječnu kiselinu i određene prirodne antibiotike koji koče rast patogenih bakterija. Jogurt je poput saveznika našem imunitetu. Vjeran prijatelj koji čuva stražu u crijevima.
Na kraju našeg putovanja k boljem imunitetu, zasladit ćemo dan medom, koji u svojoj slatkoći krije mnoge antimikrobne spojeve. Štiti nas od virusa, bakterija i gljivica dok istovremeno stimulira naš imunitet – sprema ga za akciju. Prednost dajemo medu od kestena i medu od kadulje, koji su bogatiji antioksidansima. Što je med prirodno tamniji, to više blagodati pruža tijelu. A zdravo je tijelo spremno ostvariti sve što duh poželi.
Autorica:
Kretanje je nekad bilo sastavni dio svakodnevnog života u puno većoj mjeri nego što je to danas. Čak ne pričam o razdoblju kad smo hranu lovili vlastitim rukama ili je brali negdje u šumi pri izlasku iz špilje. Ne pričam o tako davnim vremenima, nego o vremenu prije nekih dvadesetak godina kada su nam se djeca, kao i mi sami, više igrala skrivača, graničara, ledene kraljice 1,2,3, i manje sjedila za računalima ili „visila“ satima na mobitelima. Danas upravo zbog toga idemo na treninge, odnosno dodatno vježbamo tih dvaput ili triput tjedno u nekoj teretani, dvorani ili negdje samostalno. Zamijenili smo manje doze čestog svakodnevnog kretanja intenzivnijim, rjeđim ali zahtjevnijim vježbama i aktivnostima za naše tijelo.
Kako u tih najčešće 60 minuta vježbanja ne možemo „utrpat“ (jer baš to radimo) sve što je potrebno, nerijetko puno toga preskačemo. Obavezno preskačemo zagrijavanje, ali puno gore – one obične posturalno važne jednostavne vježbe, kao i one kako ih popularno nazivaju „non sexy“ i jako dosadne vježbe za zglobove – sve ono što nam tijelo priprema ne samo za taj trening triput tjedno, nego i za život. Kvalitetan život bez bolova. Naime, postalo je normalno da vas bole leđa godinama zbog „genetike“, da su vam leđa nalik „spiganom perecu“, da ne možete stajati uspravno ili podići ruke iznad glave, da vam preskače kuk i stvara nelagodu kod penjanja stepenicama, da se budite pokočeni… errrrm – NE – NIŠTA od navedenoga nije normalno, ili se barem takvo nešto ne bi trebalo podrazumijevati.
Tijelo vapi za svakodnevnim kretanjem puno više nego za triput tjedno hard core treningom gdje ubijete i sebe i svoju volju za životom, ili pak niste taj tip nego vas baš to dodatno našpana pa trenirate još intenzivnije donoseći preveliki stres svom tijelu i umu, što obično rezultira povredom i prekidanjem treniranja – i tako u krug. Sve to jako ubija ono ključno – motivaciju. Nije čudno što je jedno od najčešćih pitanja koje dobivam u inbox Instagrama: „Andrea, kako se motivirati da krenem?“.
Za početak, tako da shvatimo svi kolektivno da se kretati treba svakodnevno zbog zdravlja. Da je to šetnja. Planinarenje. Lagano istezanje. Neka vježba za mobilnost šake, ramena, kukova, stopala, ona koju bez problema možete raditi dok kuhate ručak ili pak gledate omiljenu seriju.
Zdravlje podrazumijeva ne samo kako na van izgledamo odnosno kako se izvana držimo, već i sve ono što se zbiva unutra s našim metabolizmom. Kako rade naši organi i jesu li oni utrenirani održavati nas na životu? Imamo li energije? Jesmo li dobre ili loše volje? Možemo li se koncentrirati? Sve što je definirano primjerice hormonima koji se proizvode uvjetovano je između ostalog i našim kretanjem. Ono izvana samo je vidljivije; međutim, kada nije optimizirano jednako je opasno za kontinuiran pad kvalitete našeg života.
Možda ne bi bilo loše da radije svakodnevno uvrstimo 10-minutne kratke vježbe za mobilnost tijela i samim time držanje, pa da nam triput tjedno treninzi postanu ne samo lakši nego i manje opasni. Da sebi sami postanemo lakši jer zbrajanjem tih 10 minuta dnevno dobit ćemo 3650 minuta godišnje, što je 60 sati više od trenutnih 0. I kad spominjem držanje, ne mislim samo na to da nam nije problem stajati uspravno u kontekstu kostiju i muskulature, već držati se uspravnije s ponosom što ste se zauzeli za sebe i odvojili taj minimum vremena, a time sebi učinili život ljepšim, sretnijim i apsolutno dužim.
