U današnje vrijeme patiti u tišini nije opcija. Posumnjate li na sindrom kroničnog umora, nekoliko je stvari koje možete učiniti sami ili uz pomoć stručnjaka kako biste provjerili je li to Vaš problem.
Kronični umor definiran je kao umor koji se ne može umanjiti odmorom, odnosno snom. Postoje različiti tipovi kroničnog umora: fizički kad osoba ne pronalazi energiju za provedbu svakodnevnih fizičkih aktivnosti, i mentalni kad osoba ima poteškoća s koncentracijom zbog osjećaja umora i teško ostaje budna tijekom rada. Prepoznajete li se? Kronično ste umorni? No, kronični se umor ne smije brkati s pospanošću. Pospanost je kratkoročna i prouzrokovana nedostatkom sna. Pospanost se može umanjiti odmorom. Jeste li tijekom zadnjih par dana spavali sedam do osam sati dnevno u mračnoj prostoriji, pritom zadnju kavu pili oko podne i izbjegavali obroke i ekrane sat do dva prije odlaska u krevet? Ako jeste, e onda možda stvarno jeste kronično umorni. Ako ne, vratite se na prvi korak. Laka Vam noć!
Ako se osjećate kronično umorni, a san ne pomaže, onda je vrijeme za liječnika. Suvremena medicina Vaše stanje definira kao sindrom kroničnog umora („chronic fatigue syndrome“). Ovo iznimno složeno stanje i dalje je slabo istraženo i ne znamo koji su njegovi uzroci. Posljedično je i dijagnostika kod kroničnog umora vrlo ograničena, jer se u biti samo isključuju druga zdravstvena stanja koja mogu biti u podlozi kroničnog umora. Vaš liječnik će Vas stoga vjerojatno uputiti na niz dijagnostičkih pretraga kojima ćete, nadamo se, otkriti problem. Jer u suprotnom ni Vi ni Vaš liječnik nemate puno opcija. Ne postoji znanstveno dokazana terapija za liječenje kroničnog umora.
Prvi korak definitivno su laboratorijski nalazi. Podloga kroničnog umora može biti slabokrvnost, inzulinska rezistencija i dijabetes ili pak problemi sa štitnjačom. Drugi korak su RTG srca, pluća i pregled te pulmološka obrada. Mnoge plućne bolesti mogu se klinički manifestirati kao kronični umor, od astme do kronične opstruktivne plućne bolesti. Treći korak je EKG srca i pregled kardiologa jer se i neke srčane mane mogu očitovati kao kronični umor. Ukoliko i dalje niste pronašli potencijalni uzrok, nemojte očajavati. Niz bolesti povezan je s kroničnim umorom. To su bolesti imunološke, reumatološke, hematološke, psihičke i nefrološke naravi. Ukoliko se zaista nijedan dijagnostički test ne pokaže pozitivnim nakon više od šest mjeseci, može se po smjernicama raditi o „sindromu kroničnog umora“.
Istraživanja upućuju na moguću pozitivnu ulogu suplementacije u liječenju sindroma kroničnog umora. Studije ukazuju na blagotvorne posljedice unosa vitamina, naročito B12 i drugih vitamina B kompleksa, minerala, konkretno različitih oblika magnezija, kao i antioksidansa, koenzima 10 i NADH-a (nikotinamid adenin dinukleotida), zbog djelovanja na mitohondrije, naše stanične elektrane.
Prije početka uzimanja bilo kakve suplementacije konzultirajte se s liječnikom ili diplomiranim nutricionistom.
Ukoliko nijedan nalaz tijekom dijagnostičke obrade nije ukazao na mogući uzrok Vaših tegoba, problem možda čak leži u Vašim crijevima. Znanstvenici su otkrili kako pacijenti oboljeli od sindroma kroničnog umora često pate od disbioze, poremećaja crijevnog mikrobioma. Točnije, imaju smanjenu bioraznolikost crijevnog mikrobioma. Istraživanja pokazuju da su razine protuupalne bakterije Faecalibacterium prausnitzii, takozvanog biosenzora zdravlja unutar mikrobioma, obrnuto proporcionalne intenzitetu tegoba kroničnog umora. Znači – manje Faecalibacteriuma, više problema s kroničnim umorom. Ova bakterija i njezine kolege iz mikrobioma proizvode butirat fermentacijom supstrata koji u crijeva dospijevaju putem naše prehrane. Ukoliko ne unosite prebiotike, naravno da ćete izgubiti i svoj prirodni biosenzor.
Jedna (zelena) banana dnevno zbog rezistentnog škroba i dvije – tri sirove čičoke mogle bi biti jednostavan način kako nadoknaditi izgubljene vrste. A ukoliko želite brze rezultate ili ne volite jesti zelene banane, opcija je naravno i unos samog butirata kao dodatka prehrani. Za to Vam preporučujem unos butirata (anionskog oblika butirne (maslačne) kiseline) u obliku tributirina.
S obzirom da uzrok kroničnog umora nije dovoljno jasan, važno mu je pristupiti iz nekoliko različitih smjerova, a psihološki aspekt predstavlja jedan od njih. Naše misli, osjećaji, ponašanje i fiziologija čvrsto su međusobno povezani. Način na koji se nosimo sa svakodnevnim malim promjenama te koliko se brzo prilagođavamo istima može se odraziti na svaku od navedenih sastavnica. Svakodnevna prilagodba predstavlja svojevrstan oblik stresa za nas. Stres troši tijelo na fizičkoj i emocionalnoj razini, što svakako ne ide u prilog kroničnom umoru. Cilj je razviti vlastite strategije nošenja sa stresom kako bismo minimalizirali njegov utjecaj na naše mentalno i tjelesno zdravlje. Imati uvid u vlastiti naučeni obrazac razmišljanja, oblikovati svoja ponašanja u određenim situacijama te fiziološke reakcije koje se javljaju kao posljedica, svakako je dobar prvi korak.
Dakle, s obzirom na to da uzrok kroničnog umora najčešće nije odmah vidljiv ni jasan, dopustite sebi pogled u nevidljivu stranu. Smjernice koje donosimo u nastavku samo su neki od načina kako to možete postići.
