Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Tako barem kaže poznati tekst. No, kakva je ljubav po pitanju crijevnog mikrobioma? Što ljubav čini našem crijevnom mikrobiomu? Iako i dalje u svom začetku, istraživanja o utjecaju ljubavi na crijevni mikrobiom imaju nam već štošta ispričati. No, da bi vidjelo što znanost kaže o ljubavi i crijevnom mikrobiomu, potrebno je ljubav sagledati sa strane njezinih različitih aspekata. Pritom je od velike pomoći podjela ljubavi na različite tipove, koju je još vrlo davno napravio mudri Aristotel, a to su „storge“, „philia“ i „eros“.
„Storge“ označava roditeljsku ljubav. Majka ima ogromnu ulogu u oblikovanju našeg crijevnog mikrobioma. Kroz porod, dojenje ali i bliski kontakt, upravo od majke primamo prve mikroorganizme koji će biti temelj odrasloga crijevnog mikrobioma. Majke prenose svoj crijevni mikrobiom svome djetetu, što stručno nazivamo „vertikalni transfer“, odnosno prijenos mikrobioma s jedne na iduću generaciju. Prvi kontakt s mikroskopskim svijetom događa se upravo prilikom rođenja kada dijete prolazi kroz porođajni kanal, gdje je izloženo vaginalnom i crijevnom mikrobiomu. Stoga ne čudi da je porod carskim rezom povezan s određenim zdravstvenim problemima kasnije u životu: dijete rođeno carskim rezom prvo biva izloženo kožnom mikrobiomu majke, koji ne sadrži vaginalne probiotske bakterije Lactobacillus. Ukoliko se ove bakterije ne nadoknade djetetu, njegov crijevni mikrobiom razumljivo će biti siromašniji. Zato je bitno dojenje: majčino mlijeko puno je probiotika, ponajviše iz roda Bifidobacterium, ali i prebiotika kao što je oligosaharid majčinog mlijeka (HMO). Dojenje uvelike doprinosi uravnoteženom i stabilnom crijevnom mikrobiomu. Zadnja komponenta vertikalnog transfera je bliski fizički kontakt, grljenje, ljubljenje i maženje, kojim majka pruža dodatne bakterije za izgradnju crijevnog mikrobioma. Majčinska ljubav zaista je ključ zdravog crijevnog mikrobioma u odrasloj dobi.
„Philia“ je ljubav obilježena uzajamnim poštivanjem i uvažavanjem, koju najčešće vidimo između bliskih prijatelja ali i braće i sestara. Braća i sestre, posebice stariji, važna su odrednica u razvoju crijevnog mikrobioma. Već je duže poznato kako bratski i sestrinski odnosi smanjuju rizik od razvoja alergijskih bolesti, ali i upalnih bolesti crijeva. No, danas znamo kako je ova povezanost posljedica njihovog utjecaja na crijevni mikrobiom. Studija iz 2022. godine na 700 danske djece pokazala je da su naša braća i sestre kao i roditelji, najbliži rezervoari mikrobioma u okolini samog djeteta, i tako sudjeluju u oblikovanju našeg crijevnog mikrobioma. Djeca koja imaju stariju braću i sestre, imaju raznolikiji i obilniji crijevni mikrobiom, ponajviše u prvoj godini života. Zanimljivo je kako se pokazalo da je važnija razlika u godinama između djeteta i starijeg brata ili sestre, nego ukupni broj djece u obitelji. Ako imate stariju braću ili sestre, zahvalite im što su s Vama podijelili svoj mikrobiom, možda su Vas upravo tako zaštitili od razvoja nekih bolesti.
Ali i prijatelji doprinose zdravlju Vašeg crijevnog mikrobioma. Istraživanja na životinjama i ljudima pokazala su kako broj prisnih međuljudskih odnosa korelira s raznolikošću i sastavom crijevnog mikrobioma. Danas znamo kako s našim prijateljima dijelimo određene bakterije, odnosno kako postoji „zajednički mikrobiom“ koji je povezan s bliskim i redovnim međuljudskim interakcijama. Može se reći kako nam kvalitetni međuljudski odnosi kroz „horizontalni transfer“ osiguravaju raznolikost i obilje unutar crijevnog mikrobioma tako što njima održavamo naš zajednički mikrobiom.
„Eros“ je romantična ljubav, ona na koju prvo pomislimo kad pričamo o ljubavi. Ljubavni odnosi na crijevni mikrobiom djeluju na više načina. S jedne strane ljubavni odnosi utječu na naše životne navike: s osobom koju volimo zajedno kuhamo, jedemo, spavamo, putujemo, treniramo. Osobe koje se vole stvaraju zajednički okoliš za svoj crijevni mikrobiom. S druge strane, ljubav mijenja našu psihu. Kroz os crijevo-mozak, naše emocije, raspoloženje i misli preko hipotalamusa i hipofize, simpatikusa i parasimpatikusa reguliraju naš probavni sustav, čime se neminovno mijenja naš crijevni mikrobiom. A naš crijevni mikrobiom pak povratno luči neurotransmitere i druge metabolite koje regulacijom imunosnog sustava i živčanog sustava crijeva, ali i središnjeg živčanog sustava, utječu na naš osjećaj ljubavi. Dodatno „eros“ mijenja crijevni mikrobiom tako što potiče bliski kontakt između zaljubljenih. Znate li da se u 10 sekundi ljubljenja izmijeni oko 80 milijuna bakterija? I da je mikrobiom gornje strane jezika skoro identičan između partnera? Ili da je sličnost mikrobioma sline proporcionalna učestalosti ljubljenja? Ljubav zaista intenzivno potiče taj „horizontalni transfer“!
S pravom možemo reći kako ljubavni odnosi vrlo snažno mijenjaju naš crijevni mikrobiom. Neki smatraju čak i jače nego genetika i rani životni uvjeti. Profil crijevnog mikrobioma sličniji je među ljubavnim partnerima, nego među krvnim srodnicima. Što je veća prisnost u ljubavnoj vezi, to je raznolikiji i snažniji crijevni mikrobiom.
No, što se događa kad stvari u ljubavi krenu nizbrdo? Znamo da se uslijed stresa pojačano luči kortizol koji povećava propusnost crijeva i tako negativno utječe na crijevni mikrobiom. Tako studenti pred ispit imaju niži udio probiotskih bakterija Lactobacillus i Bifidobacterium. Što se događa kada ljubavna veza postane izvor stresa?
Ovim pitanjem bavilo se američko istraživanje iz 2021. godine, u kojem su sudjelovala 162 ispitanika koji su bili minimalno 2 godine u ljubavnoj vezi. U dvije vremenske točke, u razmaku od 2 do 7 mjeseci ispitivalo ih se o razini stresa u vezi i istodobno se analizirao njihov crijevni mikrobiom. Pokazalo se kako su ispitanici koji su naveli da imaju probleme u vezi, imali sniženu raznolikost i obilje crijevnog mikrobioma. Kod ispitanika koji nisu imali problema u vezi nisu registrirane statistički značajne razlike u crijevnom mikrobiomu. Kod osoba koje su navele probleme u vezi uočene su i povišene razine proteina koji veže LPS, što je znak povećane propusnosti crijeva. Ovo je prvo istraživanje koje je ukazalo na negativni učinak „ljubavnih“ problema na crijevni mikrobiom. Možemo zaključiti kako je „eros“ ključna komponenta u regulaciji crijevnog mikrobioma: ako smo sretno zaljubljeni, onda ćemo stvaranjem zajedničkog okoliša, pozitivnim učincima psihe i intimnom izmjenom mikrobioma povećati raznolikost i snagu našeg crijevnog mikrobioma. No, isto tako će stres prouzrokovan tom istom ljubavlju potencijalno štetiti našem crijevnom mikrobiomu. Postoji čak hipoteza u literaturi kako prekidi ljubavnih veza, bilo zbog rastave ili smrti, mogu prouzrokovati disbiozu, poremećaj crijevnog mikrobioma!
