Ima hrane i dodataka prehrani koji utječu na naš imunitet. Jesu li ti dodaci prehrani sigurni za sve ljude? Što ako želimo boostati naš imunitet, a bolujemo od autoimune bolesti? Što ako nas pere alergija? A tko među nama ima najslabiji imunitet? Važna su to pitanja. Danas ćemo saznati odgovore. Barem jedan dio. U članku “Put do jakog imuniteta prolazi kroz našu kuhinju” saznali smo kako hrana na četiri načina utječe na imunitet.

Prvi način: hrana hrani kožu – a zdrava koža i sluznica fizički blokiraju ulazak patogena u tijelo i krv. One su naša prva linija obrane.

Drugi način: hrana hrani imunosne stanice koje ne dozvoljavaju da patogeni preuzmu vlast u tijelu.

Treći način: hrana utječe na crijevnu mikrobiotu koja ne dozvoljava patogenima da se razmnože.

I četvrti način: antimikrobni sastojci iz hrane direktno napadaju patogene viruse i bakterije. Dobri stari češnjak…

Ni premalo ni previše

Kako bi naš imunitet funkcionirao normalno, prvi uvjet koji se mora osigurati je dovoljna količina vitamina i mineralnih tvari u tijelu. Ako njih nema dovoljno, imunitet je automatski izvan funkcije. Imunitet je značajno oslabljen kod dviju grupa ljudi. Kod ljudi koji su pothranjeni i kod ljudi koji su deblji.

Kada tijelo ne dobiva dovoljno energije iz hrane ni dovoljno proteina, a u paketu stiže i nedovoljna razina vitamina i mineralnih tvari (ponajprije vitamina A, vitamina E, vitamina B6, vitamina B9, folne kiseline, željeza, bakra, selena i cinka), ono uđe u stanje zvano proteinsko-energetska malnutricija. Glavni razlog koji dovodi ljude iz nerazvijenih zemalja u malnutriciju je glad tj. siromaštvo. Glavni razlog koji dovodi ljude iz razvijenih zemalja u malnutriciju su bolesti: rak, upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest), zatajenje bubrega, alkoholizam i anoreksija. Pothranjeni ljudi lakše dobivaju infekciju virusom ili bakterijom. Ta infekcija im pritom dugo traje, dulje nego kod ljudi koji su dobro uhranjeni, koji imaju zdravu količinu mišića i masti u tijelu.

Na drugoj strani novčića nalazi se preuhranjenost. Stanje u kojem tijelo dobiva daleko više energije i hranjivih tvari nego što to zahtijevaju njegove fiziološke potrebe. To stanje stvara upalu u tijelu i dovodi pojedine hormone u neravnotežu. Imunosne stanice, nažalost, jako osjete posljedice upalnog stanja i hormonalnih promjena u tijelu. Sve to ih ošamuti. Primijećeno je da deblja djeca lakše obole od prehlade i upale pluća uzrokovane respiratornim sincicijskim virusom. Odrasle deblje osobe češće budu hospitalizirane s težim simptomima tijekom sezone gripe.

Zato je bitno posvetiti pozornost imunitetu ljudi koji boluju od pothranjenosti ili preuhranjenosti. U oba slučaja imunitet je off.

Help!

Pjevali su Beatlesi. A helper (iliti pomoćnički u duhu hrvatskog jezika)  je ime jedne važne grupe krvnih stanica. Uskoro ćemo saznati zašto. U kraljevini našeg tijela žive 3 dinastije krvnih stanica. Imamo dinastiju crvenih krvnih stanica – eritrocita. Imamo dinastiju krvnih pločica – trombocita. Te imamo dinastiju bijelih krvnih stanica – leukocita, naših imunosnih stanica. Upravo unutar dinastije leukocita živi obitelj T limfocita. Slovo „T“ nije tipfeler već se ta obitelj zaista tako zove jer odrastaju (sazrijevaju) u našem organu timusu, smještenom između prsne kosti i srca. Ta obitelj ima više braće. U članku “Imunitet i mikrosvijet” predstavio nam se prvi brat – regulatorni T limfocit (onaj poznati dobri T–rex točnije T reg). Danas je došao red na drugu braću. Tu su s nama pomoćnički limfociti T (tzv. T h gdje je „h“ kratica za helper). Ako nema pomoćničkih stanica, imunitet je paraliziran i uspavan. (Virus koji uzrokuje bolest AIDS napada upravo te stanice, ostavljajući tijelo bez imuniteta. Tijelo se više nema čime obraniti od infekcija. Sick!)

Imamo dva brata blizanca. T h 1 i T h 2. Prvi brat blizanac T h 1 je glavni fajter, jednom kad sazna da je u stanici našeg tijela patogen (npr. virus), on razbukta vatru (stvori upalu) da ubije stanicu i virus u njoj. T h 1 ima kratki fitilj. T h 2 je maaaaalo mirnije prirode i pazi da T h 1 ne bi uzeo previše maha.  Zamislimo da ga polije kantom hladne vode kako bi se T h 1 smirio i povukao. T h 2 ne skače na prvu kao njegov brat blizanac, nego reagira za nekoliko dana. Među ostalim, on upliće svoje prste u alergijske reakcije. Tako da nije ni on bezazlen. Zato je tu naš stari T reg da pazi i na jednog i na drugog brata blizanca. On je poput kočnice koja sprječava T h 1 i T h 2 da voze reli utrku.

Što piti i ne piti za imunitet ako imamo autoimunu bolest ili alergiju?

Može se u tijelu dogoditi situacija da je T h 1 prevladao. Lik se razbahatio do ibera. Kada se u tijelu stvara previše T h 1 stanica, nastupaju autoimune bolesti u pojedinim organima – primjerice u štitnjači ili zglobovima. Međutim, može nastati i obrnuta situacija, da je drugi brat stjerao u kut svog prvog brata i da je T h 2 prevladao. Kada se u tijelu stvara previše T h 2 stanica, nastupa alergija. Najpoznatiji dodaci prehrani koji mogu nadolijevati benzin na vatru, odnosno jačati podivljali T h 1 jesu: ehinaceja, beta glukani, medicinske gljive i ginseng.  Oni definitivno nisu najsretniji izbori za ljude u čijim tijelima je T h 1 hiperaktivan. Mogu se osjećati lošije, ako uzimaju te dodatke prehrani. Najpoznatiji dodaci prehrani koji će nadolijevati benzin na vatru podivljalog T h 2 jesu kafein, ekstrakt zelenog čaja, resveratrol, ekstrakt kurkume i ekstrakt kore bora. Najpoznatiji dodaci prehrani koji će potaknuti rad limfocita T reg, dakle limfocita koji smiruje oba brata blizanca kada podivljaju, su: vitamin D, omega 3 masne kiseline, vitamin A i dobra bakterija LGG. Oni će biti od pomoći neovisno o tome koji je brat blizanac podivljao. Zato je važno uvijek se posavjetovati s liječnikom i ljekarnikom smijemo li uzimati neki dodatak prehrani. Tko pita, manje skita.

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.

Kako prestati uspoređivati svoj život s onime što vidimo na društvenim mrežama?

Uspoređivanje s drugima neizostavan je dio naše socijalne evolucije. Davne 1954. socijalni psiholog Leon Festinger napisao je teoriju socijalne usporedbe prema kojoj mi procjenjujemo vlastite sposobnosti, stanja i stavove uspoređujući se s drugima za koje mislimo da su bolji ili lošiji od nas. U slučaju da se radi o ljudima za koje procijenimo da su bolji,  socijalna je usporedba usmjerena prema “gore”, dok je usporedba s lošijima usmjerena prema “dolje”. Obje usporedbe mogu imati pozitivne i negativne učinke na nas, ovisno o tome kako gledamo na stvari.