Tehnike opuštanja godinama zauzimaju svoje mjesto u brojnim člancima, a njihov pozitivan utjecaj dokazan je i potkrijepljen znanošću. Najpoznatija vrsta tehnika opuštanja svakako su vježbe disanja. Vježbe disanja postaju sve popularnija metoda opuštanja, stoga ih moramo uzeti s dozom opreza i filtrirati one koje zaista imaju svoju znanstvenu podlogu.
Jedna od takvih je tehnika trbušnog disanja, poznata i pod nazivom dijafragmalno disanje. Izvodi se na način da udahom osiguravamo lagano širenje trbuha, dok su prsa istovremeno mirna i nepomična. Zatim laganim izdahom pazimo da se trbuh povlači prema natrag. Ovu vježbu provodite 5 – 10 minuta dnevno, u sjedećem ili ležećem položaju. Trbušno disanje ima brojne prednosti i koristi, a među njima je i stimulacija živca kao važnog dijela parasimpatičkog živčanog sustava koji igra ključnu ulogu u opuštanju tijela.
U učinkovitijem nošenju sa štetnim učincima kroničnog umora može nam pomoći i mindfulness meditacija. Glavni smisao tehnika koje se prakticiraju je usmjeravanje pozornosti na sadašnji trenutak kako bismo osvijestili ono što se događa u našem umu, tijelu ili okolini. Mindfulness nam pomaže u kontroliranju vrtloga misli koje nas u stanjima umora često okupiraju. Istraživanja su pokazala kako primjena mindfulnessa može ublažiti simptome stresa, tjeskobu i bol te poboljšati kvalitetu sna. Također je utvrđeno i da može djelomično nadomjestiti prijeko potrebni odmor.
Dobra vijest je da ne moramo izdvajati previše vremena kako bismo prakticirali mindfulness. Jednostavnom šetnjom u kojoj ćete se više usmjeriti na zvukove oko sebe ili pak osvještavanjem okusa hrane za vrijeme obroka, već ćete uspješno primijeniti mindfulness meditaciju.
Naše tijelo priprema se za spavanje i odmor puno prije nego što ugasimo zadnje svjetlo i zatvorimo oči, stoga je važno osluškivati ga. Kako trenutno izgleda Vaša priprema za spavanje? Što je dobro, a što može bolje? Definirajte prostor za napredak jer dobro usvojena rutina može postati Vaša nova navika. Jasno definirane večernje rutine daju našem tijelu znak da je vrijeme za spavanje. I dok ne možemo kontrolirati ono što radimo za vrijeme spavanja, možemo kontrolirati sve ono što nas dovodi do toga. Kasni obrok, izloženost tehnologiji ili pak prekomjerno razmišljanje o obvezama u večernjim satima, dodatno nas drži budnima. Suprotno tome, tehnike opuštanja i mindfulness alati samo su neki od trikova koje možete uvrstiti u svoju večernju rutinu kako biste lakše i kvalitetnije utonuli u san.
Većina ljudi sklona je tražiti pomoć kada stvari već u dobroj mjeri izmaknu kontroli. Nekada je to tako jer nisu svjesni ozbiljnosti situacije u kojoj su se našli i ne uoče problem navrijeme, a nekada zato što mogu osjećati sram ili strah od cijelog iskustva i kako će to izgledati pred drugima. Kako bismo spriječili daljnji negativni utjecaj kroničnog umora na različite aspekte našeg života, bitno je na vrijeme uzeti stvar u svoje ruke, što nekada znači i potražiti pomoć stručnjaka. Prvi korak uvijek je najteži, ali i pokazuje da smo spremni pokrenuti pozitivnu promjenu. U radu sa psihologom ili psihoterapeutom učimo sagledati situaciju iz druge perspektive te možemo prikupiti vrijedne alate i mehanizme kako bismo se na ispravan način suočili sa stanjem u kojem se nalazimo.
Autori:
Ubrzani ritam, rokovi i obaveze najčešći su sastojci današnje svakodnevice i modernog načina života. Multitasking je samo jedan od načina na koji pokušavamo zadržati sve konce u svojim rukama, no posljedice se često odraze u različitim područjima, a jedno od njih je svakako i pad koncentracije.
Činjenica je da su nam dobar fokus ili koncentracija uistinu potrebni ako neki posao želimo odraditi kvalitetno, bilo da je riječ o velikom i važnom poslovnom projektu ili pak sitnim kućanskim poslovima. Međutim, kako zadržati dobru koncentraciju danas? Kako zadržati dozu mira ako se sve oko nas ponaša upravo suprotno – ubrzano i nepredvidivo? Baš tome uči nas mindfulness meditacija.
Znanstvenici su pomno izučavali učinke mindfulness meditacije i došli do niza prednosti korištenja istih. Danas se primjenjuje kao oblik stres menadžment alata ili kao dio treninga fokusa. Mindfulness pristup je izuzetno popularan i koriste ga oni koji uistinu žele “trenirati” vlastiti mozak. Drugim riječima, oni koji žele unaprijediti svoju izvedbu, fokus i koncentraciju.
Mindfulness pristup nas uči zadržati pozornost u sadašnjem trenutku. Uči nas biti prisutan/na u trenutku. I dok prošlost nije pod našom kontrolom, a na budućnost ne možemo izravno utjecati, cilj je osloniti se na sadašnji trenutak kako bi došli do što većega broja korisnih informacija. Mindfulness možemo primjenjivati na tri različita načina – usmjeravanjem na svoja unutarnja stanja, usmjeravanjem na okolinu koristeći naša osjetila te primjenom u svakodnevici. Da bismo bili mindful, ne moramo izdvojiti previše vremena. Mindfulness vježbe možemo prilagoditi svojoj svakodnevici i uvrstiti ih u razne aktivnosti. U nastavku vam donosimo specifične vježbe koje možete primjenjivati jednostavno i svakodnevno.
Opis vježbe: Udobno se smjestite u polusjedeći položaj i zatvorite oči. Zadatak ove vježbe je jednostavno preusmjeriti fokus na svoje disanje te lagano osjetiti zrak kako prolazi kroz vaš nos prilikom udaha te kako napušta vaše tijelo prilikom izdaha. Svoje disanje lagano umirite, a svoje misli, koje će na početku zasigurno bježati, pokušavajte ponovno vraćati na svoj udah i izdah. Vježbu za početak možete odrađivati 3 do 5 minuta dnevno kako biste osjećali njezin učinak.