Iako je potrebno još velik broj istraživanja kako bi u potpunosti rasvijetlili utjecaj ljubavi na naš crijevni mikrobiom, potpuno je jasno da najvažnija stvar na svijetu ne uzrokuje samo leptiriće u trbuhu. Majčinska ljubav, storge, stvara temelj za crijevni mikrobiom, a phila, obiteljska i prijateljska ljubav – oblikuju ga i održavaju. S druge strane, romantična ljubav, eros, crijevni mikrobiom, isto kao i nas same, može uzdići na nove razine, ali i baciti u duboke ponore. U kontekstu rasta i razvoja crijevnog mikrobioma, možda je jedna odlika ljubavi iz onog poznatog teksta najvažnija za naše zdravlje: Ljubav (nadajmo se) nikad ne prestaje.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
Današnje užurbano vrijeme može biti izvor velikoga stresa, no čini se kako postoje ljudi koji se dobro s tim nose i oni kojima već svaka kap prelijeva čašu. Kako to da se neki bolje nose sa stresom od drugih, pročitajte u našem novom članku.
Glavno uvjerenje koje ima većina ljudi je da je stres neki događaj ili da dolazi od postupaka drugih ljudi. To možemo zaključiti po rečenicama koje zvuče kao: “On me naživcirao” ili “Tramvaj je stresno mjesto”.
No, stres nije neki izolirani događaj, nego dolazi od našeg uvjerenja o tome je li taj događaj nešto što je previše za nas ili čak opasno.
Stres je, dakle, osobna stvar. Ne vide svi ljudi iste stvari kao potencijalne stresore u svojoj okolini.
Istraživanja Američke psihološke asocijacije navode da su najčešći izvori stresa prihodi, posao, ekonomski uvjeti u kojima živimo, obiteljske obveze, međusobne veze i zdravlje. Nedavna istraživanja u svijetu, ali i lokalno, dokazuju da na ove regularne stresore treba dodati utjecaj koji ostavlja pandemija, izolacija, gubitak posla ili neizvjesnost, što ukazuje na još veću potrebu za izgradnjom otpornosti na stres.
Na naše nošenje sa stresom i promjenama u životu utječe 3 C:
Commitment (naša posvećenost promjeni ili nošenju sa stresom)
Control (naš dojam kontrole u stresnoj situaciji)
Change (naša otvorenost za promjenu)
Dakle, ako nam je u život “sletio” stresan događaj, a mi smo odlučili nositi se s njim bez obzira što to podrazumijeva neka odricanja i dugotrajnu borbu, povećavamo vjerojatnost uspjeha. Ako imamo dojam da možemo kontrolirati situaciju ili barem vjerujemo da možemo kontrolirati sebe u situaciji i znamo načine kako to postići, vjerojatnost našeg uspjeha još je veća. A ako smo i otvoreni za promjene i spremni mijenjati naša ponašanja, ali i načine razmišljanja, vjerojatnost našeg uspjeha time postaje vrlo velika.
Na stresore reagiramo uobičajenim stresnim reakcijama koje se manifestiraju u tri područja:
Sve su ovo normalne i uobičajene reakcije, ali nisu uvijek nužne. Njihovo trajanje i intenzitet podložni su promjenama samo ako znate kako ih možete mijenjati.
Kako onda graditi otpornost na stres? Postoje tri smjera djelovanja: psihološki, tjelesni i prehrana, a svaki će imati povoljan utjecaj na vaše suočavanje sa stresom. Ovo su neki od načina:
O svakom od navedenih smjerova unaprjeđenja vlastitoga zdravlja ali i otpornosti na stres, možete više informacija pronaći u nekima od naših prošlih blogova.
Autor:
Michelangelo je govorio kako je naša koža ljepša i plemenitija od odjeće kojom je odjenuta. Vrijeme, kreme i pare koje ulažemo u njegu kože, govore nam koliko je ovaj renesansni genij bio u pravu – nema divnije tkanine od blistave zdrave kože. Ako živite u Zagrebu, bili baby boomer, generacija X, milenijalac, a možda čak i generacija Z, velika je mogućnost da ste se susreli ili barem čuli za kultnu doktoricu Karlić, dermatologinju koja je do samog kraja života, bistrog uma, britkog jezika i blagog osmijeha, liječila kožu svojih pacijenata. Bila sam srednjoškolka, lica zatrpana aknama, kada mi je doktorica dala jednu bočicu u ruke i rekla: „Mi smo ispred svog vremena. Jednog dana će se sve kožne bolesti ovako liječiti.“ U bočici je bio probiotik. Bilo je to prije 17 godina. Pojma nisam imala što je probiotik, a kamoli da ću u budućnosti odabrati posao koji se temelji na probioticima. Zaista je bila ispred svog vremena.
Razjasnit ćemo odmah jednu stvar. U razgovoru sa svojim pacijentima često vidim kako ih pojam probiotik i mikrobiota bune. Probiotik je dobra bakterija koju mi pijemo, bilo u kapsuli, bilo u prahu, bilo u čokoladnim prutićima (lukava zamisao, kapa dolje…), bilo u jogurtu u koji je dodana. Dakle probiotik je bakterija izvana. Dok mikrobiotu čine bakterije koje žive u nama. Ima bakterija dobrih, manje dobrih, sumnjivih, ima huligana, a ima i bakterija višestruke ličnosti koje nam za nešto pomažu, a za drugo odmažu. Kako bi to Florence and the Machine otpjevala – A kiss with a fist. Kod ljudi s kožnom bolesti (najraširenije su akne, psorijaza, svrbež kože i atopijski dermatitis) nailazimo na drugačiji sastav crijevne mikrobiote nego kod ljudi zdrave kože. Kod upalnih kožnih bolesti (npr. kod akni ili psorijaze) imamo za cilj smanjiti upalu. Što je u crijevima više bakterija iz grupe (točnije rečeno – roda) Bifidobacterium, upala u koži je manja. Što je u crijevima veći broj enterobakterija i proteobakterija, upalni procesi u koži su jači. Ispada da pojedina kožna bolest ima svoj vlastiti, karakteristični promijenjeni sastav bakterija u crijevima. I ne samo u crijevima, već i na koži. Bakterije koje žive na našoj koži nazivamo kožnom mikrobiotom. Lakše je analizirati tj. mjeriti bakterije naše crijevne mikrobiote iz uzroka izmeta, nego analizirati sastav bakterija na našoj koži. Taj proces je malo zeznut, odnosno zahtjevniji. Znanstvenici žele otkriti dvije ključne stvari. Kako izgleda mikrobiota u crijevima i mikrobiota na koži kod određene kožne bolesti? A tu je i drugo pitanje za milijun dolara: koji i koliko probiotika piti i mazati na koži kako bi izliječili kožu.