Autorica:
Andrea Solomun
U serijalu „Upoznajmo (super)hranu” otkrivamo zanimljivosti o hrani koja nije podrijetlom iz naših krajeva. Hrani koja se često spominje i preporučuje, no upitnika nad glavom još uvijek ima. Idemo skinuti veo tajne s još jedne (super)hrane. Današnja zvijezda je kurkuma. Krenimo odmah u narančasto-žuti svijet svojstava, doza, rizika i blagodati ove superkorisne biljke.
Kurkuma i njezin kurkumin
Ako u popisu sastojaka nekog prehrambenog proizvoda naiđete na broj E 100, mirno spavajte. Riječ je o kurkuminu – prirodnom bojilu lijepe žute do narančaste boje koji se često upotrebljava u prehrambenoj industriji. Kurkumin se dobiva iz začina kurkume jer je upravo on njezin glavni sastojak. Ako dosad niste čuli za kurkumu, sigurno ste čuli za indijski začin curry, u čiji sastav ulazi i naša zvijezda dana. Biljka kurkuma potječe iz toplih krajeva južne Azije. Mi upotrebljavamo njezin podanak bez korijenja i vanjske kore.
Podanak kurkume prvo se kuha ili pari, zatim suši i potom stavlja na tržište. Priznajem svoju pristranost kad govorim o kurkumi. Meni je to jako draga biljka, osim kad mi njezin prah ili ekstrakt završi na omiljenoj bijeloj košulji. Tad mi nije nimalo draga. Ima, naravno, i situacija kad kurkuma i kurkumin nisu nimalo pametan izbor.
Ljudi prije operacije moraju izbjegavati kurkumu kako ne bi došlo do krvarenja. Također je moraju izbjegavati ljudi s čirom na želucu, a osobito ljudi sa začepljenim žučnim putevima. Prvo valja izliječiti želudac i žučne vodove, a potom prigrliti kurkumu.
Živjeli koža, zglobovi i crijeva!
Kurkuma s razlogom ulazi u moju top 3 ljestvicu biljnih preparata. Kurkuma štiti naše tijelo od upale, od oksidacijskog oštećenja i od bakterija. Kurkuma u prahu ili ekstrakt kurkume bogat kurkuminom preporučuje se kao pomoćna terapija kod upalnih bolesti kože: akni, psorijaze i dermatitisa (ekcema). Osobno joj dugujem mnogo za pomoć u smirivanju akni. Međutim, njezina je primjena šira, što je potkrijepljeno kvalitetnim istraživanjima na ljudima.
Šest grama čistog kurkumina na dan davao se ženama oboljelima od raka dojke tijekom zračenja jer je ublažavalo nuspojave zračenja na koži. Kurkuma je melem za kožu, ali i za probavu. Poboljšava protok žuči te pospješuje probavu smanjujući neugodan osjećaj težine i nadutosti u trbuhu. Kako bi pomogla probavi, preporučuje se dnevna doza od 1,5 do 3 g kurkume u prahu ili ekvivalent u obliku ekstrakta kurkume.
Uvijek valja pitati svog ljekarnika od povjerenja koju dozu ekstrakta kurkume uzimati kako bismo bili sigurni da uzimamo sigurnu i djelotvornu dozu kurkumina. Kurkuma je uspješno ispitana kod ljudi sa sindromom iritabilnih crijeva i ljudi s upalnim bolestima crijeva kao dragocjena pomoćna terapija. Treća skupina bolesti kod koje je kurkuma vrijedan saveznik jest artritis. Većina ljudi s osteoartritisom ili s reumatoidnim artritisom osjeti olakšanje od boli pri dnevnoj dozi od 1 g kurkumina ili pri dozi od 500 mg zajedno s analgetikom. Dnevna doza kurkumina raste i do 2 g za ove potrebe. Naravno, što je veća doza, kraće vrijeme uzimamo kurkumin.