Opis vježbe: Udobno se smjestite u polusjedeći položaj i zatvorite oči. Svoju pozornost ovaj put preusmjerite na pojedine mišićne skupine tijela “unutrašnjim pogledom” krenuvši od stopala pa skroz do mišića lica. Cilj ove vježbe je uočiti svaki mišić u svome tijelu, primijetiti napetost – ukoliko postoji, opustiti mišić i nastaviti dalje s vježbom. Nekima pomaže zamisliti zraku svjetlosti koja prolazi kroz sve mišiće i opušta ih.
Opis vježbe: Udobno se smjestite u polusjedeći položaj i zatvorite oči. Obratite pozornost na svoje disanje i usporite ga. Zamislite ispred sebe plavu, čistu rijeku koja pored vas teče u jednom smjeru. Sjednite na rub rijeke i svoju pozornost u potpunosti usmjerite prema rijeci. Rijekom povremeno prođe neki listić ili grančica i ode nizvodno. Ako vam koja misao padne na pamet, primijetite je i stavite na listić ili grančicu. Pustite je da ide niz vodu i vratite pozornost na čistu plavu rijeku. Svaki put kad vam prođe nova misao kroz glavu, stavite je na novi listić ili grančicu, a pozornost vratite na svoju rijeku. Nemojte dozvoliti da vas misao povuče za sobom u rijeku, ostanite čvrsto na rubu i pozornost održavajte na rijeci. Kada ste gotovi i spremni, polako otvorite oči.
*Umjesto rijeke, vježbu možete koristiti i u drugim oblicima – primjerice plavo nebo uz oblake koje odnose vaše misli.
Opis vježbe: Vježbu izvodimo tako da osvijestimo informacije koje primamo sa svih svojih osjetila na sljedeći način – nabrojite 5 stvari koje možete u ovom trenutku oko sebe vidjeti, 4 stvari koje možete čuti, 3 stvari koje možete dodirnuti, 2 stvari koje možete namirisati i 1 stvar koju možete okusiti. Cilj ove vježbe je povećanje svjesnosti prebacivanjem fokusa na svoja osjetila. Vježba može biti posebno korisna kada je riječ o smanjenju stresa ili tjeskobe.
Opis vježbe: Uzmite voćku u ruku. Prvo je držite u ruci i dobro je proučite – njezinu masu, teksturu, miris i boju. Zatim je možete polizati i detaljno definirati što osjećate na okusnim pupoljcima. Stavite komadić u usta i obratite pozornost na to kakav je osjećaj na jeziku. Nakon toga je lagano zagrizite i opazite što sada možete okusiti – događaju li se promjene u okusu? Prožvačite, progutajte i obratite pozornost na to kakav je okus ostavila. Ovu vježbu možete izvoditi s bilo kojim obrokom.
Meditativne vježbice možete odrađivati bilo gdje i bilo kada. Dobra vijest je da ne morate nužno mirovati ni odvajati previše vremena kako bi meditirali. Isto možete izvoditi uz razne aktivnosti koje radite svakodnevno. Primjerice, osluškivanjem svojih osjetila za vrijeme tuširanja ili pranja zubi već ste bili mindful. Ako vam ni ovo nije jednostavno, odmaknite tehnologiju, usporite zalogaje i pokušajte odraditi svjesno jedenje. Sve su to aktivnosti koje su dio vaše svakodnevne rutine. Glavno pravilo je preusmjeriti pozornost na trenutni trenutak, bez prosuđivanja ili duboke analize istoga. Uvođenjem mindfulness meditacije već 5 do 10 minuta dnevno možete doprinijeti svojem fokusu, ali i cjelokupnoj kvaliteti života.
Autori:
Zajedničko objedovanje ima snažan utjecaj na dobrobit i zdravlje djece te je iznimno važno njegovati okupljanje obitelji za stolom. Vrijeme za jelo također je i vrijeme za dijeljenje i zajedništvo. Djeca razvijaju osjećaj pripadnosti, uče se lijepom ponašanju te se razvija bliskost među članovima obitelji. Ako je moguće, snažno se preporuča da barem jedan obrok u danu obitelj jede skupa, u zajedništvu i miru.
Nažalost, u mnogim obiteljima ne pridaje se važnost vremenu za jelo. Zbog užurbanog načina života modernih obitelji, roditelji često jedu u hodu, a mnoga djeca jedu pred ekranima. Iako je priprema obroka za roditelje ponekad dosadna, a nered u kuhinji izvor frustracije, valja imati na umu kako je djeci potrebno kvalitetno zajedničko vrijeme. Dužnost roditelja je osigurati redovite prilike za obiteljsko uživanje u obrocima.
Naša su djeca u procesu oblikovanja svojih navika i obiteljsko vrijeme za stolom služi im da uče o zdravoj prehrani, pravilima pristojnog ponašanja, a to je ujedno i vrijeme za dobre misli i razgovore među ukućanima.
Od najranije dobi dobro je poticati i ohrabrivati djecu na pristojno ponašanje za stolom. Uljudno ponašanje nikad ne izlazi iz mode, a pravila ponašanja naučena u ranom djetinjstvu dijete će pamtiti cijeli život.
Djeci je više puta potrebno ponoviti pravila ponašanja za stolom, a najbolje je vlastitim primjerom pokazati djeci da je objedovanje obiteljski ritual koji se izuzetno poštuje.
Evo nekoliko korisnih savjeta za uljudno ponašanje za stolom:
To nisu pravila samo za djecu, ovo su pravila za sve članove obitelji i čine zajedničko vrijeme ugodnim i pozitivnim.
Uz zdravu hranu, u društvu voljenih osoba obiteljski obroci su vrijeme kojemu je malo što ravno – to je jedno sjajno, zabavno i radosno iskustvo.
Sad kad znamo kako se ponašati za stolom, važno je znati i koliko hrane treba poslužiti djeci.
Pisali smo već koja je hrana bitna za rast i razvoj djeteta dobrog imuniteta i punog energije. Sada je vrijeme da upoznamo koje se porcije hrane preporučuju djeci u jednom obroku. Pritom vrijede tri opaske kako se lakše snalaziti s tablicom:
Neka nam ova tablica bude putokaz koliko hrane pružiti našem djetetu. Ipak, imajmo na umu da zadnji glas, kad je riječ o porciji, imaju djetetov osjet sitosti i osjet gladi. U one dane kada nam dijete ima sportski turnir, spontano će tražiti veću količinu hrane od dana kada sjedi nad knjigom i marljivo uči za ispite, prezentacije i usmena ispitivanja koja slijede sutradan.