Primjerice, usporedba s boljima može nam donijeti motivaciju za unaprjeđenjem vlastitoga stanja. Vidimo kako je netko uspješniji pa i mi poželimo ulagati više kako bismo se približili tom modelu. No, usporedba s boljima može nam donijeti i zavist pa će se javiti ljubomora kao posljedica razmišljanja o tome kako netko drugi nešto ima, a mi to nemamo mada zaslužujemo imati.

Usporedba s “lošijima” ili ljudima kojima ide lošije nego nama, može dovesti do osjećaja zahvalnosti za ono što imamo ili smo postigli, dok ujedno može dovesti i do prijezira prema onima koji su “niže” od nas uz izjave poput “oni ionako ne zaslužuju bolje”.

Na žalost, istraživanja pokazuju da su ljudi u stvarnom okruženju skloniji negativnom pogledu u jednom i drugom smjeru, skloniji su prijeziru i ljubomori, a čini se kako društvene mreže nisu u tome puno pomogle.

Izloženost društvenim mrežama je velika. Milijarde ljudi registrirano je na neku od društvenih mreža, a prosječna osoba provede oko 2 sunčana sata dnevno pregledavajući objave drugih na nekoj od društvenih mreža gdje se usporedba s drugima, sasvim logično, ne može izbjeći. Budući da smo prirodno skloniji osuđivanju ili zavisti, izloženost savršenim i besprijekorno obrađenim prizorima tuđe svakodnevice mogu samo pogoršati cijelu stvar. Moramo napomenuti kako to ne vrijedi za sve jer postoji veliki broj ljudi koji iz usporedbe s drugima izvlače nešto pozitivno i u stvarnom svijetu i na društvenim mrežama, no ipak treba biti oprezan.

Što možemo poduzeti po tom pitanju kako bi sačuvali vlastito mentalno zdravlje i usporedbu s drugima koristili za vlastitu dobrobit?

1. Ograničite vrijeme na društvenim mrežama jer čini se da je najpogubnije za naše mentalno zdravlje skrolanje bez ikakvoga cilja. Ljudi koji su angažirani i aktivni na društvenim mrežama kroz objavljivanja i/ili komentiranja, manje su podložni negativnim utjecajima jer kroz angažman dobivaju svrhu ali i interakciju s drugim ljudima.
2. Prijavite se na društvene mreže koje nemaju filtere pa su samim time realnije u prikazivanju trenutne situacije i izgleda svega što se na njima objavljuje. Iako treba biti oprezan i po pitanju korištenja tih “nefiltriranih” mreža te si i dalje ograničiti vrijeme koje provodimo na njima.
3. Uključite kritičko promišljanje dok pregledavate “savršene” živote na društvenim mrežama. Postavite si pitanje poput: “Znam li ja uistinu kako ta osoba živi i kako se osjeća ili samo vidim uređeni segment onoga što on/ona želi?”. Mozak se može “naučiti” drugačijem razmišljanju ako mu dovoljan broj puta naložimo da drugačije vidi situaciju.
4. Izložite se stvarnim fotografijama stvarnih ljudi, pročitajte biografiju slavnih osoba kako biste doznali širu sliku. Savršenstvo ne postoji, mi se samo nekad znamo zanijeti tom iluzijom. Slavne osobe spremno dijele i svoje poraze kako bi pokazale svijetu da se do uspjeha ne dolazi preko noći.
5. Postavite dodatne standarde usporedbe, a ne samo one virtualne s društvenih mreža. Usporedite se sa stvarnim ljudima iz svoje okoline kako biste dobili realniju procjenu svog stanja (ili statusa). Uspoređivanje ne možemo izbjeći, ali ga možemo koristiti za svoju dobit i napredak.
6. Pokušajte izvući inspiraciju iz boljega, a zahvalnost iz lošijega. Pobijedite tendenciju koju kao ljudi imamo, a to je ponekad otići u “negativu” bez nekog posebnog razloga.

Znanost kaže kako nam pravu sreću donose uspjesi koje smo zaradili, a ne oni koji su nam se samo dogodili. Također, prava sreća u životu dolazi iz smisla, a smisao iz unutarnjih vrijednosti. Iako je “trava zelenija u tuđem dvorištu”, ulaganje u vlastiti “travnjak” može taj dojam i preokrenuti.

Sa 17 godina dobila sam svoju prvu aknu.

Nije im trebalo ni nekoliko mjeseci da pohlepno prekriju moje lice i leđa u cijelosti.

Godine truda i pažnje, nebrojeni posjeti liječnicima da dođem do kože koju imam sada. Uza sve stečeno znanje otvorim i blog da osobama sa sličnim problemom pružim podršku i udijelim koji savjet, želim pomoći. Ali kome da pomognem ako nemam savršenu kožu? Uza sve znanje koje imam i sve proizvode koje koristim, i dalje imam pore. Moja je koža na internetu, ali ne izgleda kao da tamo pripada.

KOŽA S INTERNETA

Započelo je s časopisima koji su desetljećima izglađivali već ionako lijepu kožu modela uz naslov: „Kako do savršene kože u tri jednostavna koraka“. Danas je potreban samo jedan i dostupan je na svakom pametnom telefonu.

Na internetu nije moguće pronaći gotovo nijednu fotografiju poznate osobe s kožom koja sliči našoj. Internet je mjesto na kojemu prava koža ne može pronaći svoje mjesto. Pored fotografije savršeno zaglađene kože svaka druga normalna koža bode oči, a osoba koja je objavi smatra se hrabrom i drukčijom.

ZAŠTO JE TO PROBLEM?

Internet laže i svi to znamo, a vjerujemo svejedno. Isto kao što vjerujemo poznatoj pjevačici kad kaže da njezina koža nema bora jer pije puno vode, a prije spavanja umiva se u maslinovom ulju.

Žene, pogotovo mlađe, nesigurne su s razlogom. Koža im ne izgleda kao koža poznatih osoba bez obzira na količinu vode koju popiju u danu i bez obzira na to koju kremu stave na lice (bila ona od maslinovog ulja ili ne).

Promoviraju se „brza rješenja“ i kratki koraci koji će zasigurno dovesti do savršene kože. Ali pijenje vode ne rješava akne. Da je tako, ne bi bilo osobe s aknama ni potrebe za dermatolozima. Ovakvi savjeti mogu biti i pogubni za nečiju kožu. Problem nastaje kada osoba radije posluša savjet s interneta koji dolazi od osobe „savršene“ kože, nego da se usmjeri na traženje prave pomoći.

KAKO UOPĆE IZGLEDA PRAVA KOŽA?

Koža je naš najveći organ i glavna joj je uloga da nas zaštiti od vanjskih utjecaja koji bi mogli biti potencijalno štetni za nas. Bolje rečeno, bilo koji vanjski utjecaj bio bi štetan za nas da uopće nemamo kožu. Svaki dio kože posjeduje savršeno određenu ulogu. Omražene nam pore sitni su otvori na površini kože kroz koje nesmetano izlaze znoj i sebum. Znoj nas štiti od pregrijavanja, a sebum podmazuje površinu kože i pomaže transepidermalni gubitak vlage smanjiti na najmanju vrijednost. Koža je cjelina i da nema samo jednog njezinog dijela, preživljavanje ne bi bilo moguće.