Ahilova peta kurkume
Ima li taj kurkumin slabu točku? Ima. Svatko ima svoju Ahilovu petu. Kurkumin je izrazito slabo topljiv u vodi (pa se teško upija, tj. apsorbira u crijevima ako nema masti u blizini). Kao da to nije dovoljno, vrlo brzo se razgrađuje te izlučuje iz tijela. Tako da pomiješati kurkumu s čašom tople vode ujutro nema mnogo smisla. Neće tu pomoći ni žličica meda ni iscijeđeni limun. Puno se truda ulaže u stvaranje dodataka prehrani s visoko raspoloživim kurkuminom. Od dodatka eteričnog ulja kurkume, spoja piperina iz crnog papra, lecitina i dr. Međutim, što mi doma možemo napraviti s prahom kurkume kako bismo povećali njezinu raspoloživost u tijelu? Možemo je dodati prije kraja kuhanja u jelo koje smo pirjali na maslinovu ulju i dobro zapaprili crnim paprom. Ako nam pak okus kurkume ne paše uz jelo, postoji drugo rješenje. Neposredno prije ili nakon obroka pomiješajmo prah kurkume s crnim paprom i mliječnim napitkom. Sjetimo se da kurkuma voli ulje i mast više nego vodu. A mi volimo kurkumu.
Autorica:
Često u životu mislimo da smo usamljeni i prepušteni sami sebi. Istina je da svaki čovjek predstavlja zasebnog pojedinca, da je svaki organizam potpuno različit od bilo kojeg drugog. No, zapravo svatko od nas predstavlja jedan ekosustav mikroorganizama koji je svojstven samo nama. Zanimljivo kako se osjećamo sami, a naše tijelo je dom za oko tisuću vrsta mikroorganizama čiji broj seže i do trilijun. Oni su naši najvjerniji pratitelji koji nas savršeno poznaju. U ovom članku fokusirat ćemo se na vjerojatno najbolje istraženu bakteriju pod imenom Lactobacillus rhamnosus.
Vrsta Lactobacillus rhamnosus, odnosno soj GG nazvan po istraživačima Gorbach i Goldin, skraćeno LGG, izoliran je ne tako davne 1983. godine iz ljudskog probavnog sustava. Kako zapravo izgleda LGG? To su sitne štapićaste bakterije koje se najčešće grupiraju u male lance. Otporne su na želučanu kiselinu i na djelovanje žučnih soli. Iako se znaju nalaziti u crijevu, ne smatraju se autohtonim stanovnicima, zbog čega se preporuča njihovo redovno unošenje.
Kad nam pomaže LGG?
Može pomoći kod crijevnih infekcija povezanih primjerice s boravkom u bolnici, s uzimanjem antibiotika ili koje nastanu tijekom putovanja. Može pomoći i kod vaginalnih infekcija kod žena ili kod različitih alergijskih poremećaja kod djece. Zaista, LGG je podstanar koji se i brine o nama.
No, kako ti sitni štapići to uspijevaju? Što može učiniti jedan mali LGG za nas? Smatra se da postoje dva glavna mehanizma djelovanja: pozitivno djelovanje na crijevni mikrobiom te regulacija imunosnog sustava.
Danas se zna kako LGG naš crijevni mikrobiom dovodi u ravnotežu. Iako je sitan, pokazao se velikim borcem za dobrobit našeg crijevnog mikrobioma i za to ima različite vrste „oružja“. LGG se tako natječe s drugim ponajviše lošim bakterijama za nutrijente prisutne u crijevima te se s njima bori za svoje mjesto pri vezanju na stijenku crijeva. Nadalje, može lučiti različite baktericidne tvari kojima doslovce eliminira loše bakterije. No, LGG nije bezobzirni snagator. On pomaže drugim dobrim bakterijama koje nam čine dobro te pospješuje njihov rast i održava cjelovitost naše crijevne barijere. On, naime, pridonosi razvoju i održavanju cjelovitosti crijevnih resica, i znanstvenici su dokazali kako se njegovom primjenom može produžiti duljina crijevnih resica.
S druge strane, LGG utječe i na naš imunosni sustav tako što ga stimulira i modulira na različite načine. On aktivira makrofage, stanice imunosnog sustava koje čiste naš organizam od svega lošeg, i pritom potencira njihovu aktivnost. Ima snažan utjecaj i na limfocite T i B čime oni potiču našu staničnu imunost. Dokazano je kako potiče i proizvodnju IgA antitijela koja su ključna u obrani sluznica u našem tijelu. Povrh svega, LGG pomaže u lučenju IL-10 upalnog čimbenika koji cirkulira tijelom i smiruje upalne procese. Zaista moćan prijatelj!