Dobro je djetetovu prehranu raspodijeliti na 4 do 5 obroka u danu. Najbolja formula u prehrani djece glasi: doručak + jutarnji međuobrok + ručak + poslijepodnevni međuobrok + večera.
Što je manje „izleta do ladice sa slatkim i čipsom“ između obroka, to će dijete lakše unijeti sve hranjive tvari koje mu trebaju za rast i razvoj. Slatko i čips čuvajte za kraj obroka, nakon što je dijete pojelo hranu bogatu hranjivim tvarima. Jutarnji i poslijepodnevni međuobroci su naravno količinski manji od doručka, ručka i večere, ali ništa manje važni u prehrani djeteta. Oni pomažu da dijete ne pregladni do ručka i večere, dok istovremeno smanjuju mogućnost da se dijete prejede. Najbolji „igrači“ za „tim“ međuobrok su sezonsko voće, suho voće, mlijeko s integralnim keksima, integralni kruh s pekmezom i jogurt. Neka dijete svaki dan odabere sebi najdraže „igrače“ za svoje međuobroke.
Autorice:
65 kilograma. Što teži 65 kilograma? Nismo vagali čovjeka, ne ne. Mi smo vagali koliko hrane baci jedan čovjek u godini dana. Od tih 65 kilograma bačene hrane, 25 % čini povrće, 24 % žitarice, a 12 % voće. Ironično je što je hrana koju najviše bacamo, jer se najbrže kvari, ujedno i hrana najveće nutritivne vrijednosti, odnosno najbogatija je vitaminima i mineralnim tvarima. 65 kilograma hrane može pružiti jednom čovjeku sve potrebne hranjive tvari u razdoblju od 18 dana. Dakle: ono što svatko od nas baci u godini dana, može hraniti drugog čovjeka čak 18 dana. To puno znači svijetu u kojem još uvijek 2 milijarde ljudi nema pristup nutritivno bogatoj i mikrobiološki ispravnoj hrani u dovoljnim količinama, a 690 milijuna ljudi riskira život zbog gladi. Da budemo još eksplicitniji, reći ćemo da je na svakih 100 ljudi – devetero njih gladno. I jedan gladan čovjek je previše. Što možemo napraviti da smanjimo količinu hrane koju bacamo u smeće? Puno toga. Danas krećemo s prvim korakom. Osmislit ćemo anti-otpad jelovnik! Naučit ćemo kako reciklirati hranu u vlastitoj kuhinji i kako osloboditi hladnjak od hrane koja tamo nepotrebno dugo spava zimski san dok joj se vitamini smanjuju iz dana u dan.
Dobro operimo povrće koje imamo doma te ga potom jednako dobro osušimo. Bila to mrkva, krumpir, batat, cikla, … što god se našlo u hladnjaku. Sigurnije je birati povrće ekološkog podrijetla koje nije tretirano pesticidima. Ogulimo ga i ponovno papirnatim ubrusom osušimo oguljene kore. Što su kore tanje, čips će biti hrskaviji. Pomiješajmo kore u zdjeli i začinimo paprom, ljutom ili slatkom papričicom, solju, a po želji i ružmarinom. Na kraju dodajmo maslinovo ulje i još jednom dobro pomiješajmo kako bi se začini jednoliko raspodijelili po korama. Pecimo 15 minuta u prethodno zagrijanoj pećnici na 200°C. Čips od kora povrća možemo čuvati na sobnoj temperaturi 4 dana.
Tijekom pripreme jela redovito koristimo cvjetove brokula, ali što ćemo s manje popularnim, tvrdim dijelovima stabljike i listovima? Oni će nam poslužiti za pripremu sjajnog namaza. Uzmimo 150 grama stabljike i listova brokule. Ogulimo stabljiku kako bismo uklonili žilavi vanjski dio i zatim narežimo stabljiku i listove na komadiće. Kuhajmo ih na pari 10 minuta kako bi sačuvali što više za zdravlje blagotvornih antioksidansa. Potom ćemo komadiće ubaciti u blender zajedno s jednim češnjem češnjaka, 40 grama tvrdog sira ribanca i 70 grama jezgre oraha te miksati nekoliko sekundi. Potom ćemo postepeno dodavati maslinovo ulje i miksati sve dok ne dobijemo kremastu teksturu. Za kraj, začinit ćemo namaz solju i paprom. Narezat ćemo 8 šnita staroga kruha, začinit ćemo ga maslinovim uljem i paprom i tostirati na tavi ili u pećnici nekoliko minuta. Kruh će biti spreman da ga namažemo namazom. Po želji ga možemo ukrasiti i slanim inćunima. Namaz od brokule možemo čuvati u hladnjaku 2 dana, pokrivenog prozirnom prehrambenom folijom. A možemo ga i zamrznuti kako bismo mu produljili rok trajanja.
Narežemo 250 grama staroga, skroz suhog kruha na sitne komadiće. Dodamo 250 ml mlijeka. Neka se kruh dobro natopi u mlijeku. Potom dodamo 2 jaja i 7 žlica šećera te 4 žlice kakao praha pa smjesu dobro pomiješamo. Sada na scenu stupa sve ono prezrelo, neprivlačno voće koje smo ghostali, dok je tužno tjednima čamilo u zdjeli na stolu. Ogulit ćemo ga i narezati na komadiće te dodati u smjesu za tortu. Dobit će novi život. Još jednom dobro sve pomiješamo. Ako želimo mekanu tortu hrskave kore, na vrhu smjese dodajmo tanki sloj šećera i 4 do 5 komadića maslaca veličine jagodice malog prsta. Tortu pečemo 30 do 40 minuta u zagrijanoj pećnici na 180°C. Naravno da možemo ponovno koristiti i stari papir za pečenje! Tijekom pripreme ove torte, mi recikliramo stari kruh, staro voće i stari papir za pečenje. Tri recikliranja jednim udarcem.
Autorica:
Želja za savršenim poslom, savršenim odnosima, savršenom djecom ili općenito savršenim životom, sve je veći dio svakodnevice. Tu težnju savršenstvu često i opisujemo oksimoronom – pozitivna mana. Ipak, savršenstvo nije dostižno pa težnja istome nije pozitivna, već može značajno narušiti mentalno zdravlje osobe. Nitko nije bez mana, a ni jedan put do uspjeha ne prolazi bez pogrešaka. Unatoč tome, naše je divljenje savršenstvu toliko sveprisutno da zapravo nikada ne zastanemo i propitkujemo taj koncept pa postajemo i ostajemo prestrogi prema sebi.