Pore, miteseri i povremena akna normalan su dio zdrave kože. Koža je živa, stalno se mijenja i odgovara na sve što se događa unutar organizma kao i na sve vanjske čimbenike.

SAVJETI KOJI ZAPRAVO POMAŽU

Trenutni izgled kože odraz je svih naših navika. Sve što radimo, makar to bio jedan dodatni posto truda, odrazit će se na koži. Ne postoje brza rješenja. Trud i disciplina, s druge strane, uvelike se primijete na koži.

Zaštita od sunca jedan je od najbitnijih koraka njege kože. Osamdeset posto bora može se spriječiti. Sunce također pogoršava svako kožno stanje. Svojoj koži učinit ćete veliku uslugu ako u rutinu uvedete dobar SPF. Najbolji SPF je onaj koji ćete s guštom koristiti svako jutro.

Kvalitetna hidratacija također je jedna od tajni zdrave kože. Ovisno o tipu kože, odaberi proizvod za hidrataciju koji ti odgovara. Masnijim tipovima super odgovaraju lagani serumi i fluidaste kreme, dok hranjive teksture dubinski njeguju suhu kožu.

Ne govore uzalud da ljepota dolazi iznutra. Hrana koju jedemo također ima veliki utjecaj na izgled kože. Poveznica prehrane i zdravlja područje je koje se uvelike istražuje, ali zamislite – ako prehrana ima utjecaj na cjelokupno zdravlje i ako je loša prehrana okidač za brojna kronična zdravstvena stanja, zašto isto ne bi vrijedilo i za kožu?

DOBRA STRANA INTERNETA

Možda je jedna pozitivna strana interneta da se polako počinje više pričati o rutinama i poznate osobe izbacuju videa u kojima prikazuju svoje poduže korake njege kože. Za zdravu kožu potrebno je puno truda i to je realna situacija. Brza rješenja za to kako do savršene kože polako padaju u drugi plan.

NORMALIZIRAJMO NORMALNU KOŽU

Cilj je imati zdravu, a ne savršenu kožu. Ne postoji univerzalno rješenje za kožne probleme. Međutim, postoji niz navika i proizvoda kojima možemo tretirati pojedinačne probleme i na taj način postići pun potencijal vlastite kože.

Svaki dio kože ima svoju funkciju, a zahvalnost ćemo izraziti upravo dobrom njegom svoje kože.

Autorica:

Magdalena Ivić, dr. med.

Nedavno sam naišla na dobar meme. Nasmijala me ta karikatura. Žali se pacijent nutricionistu da se udebljao. Na to mu nutricionist odgovori: „Niste Vi odabrali krivu dijetu. Ali ne možete biti na svim dijetama u isto vrijeme.“ Čak 42 % odraslih ljudi u svijetu barem je jednom u životu bilo na dijeti kako bi smršavili. Postoji li uopće najbolja dijeta? Ako da, koja je najbolja među svima njima?

10 najpopularnijih dijeta danas

Da bi dali odgovor na ovo pitanje, naši kolege iz Firence su se 2020. godine itekako potrudili. Marljivo su prikupljali podatke iz svih dosadašnjih istraživanja na ljudima (takozvana klinička istraživanja) u kojima su ispitanici bili na jednoj od danas popularnih dijeta kako bi znanstvenici potom mjerili učinke te dijete na tijelo ispitanika. Zanimljivo je znati da su mediteranska dijeta i keto dijeta ispitane na puno većem broju ljudi (više od 2500 ljudi za pojedinu dijetu), od primjerice visokoproteinske dijete, paleo dijete i povremenog posta (poznatijeg kao intermittent fasting), koji su ispitani na manje od 500 ljudi u svijetu. Konkretno, samo je 115 ljudi bilo na paleo dijeti kako bi se ispitao učinak te dijete na mršavljenje. Nema ni intermittent fasting puno jače dokaze sa svega 230 ispitanika kod kojih se mjerio gubitak kilograma prilikom provođenja posta. Nedovoljan je to broj ljudi za ozbiljnije zaključke. Zato ćemo sada proći svaku od 10 najpopularnijih dijeta današnjice.

Keto dijeta

Ispitivane dijete siromašne ugljikohidratima sadržavale su od 50 do najviše 130 grama ugljikohidrata dnevno. Te su dijete izuzetno bogate mastima. U društvu poznatije pod imenom keto dijeta. Keto dijete imaju slabe do jake dokaze da smanjuju broj kilograma, krvni tlak i razinu šećera natašte, tromjesečnu prosječnu razinu šećera u krvi (HbA1c) i razinu inzulina. Međutim statistički značajnom broju ispitanika porastao je ukupni kolesterol i loši LDL kolesterol. Rezultati su proturječni: jednima se povećao, drugima se smanjio, a trećoj je skupini kolesterol ostao nepromijenjen.  Međutim, statistika nam govori da je pogoršanje kolesterola moguća nuspojava ove dijete.

Visokoproteinska dijeta

Unatoč tome što je visokoproteinska dijeta najpopularnija, zapravo je ispitana na relativno malom broju ispitanika. Svega je 520 ispitanika provodilo visokoproteinsku dijetu kako bi se izmjerio učinak te dijete na mršavljenje. Dokazi da visokoproteinska dijeta smanjuje broj kilograma,  krvni tlak i inzulin slabi su ili nepostojeći. Učinak ove dijete na kolesterol i glukozu je proturječan. Kod jedne skupine ljudi nije bilo promjene, dok su se kod drugih loši LDL kolesterol, šećer natašte i HbA1c značajno pogoršali. Stoga visokoproteinska dijeta može imati nuspojave u kardiometaboličkom zdravlju.

Dijeta s malo masti

Dijeta s malo masti najviše od svih drugih dijeta smanjuje ukupni kolesterol i loši LDL kolesterol. Međutim postoji i druga strana medalje: ona povećava trigliceride i smanjuje dobri HDL kolesterol. Dijeta s malo masti pokazuje proturječni učinak na mršavljenje. Jedni su smršavjeli, drugi su se udebljali, a treći pak nisu imali promjenu u broju kilograma. Isto vrijedi i za krvni tlak.

Paleo dijeta

Paleo dijeta temelji se isključivo na hrani koja je bila dostupna u kamenom dobu. Već sam gore natuknula da je broj ispitanika na toj dijeti bio vrlo mali. Praćenje ljudi nakon završetka dijete bilo je prekratko. I zadnja stavka koja ne umanjuje značajnost dokaza te dijete na naše zdravlje je činjenica da je isti autor proveo većinu studija.

Intermittent fasting

Povremeni post ima slabe dokaze da smanjuje razinu inzulina. To je pogodno ljudima s inzulinskom rezistencijom. Međutim, intermittent fasting nema učinka na nijedan drugi parametar kardiometaboličkog zdravlja. Vjerovanje da je povremeni post djelotvorniji od kontinuiranog manjeg energetskog unosa, nema (još) nikakvih temelja u znanosti. Štoviše, statistički se značajan broj ispitanika udebljao. Stoga je debljanje moguća nuspojava ove dijete.

Nordijska dijeta

Nordijska dijeta ima slabe dokaze da smanjuje ukupni kolesterol i loši LDL kolesterol. Ova dijeta također ima slabe dokaze da smanjuje krvni tlak.