Borba protiv netolerancije određenih namirnica
Primjer na kojem se najbolje vidi rezultat svih gore navedenih mehanizama su alergije, odnosno netolerancije na hranu. Alergije na hranu su zapravo poremećaji imunosnog sustava kad on i njegove sastavnice prestanu “tolerirati” određene namirnice u našem probavnom sustavu. Danas se sve više susrećemo s različitim alergijama na hranu te zasigurno poznajemo nekoga tko ima takve probleme. Smatra se kako hrana bogata mastima, hrana siromašna vlaknima, porod carskim rezom, prevelika upotreba dezinficijensa te manjak dojenja kao i primjena lijekova, doprinose alergijama na hranu, a upravo se probiotici kao što je LGG smatraju rješenjem za navedeni problem. S jedne strane, LGG popravlja takav ranjivi crijevni mikrobiom i eliminira loše te potiče dobre podstanare u našim crijevima. S druge strane, LGG smiruje naš imunosni sustav i popravlja te greške u njegovoj toleranciji ili netoleranciji određenih namirnica. Istraživanja su pokazala kako LGG uspješno pomaže kod, primjerice, alergija na kravlje mlijeko kod djece.
Brojni su primjeri u kojima nam LGG može pomoći, no o njima ćemo drugi put. Vrlo je važno znati da nismo sami, već da imamo sićušne ali moćne prijatelje koji su tu da se bore upravo za nas. Istražujući ih, saznajemo za sve više usluga koje oni mogu učiniti našem tijelu, a naš zadatak kao domaćina je redovito ih unositi u organizam kako bi nam mogli pomoći. Najlakši i najukusniji način je unošenjem funkcionalnih jogurta. Nemojmo biti usamljeni u borbi za svoje zdravlje – pustimo da naši vjerni prijatelji odrade svoj dio posla!
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
Naše tijelo i naš um svakodnevno su izloženi brojnim stresorima. Stres kao pojava nije generalno loš i ima određenu pokretačku funkciju u našim životima, ali bez obzira na to i dalje ostavlja trag na naše opće stanje, a ponekad i na naše zdravlje. Kako bismo se bolje oporavili nakon proživljenog stresa, ali i kako bismo bolje funkcionirali i upravljali svojim mislima i ponašanjem za vrijeme raznih stresnih događaja i doživljaja, potrebno je bolje upoznati svoj vlastiti krug kontrole.
Naš se krug kontrole sastoji od misli, osjećaja, ponašanja i fiziologije. Upravljajući vlastitim krugom kontrole postižemo mir, fokusiranost i samopouzdanje te utječemo na zdravlje jer učimo svoje tijelo kako da na drukčiji način reagira na stres. Naime, upravljajući svojom fiziologijom posredno i to pravilnim disanjem, možemo ovladati osjećajima i poboljšati imunitet.
Trbušnim disanjem aktiviramo ošit, mišić koji dijeli prsnu od trbušne šupljine. Ošit je povezan s našim živčanim sustavom, prije svega s formacijom nervus vagus koji možete zamisliti kao svojevrsnu autocestu po kojoj putuju informacije s periferije (osjetilnog sustava) do mozga i obratno. Pomoću te autoceste mozak prima informacije o tome što je stresno za nas i kako se ponašati u određenim situacijama, pa ćemo zato u stresnim situacijama mi stisnuti mišiće, proširiti zjenice, početi ubrzano disati, a tlak će nam se povisiti. Pomnožite sada te tjelesne reakcije s brojem stresora koje proživite u jednome danu. Pri tome je važno naglasiti da su stresori svi događaji koje procjenjujemo kao loše ili opasne za nas, ali i oni koji su iznimno sretni poput rođenja djeteta, vjenčanja ili selidbe. Spomenutim množenjem dobit ćemo veliki dio vremena u kojemu se naše srce napreže kao i naše krvne žile, što nikako nije zdravo.
Logično se nameće zaključak da reguliranjem disanja u stresnim situacijama mi zapravo možemo mozgu poslati nešto povoljniju informaciju za svoje zdravlje. Umjesto konstantnog opterećenja za organizam, srce i krvne žile, imat ćemo više vremena u kojem smo opušteni. Jer nije sav stres značajan i ne zahtijeva svaka stresna situacija našu reakciju. Ali i kad to jest slučaj, naša reakcija može biti više usmjerena na to kakvi želimo biti – opušteni i mirni umjesto napeti i nervozni.
Trbušno disanje u kojem aktiviramo ošit osigurava optimalan dotok kisika i uklanjanje ugljičnog dioksida, što je važno za pravilno funkcioniranje cijelog organizma. S druge strane, plitko disanje koje je po svojoj prirodi nepravilno donosi osjećaj anksioznosti i napetosti. Dakle, dubokim trbušnim disanjem iz ošita smanjujemo tu anksioznost i donosimo opuštenost našem krvožilnom sustavu i srcu. Brojna su istraživanja pokazala da trbušno disanje učinkovito ublažava anksioznost. Također, vježbe disanja blagotvorno djeluju na zdravstveno stanje jer poboljšavaju rad srca i krvni tlak. Time pozitivno utječu na mentalno i tjelesno zdravlje, a posredno i na imunitet. Također, bolje reakcije, reakcije koje su pod Vašom kontrolom u izazovnim situacijama, pružit će Vam dozu samopouzdanja, a to će povoljno utjecati na Vaše mentalno zdravlje.