Istraživalo se koja je strategija najbolje za smirivanje akni. Samo antibiotik, samo probiotik ili kombinacija antibiotika i probiotika. Ispitani probiotik je sadržavao 3 bakterije: Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus delbrueckii i Bifidobacterium bifidum. Guess what? Probiotik + antibiotik je bila dobitna kombinacija. Piti probiotik smanjuje količinu malih proteina u krvi koje stvaraju upalu (upalne markere), smanjuje nuspojave antibiotika i ubrzava proces liječenja od akni. Čekamo da nam znanstvenici odgovore na pitanja kako to točno probiotik smanjuje akne, koje su bakterije najbolje i u kojoj dozi ih uzimati. Kako sada stvari stoje, sve se više ide u prilog timskom radu antibiotika koji ćemo uzimati, probiotika koji ćemo piti na usta, i probiotika koji ćemo mazati u obliku kreme. Sve to kako bi ciljano koknuli bakterije koje uzrokuju akne, a sačuvali dobre bakterije koje štite kožu.
Istraživalo se također koje dobre bakterije pomažu u smirivanju psorijaze. Za sada su se najučinkovitijima pokazale Bifidobacterium infantis, Lactobacillus paracasei i Lactobacillus pentosus. Kada se proučavala kakva je mikrobiota kože ljudi koji muku muče s psorijazom, otkrilo se da su njihove psorijatične ljuskice krcate bakterijama Staphylococcus i Streptococcus. Ne moramo biti veliki znalci iz mikrobiologije kako bi znali da stafilokok i streptokok nisu na dobrom glasu. U staničnoj stijenki tih bakterija prisutna je jedna molekula koja aktivira limfocite (skupinu bijelih krvnih stanica, dakle aktiviraju imunološke stanice) koje potom rade darmar u koži ljudi sa psorijazom. Kada se pak proučavalo kakva je crijevna mikrobiota ljudi sa psorijazom, otkrilo se da je ona nedovoljno raznolika, što znači da u crijevima ljudi sa psorijazom ne živi dovoljan broj različitih vrsta bakterija. U njihovim crijevima nema na vidiku dobrih bakterija Akkermansia i Ruminococcus koje su vjesnici zdravih crijeva.
Možda (naglašavam možda) su za to odgovorne bakterije koje žive na našem licu. Francuzi su analizirali sastav mikrobiote na obrazu mladih Parižanki u dvadesetima i njihovih sugrađanki u pedesetima i šezdesetima. Sastav mikrobiote na koži lica mladih žena razlikovao se od sastava mikrobiote na koži lica žena u zreloj dobi. Dok je u obrazima mladih Parižanki obitavala bakterija Cutibacterium acnes, obrazi žena u zreloj dobi bile su dom za Staphylococcus epidermidis i Corynebacterium kroppenstedtii. Što je veća količina ovih dviju bakterija u koži, to je manja razina kolagena u koži i veća pojavnost bora. Mi još ne znamo jesu li ove dvije bakterije uzrok gubitka kolagena u koži ili je njihov porast posljedica nedostatka kolagena. Što je bilo prije – kokoš ili jaje? Time will tell. Reći će nam to buduća istraživanja.
Autorica:
Ako ne znate otkud krenuti u dnevnoj rutini njege lica, na pravom ste mjestu. Možda ste izgubljeni u moru proizvoda ili niste sigurni što vašoj koži treba da bi napokon zablistala? U ovom tekstu saznat ćete sve što trebate znati da biste složili svoju prvu rutinu njege kože lica ili nadogradili već postojeću.
Bez poznavanja svog tipa kože, nije moguće odabrati najbolje proizvode za nju, stoga je ovo prvi korak slaganja svake rutine njege. Iako postoji mnogo načina određivanja tipa kože, najjednostavnije je promatrati je kako izgleda i ponaša se tijekom dana.
Masna koža će se, zbog viška sebuma koji proizvodi, tijekom dana zasjajiti na cijeloj površini lica. Često će biti sklona miteserima, zatvorenim komedonima, prištićima i proširenim porama.
Mješovita koža će na T-zoni (čelo, nos, brada) imati obilježja masne kože, dok će koža obraza biti normalna ili čak i suha.
Normalna koža će cijelom površinom lica biti uravnotežena, neće se zasjajiti tijekom dana i nije sklona nepravilnostima poput masne i mješovite kože.
Suha koža ne proizvodi dovoljno sebuma pa tijekom dana može zatezati, izgledati suho te se čak i perutati. Često joj nedostaje sjaja i ima izražene dehidracijske bore.
Jednom kada smo odredili tip kože, vrijeme je za slaganje osnovne rutine njege. Riječ je o tri proizvoda koje baš svatko treba imati u svojoj rutini, a birate ih prema tipu svoje kože.
Izložena vanjskim čimbenicima poput suhog zraka od grijanja, toplog sunca ili vjetra, koža gubi vlagu i lipide, što narušava njenu prirodnu zaštitnu barijeru. Stoga je nužno svaku večer nakon čišćenja nadoknaditi koži izgubljenu vlagu i lipide, nanošenjem hidratantne kreme. Suhoj i normalnoj koži će možda odgovarati nanošenje hidratantne kreme i ujutro prije SPF-a.
Minimalno 80 % vidljivih znakova starenja poput bora, finih linija i pigmentacijskih mrlja, nastaje zbog štetnog utjecaja sunčevog zračenja (UVA i UVB zraka). Kako biste ih spriječili, bitno je da svaki dan nanosite proizvod sa zaštitnim faktorom 30 ili većim, širokog spektra zaštite. Iznimno ga je bitno redovito obnavljati u slučaju dužeg boravka vani. Ako nemate naviku nošenja SPF-a, ne preporučuje se uvoditi ikakve dodatne proizvode u rutinu njege, budući da neki sastojci čine kožu osjetljivijom na sunce pa bez adekvatne zaštite od sunca može doći i do pogoršanja stanja.
Najčešće dolaze u obliku gela za čišćenje lica, a koriste se nakon skidanja šminke, kako bi u potpunosti uklonili sve nečistoće i višak sebuma s kože. U rutini su obavezni navečer, a za masnu i mješovitu kožu preporučuje se korištenje i ujutro, radi uklanjanja viška sebuma nakupljenoga tijekom noći.
Jednom usvojenu osnovnu rutinu njege možete nadograditi proizvodima koji ciljaju na nepravilnosti koje želite tretirati. Uvijek ih uvodite s 2 tjedna razmaka te prestanite s korištenjem ako primijetite bilo kakve iritacije.
Odabir proizvoda ovisi o aktivnim sastojcima koji su vam potrebni, a ovo su najučinkovitiji aktivni sastojci za najčešće nepravilnosti:
U jutarnju rutinu uvedite proizvod s vitaminom C, a u večernju s retinolom. Ovaj dvojac će spriječiti pojavu novih bora, ali će djelovati i na već postojeće. Budite strpljivi – treba proći i do 6 mjeseci prije nego se primijeti da su već postojeće bore pliće.
U svoju rutinu uvedite sastojke koji reguliraju produkciju sebuma. U jutarnju rutinu možete uvesti serum s niacinamidom, cinkom ili kombinaciju ta dva sastojka. U večernju rutinu 3 x tjedno uvedite salicilnu kiselinu, koja dubinski čisti pore od viška sebuma pa tako pomaže bržem prolasku prištića, mitesera i zatvorenih komedona te sprječava pojavu novih.
Osim na bore, vitamin C ima odlično djelovanje na hiperpigmentacije, pa se i kod ovog problema preporučuje uvesti ga u jutarnju rutinu. U večernjoj rutini možete birati između korištenja AHA kiselina (npr. glikolna) 3 x tjedno ili retinola. Samo najotpornija koža moći će naizmjenično koristiti i AHA kiseline i retinol u večernjoj rutini, pa se ova kombinacija preporučuje samo najiskusnijima.
Osim što pomaže regulirati produkciju sebuma u koži, niacinamid pomaže bržem prolasku crvenih mrljica nakon prištića. U večernju rutinu uvedite azelaičnu kiselinu ili azeloglicin kako biste ubrzali promjenu – budite strpljivi, PIE prolaze jako sporo.
Oštećenu i dehidriranu kožu prepoznat ćete po konstantnom osjećaju zatezanja, crvenilu, čestom peckanju, ali i perutanju kože. Ovakvoj koži je potrebno ponovno ojačati zaštitnu barijeru i hidratizirati je, a u tome mogu pomoći sastojci poput ceramida i puževe sluzi, koje možete dodati u jutarnju i večernju rutinu.
Autor:
Tamara Obrvan
Koža nije vitalan organ kao što su srce ili mozak. Naša koža je zapravo nekoliko milimetara debeli omotač od kolagena i drugih proteina veličine otprilike 1,7 kvadratnog metra. Ovaj omotač štiti strukture našeg organizma od mehaničkih, termičkih i UV ozljeda te sadrži živčane završetke koje prenose informacije o našoj okolini i ima određeno endokrino djelovanje zbog proizvodnje vitamina D. No, puno su složenije uloge koje koža ima u našem psihičkom zdravlju te socijalnim interakcijama. Kad imamo probleme s kožom, često smo tužni, zatvaramo se u sebe i izbjegavamo kontakt s drugima. Zdrava koža nije samo mehanička barijera, već i na neki način statusni simbol u društvu. Može se reći kako zdravlje kože možda čak više doprinosi našem psihičkom zdravlju i društvenom statusu, nego funkcioniranju ostatka organizma. Stoga ne čudi kako se danas, ali zapravo i od pamtivijeka, ulaže velik trud u zdravlje kože. Troše se ne samo ogromna sredstva, već i puno vremena u poticanje i održavanje zdravlja kože. Zaista ne postoji organ kojemu svi zajedno kolektivno posvećujemo toliko pažnje, iako zapravo koža sama po sebi nije toliko bitna za naše sveukupno zdravlje.
Preventivna medicina ili preventivna zdravstvena zaštita je ona koja se bavi prevencijom bolesti i poremećaja prije nego se oni razviju. Konvencionalna, školska medicina fokusirana je na dijagnosticiranje i liječenje već razvijenih bolesti. Preventivna medicina je možda najzastupljenija upravo po pitanju zdravlja kože. Svi smo se sigurno bavili prevencijom bolesti kože: od nanošenja kreme sa zaštitnim faktorom zbog potencijalnih opeklina od sunca do unosa vitamina D i kolagena za čvrstu i elastičnu kožu. No, puno manje ljudi je aktivno i po pitanju prevencije bolesti drugih organskih sustava, koji su možda čak i važniji za naše funkcioniranje. Spavate li redovno sedam do osam sati kako biste prevenirali razvoj demencije? Vježbate li redovno tri do četiri puta tjedno kako biste prevenirali razvoj osteoporoze?
Ali koža je posebna. Uvijek ćemo se o našem kolagenskom omotaču brinuti najviše zato što je on ipak glavnina onoga što „vidimo“ od našeg tijela. Crijevni mikrobiom je s druge strane potpuno skriven unutar nas. A upravo je crijevni mikrobiom, kao organski sustav s iznimno velikim brojem uloga za naše funkcioniranje, fokus preventivne medicine. Često je poremećaj crijevnog mikrobioma korijen problema koji se onda očituje bolešću ili poremećajem nekog drugog organa kod osoba s određenom sklonošću.
Tako su i mnoge kožne bolesti povezane s poremećajem crijevnog mikrobioma. Disbioza, krovni pojam za kvantitativne i kvalitativne promjene mikrobioma koje dovode do imune i metaboličke disregulacije, povezana je s alergijskim i autoimunim kožnim bolestima. Atopijski dermatitis, ekcemi, psorijaza, lupus, skleroderma i mnoge druge. Iako je genetska sklonost uvijek olakotna okolnost, čini se kako je disbioza usko povezana s neadekvatnim upalnim odgovorom koji se onda naposljetku uvijek očituje na koži kao alergijska ili autoimuna bolest.
Zbog toga se u kontekstu preventivne medicine i kože sve više spominje i briga o crijevima. Govori se o konceptu osi crijevo – koža. Crijevni mikrobiom, odnosno disbioza kao problem unutar crijevnog mikrobioma će se izvana na koži očitovati kroz različite mehanizme. S jedne strane je to posljedična povećana propusnost crijeva koja potiče stanje upale u tijelu, s druge direktno djelovanje na imunosne stanice unutar crijeva (70 – 80 % imunosnog sustava nalazi se unutar crijeva) i kroz metabolite mikrobioma, proizvode bakterijskog metabolizma, koji imaju imunomodulatorno djelovanje. Sudeći po literaturi, čini se kako vrijedi pravilo „što bolji crijevni mikrobiom, to bolja koža“.
Zahvaljujući napretku biotehnoloških metoda saznajemo sve više i više o mikrobiomu same kože. Logično je kako je poremećaj kožnog mikrobima prisutan kod mnogih kožnih bolesti. No, znate li da koža koja cijeli ima različit mikrobiom? Ili pak da konvencionalna kozmetika mijenja mikrobiom kože lica? Ne čudi kako se ulažu veliki napori u razvoj kozmetike koja štedi mikrobiom kože. Istraživanje iz 2023. je tako pokazalo kako kozmetika ciljana na kožni mikrobiom može imati iznimno blagotvorne učinke. Istraživanje je provedeno na 14 ispitanica tijekom tri tjedna te je istraživalo utjecaj primjene kozmetike za kožni mikrobiom na jednu stranu licu u usporedbi s konvencionalnom kozmetikom na drugoj polovici lica. Pokazalo se kako je kozmetika za kožni mikrobiom imala brojnije pozitivne učinke na kožu nego konvencionalna kozmetika, kod koje je došlo isključivo do poboljšanja teksture lica. No, razlike po pitanju učinka nisu bile statistički značajne između dva tipa kozmetike.
Iako je pojam kožnog mikrobioma i dalje relativno nov, a ciljano, znanstveno dokazano djelovanje na mikrobiom kože u vidu kozmeceutika u svojim začecima, polažu se velike nade u ovo područje. Velik potencijal leži i u osi crijevo – koža, odnosno nutraceuticima, prehrambenim proizvodima koji poboljšanjem crijevnog mikrobioma imaju blagotvorne učinke na kožu. Preventivna medicina smatra kako upravo djelovanjem na crijeva i mikrobiom crijeva možemo ostvariti najbolje rezultate, odnosno one najvidljivije, jer time možemo vratiti kontrolu nad imunosnim sustavom i tako smiriti upalne ili alergijske procese kože.
Poticanjem zdravlja crijevnog mikrobioma, automatski potičemo i zdravlje kože. Dostatan unos svih tipova vlakana, redovita tjelovježba, unos probiotika i polifenola, unos fermentiranih namirnica. Sve su to jednostavni načini kako potaknuti zdravlje kože. Radom na osi crijevo – koža znanstveno potvrđeno poboljšavaju se svojstva kože: hidratacija, tekstura, elastičnost, crvenilo. Daljnjim razvojem preventivne medicine doći će vjerojatno i do novih strategija za zdravlje kože. Vrlo intenzivan rad na razvoju kozmeceutika i nutriceutika ubrzo će polučiti novim, zanimljivim proizvodima. No, ono što danas možemo napraviti je raditi na crijevnom mikrobiomu. Jer će svaki poremećaj u našoj unutrašnjosti kad-tad očitovati na našem, nama tako bitnom, kolagenskom omotaču. Što bolji crijevni mikrobiom, to bolja koža.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
U ovom članku pokušat ćemo Vam objasniti razliku između postporođajne depresije i postporođajnog stanja zvanog “baby blues”, kako biste mogli pravovremeno potražiti pomoć na adekvatan način, ukoliko se prepoznate u većini simptoma.
Ako Vas preplave loši osjećaji nakon što postanete majke, to nije ništa neobično. Porod je stresan događaj, bez obzira na to što se u velikom broju radi o nečemu očekivanome i željenome. Rođenje djeteta izaziva pojavu vrlo intenzivnih osjećaja sreće ali i straha pa i vrlo jake nervoze. Istina je da veliki broj mladih majki osjeća ove emocije nakon poroda, ali rijetko o njima pričaju.
Uobičajeno je da 2 do 3 dana nakon poroda mlade majke osjete neki vid promjene u vlastitom raspoloženju i stanju, što može potrajati jedan do dva tjedna. U tom slučaju radi se o “baby bluesu”, privremenoj promjeni raspoloženja koju vežemo za sam porod.
Simptomi postporođajnog bluesa mogu biti sljedeći:
Ukoliko ste prepoznali ove simptome, a radi se o razdoblju neposredno nakon poroda, svakako pričajte o tome, potražite podršku obitelji, pričajte s liječnikom, patronažnom sestrom ili nekim drugim osobama od povjerenja. Očekivano je da će kroz tjedan, najduže dva, ovi simptomi nestati, a Vi ćete se osjećati bolje. Podršku uvijek možemo tražiti te ovi osjećaji nisu odraz vaše slabosti, nego su potpuno očekivani i uobičajeni.
Simptomi postporođajne depresije mogu biti sljedeći:
Ukoliko se ne liječi, postporođajna depresija može trajati i nekoliko mjeseci. Uistinu je važno potražiti pomoć liječnika i/ili psihoterapeuta kako biste uspješno prebrodili ovo vrlo izazovno stanje. Dobro je osvijestiti da i mladi očevi također mogu patiti od postporođajne depresije, ali i da navedeno stanje može početi i za vrijeme trajanja trudnoće (perinatalna depresija). Kako bilo, ovo stanje teže prolazi samo od sebe, a rad sa stručnjakom može brže dovesti do olakšanja i poboljšanja. Naša je preporuka svakako potražiti licenciranog stručnjaka u području kognitivno-bihevioralne terapije jer se ispostavlja da je taj vid terapije učinkovit kod ovakvog poremećaja.
Autor: Klinika Mayo
Pojam „nježniji spol“ možda nije politički korektan, ali vrlo dobro opisuje razlike u sastavu tijela između muškog i ženskog spola. Muškarci imaju veće udjele mišićnog i koštanog tkiva u tijelu, a žene s druge strane veće udjele masnog tkiva. No, razlikuje li se sastav crijevnog mikrobioma između muškaraca i žena? Imaju li muškarci veće udjele određenih bakterija, a žene pak nekih drugih? Možemo li na temelju sastava crijevnog mikrobioma odrediti spol osobe? Postoji li „nježniji“ crijevni mikrobiom?
Čini se kako je crijevni mikrobiom kao zajednica mikroorganizama unutar naših crijeva pod utjecajem apsolutno svih čimbenika našeg života. Od dobi, prehrane, tjelesne aktivnosti, sna, okoliša, stresa, međuljudskih odnosa, vrste posla pa sve do načina provođenja slobodnog vremena. Opravdano se smatra kako svaki dan, svaki obrok pa i svaka životna odluka koju danas donesete, utječe na crijevni mikrobiom. No, utječe li spol na crijevni mikrobiom? Može li se crijevni mikrobiom razlikovati samo na osnovi spola? Odnosno, je li uopće moguće istražiti, s obzirom na sve potencijalne čimbenike, utjecaj spola na crijevni mikrobiom?
Danas se u znanosti sve više pozornosti pridaje spolno uvjetovanim razlikama u biologiji. Mnogi fiziološki procesi se u tijelu muškog i ženskog spola odvijaju potpuno drugačije: od regulacije hormona do metabolizma lijekova. Upravo zbog toga biološki spol postaje sve važniji čimbenik u planiranju i provedbi istraživanja, od onih na ljudima do onih na miševima. Ne čudi stoga kako je danas neophodno navesti i spol miševa korištenih u istraživanju. A upravo su na miševima prvotno istraživane razlike u crijevnom mikrobiomu između muških i ženskih jedinki.
Prvotni rezultati bili su jednoznačni: crijevni mikrobiom razlikuje se između dva spola po određenim udjelima bakterija. No, ponavljanjem pokusa postojalo je sve jasnije kako su ove razlike puno jače uvjetovane prehranom, dobi i genetikom nego samim spolom miševa. Danas se smatra kako je u laboratorijskih miševa jedina razlika između spolova veća raznolikost crijevnog mikrobioma ženskih jedinki, ali i kako je ova razlika ovisna o vrsti životinje, odnosno njezinom genotipu.
Kod ljudi je početna situacija po ovom pitanju krenula vrlo obeshrabrujuće. Iako se oduvijek primjerice znalo kako se omjer ukupnih bakterija u tijelu i ljudskih stanica razlikuje između dva spola. Tako je omjer crijevnih bakterija prema ljudskim stanicama kod muških osoba 1,3:1 (38*1012:30*1012), a kod ženskih 2,2:1 (44*1012:21*1012). No, prva istraživanja na ljudima nisu detektirala nikakve značajne razlike između spolova te se pokazalo kako jednostavno previše čimbenika utječe na sam mikrobiom, tako da je eksperimentalno vrlo teško izolirati utjecaj samog spola. No, dospijećem rezultata velikih nacionalnih studija koje su uključivale više od tisuću ispitanika iz SAD-a, Belgije i Nizozemske, situacija se okrenula: sve velike studije potvrdile su kako zaista postoje specifične razlike u crijevnom mikrobiomu između spolova po pitanju određenih bakterijskih udjela. Iako su razlike uvjetovane isključivo spolom bile vrlo male – samo 0,5 %, potvrdio se fenomen viđen kod miševa: raznolikost crijevnog mikrobioma žena veća je nego muškaraca. Danas se dakle smatra kako je crijevni mikrobiom žena u Europi obilježen određenim profilom bakterijskih udjela, ali i značajno raznolikiji nego kod muških osoba.
Iako svjesni razlika u fiziologiji žena i muškaraca, vrlo brzo postavilo se pitanje kako određeni spol konkretno može utjecati na crijevni mikrobiom. Zahvaljujući istraživanjima na ovom području pokazalo se nekoliko čimbenika koji potencijalno doprinose ovim spolno-uvjetovanim razlikama: spolni hormoni, lijekovi, prehrana, indeks tjelesne mase i motilitet crijeva.
Budući da je vrlo brzo dokazano da se gore opisane spolno-uvjetovane razlike između crijevnih mikrobioma ne razvijaju do puberteta, pogotovo u pogledu povećane raznolikosti, postalo je jasno kako one moraju biti pod utjecajem spolnih hormona. Različitim pokusima potvrđena je ova hipoteza. Presađivanjem crijevnog mikrobioma 32-godišnje žene ženskim i muškim miševima dokazano je kako crijevni mikrobiom muških miševa nije poprimio obilježja „ženskog“ mikrobioma. S druge strane se vidjelo kako primjena testosterona kod ženskih miševa ili estrogena kod muških miševa dovodi do promjene profila crijevnog mikrobioma. Utjecaj estrogena na crijevni mikrobiom potvrđen je i na ljudima: kod žena poslije menopauze, koncentracija estrogena u urinu bila je proporcionalna raznolikosti crijevnog mikrobioma. Također se vidjelo kako je moguće fitoestrogenima (isoflavonima soje) mijenjati sastav crijevnog mikrobioma i povećati udjele bakterija tipičnih za „ženski“ crijevni mikrobiom.
S druge strane, žene i muškarci tipično uzimaju različite lijekove. Dok muškarci najčešće uzimaju lijekove za srce i krvni tlak, žene više uzimaju opijate, laksative i antibiotike za mokraćne infekcije. Pored zanimljive činjenice kako je u crijevnom mikrobiomu žena pronađeno više gena povezanih s rezistencijama na antibiotike, također se pokazalo kako hormonski lijekovi, kao što su oralni kontraceptivi mogu, ovisno o svom sastavu, dovesti do određenih promjena u crijevnom mikrobiomu.
Prehrana na vrlo zanimljiv način utječe na razlike između oba spola. Pokazalo se, naime, kako kod miševa primjena prebiotika, znači „hrane za crijevni mikrobiom“, ima različite učinke ovisno o spolu. Pored toga što prebiotici mijenjaju motilitet i pH crijeva, oni mogu mijenjati i razine estrogena. Danas se smatra kako je učinak prebiotika specifičan za spol.
Utjecaj indeksa tjelesne mase, odnosno sastava tijela na spolno-uvjetovane razlike, iznimno je složen. No, znamo kako žene imaju veće udjele masnog tkiva koje je glavno mjesto stvaranja estrogena izvan reproduktivnog sustava. Stoga se smatra kako povećani udio masnoga tkiva kod žena također doprinosi razlikama između ženskog i muškog crijevnog mikrobioma.
Iako su neka istraživanja pokazala kako nema razlike između peristaltika kod žena i muškaraca, najveći broj studija pokazao je kako postoje određene značajne razlike u načinu rada crijeva između spolova. Danas prevladava pretpostavka kako je zbog velikog broja različitih čimbenika peristaltika kod žena sporija te, s time povezano, i stolica tvrđa nego kod muških. Ovdje treba napomenuti kako je kod žena sporija peristaltika povezana s nižim razinama tjelesne aktivnosti puno više nego kod muškaraca. Uz to je prisutna veća predispozicija za stvaranje metana koji dodatno usporava peristaltiku. Iznimno je lako povezati zašto zbog razlike u peristaltici dolazi do razlika u crijevnom mikrobiomu: produžuju se svi procesi fermentacije unutar crijeva te time crijevni mikrobiom ima priliku apsorbirati puno više hranjivih tvari.
Iako je potpuno jasno kako postoji podugačak niz drugih čimbenika koji utječu na razlike, bitno je samo shvatiti kako se spolovi ne razlikuju samo po sastavu svog tijela već i crijevnog mikrobioma. Zaista postoji „ženski“ crijevni mikrobiom. On nije „nježniji“, štoviše on je raznolikiji i bogatiji određenim bakterijama nego onaj kod muških. No, to ne znači da ne treba voditi računa o svim drugim čimbenicima koji utječu na crijevni mikrobiom: prehrana, san, tjelesna aktivnost, stres, međuljudski odnosi, itd. Ne zaboravimo da razlike uvjetovane isključivo spolom iznose samo 0,5 %. Bitno je znati da i spol mijenja crijevni mikrobiom, ali još bitnije kako mi svi iz dana u dan svojim životnim odlukama mijenjamo svoj crijevni mikrobiom. Puno više od 0,5 %.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
Najveća fascinacija crijevnim mikrobiomom ne proizlazi iz njegovog pukog postojanja u našim crijevima, već iz njegovog djelovanja na naš cijeli organizam.
Naši crijevni mikroorganizmi djeluju zapravo kao veliki sustav informacija. Zbog ogromnoga broja informacija pohranjenih u obliku gena, crijevni mikrobiom može stvoriti posljedično i ogroman broj kemijskih poruka za naše tijelo. Uznemirujućih ili umirujućih poruka. Zato i ne čudi što znanstvenici crijevni mikrobiom i nazivaju „extra-organ“. Ovim kemijskim porukama crijevni mikrobiom informira naše tijelo o situaciji unutar i izvan njega. Upijajući informacije iz naše okoline, kao što su prehrana, stres i san, koristeći vlastite genetske informacije, naš extra-organ ih pretvara u informacije za naš organizam. Tako naši crijevni mikroorganizmi oblikuju i odražavaju mnoge fiziološke procese u našem tijelu, od rada organa kao što su mozak, koža i pluća do metabolizma kostiju, masnog tkiva i hormona. Ukoliko taj informacijski sustav napajamo problematičnim informacijama, on posljedično mijenja kemijske poruke koje odašilje našim organima i organskim sustavima. Ukoliko zbog dugotrajnog priljeva problematičnih informacija taj sustav ispadne iz ravnoteže, extra organ postaje minus organ te gubimo i sve kemijske poruke potrebne za oblikovanje i održavanje našeg cjelokupnog zdravlja.
Jedan od organa i dijelova metabolizma pod velikim utjecajem crijevnog mikrobioma je ženski reproduktivni sustav i sustav ženskih spolnih hormona. Crijevni mikrobiom i zdravlje ženskih reproduktivnih organa ali i homeostaza spolnih hormona, usko su povezani. Danas znamo kako crijevni mikrobiom svojim kemijskim porukama utječe na sve faze i razine ženskog reproduktivnog sustava, od sazrijevanja folikula i jajnih stanica u jajniku, oplodnje, trudnoće pa čak i na sam porod. Kako?
Sve površine našeg tijela izložene vanjskom svijetu imaju svoj mikrobiom, mrežu mikroskopskih podstanara koji čine zaseban informacijski sustav. Naša koža, sluznica dišnog i mokraćnog sustava, kao i sluznica ženskog reproduktivnog sustava. Tu je zasigurno najbitniji i najpoznatiji vaginalni mikrobiom. Svoju najvažniju ulogu vaginalni mikrobiom igra pri porodu: upravo on prvi naseljava dijete tijekom prolaza kroz vaginalni kanal. S obzirom da je vaginalni kanal prvi kontakt djeteta s „vanjskim“ svijetom, upravo je vaginalni mikrobiom temelj svih drugih mikrobioma čovjeka. Vaginalni mikrobiom pruža djetetu prve informacije o njegovoj majci ali i okolini.
Zanimljivo je kako su istraživanja pokazala da su određene bakterije iz probavnog sustava prisutne i u vaginalnom mikrobiomu. Suvremena znanost govori o tome kako postoji funkcionalni prijelaz mikrobioma probavnog trakta u mikrobiom reproduktivnog trakta. Iako se crijevni i vaginalni mikrobiom razlikuju zbog uvjeta u kojima obitavaju, odnosno informacijama kojima je on izložen, može se reći kako je zdrav crijevni mikrobiom jamstvo zdravog vaginalnog mikrobioma. Smatra se da u stanju bolesti bilo probavnog ili reproduktivnog sustava dolazi do gubitka ravnoteže lokalnog mikrobioma, koji se zbog funkcionalnog kontinuuma prenosi i na mikrobiom drugog sustava. Ova dva mikrobioma komuniciraju međusobno tako što razmjenjuju informacije, ali i svoje članove.
Druga poveznica između crijevnog mikrobioma i ženskog zdravlja su spolni hormoni. Spolni hormoni u našoj sustavnoj cirkulaciji nisu ništa drugo nego informacije koje spolne žlijezde emitiraju u naš organizam. Ne čudi stoga kako su spolni hormoni ključne informacije i za naš extra-organ, ali i kako naš extra-organ može vlastitim informacijama utjecati na spolne hormone. Spolni hormoni kao što su progesteron, estrogen i testosteron sudjeluju ne samo u komunikaciji između mikrobioma i ostatka tijela, već mogu biti i pod izravnim utjecajem crijevnog mikrobioma. Dokazane su specifične linearne korelacije između crijevnog mikrobioma i razina spolnih hormona u krvi, koje se mogu manifestirati u zdravlju, ali i u bolesti. Danas se koncept povezanosti crijevnog mikrobioma i spolnih hormona naziva i „microgenderome“. Ovaj pojam dolazi iz područja autoimunih bolesti. Epidemiološki se autoimune bolesti češće razvijaju kod žena. Istraživanja su pokazala kako je razlog tomu međudjelovanje crijevnog mikrobioma, spolnih hormona i imunosnog sustava. Pokazalo se, naime, kako u pubertetu dolazi do promjena crijevnog mikrobioma muškaraca koji potiču dodatno stvaranje testosterona, koji pak regulira razvoj T i B limfocita kao glavnih pokretača autoimunosti. Zanimljivo je kako je jedna studija pokazala da se presađivanjem crijevnog mikrobioma muških srodnika žene može zaštiti od razvoja autoimunih bolesti.
Jedna od najvažnijih skupina spolnih hormona u okvirima „microgenderoma“ zasigurno su estrogeni. Estrogeni utječu na sastav crijevnog mikrobioma, ali i obrnuto – crijevni mikrobiom aktivno utječe na razine estrogena. Jeste li znali kako primjena antibiotika može smanjiti razine estrogena u krvi? Danas se smatra da su estrogeni ključni regulatori crijevnog mikrobioma, posebice njegove raznolikosti. S druge strane se sve bakterije, koje imaju genetske informacije za „proizvodnju“ estrogena nazivaju „estrobolom“. Naime, određene crijevne bakterije posjeduju gene za izradu enzima zvanog beta-glukuronidaza, koji estrogen unutar crijeva kemijski aktivira i time vraća u cirkulaciju.
Upravo je estrobolom glavni krivac zašto se gubitak ravnoteže crijevnog mikrobioma povezuje s razvojem ginekoloških bolesti endometrioze, policističnih jajnika, karcinoma, ali i s neplodnošću i komplikacijama u trudnoći. Poremećaj crijevnog mikrobioma može se odraziti i izmijenjenim estrobolomom. Tako će snižene razine estrogena u cirkulaciji dovesti do razvoja takozvanih „hipoestrogenskih“ bolesti: pretilosti, arterijske hipertenzije, dislipidemije, ali i osteoporoze, kardiovaskularnih bolesti i demencije. No, isto tako mogu povećani udjeli bakterije iz estroboloma dovesti do povećanih razina estrogena u cirkulaciji koji pak doprinose razvoju endometrioze i karcinoma jajnika. Mnoge ginekološke bolesti baš kao i plodnost ovise o razinama estrogena u krvi.
Zbog funkcionalne povezanosti crijevnog i vaginalnog mikrobioma te povezanosti crijevnog mikrobioma i spolnih hormona, microgenderoma i estroboloma, jasno je kako su crijevne bakterije bitan čimbenik u mnogim ženskim bolestima. No, potrebna su dodatna istraživanja koja bi ispitala uzročno-posljedičnu vezu ovog odnosa i precizne mehanizme kojima se ovaj odnos odvija. Ne samo kako bismo precizno znali koje su specifične bakterije povezane s narušenim zdravljem reproduktivnog sustava. Velike nade polažu se u modulaciju crijevnog mikrobioma kao nove terapijske i preventivne strategije za različite ginekološke bolesti. Istraživanja su pokazala kako optimizacija, odnosno korekcija crijevnog mikrobioma, dovodi po boljih ishoda po pitanju ženskog reproduktivnog zdravlja. Tako se danas sve više govori o posebnim pro- i prebioticima za regulaciju estroboloma. Znanstvenici nastoje upregnuti djelovanje crijevnog mikrobioma u korist ženskog zdravlja. Jer naš extra-organ ne šalje samo kemijske poruke važne za našu probavu nego i za reprodukciju. Danas znamo kako žensko zdravlje uvelike ovisi o informacijama iz naših crijeva, zato pripazimo kako mi sami informiramo svoj crijevni mikrobiom.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
Svaka dobra serija zaslužuje novu sezonu. I svaka dobra tema zaslužuje svoj nastavak. A jedna od tema koju definitivno vrijedi produbiti je ona o doručku. Nakon uspješne prve sezone Doručak za dobar dan u kojoj smo saznali što dobivamo i preveniramo doručkovanjem te koji su sastojci najboljeg doručka, današnja će nam epizoda dati odgovor na pitanje kome je najvažnije doručkovati i zašto. Također ćemo otkriti više o glavnom liku doručka: mlijeku tj. njegovoj najboljoj verziji – jogurtu. Što je Peter Parker Spider Manu, to je mlijeko jogurtu.
Nalazimo se u šesnaestom stoljeću. Doručak je ponovno in – za razliku od razdoblja srednjeg vijeka gdje se na prvi obrok u danu gledalo kao na slabost vjere. Ljudi u renesansi govorili su da će se želudac napuniti lošim raspoloženjem ako se doručak preskoči. Ako smo odrasli u siromašnoj obitelji, za doručak bismo jeli kašu od zobi ili drugih žitarica. Ako smo pak odrasli u plemićkoj obitelji, za doručak bismo osim kaše jeli jaja ili meso. Uskoro su u Europu stigli čaj, kakao i kava. Ova su pića vrlo brzo osvojila bogate Europljane koji su ih uveli u svoj doručak. Ljudi u SAD-u pratili su navike bogatih Europljana. Međutim, religiozna vegetarijanska skupina Adventista sedmog dana glasno je negodovala protiv mesa i životinjske masti za doručak. Upravo je to potaknulo jednog njihovog sljedbenika, ekscentričnog liječnika i poduzetnika da osmisli kukuruzne pahuljice – cornflakes, koje će se jesti s mlijekom kao alternativa mesu i jajima za doručak. Taj se čovjek zvao John Kellogg. Je li Vam poznato to prezime? Kako da ne! Tko bi rekao da će kukuruzne pahuljice u mlijeku, koje su svjetlo dana ugledale u davnome 19. stoljeću, i danas u 21. stoljeću i dalje biti najdraži doručak na Zapadu. To se zove inovacija!
Doručak nam pomaže suočiti se spremno sa svim dnevnim aktivnostima, a uz to doprinosi očuvanju našeg zdravlja kao što smo naučili u prvoj sezoni Doručka za dobar dan. Jesti doručak koji obiluje hranjivim tvarima (vlaknima, proteinima, ugljikohidratima, vitaminima, mineralima,…) posebno je važan u dječjoj dobi, u trudnoći i tijekom dojenja te u starijoj dobi.