Dijeta niskog glikemijskog indeksa

Dijeta niskog glikemijskog indeksa i niskog glikemijskog opterećenja imaju slabe dokaze da smanjuju broj kilograma, ukupni kolesterol, loši LDL kolesterol, šećer (natašte i tromjesečni prosjek HbA1c) te inzulin. Međutim, zabilježen je pad dobrog HDL kolesterola kao posljedica ove dijete. Dokazi su također slabi, ali oni postoje i moramo uzeti u obzir mogućnost te nuspojave.

DASH dijeta

DASH dijeta ima jake dokaze da smanjuje broj kilograma i krvni tlak. Dokazi da smanjuje kolesterol su slabi, ali postoje.

Vegetarijanska dijeta

Vegetarijanska dijeta smanjuje broj kilograma. Smanjuje ukupni kolesterol i loši LDL kolesterol. Smanjuje šećer natašte i HbA1c. Ova dijeta također smanjuje krvni tlak. Ništa nas to ne iznenađuje. Već smo upoznati s dobrobitima biljne prehrane za zdravlje. Ono što je manje poznato je da su dokazi za sve ove blagotvorne učinke na zdravlje slabi.

Mediteranska dijeta

Od svih analiziranih dijeta, mediteranska dijeta ima najjače dokaze da pomaže u mršavljenju i da smanjuje rizike od razvoja dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Imamo jake dokaze da mediteranska dijeta smanjuje broj kilograma, ukupni kolesterol, šećer (kako natašte tako i HbA1c) te krvni tlak. Postoje dokazi da ova dijeta podiže razinu dobrog HDL kolesterola, smanjuje razinu triglicerida i razinu inzulina, ali su ti dokazi slabi. Kod mediteranske dijete nije zabilježeno pogoršanje nijednog od ispitivanih parametara. Zato je znanost okrunila mediteransku dijetu za misicu svih dijeta.

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.

Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Tako barem kaže poznati tekst. No, kakva je ljubav po pitanju crijevnog mikrobioma? Što ljubav čini našem crijevnom mikrobiomu? Iako i dalje u svom začetku, istraživanja o utjecaju ljubavi na crijevni mikrobiom imaju nam već štošta ispričati. No, da bi vidjelo što znanost kaže o ljubavi i crijevnom mikrobiomu, potrebno je ljubav sagledati sa strane njezinih različitih aspekata. Pritom je od velike pomoći podjela ljubavi na različite tipove, koju je još vrlo davno napravio mudri Aristotel, a to su „storge“, „philia“ i „eros“.

„Storge“ označava roditeljsku ljubav. Majka ima ogromnu ulogu u oblikovanju našeg crijevnog mikrobioma. Kroz porod, dojenje ali i bliski kontakt, upravo od majke primamo prve mikroorganizme koji će biti temelj odrasloga crijevnog mikrobioma. Majke prenose svoj crijevni mikrobiom svome djetetu, što stručno nazivamo „vertikalni transfer“, odnosno prijenos mikrobioma s jedne na iduću generaciju. Prvi kontakt s mikroskopskim svijetom događa se upravo prilikom rođenja kada dijete prolazi kroz porođajni kanal, gdje je izloženo vaginalnom i crijevnom mikrobiomu. Stoga ne čudi da je porod carskim rezom povezan s određenim zdravstvenim problemima kasnije u životu: dijete rođeno carskim rezom prvo biva izloženo kožnom mikrobiomu majke, koji ne sadrži vaginalne probiotske bakterije Lactobacillus. Ukoliko se ove bakterije ne nadoknade djetetu, njegov crijevni mikrobiom razumljivo će biti siromašniji. Zato je bitno dojenje: majčino mlijeko puno je probiotika, ponajviše iz roda Bifidobacterium, ali i prebiotika kao što je oligosaharid majčinog mlijeka (HMO). Dojenje uvelike doprinosi uravnoteženom i stabilnom crijevnom mikrobiomu. Zadnja komponenta vertikalnog transfera je bliski fizički kontakt, grljenje, ljubljenje i maženje, kojim majka pruža dodatne bakterije za izgradnju crijevnog mikrobioma. Majčinska ljubav zaista je ključ zdravog crijevnog mikrobioma u odrasloj dobi.

„Philia“ je ljubav obilježena uzajamnim poštivanjem i uvažavanjem, koju najčešće vidimo između bliskih prijatelja ali i braće i sestara. Braća i sestre, posebice stariji, važna su odrednica u razvoju crijevnog mikrobioma. Već je duže poznato kako bratski i sestrinski odnosi smanjuju rizik od razvoja alergijskih bolesti, ali i upalnih bolesti crijeva. No, danas znamo kako je ova povezanost posljedica njihovog utjecaja na crijevni mikrobiom. Studija iz 2022. godine na 700 danske djece pokazala je da su naša braća i sestre kao i roditelji, najbliži rezervoari mikrobioma u okolini samog djeteta, i tako sudjeluju u oblikovanju našeg crijevnog mikrobioma. Djeca koja imaju stariju braću i sestre, imaju raznolikiji i obilniji crijevni mikrobiom, ponajviše u prvoj godini života. Zanimljivo je kako se pokazalo da je važnija razlika u godinama između djeteta i starijeg brata ili sestre, nego ukupni broj djece u obitelji. Ako imate stariju braću ili sestre, zahvalite im što su s Vama podijelili svoj mikrobiom, možda su Vas upravo tako zaštitili od razvoja nekih bolesti.

Ali i prijatelji doprinose zdravlju Vašeg crijevnog mikrobioma. Istraživanja na životinjama i ljudima pokazala su kako broj prisnih međuljudskih odnosa korelira s raznolikošću i sastavom crijevnog mikrobioma. Danas znamo kako s našim prijateljima dijelimo određene bakterije, odnosno kako postoji „zajednički mikrobiom“ koji je povezan s bliskim i redovnim međuljudskim interakcijama. Može se reći kako nam kvalitetni međuljudski odnosi kroz „horizontalni transfer“ osiguravaju raznolikost i obilje unutar crijevnog mikrobioma tako što njima održavamo naš zajednički mikrobiom.

„Eros“ je romantična ljubav, ona na koju prvo pomislimo kad pričamo o ljubavi. Ljubavni odnosi na crijevni mikrobiom djeluju na više načina. S jedne strane ljubavni odnosi utječu na naše životne navike: s osobom koju volimo zajedno kuhamo, jedemo, spavamo, putujemo, treniramo. Osobe koje se vole stvaraju zajednički okoliš za svoj crijevni mikrobiom. S druge strane, ljubav mijenja našu psihu. Kroz os crijevo-mozak, naše emocije, raspoloženje i misli preko hipotalamusa i hipofize, simpatikusa i parasimpatikusa reguliraju naš probavni sustav, čime se neminovno mijenja naš crijevni mikrobiom. A naš crijevni mikrobiom pak povratno luči neurotransmitere i druge metabolite koje regulacijom imunosnog sustava i živčanog sustava crijeva, ali i središnjeg živčanog sustava, utječu na naš osjećaj ljubavi. Dodatno „eros“ mijenja crijevni mikrobiom tako što potiče bliski kontakt između zaljubljenih. Znate li da se u 10 sekundi ljubljenja izmijeni oko 80 milijuna bakterija? I da je mikrobiom gornje strane jezika skoro identičan između partnera? Ili da je sličnost mikrobioma sline proporcionalna učestalosti ljubljenja? Ljubav zaista intenzivno potiče taj „horizontalni transfer“!

S pravom možemo reći kako ljubavni odnosi vrlo snažno mijenjaju naš crijevni mikrobiom. Neki smatraju čak i jače nego genetika i rani životni uvjeti. Profil crijevnog mikrobioma sličniji je među ljubavnim partnerima, nego među krvnim srodnicima. Što je veća prisnost u ljubavnoj vezi, to je raznolikiji i snažniji crijevni mikrobiom.

No, što se događa kad stvari u ljubavi krenu nizbrdo? Znamo da se uslijed stresa pojačano luči kortizol koji povećava propusnost crijeva i tako negativno utječe na crijevni mikrobiom. Tako studenti pred ispit imaju niži udio probiotskih bakterija Lactobacillus i Bifidobacterium. Što se događa kada ljubavna veza postane izvor stresa?

Ovim pitanjem bavilo se američko istraživanje iz 2021. godine, u kojem su sudjelovala 162 ispitanika koji su bili minimalno 2 godine u ljubavnoj vezi. U dvije vremenske točke, u razmaku od 2 do 7 mjeseci ispitivalo ih se o razini stresa u vezi i istodobno se analizirao njihov crijevni mikrobiom. Pokazalo se kako su ispitanici koji su naveli da imaju probleme u vezi, imali sniženu raznolikost i obilje crijevnog mikrobioma. Kod ispitanika koji nisu imali problema u vezi nisu registrirane statistički značajne razlike u crijevnom mikrobiomu. Kod osoba koje su navele probleme u vezi uočene su i povišene razine proteina koji veže LPS, što je znak povećane propusnosti crijeva. Ovo je prvo istraživanje koje je ukazalo na negativni učinak „ljubavnih“ problema na crijevni mikrobiom. Možemo zaključiti kako je „eros“ ključna komponenta u regulaciji crijevnog mikrobioma: ako smo sretno zaljubljeni, onda ćemo stvaranjem zajedničkog okoliša, pozitivnim učincima psihe i intimnom izmjenom mikrobioma povećati raznolikost i snagu našeg crijevnog mikrobioma. No, isto tako će stres prouzrokovan tom istom ljubavlju potencijalno štetiti našem crijevnom mikrobiomu. Postoji čak hipoteza u literaturi kako prekidi ljubavnih veza, bilo zbog rastave ili smrti, mogu prouzrokovati disbiozu, poremećaj crijevnog mikrobioma!

Iako je potrebno još velik broj istraživanja kako bi u potpunosti rasvijetlili utjecaj ljubavi na naš crijevni mikrobiom, potpuno je jasno da najvažnija stvar na svijetu ne uzrokuje samo leptiriće u trbuhu. Majčinska ljubav, storge, stvara temelj za crijevni mikrobiom, a phila, obiteljska i prijateljska ljubav – oblikuju ga i održavaju. S druge strane, romantična ljubav, eros, crijevni mikrobiom, isto kao i nas same, može uzdići na nove razine, ali i baciti u duboke ponore. U kontekstu rasta i razvoja crijevnog mikrobioma, možda je jedna odlika ljubavi iz onog poznatog teksta najvažnija za naše zdravlje: Ljubav (nadajmo se) nikad ne prestaje.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Današnje užurbano vrijeme može biti izvor velikoga stresa, no čini se kako postoje ljudi koji se dobro s tim nose i oni kojima već svaka kap prelijeva čašu. Kako to da se neki bolje nose sa stresom od drugih, pročitajte u našem novom članku.

Glavno uvjerenje koje ima većina ljudi je da je stres neki događaj ili da dolazi od postupaka drugih ljudi. To možemo zaključiti po rečenicama koje zvuče kao: “On me naživcirao” ili “Tramvaj je stresno mjesto”.

No, stres nije neki izolirani događaj, nego dolazi od našeg uvjerenja o tome je li taj događaj nešto što je previše za nas ili čak opasno.

Stres je, dakle, osobna stvar. Ne vide svi ljudi iste stvari kao potencijalne stresore u svojoj okolini.

Istraživanja Američke psihološke asocijacije navode da su najčešći izvori stresa prihodi, posao, ekonomski uvjeti u kojima živimo, obiteljske obveze, međusobne veze i zdravlje. Nedavna istraživanja u svijetu, ali i lokalno, dokazuju da na ove regularne stresore treba dodati utjecaj koji ostavlja pandemija, izolacija, gubitak posla ili neizvjesnost, što ukazuje na još veću potrebu za izgradnjom otpornosti na stres.

Na naše nošenje sa stresom i promjenama u životu utječe 3 C:

Commitment (naša posvećenost promjeni ili nošenju sa stresom)

Control (naš dojam kontrole u stresnoj situaciji)

Change (naša otvorenost za promjenu)

Dakle, ako nam je u život “sletio” stresan događaj, a mi smo odlučili nositi se s njim bez obzira što to podrazumijeva neka odricanja i dugotrajnu borbu, povećavamo vjerojatnost uspjeha. Ako imamo dojam da možemo kontrolirati situaciju ili barem vjerujemo da možemo kontrolirati sebe u situaciji i znamo načine kako to postići, vjerojatnost našeg uspjeha još je veća. A ako smo i otvoreni za promjene i spremni mijenjati naša ponašanja, ali i načine razmišljanja, vjerojatnost našeg uspjeha time postaje vrlo velika.

Na stresore reagiramo uobičajenim stresnim reakcijama koje se manifestiraju u tri područja:

• psihološke reakcije: emotivne, kognitivne (razmišljanje) ili motivacijske
• ponašajne reakcije: agresivnost ili razdražljivost prema bližnjima, prekomjerno uživanje u alkoholu i cigaretama, izbjegavanje i sl.
• fiziološke reakcije: ubrzano disanje, grčevi u želucu, znojenje dlanova, glavobolja, mučnine, poremećaj spavanja, problemi s tlakom, itd.

Sve su ovo normalne i uobičajene reakcije, ali nisu uvijek nužne. Njihovo trajanje i intenzitet podložni su promjenama samo ako znate kako ih možete mijenjati.

Kako onda graditi otpornost na stres? Postoje tri smjera djelovanja: psihološki, tjelesni i prehrana, a svaki će imati povoljan utjecaj na vaše suočavanje sa stresom. Ovo su neki od načina:

• osvještavanje vlastitih uvjerenja i stavova o određenom događaju,
• ojačavanje odnosa koje imamo u svojoj okolini,
• jasnije postavljanje ciljeva u životu (posebno karijernih),
• proaktivnost,
• povećanje tjelesne aktivnosti i boravka u prirodi (green activation),
• unaprjeđenje prehrane,
• kvalitetniji san i oporavak.

O svakom od navedenih smjerova unaprjeđenja vlastitoga zdravlja ali i otpornosti na stres, možete više informacija pronaći u nekima od naših prošlih blogova.

Michelangelo je govorio kako je naša koža ljepša i plemenitija od odjeće kojom je odjenuta. Vrijeme, kreme i pare koje ulažemo u njegu kože, govore nam koliko je ovaj renesansni genij bio u pravu – nema divnije tkanine od blistave zdrave kože. Ako živite u Zagrebu, bili baby boomer, generacija X, milenijalac, a možda čak i generacija Z, velika je mogućnost da ste se susreli ili barem čuli za kultnu doktoricu Karlić, dermatologinju koja je do samog kraja života, bistrog uma, britkog jezika i blagog osmijeha, liječila kožu svojih pacijenata. Bila sam srednjoškolka, lica zatrpana aknama, kada mi je doktorica dala jednu bočicu u ruke i rekla: „Mi smo ispred svog vremena. Jednog dana će se sve kožne bolesti ovako liječiti.“ U bočici je bio probiotik. Bilo je to prije 17 godina. Pojma nisam imala što je probiotik, a kamoli da ću u budućnosti odabrati posao koji se temelji na probioticima. Zaista je bila ispred svog vremena.