Ukoliko želite naučiti svoje tijelo i vlastitu fiziologiju drugačijoj i boljoj reakciji na stresnu situaciju, potrebno je svaki dan odvojiti 5 minuta vremena i vježbati trbušno disanje. Tijelu, kao i mozgu, treba vremena da promijeni naviku. Budite dosljedni, uvrstite vježbu trbušnog disanja u svoj raspored, uvijek u isto vrijeme tijekom dana i malo po malo unaprjeđujte vlastito zdravlje.
Autori:
Među najvažnijim vještinama koje dijete treba naučiti su tehnike opuštanja i samostalnog smirivanja. One mu pomažu smiriti um, opustiti tijelo i usredotočiti se na nešto drugo umjesto na situaciju koja ga čini ljutim, frustriranim ili tužnim.
Pozorno disanje jednostavna je tehnika disanja koja umiruje fizički i psihički.
Osim što pridonosi tjelesnom zdravlju i emocionalnoj stabilnosti, pozorno disanje djeluje kao lijek za tjeskobne misli, stres ili nepovoljnu emocionalnu situaciju.
Poznata poslovica kaže: “Kakve su vam misli, takav vam je život.” Rekla bih da baš kao i za misli, isto vrijedi i za disanje, jer disanje jest život.
Smireno disanje znači smiren život. To vrijedi za sve, kako za odrasle tako i za djecu.
Svaki roditelj koji želi pozitivno utjecati na mentalno i emotivno zdravlje svog djeteta, trebao bi ga podučiti nekoj od tehnika opuštanja.
Prednosti pozornog disanja na zdravlje djeteta
Vrlo je važno vježbice pozornog (mindful) disanja djecu podučavati kroz igru, u smirenom okruženju i na zabavan način.
Ako dijete uvježbava tehnike disanja tijekom mirnih trenutaka, lakše će mu biti isto učiniti kad se pojavi stvarna potreba.
Prakticiranje mindfulnessa uči dijete razlici između opuštenog i pretjerano stimuliranog stanja i pomaže u razumijevanju toga koliku kontrolu dijete ima nad svojim tijelom i emocijama.
Tijekom burnih emocija dijete će intuitivno težiti povratku u stanje smirenosti, a vježbice disanja znat će prakticirati u trenucima preopterećenja kako bi se vratilo u ravnotežu, umirilo ili odmorilo.
Dijete koje zna kako se zaustaviti, sjesti i disati, lakše se suočava sa psihološkim i emotivnim izazovima.
Potaknite djecu na praksu i učestalost pozornog disanja. Najučinkovitije je da to pokažete svojim osobnim primjerom. Pokušajte zajedno. Idealno je da za vježbu odvojite po deset minuta, dva puta dnevno.
Pravilan položaj tijela
Vježbe disanja dijete može raditi u sjedećem, ležećem ili stajaćem položaju. Tijekom vježbe dijete se treba udobno smjestiti. Zamolite dijete da se namjesti kako god mu je najudobnije.
Poželjno je da su leđa, ramena i vrat u uspravnom položaju. Ni napeta ni ukočena. Ruke neka budu položene uz tijelo ili u krilu s dlanovima okrenutima prema gore. Pritom pazite da noge nisu prekrižene.
Pravilan položaj tijela je prirodan i dostojanstven.
Pozorno disanje
Zamolite dijete da se usredotoči na svoje disanje i neka nekoliko trenutaka obrati pozornost na podizanje i spuštanje trbuha. Svaki novi udah donosi energiju u tijelo dok izdisaj opušta tijelo.
Preusmjeravanjem pozornosti na pokrete disanja u tijelu i vlastita osjetila, dijete će dovesti svoje tijelo u stanje opuštenosti i rasterećenja.
Neka djeca teško zadrže fokus duže od nekoliko trenutaka. Možda će mijenjati položaje tijela ili će ih ometati vlastite misli. Neka djeca se žale na dosadu, vrpolje se ili ih ometaju zvukovi iz okoline.
Sve navedeno je potpuno normalno. Kad se to dogodi, potaknite dijete da se ponovno usredotoči na udah i izdah.
Dok dajete upute, budite nježni, smireni i strpljivi. Sa sobom i s djetetom.