Djeca koja preskaču doručak i koja ne jedu obroke zajedno sa svojom obitelji, češće razviju višak masnog tkiva, nego njihovi vršnjaci koji jedu glavne obroke sa svojom obitelji i redovito doručkuju. Djeca koja ne doručkuju dovode u rizik dobivanje dovoljno vitamina D, vitamina E, vitamina B6, vitamina B9 (ili folne kiseline koja je naročito poznata svim trudnicama), te nedovoljno kalcija i željeza za njihov rast i razvoj. Redoviti unos hrane bogate kalcijem tijekom puberteta omogućava postizanje maksimalne gustoće kostiju, što će usporiti pojavu osteoporoze kasnije u stare dane. Dakle hranimo kosti danas kako bi nas čvrsto nosile kasnije kroz život. Dijete koje ne doručkuje uglavnom zadržava tu naviku kasnije kroz život kao odrasla osoba, što kod njega povećava rizik od šećerne bolesti i bolesti srca i krvnih žila. Jako je važno poticati zdrave navike kod djeteta jer time gradimo budućnost zdrave odrasle osobe.
Žene u trudnoći, a naročito tijekom dojenja, imaju povećane potrebe za vitaminima i mineralnim tvarima. Njima je doručak must kako bi očuvale svoje vlastito zdravlje i omogućile zdrav rast i razvoj svom fetusu ili malom djetetu. Doručak s jogurtom i mlijekom, pruža našim (pra)bakama i (pra)djedovima lako probavljive proteine koji pomažu usporiti gubitak mišića – pojavu koju nazivamo sarkopenijom. U ovom ludilu obogaćivanja svega što nam pada na pamet proteinima – ironično, ne nudi se upravo onima kojima je (u pravilu) jedino potrebna – ljudima starije dobi.
Mlijeko i jogurt pružaju lako probavljive proteine te vitamine i mineralne tvari (ponajprije kalcij) koje možemo lako apsorbirati tj. upiti iz crijeva u krvotok. Zato kažemo da je kalcij iz mlijeka i jogurta jako bioraspoloživ tj. dostupan. Prirodna prisutnost proteina kazeina i šećera laktoze u mlijeku čini dostupnost kalcija visokom. Ako pritom još dodamo utjecaj kiseline iz jogurta na apsorpciju kalcija – na konju smo! Kada u svom tankom crijevu probavljamo proteine mlijeka i jogurta, iz njih nastaju raznovrsni mali proteini (službeno ih nazivamo bioaktivni peptidi). Čitava paleta! Neki od njih smanjuju krvni tlak, drugi dodatno olakšavaju apsorpciju kalcija, treći djeluju antimikrobno, četvrti koče sljepljivanje krvnih pločica (trombocita), a niz se još nastavlja… Proteini mlijeka ne služe samo za izgradnju velikih bicepsa, nego kriju mnoge druge sposobnosti.
Šećer laktoza glavni je šećer u mlijeku. 1 decilitar mlijeka sadrži 5 grama laktoze. Laktozu probavljamo zahvaljujući enzimu laktazi koji obitava u našem tankom crijevu. 5 % ljudi bijele rase nema tog enzima. Ja sam jedan od tih sretnika. Nas 5 % ne može probaviti tj. razgraditi laktozu i ona nepromijenjena dolazi do debelog crijeva gdje je fermentira naša mikrobiota. Laktoza postaje hrana za naše dobre bakterije u crijevima. Ali rezultat toga je sve samo ne dobar. Nastaje plina za prodati i trči se do prvog slobodnog zahoda! Zašto je i u ovom slučaju jogurt puno bolji izbor od mlijeka, saznali smo u članku Zašto jedemo jogurt. No, bilo je to davno pa slobodno kliknite i osvježite pamćenje.
I sada, zamislimo kada jednom jogurtu koji je već sam po sebi riznica blaga dodamo još i dobru bakteriju LGG (punog imena Lactobacillus rhamnosus Gorbach&Goldin) koja našim najmlađima štiti zube od pojave karijesa, pomaže im zaustaviti proljev zbog crijevnih viroza i terapije antibioticima te ublažava dječje alergije. S druge strane, odraslima smanjuje nuspojave antibiotika kojima se liječi želudac od dosadne bakterije Helicobacter pylori, a istovremeno smanjuje bolove u želucu kada se LGG uzima u razdoblju terapije antibioticima.
Kao da to nije dovoljno, u isti jogurt dodamo još antioksidans vitamin E koji čuva naše vrijedne bijele krvne stanice (stanice imuniteta) od oštećenja i dodamo vitamin B6 koji omogućuje stvaranje protutijela – proteina preko kojih naš imunitet prepoznaje patogene viruse i bakterije kako bi ih potom odstranio. Tri vrhunska igrača su se pridružila timu. Što na kraju dobijemo? Dobijemo b.aktiv LGG!
Autorica:
Što je za vas zdrav doručak? Netko će reći da ujutro moramo popiti čašu vode na tašte, a nakon toga pojesti zobene pahuljice. Drugi će reći kako je važno pojesti konkretan doručak u kojem obavezno moraju biti slanina i jaja. Netko će reći da je najbolje postiti ujutro, eventualno popiti zeleni čaj bez šećera. Savjeta i mišljenja je napretek oko nas, a samo vi znate što vam ujutro najviše odgovara pa prema tome i odaberite svoje savršene namirnice za zdravi doručak. Ono što je važno za znati je da, prije samog doručka, postoji još jedan obrok koji često zanemarimo.
U danu je potrebno često jesti u manjim količinama pa je zajutrak obrok s kojim zapravo počinjemo dan. Nakon zajutarka sijedi doručak pa ručak, užina i na kraju večera. Između možemo pojesti koji zalogaj i paziti na količinu unesene vode da je bude dovoljno.
Pripremiti minimalno pet obroka dnevno nije mala stvar. Ovakav pristup hranjenju, posebno ukoliko ih sami pripremate, zahtijeva određenu dozu discipline, dosljednosti i planiranja bez kojih nećemo u tome uspjeti. Uvijek možete unajmiti privatnog šefa kuhinje, no dok se na to ne odučite, pogledajmo kako biti uspješniji u tom procesu zdravog hranjenja!
Doručak je najizazovniji obrok za uvođenje promjena jer se jedan pravi scenarij odvija ujutro netom nakon buđenja, kada smo emotivno i psihološki “najtanji”. Naime, po buđenju, naša je razina kortizola povišena (vrijedi za 77 % zdrave odrasle populacije), a kontrola impulsa nešto niža. Izazovno je skupiti snagu i biti dosljedan novim navikama, ukoliko ih mijenjate. Upravo je zato važno odrediti konkretne korake u jutarnjoj rutini, koji će osim doručka uključivati i neke druge stvari važne za vaše zdravlje – za tijelo i za duh.
Primjerice, ukoliko vam je važno krenuti mirno u dan, vaš će doručak i izbor hrane biti usklađeni s tim. Također, jutarnje će rutine uključivati vježbu opuštanja ili mindfulnessa, podsjećanje na obaveze koje vas čekaju u danu (vizualizacija dana) ili kratko vježbanje. Svakako je dobro u jutarnje rutine uključiti izlaganje suncu čak i za vrijeme tmurnih dana.
Dakle, zdravo jesti ujutro nije samo stvar vašeg znanja ili iskustva u nutricionizmu, nego je i stvar vaše discipline, planiranja i dosljednosti. To je stvar pobjede nad jutarnjim stanjem kad nam je najteže mijenjati se. Ukoliko krenemo malim koracima unaprjeđivati našu jutarnju rutinu i ako u tome uspijemo, vjerujemo da će i ostale promjene naći put do naše svakodnevice, možda i na lakši način!
Pogledajmo za kraj koje su prednosti doručka za naše tijelo i naše zdravlje:
Ako je nejasna povezanost između doručkovanja i zdravlja jer ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su ljudi zbog doručka zdraviji ili ljudi koji doručkuju općenito imaju zdravije životne navike, zaključak je u načelu nevažan. Važno je znati da s doručkom zaista imate šanse unaprijediti zdravlje tijela i duha.