Kako dobre bakterije utječu na kožu

Razjasnit ćemo odmah jednu stvar. U razgovoru sa svojim pacijentima često vidim kako ih pojam probiotik i mikrobiota bune. Probiotik je dobra bakterija koju mi pijemo, bilo u kapsuli, bilo u prahu, bilo u čokoladnim prutićima (lukava zamisao, kapa dolje…), bilo u jogurtu u koji je dodana. Dakle probiotik je bakterija izvana. Dok mikrobiotu čine bakterije koje žive u nama. Ima bakterija dobrih, manje dobrih, sumnjivih, ima huligana, a ima i bakterija višestruke ličnosti koje nam za nešto pomažu, a za drugo odmažu. Kako bi to Florence and the Machine otpjevala – A kiss with a fist. Kod ljudi s kožnom bolesti (najraširenije su akne, psorijaza, svrbež kože i atopijski dermatitis) nailazimo na drugačiji sastav crijevne mikrobiote nego kod ljudi zdrave kože. Kod upalnih kožnih bolesti (npr. kod akni ili psorijaze) imamo za cilj smanjiti upalu. Što je u crijevima više bakterija iz grupe (točnije rečeno – roda) Bifidobacterium, upala u koži je manja. Što je u crijevima veći broj enterobakterija i proteobakterija, upalni procesi u koži su jači. Ispada da pojedina kožna bolest ima svoj vlastiti, karakteristični promijenjeni sastav bakterija u crijevima. I ne samo u crijevima, već i na koži. Bakterije koje žive na našoj koži nazivamo kožnom mikrobiotom. Lakše je analizirati tj. mjeriti bakterije naše crijevne mikrobiote iz uzroka izmeta, nego analizirati sastav bakterija na našoj koži. Taj proces je malo zeznut, odnosno zahtjevniji. Znanstvenici žele otkriti dvije ključne stvari. Kako izgleda mikrobiota u crijevima i mikrobiota na koži kod određene kožne bolesti? A tu je i drugo pitanje za milijun dolara: koji i koliko probiotika piti i mazati na koži kako bi izliječili kožu.

Dobre bakterije pomažu kod akni

Istraživalo se koja je strategija najbolje za smirivanje akni. Samo antibiotik, samo probiotik ili kombinacija antibiotika i probiotika. Ispitani probiotik je sadržavao 3 bakterije: Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus delbrueckii i Bifidobacterium bifidum. Guess what? Probiotik + antibiotik je bila dobitna kombinacija. Piti probiotik smanjuje količinu malih proteina u krvi koje stvaraju upalu (upalne markere), smanjuje nuspojave antibiotika i ubrzava proces liječenja od akni. Čekamo da nam znanstvenici odgovore na pitanja kako to točno probiotik smanjuje akne, koje su bakterije najbolje i u kojoj dozi ih uzimati. Kako sada stvari stoje, sve se više ide u prilog timskom radu antibiotika koji ćemo uzimati, probiotika koji ćemo piti na usta, i probiotika koji ćemo mazati u obliku kreme. Sve to kako bi ciljano koknuli bakterije koje uzrokuju akne, a sačuvali dobre bakterije koje štite kožu.

Dobre bakterije pomažu kod psorijaze

Istraživalo se također koje dobre bakterije pomažu u smirivanju psorijaze. Za sada su se najučinkovitijima pokazale Bifidobacterium infantis, Lactobacillus paracasei i Lactobacillus pentosus. Kada se proučavala kakva je mikrobiota kože ljudi koji muku muče s psorijazom, otkrilo se da su njihove psorijatične ljuskice krcate bakterijama Staphylococcus i Streptococcus. Ne moramo biti veliki znalci iz mikrobiologije kako bi znali da stafilokok i streptokok nisu na dobrom glasu. U staničnoj stijenki tih bakterija prisutna je jedna molekula koja aktivira limfocite (skupinu bijelih krvnih stanica, dakle aktiviraju imunološke stanice) koje potom rade darmar u koži ljudi sa psorijazom. Kada se pak proučavalo kakva je crijevna mikrobiota ljudi sa psorijazom, otkrilo se da je ona nedovoljno raznolika, što znači da u crijevima ljudi sa psorijazom ne živi dovoljan broj različitih vrsta bakterija. U njihovim crijevima nema na vidiku dobrih bakterija Akkermansia i Ruminococcus koje su vjesnici zdravih crijeva.

Zašto nastaju bore na licu?

Možda (naglašavam možda) su za to odgovorne bakterije koje žive na našem licu. Francuzi su analizirali sastav mikrobiote na obrazu mladih Parižanki u dvadesetima i njihovih sugrađanki u pedesetima i šezdesetima.  Sastav mikrobiote na koži lica mladih žena razlikovao se od sastava mikrobiote na koži lica žena u zreloj dobi. Dok je u obrazima mladih Parižanki obitavala bakterija Cutibacterium acnes, obrazi žena u zreloj dobi bile su dom za Staphylococcus epidermidis i Corynebacterium kroppenstedtii. Što je veća količina ovih dviju bakterija u koži, to je manja razina kolagena u koži i veća pojavnost bora. Mi još ne znamo jesu li ove dvije bakterije uzrok gubitka kolagena u koži ili je njihov porast posljedica nedostatka kolagena. Što je bilo prije – kokoš ili jaje? Time will tell. Reći će nam to buduća istraživanja.

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.

Ako ne znate otkud krenuti u dnevnoj rutini njege lica, na pravom ste mjestu. Možda ste izgubljeni u moru proizvoda ili niste sigurni što vašoj koži treba da bi napokon zablistala? U ovom tekstu saznat ćete sve što trebate znati da biste složili svoju prvu rutinu njege kože lica ili nadogradili već postojeću.

Određivanje tipa kože

Bez poznavanja svog tipa kože, nije moguće odabrati najbolje proizvode za nju, stoga je ovo prvi korak slaganja svake rutine njege. Iako postoji mnogo načina određivanja tipa kože, najjednostavnije je promatrati je kako izgleda i ponaša se tijekom dana.

Masna koža

Masna koža će se, zbog viška sebuma koji proizvodi, tijekom dana zasjajiti na cijeloj površini lica. Često će biti sklona miteserima, zatvorenim komedonima, prištićima i proširenim porama.

Mješovita koža

Mješovita koža će na T-zoni (čelo, nos, brada) imati obilježja masne kože, dok će koža obraza biti normalna ili čak i suha.

Normalna koža

Normalna koža će cijelom površinom lica biti uravnotežena, neće se zasjajiti tijekom dana i nije sklona nepravilnostima poput masne i mješovite kože.

Suha koža

Suha koža ne proizvodi dovoljno sebuma pa tijekom dana može zatezati, izgledati suho te se čak i perutati. Često joj nedostaje sjaja i ima izražene dehidracijske bore.

Osnovna rutina njege

Jednom kada smo odredili tip kože, vrijeme je za slaganje osnovne rutine njege. Riječ je o tri proizvoda koje baš svatko treba imati u svojoj rutini, a birate ih prema tipu svoje kože.