Stavljanje dlana na trbuh tijekom udaha i izdaha može pomoći s fokusiranjem.
Zamolite dijete da diše duboko, nježno i polagano te mu objasnite da takvo disanje opušta i smiruje.
Pozorno disanje vrlo je jednostavno kada ga pustimo da se događa spontano i prirodno.
Što dijete voli čuti?
Kada završite s vježbom, pohvalite dijete za trud i napredak. Upitajte dijete kako se osjeća te mu recite kako ste se Vi osjećali izvodeći vježbu.
Opuštene trenutke s djecom iskoristite za optimizam i zahvalnost. Podsjetite djecu kako u smirenom stanju uma bolje razmišljamo i donosimo dobre odluke, kako se dobro osjećamo u društvu smirenih i sretnih ljudi i kako svi imamo moć umiriti vlastito tijelo, misli i osjećaje.
Također, podsjetite ga da uvijek i svugdje može ovako pozorno disati. Minuta disanja prije testa, nastupa ili utakmice smirit će i fokusirati dijete, a time će ono poboljšati svoju izvedbu ili rezultat. Dijete će se osjećati osnaženo znajući da je pozorno disanje uvijek uz njega, gdje god da se nalazi.
Ne mogu zamisliti bolji način uspješnog roditeljstva, nego da njegujemo vlastito i djetetovo zdravlje usvajanjem dobrih navika.
Autor:
Oduvijek sam gajila svojevrsno zanimanje prema prirodi i svim živim bićima: od sitne ali dinamitne bakterije, sluzave alge u moru, ljekovite biljke na poljskom putu pa do samog čovjeka – najrazvijenijeg pripadnika životinjskog carstva. Znala sam da će mi se i zanimanje vrtjeti oko biologije upravo u onom trenutku kada sam, primivši udžbenik iz biologije u ruke, pročitala citat koji ću sada parafrazirati: toliko se divimo ljepotama prirode oko sebe, od nebeskih visina do morskih dubina, a ne primjećujemo čudo prirode u nama samima. Sve one molekule i reakcije u tijelu koje nas čine živima. Sve one procese koje danas robotika imitira po uzoru na rad ljudskog tijela. To naše tijelo je čudo! Mi vidimo svoje crte lica, mišiće, trbuščić, boju očiju, kosu, ali što se događa ispod kože?
Ono nevidljivo oku, a najvažnije za život. Tu ulazimo u carstvo vitamina, proteina, mineralnih tvari i mnoštvo drugih molekula. Danas ćemo bolje upoznati dva pripadnika tog carstva: vitamin B6 i vitamin E. Istina da smo ih već upoznali u prethodnim tekstovima Hranom protiv umora i Jogurt na straži, ali danas idemo korak dalje u tom upoznavanju. Level up! Baš kao što pjeva Ciara. Moguće da na prvu ideja čitanja o vitaminima i njihovim reakcijama ne zvuči baš primamljivo. Ali – pružite im šansu! Vidjet ćete, biokemija vitamina je više nego ultra zanimljiva. Zaintrigirat će čak i one kojima se na spomen riječi kemija diže kosa na glavi. (Kao što se i meni dizala od elektrokemije.) Ostavljam sad elektrode i predstavljam Vam zvijezde dana: vitamin B6 i vitamin E.
Zdrava veza vitamina B6 i našeg tijela
U obitelji B kompleksa, vitamin B6 čine 3 jednojajčana blizanca. Postoje 3 oblika vitamina B6. Trojku čine piridoksin, piridoksal i piridoksamin. Po samom imenu možemo naslutiti da su međusobno jako slični i samo se mrvicu razlikuju na jednom položaju u molekuli. Kao da jedan brat blizanac ima rokezu, drugi fudbalerku, a treći nešto moderniji repić. Takvi slučajevi blizanaca kod vitamina nazivaju se vitameri.
Sva su tri oblika vitamina B6 jednakovrijedna i lako prelaze iz jednog u drugi oblik. Kako bi vitameri B6 obavljali svoju funkciju, moraju se kemijski aktivirati. Ako ste poput mene odrasli na animiranoj seriji Dragon Ball, možete zamisliti tu aktivaciju baš poput preobrazbe Gokua u Super Saiyana. Aktivni oblik vitamina B6 vodi, stručnije rečeno ubrzava (katalizira), jako veliki broj reakcija s aminokiselinama – osnovnim jedinicama proteina. Stvaranje jedne aminokiseline iz druge ovisno o trenutnoj potrebi tijela ne bi bilo moguće bez vitamina B6. Kao što ne bi bilo moguće ni stvaranje serotonina, dopamina, adrenalina i GABA-e iz aminokiselina u živčanim stanicama (neuronima). GABA je molekula koja umiruje živčane stanice i čini ih manje podražljivima. To objašnjava zašto nedovoljna količina GABA-e uzrokovana manjkom aktivnog B6 vitamina dovodi do epileptičnih napadaja.