Težnja savršenstvu, ili perfekcionizam, dolazi u tri oblika:
Sva tri oblika mogu narušiti naše mentalno zdravlje jer smo u konstantnoj potrazi za nečim nedostižnim. Ipak, najveći nam pritisak stvara društveno propisan perfekcionizam. Ideja da postoji generalno mišljenje da se od nas očekuje da budemo najbolji i savršeni, čest je uzrok postavljanja prevelikih očekivanja što činimo sami sebi, ali i kritiziranja kada naiđemo na prepreke. Uz to osjećamo potrebu da ispunimo nametnuta očekivanja, a čak i ako uspijemo, podižemo ljestvicu sami sebi jer vjerujemo da što bolje radimo, to se od nas očekuje da budemo još bolji. Ostajemo nezadovoljni, bespomoćni i iscrpljeni. A društvene mreže, koje nas onda obasipaju tek prividnim slikama tuđih života koji izgledaju besprijekorno, pritom ne pomažu.
Važno je, doduše, razumjeti da postoji adaptivni/pozitivni i neadaptivni/negativni perfekcionizam. Kada govorimo o ovoj iracionalnoj težnji savršenstvu i izjednačavanju istog s uspjehom, govorimo o neadaptivnom perfekcionizmu. S druge strane, ako težimo uspjehu, ostvarenju svojih ciljeva i ugodnoj svakodnevici, ali razumijemo da taj put nije pravocrtna već krivudava linija, ispunjena usponima i padovima, karakterizira nas adaptivni perfekcionizam. U tom slučaju nećemo posustajati pred preprekama, osjećati sram, krivnju ili bespomoćnost, već ćemo učiti iz njih i na taj način napredovati.
Glavno pitanje ostaje – kako ostati na ovoj pozitivnoj strani perfekcionizma i riješiti se pritiska da sve bude savršeno koji nam nameće okolina, ali i mi sami. Sljedeće smjernice pomažu na tom putu.
Jedan od najpoznatijih fizičara svih vremena, Stephen Hawking, rekao je: “Jedno od osnovnih pravila svemira je da ništa nije savršeno. Savršenstvo jednostavno ne postoji. Bez nesavršenosti ne biste postojali ni vi ni ja”. Pokušajmo svi uzeti u obzir ovo gledanje na savršenstvo, imati realistična očekivanja i smanjiti usporedbe s drugima. Težnja prema savršenstvu je uistinu Sizifov posao – uzaludna i besmislena. Budite blagi prema sebi bilo da se radi o putu do željenoga cilja ili običnom danu u kojem niste uspjeli izgledati savršeno ili napraviti savršen ručak nakon posla.
Autori:
Počelo je, prva pjesma M. Carey odsvirala je na radiju. Iako su blagdani tek pred nama, poznajemo puno ljudi koji su već okitili svoja božićna drvca. “Zbog djece”, kažu, ali pretpostavljamo da i sami uživaju u toplom treperenju božićnih lampica.
Nema ništa loše u blagdanima, kao što nema ni ništa dobro. Hoće li nam ti dani u godini donijeti blagostanje ili stres, ovisi skoro u potpunosti o nama samima.
Znanost kaže da je naša percepcija onoga što nam se događa ključna za to kako doživljavamo situaciju i svoj život. Primjerice, osoba koja dobije otkaz na poslu može reći kako je to sjajna prilika za potražiti novi, dok će netko drugi reći da mu se gora stvar u životu nije dogodila ni mogla dogoditi. Tako nam i u blagdansko vrijeme neke situacije kao i obiteljska okupljanja mogu stvarati stres, a mogu nam biti i vrijeme mira, sreće i druženja. Ukoliko Vam je blagdansko vrijeme do sada predstavljalo problem te na obiteljska okupljanja ne možete ni pomisliti, moguće je da patite od takozvanog holiday bluesa.
Uzroci blagdanskog sjetnog raspoloženja mogu biti sljedeći:
Iako je odvojenost od obitelji potencijalni izvor stresa, za neke ljude je zajedništvo i vrijeme s obitelji još veći izvor stresa. Što nam je onda činiti? Blagdani će doći svakako, a dobro je da na njih budemo i spremni kako bi nam obiteljska okupljanja i proslave bili izvor sreće i zadovoljstva, a ne samo još jedna stvar koju moramo “odraditi”. Jer ako na Badnju večer dođete u blues raspoloženju, moguće da ćete lošu situaciju još više pogoršati.
Kako obiteljska okupljanja za blagdane ne samo preživjeti, nego biti dio okupljanja sa smiješkom na licu?
Razumijevanje da ne postoji savršena obitelj ili savršeno okupljanje ključno je za smanjenje stresa. Postavite realna očekivanja i ne očekujte da će sve ići glatko. Svaka obitelj ima svoju dinamiku, a blagdani su prilika za prihvaćanje različitosti. Pokušajte s interesom ulaziti u razgovore i smanjiti predrasude prema onim članovima obitelji za koje znate da su vam svojevrsni okidač za loše raspoloženje.
Jeste li znali da je glavna komunikacijska vještina slušanje? Pokušajte više slušati druge, posebno ako Vam govore što bi htjeli raditi u vrijeme obiteljskih okupljanja i kako provesti vrijeme zajedno. Možda otkrijete neke nove zajedničke interese i ovi blagdani budu izvor pravog zadovoljstva.
Ako osjetite da Vam je potrebna pauza od obiteljskih aktivnosti, planirajte vrijeme za sebe. To može biti šetnja, čitanje knjige ili jednostavno opuštanje uz omiljeni film. Dajte si vremena za odmak i odmor. Kad smo odmorni, bolji smo za sebe ali i strpljiviji za druge.
Strpljenje je ključno u situacijama gdje se okuplja više ljudi. Ako primijetite da netko drugi gubi strpljenje, pokušajte smireno reagirati i ne dopustite da sitnice prerastu u ozbiljnije nesuglasice.
Svaka obitelj ima teme u kojima se rasplamsava žustra rasprava. Možda je to ona teta koja nije bila pozvana ili neka dnevno-politička tema – uopće nije važno. Ako primijetite da razgovor ide u neželjenom smjeru, suzdržite se od daljnje rasprave ili preusmjerite razgovor na neutralniju temu.
Organizirajte aktivnosti koje potiču pozitivnu atmosferu. Igranje društvenih igara, zajedničko pripremanje hrane ili gledanje omiljenih blagdanskih filmova mogu stvoriti ugodne trenutke koji će nadvladati potencijalne nesuglasice. Igranje zajedničkih igara svakako će blagdane učiniti zabavnijima.
Umjesto da vodite neke rasprave ili da jednostavno čekate da vrijeme druženja prođe, pokušajte sljedeće: napišite “obiteljsku povelju” u kojoj ćete si zadati neki zajednički cilj koji trebate ostvariti do sljedećih blagdana. Osim cilja, rasporedite zadatke među članovima obitelji, ali si odredite i nagradu koju ćete osvojiti kad stignete do cilja. Ova aktivnost može biti zabavna, ali će prvenstveno poslužiti tome da se podsjetite na obiteljsko zajedništvo.
Slijedeći navedene savjete, možete stvoriti mirno i sretno obiteljsko okruženje i okupljanje koje će ostati u lijepom sjećanju, a usput ćete imati najbolje blagdane ikad.
Autori:
Blagdani su poznati kao „najljepše doba godine“. Sreća, veselje i radost. Prva asocijacija nam je često ona božićna idila: ugodna, spokojna atmosfera toplog doma uz obilje nasmijanih i blaženih lica naših bližnjih. No, moramo biti iskreni i priznati kako je to rijetko tako u stvarnosti.
Blagdane većinom dočekamo umorni i iscrpljeni. Bilo od napornih poslovnih i školskih obaveza za kraj kalendarske godine, bilo od božićnih domjenaka, proslava i koncerata. Onda nas svake godine ponovno iznenade gužve i čekanje u redovima kolodvora, aerodroma, trgovačkih centara. O stresu kupnje poklona i priprema povezanih s blagdanima nećemo ni pričati. A kad blagdani jednom napokon krenu, kreće i potpuni raspad sistema: pretjerivanje u hrani i alkoholu, nespavanje i napetosti s onim „nasmijanim“ i „veselim“ bližnjima s početka priče. S time da nam uvijek u glavi ostaje onaj strah „siječanjske rupe“ kad će na naplatu doći svi prekomjerno potrošeni novci, sve smazane kalorije i promili. S blagdanima su tako problemi od početka pa sve do kraja.
Koliko god voljeli blagdane, moramo priznati kako su oni i stres za organizam. I koliko god ih sanjali tijekom ostatka godine, blagdani nam vrlo brzo prisjednu. Našem tijelu, nama samima i našem crijevnom mikrobiomu. Zvuči potpuno nevjerojatno, ali istraživanje na 28 zdravih ispitanika iz 2019. godine pokazalo je kako blagdani, ovisno o tome jesu li provedeni s vlastitom obitelji ili s obitelji svog partnera, značajno utječu na sastav crijevnog mikrobioma. Udjeli čak osam relevantnih bakterijskih vrsta bili su sniženi ako su blagdani provedeni s obitelji partnera, u usporedbi s tim ako su provedeni s vlastitom obitelji.
Kako sačuvati svoj crijevni mikrobiom tijekom blagdana? U nastavku slijede tri zlatna savjeta iz adventskog kalendara CCM-a:
„Budite manje na društvenim mrežama!“
Prvi zlatni savjet tiče se mentalnog zdravlja: tijekom cijele godine, a posebice za vrijeme blagdana društvene mreže koristite što manje. Previše energije odlazi na pasivno konzumiranje društvenih mreža, a ta bi se energija mogla iskoristiti za neke druge aktivnosti tijekom blagdana. Primjerice na društvene igre ili šetnje u dobrom društvu. U modernom svijetu premalo međusobno razgovaramo. Kao čestitke većina će radije poslati nekakvu masovno dijeljenu poveznicu, sličicu ili video preko poruke, nego nazvati nekoga i čestitati mu blagdane. Zato praznike iskoristimo za onu tradicionalnu čašicu razgovora koja nam svima nedostaje. Ali bez mobitela u rukama. Nije bitan sadržaj, nego energija koju izmjenjujemo sa svojim sugovornicima. Isključite uređaje, pričajte jedni s drugima!
„Nemojte zaboraviti na fizičku aktivnost tijekom blagdana!“
Najveći problem suvremene prehrane nije (samo) kvaliteta nego više kvantiteta. Dapače, smatra se da smo danas nezdraviji nego ikad prije, ne samo zbog onečišćenja, već ponajviše zbog neprestanog prekomjernog unosa kalorija. Znanstvenici su otkrili kako se crijevni mikrobiom na neki način slama pod tim kontinuiranim dotokom energije i nutrijenata. Gubi svoju raznolikost, postaje krajnje neuravnotežen i gubi svoje mnogobrojne funkcije. Tijekom blagdana svi smo skloni prejedanju. I nikoga tu ne treba kriviti. Blagdani su tradicionalno vrijeme obilja i raskoši, i uvijek dolaze uz ozračje slavlja i veselja. Problem je u tome što je suvremenom čovjeku prehrana tijekom cijele godine obilna i raskošna. Definitivno nije savjet vagati hranu tijekom blagdana ili pokušati općenito smanjiti unos hrane. Blagdani su samo jednom godišnje. Jedemo i družimo se, jedno bez drugog vrlo teško mogu. No, ono što se može jest ublažiti taj kalorijski šok, odnosno drastični kalorijski višak tijekom ovih dana. Najlakše je to pak ostvariti kroz tjelesnu aktivnost. Ništa dramatično, šetnja poslije ručka s gostima ili šetnja umjesto auta za put do drage osobe. Nemojte val kalorija dočekati na kauču i u krevetu jer će crijevni mikrobiom teško izroniti čitav iz njega.
„Jedite fermentirano, idealno dvije do tri porcije dnevno!“
Sa svakim novim istraživanjem potvrđuje se drevno uvjerenje naših predaka kako su fermentirane namirnice užasno zdrave. Kefir, rasol, ocat, taj niz se nastavlja unedogled. Za razliku od klasičnih probiotika iz ljekarni, ove namirnice sadrže i prebiotike, kemijske spojeve koji služe za hranu naših mikroskopskih podstanara, pa su fermentirane namirnice zapravo sinbiotici, kombinacija pro- i prebiotika. O postbioticima, komponentama probiotika da i ne govorimo. Za blagdane se tradicionalno sprema obilje fermentiranih namirnica. U literaturi vidimo kako se pozitivni učinci uočavaju nakon unosa dvije do tri porcije fermentiranih namirnica dnevno. Kiseli kupus, zvijezda među zimskim povrtnim namirnicama, na stol dolazi u svim oblicima. Od sarme do salate. Po pitanju crijevne mikrobiote, i sarma i sirovi kiseli kupus prava su riznica svega dobroga za naša crijeva. Iako u znanstvenoj literaturi nemamo podatke o sastavu probiotika u kuhanoj sarmi, činjenica kako kiseli kupus sam po svojoj naravi sadrži obilje prebiotika čini sarmu pravom hranom za naš crijevni mikrobiom. Pod uvjetom naravno da kupus ne skidamo sa sarme prije nego krenemo jesti.
Ukoliko Vas zanima još ovakvih sličnih zlatnih savjeta utemeljenih na znanstvenim dokazima, pogledajte i mnoge druge savjete u adventskom kalendaru na društvenim profilima CCM-a, gdje se tijekom adventa svakodnevno objavljuje jedan od sveukupno 24 zlatna savjeta u obliku videa produciranih od strane LOOD podcasta.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
Kuhanje je važna vještina. Kuhanjem (p)ostajemo zdravi. Ono pomaže djeci da postaju sigurnija u sebe i samostalnija, da razvijaju svoju kreativnost i da izgrade zdrave navike u prehrani. Danas kada roditeljima nedostaje vremena za kvalitetno druženje s djecom, zajedničko kuhanje je prilika da kroz zabavu poduče djecu ovoj već pomalo zaboravljenoj vještini. Zajedničkim snagama pripremiti obrok i potom zajedno uživati u plodovima svoga rada. Dok kuhaju i jedu s obitelji, djeca imaju priliku da podijele svoje misli i snove, a roditelji tako mogu čuti kako su njihova djeca.
O druženju obitelji u kuhinji, pisali smo davno, u tekstu “Kuhanje s klincima – hobi velikih i malih”. Danas, pred Božić, idemo korak dalje. Skoknimo do obližnje knjižnice, prosurfajmo internetom, chatajmo s umjetnom inteligencijom. Imamo pregršt odličnih kuharica s receptima koje će oduševiti malu i nas veliku djecu. Hoće li to biti bubamare od sira, jedrenjaci od tikvica, ovčice od cvjetače, popečci od graška s kosom od krumpirića, špagetopauci, hrenovkohobotnice, ruževi od banane, muhare od jaja i rajčice, jestivi božićni ukrasi, čokoladni dvorci, snjegovići na štapiću – djeci na izboru.
Kuhinja je čarobno mjesto koje zahtijeva svu pažnju djeteta. Naučimo djecu dobro oprati ruke prije kuhanja. Objasnimo im zašto je važno zavezati dugu kosu – da ne bi vlas kose zalutala gdje ne treba… U kuhinji je, kao i u životu, važna dobra organizacija. Naučimo djecu da prije početka kuhanja pripreme sve potrebne sastojke i pribor, a nakon kuhanja očiste radnu površinu. Neka djeca pažljivo barataju vrućim kuhalima, zagrijanim pećnicama, noževima, ribežima, mikserima i blenderima. Neka obavezno stave rukavice prilikom rukovanja s pećnicom. Neka vruće lonce ne polože direktno na stol već na podmetač. Neka se uvijek sjete ugasiti štednjak i pećnicu nakon što završe kuhati. Potaknimo djecu da pitaju što ne razumiju, da istražuju nove okuse, mirise i da izraze svoje ideje.
Narežite dvije ne skroz zrele banane na komadiće. Birajte banane zeleno-žute kore, bez smeđih točkica. Nezrele banane su super hrana za dobre bakterije u našim crijevima. Pažljivo stavite banane, 2 dcL (jednu čašu) mlijeka , 1 dcL (pola čaše) jogurta i 1 čajnu žličicu meda. Uključite blender i miksajte sve dok u smjesi nema više grudica.
Operite cherry rajčice i dobro obrišite. Premažite ih maslinovim uljem. Mozzarellu ocijedite od viška vode te žlicom za dubljenje voća napravite kuglice od mozzarelle. I njih premažite maslinovim uljem. Nabodite crvene cherry rajčice i bijele kuglice od mozzarelle na štapiće za ražnjiće. Voila! I tako je ovaj brzi fini prilog u božićnim bojama gotov.
Lonac dopola napunite vodom. U njega položite manji lonac ili vatrostalnu posudu sa 100 grama stopostotnog maslaca od kikirikija ili namaza od lješnjaka, 70 grama tamne čokolade i 40 grama meda koje zajedno treba otopiti na pari. Pazite da voda iz većeg lonca ne uđe u manji lonac. Uključite štednjak da voda u većem loncu zakuha. Tijekom ključanja vode, sastojci u manjem loncu će se otapati na pari. Dobro ih promiješajte kuhačom. Jednom kad se rastope, ugasite štednjak. Neka se smjesa prvo ohladi pa od nje oblikujte lijepe kuglice. Tko želi, može na isti način otopiti 100 grama mliječne čokolade na pari i dodati par kapi plave prehrambene boje. U ovu ćete smjesu umočiti svaku kuglicu. Za kraj, kuglice možete posuti ukrasima za kolače.
Operite 700 grama špinata. Pričekajte da voda u loncu prokuha pa ga pažljivo ubacite u lonac. Kuhajte ga 2 do 3 minute na jakoj vatri. Izvadite ga, dobro ocijedite i sitno nasjeckajte. Neka roditelj pažljivo prati kako dijete koristi nož. U posudi pomiješajte 150 grama svježeg sira, 3 žumanjka i 60 grama brašna dok ne dobijete lijepu glatku smjesu. Potom dodajte špinat, sol i papar. Stavite kuhati posoljenu vodu u velikom loncu. Oblikujte zelene njoke u obliku stošca i pažljivo ih stavite u kipuću vodu. Kuhajte njoke sve dok se ne dignu na površinu vode. Izvadite ih iz vode, dobro ocijedite, začinite maslinovim uljem i posipajte svježe naribanim parmezanom. Vaše božićne jelke su spremne!
Kuhinja i blagovaonica bi trebale biti mjesta u kojima se osim ukusnih jela stvaraju i sretna sjećanja koja će djeca nositi dalje kroz život. Želim vam svima Božić pun lijepih trenutaka koji će zagrijati dušu tijekom ovih zimskih dana.
Autorica:
Promjena je teška i onda kad je planirana, ali prihvaćanje i ljubav prema sebi još su zahtjevniji. Kroz odrastanje smo navikli biti kritični prema sebi, često se uspoređujući s drugima i potpuno nesvjesni vlastitih vrijednosti. Roditelji, učitelji i prijatelji su nas iz najboljih namjera kritizirali, upozoravali i usmjeravali kroz odrastanje, a mi smo ih manje ili više slušali i trudili se biti bolja verzija sebe. Nastojali smo se ukalupiti u postavljeni kalup i očekivanja društva. I kasnije smo puno puta čuli da trebamo raditi na sebi i ulagati u sebe naglašavajući svoje vrline i smanjujući svoje mane.
Ipak, koliko god promjena nekad bila pozitivna i poželjna još je poželjnije osvijestiti vlastite vrijednosti, svoje posebnosti i različitosti kao potencijalne vrline od kojih su neke vrijedne isticanja, a ne samo kao nedostatke koje treba “pokrpati”.
Kako zavoljeti sebe? Evo nekoliko prijedloga:
Autori:
Iako se neki zdravstveni problemi našoj okolini čine beznačajnima, nama samima uvelike znaju narušiti kvalitetu života. Herpes se definitivno ubraja u njih. Tko god je ikad imao one sitne mjehuriće oko usta, zna taj osjećaj. Često nam se čini kako su ove kožne promjene puno veće nego što zaista jesu zbog neugodnosti koje izazivaju tijekom govora i jela. A uz to se ove promjene, nažalost, najčešće pojavljuju kad smo najranjiviji. Tijekom stresnih razdoblja na poslu, prije velikog ispita ili proslave na čiju smo organizaciju potrošili puno vremena. Mladenci znaju o čemu pričam. Kao da nam pretrpljeni stres nije bio dovoljan, već nas i herpes mora vidno kazniti. A nakon što se probudimo s herpesom, čini se kako nema pomoći: dok se kraste ne posuše i otpadnu za nekoliko dana, herpes je tu. Uzalud sve kreme svijeta.
Međutim, postoji li način kako u potpunosti spriječiti izbijanje herpesa? Može li se herpes preduhitriti?
Itekako. Kožne promjene izaziva virus herpes simpleks tip 1. Kad se jednom osoba inficira ovim virusom, najčešće u dječjoj dobi, on prelazi u dormantnu fazu, odnosno spava u živčanim stanicama trigeminalnog živca, čiji završetci sežu do kože lica. Virus herpesa ne može se eliminirati iz našeg tijela. Ako dođe do aktivacije virusa i njegova razmnožavanja, on se širi živčanim vlaknima i završava na koži lica, gdje razvija svoju tipičnu kliničku sliku. Sitne mjehuriće, ispunjene tekućinom, koji nakon pucanja cijele krastama, obično na rubu usnica, na obrazima, nosu, najčešće samo na jednoj strani lica. Međutim, ako se herpes ne aktivira, on će nastaviti mirno spavati u živčanim stanicama.
U SAD-u je više od 50 % populacije u dobi od 14. do 49. godine života inficirano ovim virusom. Ipak, tek 20-40 % razvija vidljivi herpes, i to ponajviše u dobi do 35. godine života jer se nakon 35. herpes manifestira vrlo rijetko. Zašto se kod samo nekih ljudi aktivira herpes?
Iako aktivacija herpesa nije u potpunosti razjašnjena, ustanovljeno je nekoliko provocirajućih čimbenika, odnosno trigera. Oni su:
Jeste li prepoznali djelovanje ijednog od ovih čimbenika na Vaš herpes? Ili čak kombinaciju?
Neke čimbenike razvoja herpesa relativno je lako spriječiti. Zaštita lica od hladnoće i sunca odjećom i proizvodima sa SPF-om temelj je prevencije herpesa. Prvi korak definitivno je spriječiti razvoj opeklina od sunca na koži lica. Briga o koži lica i usnicama definitivno se nameće kao drugi korak.
Međutim, na većinu ostalih čimbenika (gotovo) je nemoguće utjecati. Rad na imunitetu kako bismo se zaštitili od razvoja respiratornih infekcija ionako nam mora biti prioritet tijekom hladnijih mjeseci, ali teško ćemo je baš svake sezone izbjeći. Ima li nade?
Zahvaljujući trudu znanstvenika, otkriveno je nekoliko potencijalnih metoda kako obuzdati našeg virusnog „podstanara”. Tako se u prevenciji herpesa preporučuje primjena idućih (prirodnih) tvari:
Iako se u medijima može naići i na preporuke za unos vitamina C, E i antioksidansa, nažalost, nedostaju znanstvene studije koje bi potvrdile njihovu specifičnu učinkovitost kad je riječ o prevenciji herpesa.
Bitno je napomenuti kako je najučinkovitija znanstveno dokazana terapija u liječenju i prevenciji herpesa primjena antiviralnih lijekova (aciklovir, ganciklovir). Kao i kad je riječ o svim zdravstvenim problemima, uvijek je preporuka konzultirati se prvo s liječnikom i informirati se o mogućnostima liječenja. Ako su epizode učestale i/ili povezane s razvojem komplikacija herpesa, moguće je dugoročno prevenciju provoditi primjenom antiviralnog lijeka.
Stoga se herpes definitivno može preduhitriti. Zaista postoje istraživanja koja upućuju na to da primjena antiviralnih lijekova, lizina, propolisa i probiotika može prevenirati izbijanje herpesa. Međutim, isto je tako vrlo važno osvijestiti trigere herpesa i zaštititi se od štetnih učinaka sunca i hladnoće, ali imati i odgovarajuće životne navike kako bi se ublažio umor i utjecaj stresa na organizam. Uza sve ovo, moguće je virus herpesa pustiti da u miru spava u nama. Iako sam virus ne možemo riješiti, njegovo izbijanje možemo kontrolirati i time imati jedan zdravstveni problem manje. On se možda našoj okolini čini malim, ali nama definitivno može narušiti kvalitetu života.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.