Hidratantna krema

Izložena vanjskim čimbenicima poput suhog zraka od grijanja, toplog sunca ili vjetra, koža gubi vlagu i lipide, što narušava njenu prirodnu zaštitnu barijeru. Stoga je nužno svaku večer nakon čišćenja nadoknaditi koži izgubljenu vlagu i lipide, nanošenjem hidratantne kreme. Suhoj i normalnoj koži će možda odgovarati nanošenje hidratantne kreme i ujutro prije SPF-a.

SPF

Minimalno 80 % vidljivih znakova starenja poput bora, finih linija i pigmentacijskih mrlja, nastaje zbog štetnog utjecaja sunčevog zračenja (UVA i UVB zraka). Kako biste ih spriječili, bitno je da svaki dan nanosite proizvod sa zaštitnim faktorom 30 ili većim, širokog spektra zaštite. Iznimno ga je bitno redovito obnavljati u slučaju dužeg boravka vani. Ako nemate naviku nošenja SPF-a, ne preporučuje se uvoditi ikakve dodatne proizvode u rutinu njege, budući da neki sastojci čine kožu osjetljivijom na sunce pa bez adekvatne zaštite od sunca može doći i do pogoršanja stanja.

Nježni proizvodi za čišćenje lica

Najčešće dolaze u obliku gela za čišćenje lica, a koriste se nakon skidanja šminke, kako bi u potpunosti uklonili sve nečistoće i višak sebuma s kože. U rutini su obavezni navečer, a za masnu i mješovitu kožu preporučuje se korištenje i ujutro, radi uklanjanja viška sebuma nakupljenoga tijekom noći.

Naprednija rutina njege lica

Jednom usvojenu osnovnu rutinu njege možete nadograditi proizvodima koji ciljaju na nepravilnosti koje želite tretirati. Uvijek ih uvodite s 2 tjedna razmaka te prestanite s korištenjem ako primijetite bilo kakve iritacije.

Odabir proizvoda ovisi o aktivnim sastojcima koji su vam potrebni, a ovo su najučinkovitiji aktivni sastojci za najčešće nepravilnosti:

Bore

U jutarnju rutinu uvedite proizvod s vitaminom C, a u večernju s retinolom. Ovaj dvojac će spriječiti pojavu novih bora, ali će djelovati i na već postojeće. Budite strpljivi – treba proći i do 6 mjeseci prije nego se primijeti da su već postojeće bore pliće.

Prištići, miteseri, zatvoreni komedoni

U svoju rutinu uvedite sastojke koji reguliraju produkciju sebuma. U jutarnju rutinu možete uvesti serum s niacinamidom, cinkom ili kombinaciju ta dva sastojka. U večernju rutinu 3 x tjedno uvedite salicilnu kiselinu, koja dubinski čisti pore od viška sebuma pa tako pomaže bržem prolasku prištića, mitesera i zatvorenih komedona te sprječava pojavu novih.

Hiperpigmentacije (npr. nakon prištića, PIH)

Osim na bore, vitamin C ima odlično djelovanje na hiperpigmentacije, pa se i kod ovog problema preporučuje uvesti ga u jutarnju rutinu. U večernjoj rutini možete birati između korištenja AHA kiselina (npr. glikolna) 3 x tjedno ili retinola. Samo najotpornija koža moći će naizmjenično koristiti i AHA kiseline i retinol u večernjoj rutini, pa se ova kombinacija preporučuje samo najiskusnijima.

Crvene mrljice nakon prištića (PIE)

Osim što pomaže regulirati produkciju sebuma u koži, niacinamid pomaže bržem prolasku crvenih mrljica nakon prištića. U večernju rutinu uvedite azelaičnu kiselinu ili azeloglicin kako biste ubrzali promjenu – budite strpljivi, PIE prolaze jako sporo.

Dehidrirana, nadražena koža

Oštećenu i dehidriranu kožu prepoznat ćete po konstantnom osjećaju zatezanja, crvenilu, čestom peckanju, ali i perutanju kože. Ovakvoj koži je potrebno ponovno ojačati zaštitnu barijeru i hidratizirati je, a u tome mogu pomoći sastojci poput ceramida i puževe sluzi, koje možete dodati u jutarnju i večernju rutinu.

Autor:

Tamara Obrvan

Koža nije vitalan organ kao što su srce ili mozak. Naša koža je zapravo nekoliko milimetara debeli omotač od kolagena i drugih proteina veličine otprilike 1,7 kvadratnog metra. Ovaj omotač štiti strukture našeg organizma od mehaničkih, termičkih i UV ozljeda te sadrži živčane završetke koje prenose informacije o našoj okolini i ima određeno endokrino djelovanje zbog proizvodnje vitamina D. No, puno su složenije uloge koje koža ima u našem psihičkom zdravlju te socijalnim interakcijama. Kad imamo probleme s kožom, često smo tužni, zatvaramo se u sebe i izbjegavamo kontakt s drugima. Zdrava koža nije samo mehanička barijera, već i na neki način statusni simbol u društvu. Može se reći kako zdravlje kože možda čak više doprinosi našem psihičkom zdravlju i društvenom statusu, nego funkcioniranju ostatka organizma. Stoga ne čudi kako se danas, ali zapravo i od pamtivijeka, ulaže velik trud u zdravlje kože. Troše se ne samo ogromna sredstva, već i puno vremena u poticanje i održavanje zdravlja kože. Zaista ne postoji organ kojemu svi zajedno kolektivno posvećujemo toliko pažnje, iako zapravo koža sama po sebi nije toliko bitna za naše sveukupno zdravlje.

Preventivna medicina ili preventivna zdravstvena zaštita je ona koja se bavi prevencijom bolesti i poremećaja prije nego se oni razviju. Konvencionalna, školska medicina fokusirana je na dijagnosticiranje i liječenje već razvijenih bolesti. Preventivna medicina je možda najzastupljenija upravo po pitanju zdravlja kože. Svi smo se sigurno bavili prevencijom bolesti kože: od nanošenja kreme sa zaštitnim faktorom zbog potencijalnih opeklina od sunca do unosa vitamina D i kolagena za čvrstu i elastičnu kožu. No, puno manje ljudi je aktivno i po pitanju prevencije bolesti drugih organskih sustava, koji su možda čak i važniji za naše funkcioniranje. Spavate li redovno sedam do osam sati kako biste prevenirali razvoj demencije? Vježbate li redovno tri do četiri puta tjedno kako biste prevenirali razvoj osteoporoze?

Ali koža je posebna. Uvijek ćemo se o našem kolagenskom omotaču brinuti najviše zato što je on ipak glavnina onoga što „vidimo“ od našeg tijela. Crijevni mikrobiom je s druge strane potpuno skriven unutar nas. A upravo je crijevni mikrobiom, kao organski sustav s iznimno velikim brojem uloga za naše funkcioniranje, fokus preventivne medicine. Često je poremećaj crijevnog mikrobioma korijen problema koji se onda očituje bolešću ili poremećajem nekog drugog organa kod osoba s određenom sklonošću.

Tako su i mnoge kožne bolesti povezane s poremećajem crijevnog mikrobioma. Disbioza, krovni pojam za kvantitativne i kvalitativne promjene mikrobioma koje dovode do imune i metaboličke disregulacije, povezana je s alergijskim i autoimunim kožnim bolestima. Atopijski dermatitis, ekcemi, psorijaza, lupus, skleroderma i mnoge druge. Iako je genetska sklonost uvijek olakotna okolnost, čini se kako je disbioza usko povezana s neadekvatnim upalnim odgovorom koji se onda naposljetku uvijek očituje na koži kao alergijska ili autoimuna bolest.

Zbog toga se u kontekstu preventivne medicine i kože sve više spominje i briga o crijevima. Govori se o konceptu osi crijevo – koža. Crijevni mikrobiom, odnosno disbioza kao problem unutar crijevnog mikrobioma će se izvana na koži očitovati kroz različite mehanizme. S jedne strane je to posljedična povećana propusnost crijeva koja potiče stanje upale u tijelu, s druge direktno djelovanje na imunosne stanice unutar crijeva (70 – 80 % imunosnog sustava nalazi se unutar crijeva) i kroz metabolite mikrobioma, proizvode bakterijskog metabolizma, koji imaju imunomodulatorno djelovanje. Sudeći po literaturi, čini se kako vrijedi pravilo „što bolji crijevni mikrobiom, to bolja koža“.

Zahvaljujući napretku biotehnoloških metoda saznajemo sve više i više o mikrobiomu same kože. Logično je kako je poremećaj kožnog mikrobima prisutan kod mnogih kožnih bolesti. No, znate li da koža koja cijeli ima različit mikrobiom? Ili pak da konvencionalna kozmetika mijenja mikrobiom kože lica? Ne čudi kako se ulažu veliki napori u razvoj kozmetike koja štedi mikrobiom kože. Istraživanje iz 2023. je tako pokazalo kako kozmetika ciljana na kožni mikrobiom može imati iznimno blagotvorne učinke. Istraživanje je provedeno na 14 ispitanica tijekom tri tjedna te je istraživalo utjecaj primjene kozmetike za kožni mikrobiom na jednu stranu licu u usporedbi s konvencionalnom kozmetikom na drugoj polovici lica. Pokazalo se kako je kozmetika za kožni mikrobiom imala brojnije pozitivne učinke na kožu nego konvencionalna kozmetika, kod koje je došlo isključivo do poboljšanja teksture lica. No, razlike po pitanju učinka nisu bile statistički značajne između dva tipa kozmetike.

Iako je pojam kožnog mikrobioma i dalje relativno nov, a ciljano, znanstveno dokazano djelovanje na mikrobiom kože u vidu kozmeceutika u svojim začecima, polažu se velike nade u ovo područje. Velik potencijal leži i u osi crijevo – koža, odnosno nutraceuticima, prehrambenim proizvodima koji poboljšanjem crijevnog mikrobioma imaju blagotvorne učinke na kožu. Preventivna medicina smatra kako upravo djelovanjem na crijeva i mikrobiom crijeva možemo ostvariti najbolje rezultate, odnosno one najvidljivije, jer time možemo vratiti kontrolu nad imunosnim sustavom i tako smiriti upalne ili alergijske procese kože.

Poticanjem zdravlja crijevnog mikrobioma, automatski potičemo i zdravlje kože. Dostatan unos svih tipova vlakana, redovita tjelovježba, unos probiotika i polifenola, unos fermentiranih namirnica. Sve su to jednostavni načini kako potaknuti zdravlje kože. Radom na osi crijevo – koža znanstveno potvrđeno poboljšavaju se svojstva kože: hidratacija, tekstura, elastičnost, crvenilo. Daljnjim razvojem preventivne medicine doći će vjerojatno i do novih strategija za zdravlje kože. Vrlo intenzivan rad na razvoju kozmeceutika i nutriceutika ubrzo će polučiti novim, zanimljivim proizvodima. No, ono što danas možemo napraviti je raditi na crijevnom mikrobiomu. Jer će svaki poremećaj u našoj unutrašnjosti kad-tad očitovati na našem, nama tako bitnom, kolagenskom omotaču. Što bolji crijevni mikrobiom, to bolja koža.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

U ovom članku pokušat ćemo Vam objasniti razliku između postporođajne depresije i postporođajnog stanja zvanog “baby blues”, kako biste mogli pravovremeno potražiti pomoć na adekvatan način, ukoliko se prepoznate u većini simptoma.

Ako Vas preplave loši osjećaji nakon što postanete majke, to nije ništa neobično. Porod je stresan događaj, bez obzira na to što se u velikom broju radi o nečemu očekivanome i željenome. Rođenje djeteta izaziva pojavu vrlo intenzivnih osjećaja sreće ali i straha pa i vrlo jake nervoze. Istina je da veliki broj mladih majki osjeća ove emocije nakon poroda, ali rijetko o njima pričaju.

Uobičajeno je da 2 do 3 dana nakon poroda mlade majke osjete neki vid promjene u vlastitom raspoloženju i stanju, što može potrajati jedan do dva tjedna. U tom slučaju radi se o “baby bluesu”, privremenoj promjeni raspoloženja koju vežemo za sam porod.

Simptomi postporođajnog bluesa mogu biti sljedeći:

• blage promjene u raspoloženju,
• anksioznost,
• tuga,
• razdražljivost,
• osjećaj preplavljenosti,
• plakanje,
• smanjena sposobnost koncentracije,
• poteškoće s apetitom,
• poteškoće sa spavanjem.

Ukoliko ste prepoznali ove simptome, a radi se o razdoblju neposredno nakon poroda, svakako pričajte o tome, potražite podršku obitelji, pričajte s liječnikom, patronažnom sestrom ili nekim drugim osobama od povjerenja. Očekivano je da će kroz tjedan, najduže dva, ovi simptomi nestati, a Vi ćete se osjećati bolje. Podršku uvijek možemo tražiti te ovi osjećaji nisu odraz vaše slabosti, nego su potpuno očekivani i uobičajeni.

Simptomi postporođajne depresije mogu biti sljedeći:

• depresivno stanje i jake promjene raspoloženja,
• često plakanje,
• teškoće u povezivanju s vlastitim djetetom,
• povlačenje od kontakta s prijateljima i obitelji,
• gubitak ili znatno povećanje apetita,
• nesanica ili spavanje duže od uobičajenoga,
• pretjeran umor ili osjećaj gubitka energije,
• smanjen interes i užitak u aktivnostima koje nas inače vesele,
• intenzivna razdražljivost i osjećaj bijesa,
• strah od toga da nismo dobre majke,
• beznađe,
• osjećaji bezvrijednosti, srama, krivnje i/ili nekompetentnosti,
• smanjena mogućnost razboritog razmišljanja, koncentracije i donošenja odluka,
• nemir,
• povećana anksioznost i panični napadaji,
• misli o tome kako ćemo nauditi sebi ili djetetu,
• ponavljajuće misli o smrti i samoubojstvu.

Ukoliko se ne liječi, postporođajna depresija može trajati i nekoliko mjeseci. Uistinu je važno potražiti pomoć liječnika i/ili psihoterapeuta kako biste uspješno prebrodili ovo vrlo izazovno stanje. Dobro je osvijestiti da i mladi očevi također mogu patiti od postporođajne depresije, ali i da navedeno stanje može početi i za vrijeme trajanja trudnoće (perinatalna depresija). Kako bilo, ovo stanje teže prolazi samo od sebe, a rad sa stručnjakom može brže dovesti do olakšanja i poboljšanja. Naša je preporuka svakako potražiti licenciranog stručnjaka u području kognitivno-bihevioralne terapije jer se ispostavlja da je taj vid terapije učinkovit kod ovakvog poremećaja.

Autor: Klinika Mayo