Nedostatak vitamina B6 također koči stvaranje hemoglobina čija je vrijedna zadaća da prenosi kisik do svih stanica našeg tijela. U takvim uvjetima crvene krvne stanice (eritrociti) ostaju male i manjkave hemoglobinom. Nastupa takozvana mikrocitna anemija. Mikros na grčkom jeziku znači malen.
Preporuka je da se dnevno unese 1.1 mg vitamina B6. Ruku na srce, ako se kvalitetno hranimo, teško da ćemo ući u manjak vitamina B6, no postoje stanja kada su potrebe za vitaminom B6 značajno povećane.
Dugotrajna primjena jednog lijeka (primjerice hidrazid izonikotinske kiseline, znam jezik se petlja) kod ljudi oboljelih od tuberkuloze te primjena jednog lijeka (penicilamina) kod ljudi oboljelih od reumatoidnog artritisa ili kod Wilsonove bolesti (prilikom koje se u tijelu nakuplja velika količina bakra), dovodi čovjeka do ozbiljnog manjka vitamina B6. Bolest koja eksponencijalno povećava rizik od manjka vitamina B6 je ovisnost o alkoholu. Alkohol koči apsolutno svaki korak u životu vitamina B6. Free B6! Za imunitet, za proteine, za crvene krvne stanice, za živce – za zdravlje!
Zdrava veza vitamina E i našeg tijela
A sada kratko ali slatko o vitaminu E. Ipak je u javnosti poznatiji od vitamina B6. Reći ćemo nepoznato o poznatome. Faktor X. Tako su ga nazivali 20-tih godina 20. stoljeća. Zanimljivo ime. Postojao je taj neki neidentificirani faktor topljiv u vodi koji je sprječavao smrt fetusa u štakorica. Vrlo skoro su otkrili koji se junak skriva iza maske faktora X. (Priznajem da mene osobno taj naziv uvijek podsjeti na Madame X – Madonnin album, ali i alter ego Christine Aguilere.)
No, vratimo se sada iz vremeplova i pop kulture ponovno u svijet molekula. Vitamin E nije jedinac. Čine ga 2 skupine molekula: tokoferoli i tokotrienoli. Ovaj put imamo 4 sestre blizanke i 4 brata blizanca. Apsolutno najvrjedniji među svima njima je alfa-tokoferol. Praktički on sam obavlja sve zadaće, dok posebice tokotrienoli zabušavaju. Kad kupujemo dodatke prehrani, obratimo pozornost da se upravo taj alfa-tokoferol nađe u kapsuli/tableti/kapljici koju ćemo progutati. Također, valja znati da je prirodni oblik vitamina E značajno aktivniji od sintetskog oblika vitamina E koji najčešće susrećemo u dodacima prehrani. 1 – 0 za prirodu.
O vitaminu E kao glavnom antioksidansu i čuvaru membrana naših stanica, možemo čitati posvuda. Spomenuli smo u prošlosti njegov učinak na imunitet. Bru-ta-lan! No manje je poznat, a također hvalevrijedan, učinak vitamina E na aktivaciju naših gena. Vitamin E svojim dirigentskim štapićem dirigira gene da stvore proteine koji će kočiti množenje stanica u našem tijelu, kočit će sljepljivanje pločastih krvnih stanica (trombocita), kao i sljepljivanje jednog tipa bijelih krvnih stanica. Tijelo jako puno duguje ovom vrijednom vitaminu, prvenstveno alfa-tokoferolu. Tako su vitamini E i B6, svaki na svoj način, povezani s našim zdravljem. A mi, dobroga zdravlja, (p)ostajemo povezani s našim voljenima još više vremena, i to na obostranu sreću.
Autorica:
Zanimljivo je da malim dnevnim aktivnostima/intervencijama usmjerenima na dobrobit drugih, zapravo pomažemo i sebi! A kad radimo male pozitivne stvari za sebe same, tada smo bolji i drugima i za druge. Dakle, kojim god putem krenuli, napravit ćemo pozitivan pomak za sebe i druge pa ćemo tako i svijet, malo po malo, činiti boljim mjestom.
Možemo li promijeniti svijet?
Odgovor ovisi o tome kako definiramo svoj svijet. Ako o njemu razmišljamo kao o svojoj neposrednoj okolini, ljudima i stvarima s kojima smo svakodnevno okruženi, tada imamo mogućnost ostavljanja pozitivnog traga na takav svijet. Važno je napomenuti da svatko od nas ima svoj mali svijet kontrole (a to su naše misli, osjećaji, ponašanja i fiziologija). Ako dobro upravljamo tim malim svijetom, tada imamo mogućnost pozitivnog utjecaja i na ljude i događaje u našem malom svijetu na koji možemo utjecati. Primjerice, ako su naše misli usmjerene na mogućnosti koje nam pruža svakodnevica (umjesto na nemogućnosti), a osjećaji su nam pod kontrolom, naše će djelovanje biti drugačije i “pozitivnije”, pa ćemo oblikovati i stvarati iste takve odnose s ljudima u svojoj okolini. Tada će i naš pogled na događaje biti nešto drugačiji. Dakle, sve počinje od nas samih. Ako mijenjamo “svoj svijet”, to znači da mijenjamo sebe i snagu svog utjecaja pa tako malo po malo činimo svijet boljim mjestom, ali ne samo za sebe već i za sve nama bliske osobe.
Svijet je, naravno, puno veći od našeg vlastitog mikrokozmosa. Kakav trag ostavljamo dugoročno? Danas svjedočimo klimatskim promjenama koje su odraz neodgovornog ponašanja čovjeka prema svijetu godinama. Razmisli što možeš učiniti kako bi unaprijedio/-la svoj odnos prema svijetu – kakav ćeš trag za sobom ostaviti?
Kako i koje tragove ostavljamo?
Bez obzira na to kontroliramo li svoj mali svijet ili ne, svako naše djelovanje, svaki potez, pa čak i svaka misao ostavlja trag. Ako dobro raspoloženi dolazimo kući s posla, na taj način raspoloženje pozitivno utječe na odnose s ukućanima. Čak i istraživanja pokazuju da, kada pričamo o odnosu s djecom, važan čimbenik nije samo vrijeme već i raspoloženje u kakvom to vrijeme provodimo. 30 minuta dobrog raspoloženja u nekoj interakciji definitivno nosi više dobrobiti od 3 sata lošeg raspoloženja i, primjerice, provedenog u sjedenju pokraj djeteta.
Kako pokrenuti pozitivnu promjenu?
Najbolji način za pokretanje promjene i aktivnosti koje su tu za nas i druge je – modeliranje. Ako mi predstavljamo model određenog ponašanja, dobrog ili lošeg, i ljudi u našoj okolini će se češće ponašati na sličan način. Raspoloženje je zarazno, a jeste li znali da je i dobrota “zarazna”, čak i na kemijskoj razini? Ljudi koji su više izloženi oksitocinu (kemijski spoj koji se luči zbog ugodnog kontakta i tjelesnog dodira) žive dulje od onih koji nisu. Istovremeno, oksitocin se luči i kod onih ljudi koji svjedoče trenucima dobrote i nježnosti.
Na što valja obratiti pozornost?
Ponovno se vraćamo na Vaš svijet koji kontrolirate. Razmislite koje su to misli koje Vam pomažu i vode prema nekom rješenju, a koje Vam odmažu i negativno utječu na Vaše raspoloženje. Mindfulness meditacija je sjajan način vježbanja i unaprjeđenja Vaših misaonih obrazaca.
Koji su to osjećaji s kojima se budite, provodite dio dana i odlazite spavati? Možete li nešto poduzeti? Vježbe disanja su sjajan način uspostave emotivne kontrole posebno u trenucima kad Vas obuzima nervoza. Koja su to ponašanja koja iskazujete pred drugima? Možete li nešto promijeniti i biti bolji model u svojoj okolini? Kako i koliko ulažete u svoje tjelesno zdravlje? Vodite li računa o svojoj tjelesnoj aktivnosti, hobijima, hrani koju unosite u svoj organizam, i kako utječete na vlastiti imunitet i tjelesno zdravlje? Nije važno otkud ćete krenuti. Važno je samo da odaberete Vama privlačan prvi korak.
Evo i nekoliko dodatnih pitanja koja Vam mogu pomoći u definiranju Vaših sitnih aktivnosti/intervencija:
Prvi koraci Vaših sitnih aktivnosti bi trebali biti sitni. Upravo takvim malim koracima gradite malo po malo bolju verziju sebe i kvalitetnije odnose s okolinom. Nakon nekog vremena Vaše će samopouzdanje i spremnost narasti, a bit ćete možda spremniji i za neke nove i veće korake.
Autori: