Hrana je jako moćna u oblikovanju naše crijevne mikrobiote. Ni naša dob ni spol ni rasa ne utječu na sastav mikrobiote toliko koliko naše prehrambene navike. Hranjive tvari iz hrane izravno utječu na bakterije potičući ili blokirajući njihov rast. Prema tome koliko o crijevnoj mikrobioti znamo do sada, u odrasloj dobi možemo promijeniti 30 do 40 % naše crijevne mikrobiote. Preostalih 60 do 70 % ovise o našoj genetici ali i o našoj majci: o njezinoj mikrobioti tijekom trudnoće, o njezinoj prehrani i njezinom mlijeku dok nas je dojila. Jednojajčani blizanci koji ne žive zajedno imaju sličniju crijevnu mikrobiotu, nego bračni parovi koji žive zajedno.

Puno je lakše mijenjati sastav crijevne mikrobiote u djece prije puberteta nego nakon puberteta. No, to nas ne smije obeshrabriti; štoviše, treba nas potaknuti da olakšamo djeci izgradnju zdrave crijevne mikrobiote. Lakše je kovati željezo dok je vruće.

U svakom obroku jedi hranu koju voliš i hranu koju tvoje bakterije vole

Danas smo više nego ikad prije osvješteniji o našoj crijevnoj mikrobioti. Kupujemo vlakna, pijemo probiotike, biramo fermentiranu hranu: od jogurta, kruha od kiselog tijesta, kiselog kupusa do soja umaka. Sve to kako bismo ojačali i umnožili naše bakterije. Raznolika prehrana stvara raznoliku crijevnu mikrobiotu. Takva crijevna mikrobiota ima dovoljan broj različitih dobrih bakterija.

Svaka bakterija ima svoju najdražu hranu, zato želimo uvesti što više različitih vlakana, ugljikohidrata i polifenola (antioksidansa), kako bismo poslužili omiljeno jelo ama baš svim dobrim bakterijama i tako potaknuli njihovo množenje. Voće i povrće bogato je vlaknima inulinom i pektinom. Pektin je hrana koju jako voli dobra bakterija Bifidobacterium, dok inulin vole i Bifidobacterium i Lactobacillus. Dobra bakterija Akkermansia muciniphila koja nije još toliko popularna kao prve dvije (ali samo je pitanje vremena prije nego i ona osvoji top liste diljem svijeta) ne luduje za vlaknima, ali zato obožava antioksidanse.

Stoga imamo tri jednostavne preporuke kako nahraniti dobre bakterije. Prvi savjet: neka svaki glavni obrok, uz hranu životinjskog podrijetla sadrži i hranu biljnog podrijetla. Drugi savjet: svaki dan jedi dvije različite vrste voća, dvije različite vrste povrća, barem jednu integralnu žitaricu ili proizvod od integralne žitarice (poput kruha, tjestenine ili dvopeka), orašaste plodove, maslinovo ili bučino ulje te biljne začine poput bosiljka, peršina, origana, češnjaka, lovora i sl. Treći savjet: dva do tri puta tjedno umjesto mesa jedi leću, slanutak ili grah. 75 % hrane u svijetu sastoji se od svega 12 vrsta biljaka i 5 vrsta životinja. Peglati samo po bananama, piletini, posnom siru i salati nije neka sreća za naše dobre bakterije u crijevima. Dajmo im više izbora.

Zašto nije dobro prestati jesti ugljikohidrate?

Kratkoročne promjene u prehrani dovode do kratkoročnih promjena u sastavu crijevne mikrobiote. Dugoročne promjene u prehrani dovode postepeno do nepovratnog gubitka određenih bakterija, odnosno dovode do smanjenja raznolikosti mikrobiote. To su nam otkrila istraživanja na miševima u čijim su crijevima nastanili bakterije koje inače žive u našim ljudskim crijevima.  Miševi koji su hranjeni hranom siromašnom vlaknima kroz više generacija,  stvarali su potomstvo smanjenog broja različitih vrsta bakterija u crijevima. Pad u raznolikosti bio je sve veći i veći sa svakom sljedećom generacijom malih miševa. Te izgubljene bakterije istraživači nisu mogli nadoknaditi ni kad su u prehranu mladih miševa uveli vlakna. Da bi se mikrobiota mladih naraštaja miševa vratila na onu prvu izvornu, bilo je potrebno davati im probiotike (dobre bakterije koje su izgubili) zajedno s vlaknima u hrani. To znači da – nastavimo li kiksati u prehrani izostavljajući voće, integralne žitarice i povrće, velika je vjerojatnost da će cijenu klimavog zdravlja platitinaša djeca, unuci i praunuci…

Nije do jedne hrane, već je do cijele prehrane

U širokom luku zaobilazim naslove i fraze ova superhrana liječi tu i tu bolest ili vječno mladi s ovom superhranom ili smršavite 7 kilograma u 7 dana s ovom superhranom. Te riječi za mene postaju anti-clickbait. Kada shvatimo koliko je crijevna mikrobiota složena, koliko raznolikosti u prehrani ona zahtijeva kako bi postala i ostala u ravnoteži i tako kočila upale i autoimune reakcije u tijelu – postaje jasno da je besmisleno tražiti jednu čudotvornu superhranu koja će nam osigurati super zdravlje. Učinak jedne hrane na zdravlje je premali. Kap u oceanu. Zato trebamo proširiti naše vidike i promatrati cijelu ekipu hrane koju jedemo. Kako pojedina hrana utječe na drugu hranu koju jedemo. Kako naše bakterije u crijevima i geni reagiraju na hranu. Protuupalni spojevi i antioksidansi koji čuvaju stanicu od starenja – polifenoli, prirodno se nalaze u hrani biljnog podrijetla ili ih pak u koncentriranom obliku kupujemo kao dodatak prehrani i pritom dobro platimo. Ti antioksidansi ostaju neaktivni i neiskorišteni ako ih naše dobre bakterije u crijevima ne promijene (profi rečeno metaboliziraju) i time aktiviraju. Zapravo, naša sposobnost da iskoristimo ove super molekule ovisi o tome imamo li dovoljno dobrih bakterija u crijevima – dakle, ovisi o prisutnosti zdrave crijevne mikrobiote.

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.

Burnout ili sagorijevanje najčešće se veže uz posao, no nije to jedino područje gdje možemo doživjeti osjećaje vezane uz ovaj fenomen. Roditeljstvo zna biti težak posao s kojega ne možete uzeti godišnji odmor ili produženi vikend. Ovisno o potrebama vašeg djeteta (ili vaše djece), podršci partnera / -ice, i o mogućoj pomoći od strane baka, djedova, stručnjaka u čuvanju djece i sl., stresovi vezani uz odgoj djece mogu biti podnošljivi ali i samo u vašim rukama.

Kako biste prepoznali simptome sagorijevanja u roditeljstvu te samim time bili boljeg zdravlja, što je opet važno i za vas i za vašu djecu, opisat ćemo neke od njih. Prepoznavanje vlastitog lošeg stanja pruža vam neke opcije – tražiti pomoć, podršku ili odmor od posla koji ne staje. Stigma povezana s ovim dokazanim fenomenom uobičajena je stvar.

Roditelji se često osjećaju loše kad trebaju (sebi i drugima) priznati kako doživljavaju roditeljski burnout, no ta pojava nije rijetkost, a iskreno pričanje o tome svakako može pomoći. Guranje „pod tepih” znači da ćete samo cijelu stvar dodatno pogoršati. Nedavne studije pokazuju da je roditeljstvo veliki izvor stresa za čak tri četvrtine ispitanih roditelja koji su se već susretali s anksioznošću. Vrijeme je da otvoreno počnemo pričati o tome!

Tri su glavna stanja vezana za roditeljski burnout:

1. Osjećaj iscrpljenosti povezan s roditeljskom ulogom;
2. Emotivna otuđenost od vlastite djece;
3. Nesigurnost po pitanju vlastitih roditeljskih kompetencija.

Sva ta stanja nisu izniknula ni iz čega, ona su rezultat svakodnevnih brojnih zanemarenih stanja iscrpljenosti. Ukoliko ne znamo uzeti predah i odmoriti od svakodnevne užurbanosti, vrijeme je da to naučimo.

Simptomi roditeljskog burnouta su sljedeći:

1. Misli o bijegu, osjećaj kao da smo zarobljeni u trenutnom stanju;
2. Povećana opasnost od anksioznih stanja, poremećaja i depresije;
3. Povećana konzumacija opijata i alkohola;
4. Povećana iscrpljenost – mentalna i tjelesna;
5. Iritabilnost i frustracija, lako planemo;
6. Osjećaj napuštenosti, kao da smo sami u tome;
7. Povećani broj sukoba i razmirica u partnerskim odnosima;
8. Narušeno spavanje, bol u mišićima i glavobolja;
9. Pad motivacije za stvari koje inače s lakoćom obavljamo;
10. Osjećaj narušene kompetencije za roditeljske obaveze.

Prema posljednjim istraživanjima, uzrok roditeljskom burnoutu leži u tome što kroz roditeljstvo doživljavamo više stresa nego dobrobiti. Odnos dobro – loše se narušava, a ako tako i ostane, prijete nam posljedice sagorijevanja. Loši aspekti roditeljske uloge mogu proizlaziti iz činjenice da nam dijete ima puno potreba, pa čak i posebne potrebe koje ne dopuštaju odmor ili odmak. Proizlaze i iz slabog i međusobno nepodržavajućeg odnosa s partnerom / -icom, financijskih poteškoća, izostanka podrške od strane vlastitih roditelja, iz vlastitog perfekcionizma (moramo stalno biti savršeni u roditeljstvu) ili čak iz činjenice da svi imamo previše obaveza. Logično je zaključiti da će bolja podrška, više suosjećanja za vlastite nesavršenosti i ravnoteža u rasporedu pomoći smanjiti stres, a samim time i spriječiti pojavu burnouta.

Za početak, pokušajte pronaći malo prostora i vremena za sebe jer će vas to učiniti dovoljno snažnima da odlučite koji je vaš sljedeći korak prema sretnijem roditeljstvu.

Naše je zdravlje sveobuhvatno, što znači da jedan aspekt utječe na drugi, drugi na treći i tako u krug. Nema zdravlja ni blagostanja ako nismo u svim aspektima donekle u ravnoteži. Krajem godine možemo biti zasićeni količinom odrađenog posla i obaveza, a i samo praznično raspoloženje može nas vući tome da se (ponekad i previše) opustimo.

Ukoliko to opuštanje traje tjednima, naše se stanje općenito može narušiti, što opet ima utjecaj na naše siječanjsko raspoloženje. Kažu da je siječanj najdepresivniji mjesec u godini jer nam fali sunca i aktivnosti na otvorenome. Ograničen je izbor svježe hrane, a blagdani su ostavili svoje posljedice na novčanicima i tjelesnoj formi. No, nije sve tako sivo – ima nešto i u siječanjskom entuzijazmu pokretanja promjena i osvještavanja želja za budućnost. Naše loše stanje nam u tome može i pomoći, ako mu pristupimo pomalo “detektivski” i vidimo što je to što nas gura u loše, a što u dobro stanje, kako bi kvalitetnije znali definirati željenu promjenu za ovu 2023. godinu.

1. 1. Što je narušeno – s čim nismo zadovoljni?
      Nije dovoljno reći, “U banani sam”. Dobro je znati opisati tu “bananu”. Jeste li se prestali kretati (možda niste još ni počeli)? Jeste li jeli previše masne, slane ili slatke hrane? Ili je kombinacija u pitanju:)? Jeste li narušili odnose s drugima ili smanjili ulaganja u svoju karijeru? Dobro je znati što nije na onoj razini kako je bilo prije samih blagdana kako biste znali što i u kojoj mjeri popraviti.
   2. Što bi dodatno htjeli unaprijediti – novogodišnje odluke?
      Nije dovoljno samo vratiti se na staro, nekad je potrebno uložiti dodatan trud kako bi se izvukli na sigurno. Dodatan trud možemo uložiti u neke stare želje koje možemo pretvoriti u plan. Ukoliko vam je inače bitno ograničiti si vrijeme na ekranima, dodatan trud možete uložiti u to da to vrijeme još smanjite i zamijenite nekom drugom aktivnosti (primjerice tečajem slikarstva). Ukoliko pazite na prehranu, možda je siječanj vrijeme za dodavanje dva nova recepta u vašu rutinu. Ionako se brzo zasitimo varijacija na temu jednih te istih obroka. Raditi nešto novo i truditi se oko toga neće samo unaprijediti taj aspekt vašeg življenja nego će malo upogoniti i potaknuti i vaš mozak. Mozak voli učiti nešto novo – to je kao teretana za njega.

   

   3. Postavimo cilj!
      Kad znate kamo želite ići i što želite vratiti na staro, a što unaprijediti, to je dobra osnova za postavljanje konkretnih ciljeva na temu. Ciljevi bi trebali biti vrlo specifični te smješteni u određeno vrijeme (vremenski planirani). Također, ciljeve trebamo razlomiti na korake koji do tih ciljeva vode jer nam nekad cilj može izgledati previše ambiciozno i loše utjecati na našu motivaciju. Malim ciljevima možemo ostvariti gotovo bilo što u životu ili se ozbiljno približiti čak i najambicioznijim snovima. Oni neće imati loš utjecaj na motivaciju; dapače, ostvarivanje malih ciljeva čini nas samo-efikasnima i samo-discipliniranima, a samim time i samopouzdanima. Krenite – specifično i polako!
   4. Strpljenja molim!
      Kad nešto krenemo vraćati na staro, obično vrlo brzo želimo doći na one razine kako smo funkcionirali dok smo bili super. No, ne smijemo zaboraviti da ni tada nismo bili najbolji preko noći. Prije smo morali biti strpljivi i ulagati iz početka pa ćemo to morati učiniti i sada. Ako ste nekad mogli otrčati 5 km u jednom komadu, danas ćete morati krenuti s puno manjom udaljenošću jer forma može opasti značajno u svega dva tjedna neaktivnosti. No, ako ne krenemo odnekud, kako mislimo igdje stići? Neka vas smanjeni kriteriji ili trenutni neuspjesi ne obeshrabre, strpljenja molim!

    

   Svakako nemojte ispustiti aspekt psihičkog zdravlja iz cijele ove priče jer bez mentalnog zdravlja nema ni zdravlja općenito. Ulažite u odnose s drugima i u odnos sa samim sobom. Malim koracima, dakako!

    

   Autori:

   Ana Čerenšek, prof. psih.

   Igor Čerenšek, mag. psych.

    

Kroz život gradimo navike u ponašanju ali i u razmišljanju. Navike u razmišljanju uvelike su pod utjecajem naših uvjerenja i stavova, zapravo naša uvjerenja i stavovi jesu naše navike u razmišljanju. No, da ne kompliciramo, idemo jasnije definirati što su uvjerenja, a što stavovi te na koji način ih bolje upoznati i bolje se s njima suočiti jer – ma koliko god bila zavodljiva ideja o kontroli misli, u tome nećete nikada biti uspješni, ali se s njima ipak možete bolje nositi.

Uvjerenja su automatske misli koje proizlaze iz naših vrijednosti. Ukoliko mislimo da je poštenje naša vrijednost, čvrsto ćemo vjerovati (imat ćemo uvjerenje) kako bi svi ljudi trebali biti pošteni. Uvjerenja možemo prepoznati po tome što su često protkana apsolutizmima (“uvijek, “nikad” i sl.), no znaju biti i generalizirajuća (“svi”, “nitko”). Često su negativna i obeshrabrujuća i često ne bi opstala na životu kad bi ih naglas izgovorili nekome drugome.

Stavovi su čvrsta mišljenja i emocije prema drugim ljudima, skupinama ili pojavama, a izgrađeni su na direktnom ili indirektnom iskustvu i znanju. Stavovi usmjeravaju naša ponašanja, a nekad mogu biti temeljeni i na tome što nam je netko drugi o nečemu (nekomu) rekao pa ne moraju biti vezani uz osobni doživljaj. Ukoliko je osoba socijalno funkcionalna, njezini će stavovi rasti zajedno s njim / s njom i mijenjat će se sukladno promjeni našeg iskustva. Osoba koja ima jednake i čvrste stavove kroz život može biti rigidna.

U idealnom svijetu naši su stavovi tolerantni, prihvaćajući, a naša uvjerenja podržavajuća i poticajna. No, najčešće naše misli ne izgledaju tako. Ukoliko želite unaprijediti svoj odnos sa svojim mislima i unaprijediti određene navike, pokušajte s jednom od sljedećih tehnika.

1. Zapisujte misli u određenim nepovoljnim situacijama. Identificirajte one koje vam ne pomažu i koje vas ograničavaju. Upoznavanje vlastitih misli, najčešće neosviještenih, dobar je prvi korak za sve ostale tehnike koje slijede.
2. Prihvatite svoje misli i poslušajte sami sebe, a onda ih reprogramirajte tako da im oduzmete 5 % negativnosti. Primjerice, ukoliko je vaše uvjerenje da vam ništa ne ide od ruke i da ni u čemu ne uspijevate, umanjite za 5 % i dobit ćete sljedeće: “Možda mi većina stvari ne uspijeva, ali to ne znači da ću se prestati truditi. Iz poraza se nešto da i naučiti.”
   
   
3. Puno smo pisali o meditaciji, no jedan od najjednostavnijih načina za odmak od vlastitih misli je osviješteno jedenje. Pokušajte svaki dan jednom, uz obrok, usmjeravati svoje misli na vanjski podražaj (hranu i njezin okus, miris i teksturu). Preuzmite kontrolu nad time što vaš mozak želi sada raditi. Umjesto “ruminacije” odaberite jednostavnost i mir.
4. Pišite dnevnik. Mnogi ljudi koji se suočavaju s bujicom vlastitih misli, nalaze pisanje kao važan čimbenik u uspostavi kontrole nad njima. Kada nešto morate napisati, morate te misli i složiti u rečenice, oblikovati ih i skratiti. Također, primijetit ćete da, čim ih zapišete, one kao da gube svoju moć i postaju pitkije.
5. Upoznajte svoje misli u nekim važnim situacijama i otkrijte u koju ih kategoriju možete svrstati. Apsolutizme izbacite u potpunosti i zamijenite ih riječima poput “često”, “ponekad” i sl. Negativna uvjerenja pretvorite u neutralna, a iskrivljena vjerovanja poput “ako dajem svoj maksimum, sigurno ću ostvariti uspjeh” ublažite do te mjere da možete vidjeti i druge opcije.

Koju god metodu odabrali, u njoj morate biti dosljedni kako bi ona bila učinkovita. Nemojte da vam vaši stavovi o tome “kako je to lako” stanu na put 😉

Svaki ozbiljni nutricionist plače u sebi kada ga se pita za post-blagdansku detoks dijetu. Vjerujte mi – svaki. Čuje se zbor kolega nutricionista koji teško uzdišu jer je raširena ideja da se prejedanje liječi gladovanjem. Iz ekstrema u ekstrem – ciklus se ponavlja svakog Božića i Silvestrova. Jesti velike količine hrane i piti velike količine alkohola unatoč signalima iz trbuha koji nam govore DOSTA! je maltretiranje samoga sebe.

Zamislimo da nam pristupi čovjek prebijen od glave do pete. Govori nam da se potukao jer mu je bilo dosadno i jer ga je atmosfera ponijela. Ali žali se da ga udarci bole i pita nas za pomoć. Što ćete mu reći? Što ćete napraviti? Mi mu možemo očistiti rane i dati tabletu protiv boli. Ali nismo ništa postigli ako će on sutradan opet ući u isti fight ranjavajući tijelo nepotrebnim udarcima. Tako se ni blagdansko prejedanje ne rješava detoksom. Tržište detoks proizvodima dalo je maha svojoj mašti. Od sokova, čudnog miksa octa, limuna i papra do raznih tableta, kapsula i gorkih pripravaka. Unatoč popularnom mišljenju, piti toplu vodu s limunom ujutro natašte neće potaknuti gubitak kilograma. Istina je da vlakna povećavaju osjet sitosti, smanjuju osjet gladi i potiču redovito pražnjenje crijeva, no količina vlakna u limunovom soku iznosi 0,4 grama. To je jako malo vlakna. Ni blizu dovoljno za prethodno spomenute učinke. Nijedna hrana sama po sebi ne briše i ne topi masti u tijelu. Ovu rečenicu trebamo uklesati u mramor.

Mali đinđer za mirni želudac

Blagdansko prejedanje sanira se jedenjem hrane do osjeta sitosti, bez pojave boli u trbuhu. Jedemo tri obroka na dan, po mogućnosti u uobičajeno vrijeme kada inače doručkujemo, ručamo i večeramo. Što jesti? Naučili smo: Što jesti zimi. Ukoliko osjetimo sitost i odbija nas pomisao na hranu jer nismo još probavili ni onu sinoćnju, umjesto da uzmemo hranu, popit ćemo topli čaj s đumbirom. Ako imamo svježi đumbir doma, naribat ćemo 1 žlicu đumbira. Prokuhat ćemo pola litre vode, preliti naribani đumbir kipućom vodom i ostaviti prekriveno 15 minuta. Po želji možemo dodati 1 žlicu meda i 1 žlicu limunovog soka. Ovaj čaj ne otapa kilograme, ali zato smanjuje nadutost, mučninu, povraćanje i onaj neugodni osjećaj kamenja u želucu. Ako nam se ne da ribati svježi đumbir, uvijek možemo posegnuti za đumbirom u prahu. Ako koristimo svježe naribani đumbir, govorimo o dozi od 1,5 do 3 grama dnevno. Ako pak koristimo suhi đumbir u prahu, govorimo o dozi od 1 do 2 grama dnevno.

Đumbir sadrži eterično ulje i antioksidans đinđerol. Oni potiču pokretanje mišića koji obavijaju probavne organe. Stručno kažemo da pokreću motilitet želuca i crijeva. Zamislimo da se jedva penjemo uz brdo. Naiđu đinđerol i eterično ulje iz đumbira. Prime nas za ruku i vuku nas do vrha brda. U prijevodu to znači da zalogaji hrane brže i lakše dospijevaju do kraja debelog crijeva.

Kako smanjiti bol u crijevima?

Nakon blagdana tri su najčešće sudbine i priče: ili nas potjera ili nas zaštopa ili nas napuhuje kao balončić.Moguća je i kombinacija svih troje pomalo. Kada nas plinovi u trbuhu muče, posegnimo za plodovima komorača, plodovima aniša, cijelim osušenim cvjetovima kamilice ili pak listovima mente. Ove biljne tvari sadrže eterično ulje koje smanjuje bolne grčeve u crijevima, smanjuju nadutost i smanjuju nagle nagone za velikom nuždom.  Njihova eterična ulja koja blagonaklono gledaju na naša crijeva ne smiju ishlapiti dok pravimo čaj. Zato je izuzetno važno da poklopimo šalicu ili lonac u kojem smo biljnu tvar prelili kipućom vodom. Ostavimo li ovaj vrući čaj nepoklopljen, pit ćemo samo obojenu vodu bez vrijedne pomoći za naša izmučena crijeva.  Ako koristimo listove mente ili cvjetove kamilice, neka ukupna dnevna doza biljne tvari koju ćemo politi kipućom vodom bude od 3 do 8 grama. Ako koristimo plodove komorača ili aniša, neka ukupna dnevna doza biljne tvari koju ćemo politi kipućom vodom bude od 3 do 4,5 grama.

Kada nas pak muči neredovita, tvrda, suha stolica, posegnimo za lanenim i chia sjemenkama. To su biljni laksativi. Kako bi lan i chia pomogli, trebamo slijediti određena pravila. Ove sjemenke uzimaju se 2 do 3 puta dnevno po 10 do 15 grama. Dakle, ukupna dnevna doza sjemenki iznosi 45 grama. Svaki put kada uzimamo 10 grama sjemenki, trebamo popiti 300 ml vode, čaja ili voćnog soka. Ako popijemo premalo tekućine zajedno sa sjemenkama, moguće je da nam se zatvor pogorša. A to nikako ne želimo, ako već treći dan nismo bili na zahodu. Ovi laksativi počinju djelovati nakon 12 do 24 sata, stoga budimo strpljivi. Važno ih je piti daleko od lijekova, vitamina i mineralnih tvari. Barem sat vremena odmaka. Ove sjemenčice su možda sitne, ali definitivno dinamitne. One u našim crijevima vežu 40 puta veću količinu vode od njihove vlastite mase i tako nabubre. Zahvaljujući njima, stolica postaje mekana, kao podmazana, što joj olakšava prolazak kroz crijeva. Tko boluje od hemoroida, zna o čemu pričam.

Baš kao i blagdanima, i ovom tekstu došao je kraj. Upoznali smo niz flastera koje možemo polijepiti na rane u trbuhu uzrokovane blagdanskim prejedanjem. Ipak, u ime svih nas nutricionista kojima trnci prolaze na spomen detoks dijeta, pozivam sve da sljedeći put ne uđemo u boksački ring s vlastitim tijelom. Taj višak hrane radije podijelimo s ljudima koji su često prisiljeni gladovati, čak i u blagdansko vrijeme. Tako će više želudaca, ali i srca biti sretnija.

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.

Detoks dijete, programi i protokoli iznimno su popularni. Nakon božićnih blagdana posebice smo bombardirani reklamama za najrazličitije detokse, od šarenih sokića do čudotvornih dodataka prehrani. Ljudi u medijima, na društvenim mrežama ali i u našoj privatnoj okolini, pričaju o tome kako se osjećaju odlično nakon provedenoga detoksa.

Tako se jedan moj kolega liječnik, koji svaki mjesec ostavi veću svotu novaca za detoks program koji se sastoji od nekoliko vrsta smoothieja, kune u djelotvornost i učinkovitost njegovoga detoksa, i tvrdi kako ima osjećaj da mu se crijeva očiste nakon provedenoga detoksa.

Ako detoksi jesu tako dobri, zašto ih onda liječnici ne preporučuju? Zašto Vam Vaš obiteljski liječnik neće ordinirati jednu detoks kuru kako biste izgubili na tjelesnoj masi, obnovili crijeva i vratili koži izgubljeni sjaj? Zašto se stječe dojam da medicina ignorira očite prednosti čišćenja organizma od mnogobrojnih otrova u našem modernom svijetu?

Krenimo redom. Što je detoks?

Detoks je skraćenica riječi detoksifikacija, što krovne zdravstvene organizacije definiraju kao proces uklanjanja otrova/toksina iz našega organizma. Iako treba napomenuti kako tvrtke koje nude detokse širom svijeta nemaju jedinstvenu definiciju ovoga pojma, one sve imaju jedno zajedničko polazište, a to je ideja da kroz život u suvremenome svijetu nakupljamo otrove u svome tijelu te da s vremena na vrijeme moramo provesti čišćenje organizma. Kad se pak u školskoj medicini razgovara o detoksifikaciji, misli se na liječenje akutnih trovanja različitim sredstvima, najčešće aktivnim ugljenom koji zbog svoje porozne strukture ima sposobnost upijati otrove u crijevima i tako spriječiti njihov prijelaz iz crijeva u krvotok.

Znači medicina i „detoks-ekipa“ ne misle na istu stvar. Štoviše, mnogi liječnici tvrde da je ono što propagiraju detoksi potpuno besmisleno: zdrava jetra, pluća i bubrezi mogu u potpunosti ukloniti veliki dio toksina iz naše okoline i nijedan detoks na svijetu ne može zamijeniti njihove uloge.

No, to nije jedini razlog zašto Vam liječnik neće preporučiti detoks dijetu. Primarni razlog zašto detoks programi (još) nisu postali medicinska intervencija je činjenica kako oni nisu znanstveno dokazani. Uistinu postoje znanstvena istraživanja koja su istraživala utjecaj različitih detoks programa na organizam. Ali unatoč svim naporima, znanost nije mogla potvrditi tvrdnje koje se prepisuju detoksima.

Ali zašto toliko ljudi pozitivno reagira na detoks program? Kako objasniti iskustva moga kolege liječnika s početka priče, koji se uporno kune u svoj detoks? Kriju li znanstvenici nešto od nas?

Kada promatramo studije na temu detoksa, zaista se izdvaja jedan pozitivan učinak, a to je brzi gubitak na tjelesnoj masi. Ovaj fenomen je posljedica jedne ključne stavke: smanjenje prehrambenoga, odnosno kalorijskoga unosa kroz nekoliko dana. Ljudi na detoksu drastično smanje svoj kalorijski unos, ali i izbace mnoge „problematične“ namirnice kao što su procesuirana hrana i rafinirani šećeri. Ova promjena najviše pogoduje našim malim podstanarima – crijevnom mikrobiomu.

Najnovije studije iz područja crijevnog mikrobioma pokazuju kako sveukupni unos hranjivih tvari („nutrient load“) i kalorijski unos („caloric load“) predstavljaju ključne čimbenike u regulaciji sastava i funkcionalnosti crijevnog mikrobioma. Pojednostavljeno rečeno: koliko god je crijevnom mikrobiomu važno „što“ jedete, još je bitnije „koliko“ jedete. Danas znamo kako ograničavanje unosa hrane na određeno vrijeme, posebice u pogledu njezine energetske vrijednosti, predstavlja pozitivnu stvar za crijevni mikrobiom. Raste raznolikost crijevnog mikrobioma i dolazi do porasta „dobrih bakterija“, što posljedično ima protuupalne, antioksidativne i mnoge druge pozitivne učinke na naš organizam.

Znanstvenici objašnjavaju kako naš crijevni mikrobiom treba odmor – baš kao i mi sami, odnosno treba nekoliko sati u danu kad se ne mora baviti hranom koju smo unijeli u svoja crijeva. Zato je i san toliko bitan za naš crijevni mikrobiom, jer jedino adekvatnim snom pružamo mikrobiomu zasluženi odmor. Zato razmislite kad idući put u gluho doba noći posegnete za nekom grickalicom. Nemojte buditi „zvijer(i)“.

No, isto tako znamo da crijevni mikrobiom ne valja izgladnjivati: dugoročno ograničavanje prehrambenog unosa može dovesti do porasta „loših bakterija“ i poremećaja lučenja sluzi unutar crijeva. Zato stručnjaci za crijevni mikrobiom sve više preporučuju takozvano vremensko ograničavanje unosa hrane.

Vrlo jednostavno: pokazalo se kako je za crijevni mikrobiom vrlo dobro kad se faza mirovanja mikrobioma tijekom našeg sna produži – u večernjim ili jutarnjim satima. U literaturi se tako vrlo često kao intervencija koristi takozvani intermitentni post, odnosno kratkotrajni post. Postoje brojne varijacije – danas je najpopularniji takozvani „16/8“ post, kada je unos hrane ograničen na osam sati tijekom dana.

Ali, daleko smo i od toga da liječnici preporučuju nekakav oblik intermitentnog posta. Vjerojatno će biti potreban još dugi niz godina, puno znanstvenih i stručnih skupova kao i novih istraživanja da se šira zdravstvena zajednica počne baviti vremenskim ograničavanjem unosa hrane kao terapijskim konceptom. No, danas možemo reći kako je povremeno ograničavanje unosa hrane, odnosno kalorijskog unosa, blagotvorno za naš organizam.

Znamo kako crijevni mikrobiom ne može razviti svoj puni potencijal po pitanju našega zdravlja ako „nutrient load“, odnosno unos hrane, postane „nutrient over-load“, odnosno preopterećenje hranom. Zato slobodno pokušajte dati svom crijevnom mikrobiomu malo mira, kad god Vam odgovara, ujutro ili navečer. Upravo tako ćete postići iste učinke kao i moj kolega liječnik na njegovom skupocjenom detoksu!

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Trenutci u igri s djecom među najdragocjenijim su trenutcima obiteljskog života. Kroz igru mi značajno doprinosimo razvoju djeteta, pomažemo mu razvijati njegove sposobnosti i hranimo ga znanjem. Osim svega navedenoga, naša prisutnost pruža djetetu osjećaj pripadnosti, a zadaća i odgovornost svakog roditelja je da djetetu bude primjereni uzor i da za rast i razvoj osigura okruženje u kojem se osjećaju opuštenost, stabilnost i brižnost.

Kada djeca odrastu, roditelji često govore da su im djeca odrasla u tren oka. Vjerujem kako govore o propuštanju dragocjenih trenutaka s djecom i kako nisu u potpunosti iskoristili zajedničko vrijeme tijekom godina odrastanja svoje djece.

Stvar je u tome što smo ponekad toliko zaposleni, opterećeni i usredotočeni na svakodnevne obaveze, živimo život s premalo slobodnog vremena i često ne pronalazimo zadovoljstvo u običnim trenutcima s djecom.

Kada pustimo stres i tjeskobu zbog stalne utrke s vremenom i obavezama, tada nam ostaje pravo obilje vremena za igru i odmor.

Zimske kreativne aktivnosti na otvorenom

Zima, snijeg i boravak u prirodi djetetu pružaju pravo bogatstvo kreativnih, razigranih i zabavnih aktivnosti. Važno je da roditelji aktivno sudjeluju i iskoriste vrijeme zimskih praznika za kvalitetno vrijeme sa svojom djecom.

Povezanost s djetetom događa se u sadašnjem trenutku. Potrebno je da smo u potpunosti prisutni, a igra će nam pomoći da se sretnemo u dječjem svijetu.

Dan na snijegu, uz sanjkanje, grudanje i građenje snjegovića ostaje kao uspomena za cijeli život. Sjetimo se samo vlastitog djetinjstva i one radosti kada pretrpane školske programe zamijeni bezbrižnost slobodnog vremena u društvu obitelji i prijatelja. Sjetimo se priča i pustolovina koje su proizašle iz maštovite igre. I današnja djeca prepuna su energije, željna avantura i radosti istraživanja. A i nama roditeljima potreban je predah od pretjeranih obaveza i aktivnosti.

Zabavimo se i učimo kod kuće

Osim igre na otvorenom, zimsko vrijeme u toplini doma također možemo iskoristiti za brojne aktivnosti koje će poticati cjelokupan djetetov razvoj. Postoje životno važne lekcije koje često zaboravljamo, a vrlo su bitne za budućnost naše djece.

Igra pristojnog ponašanja

Većinu roditelja izbacuje iz takta drsko ponašanje djeteta, a pravila ponašanja djeci nisu omiljena tema. Najbolji način kao podučiti dijete uljudnom ponašanju je kroz igru. Svako dijete koje se lijepo ponaša mora znati: uljudno pozdraviti, zahvaliti, ispričati se, suzdržati se od nepristojnih komentara, pokazati brižnost. Roditelj je odgovoran pružati dobar primjer kroz svoje ponašanje i oplemenjivati vokabular djeteta pristojnim riječima i frazama. Bilo koja aktivnost koja uključuje pristojno i kulturno ponašanje pomoći će u razvoju djetetovih dobrih navika.

Zajedničko kuhanje

Djeca definitivno trebaju provoditi vrijeme s roditeljima u kuhinji, a ako zanemarimo nered, prolijevanje i poneki razbijeni komad posuđa, kuhanje s djecom je urnebesno zabavno! Osim zdravih navika i zabave, kuhanje je i edukativno, potiče kreativnost i razvoj novih vještina.

Zajedničko kuhanje omiljena je aktivnost u mojoj obitelji, a kuhinja je centar našeg doma. To je prava mindful aktivnost jer djeca vole istraživati svim svojim osjetilima – vidom, okusom, njuhom, dodirom i slušanjem. Kuhanje im pruža upravo to iskustvo!

Tijekom zimskih praznika poželjno je provoditi kvalitetno vrijeme s djecom, ali nije nužno da smo uključeni u sve što dijete radi. Bitan je poticaj roditelja i na samostalnu igru i učenje koje je u skladu s razvojnom dobi djeteta. Aktivnosti je potrebno prilagoditi dobi svog djeteta i stalno imati na umu da kvaliteta vremena koje provodimo sa svojim djetetom danas, postavlja temelj toplog i brižnog odnosa s djetetom u budućnosti.

Autor:
Ana Letina

Svi nekako znamo kako je „gotova” hrana nezdrava za nas. Kao da nam i intuicija govori, a ne samo naši bake i djedovi, kako su domaći kolači zdraviji od kupovnih slatkiša ili domaće suhomesnate delicije manje opasne za zdravlje od onih kupovnih. Svima nam se čini kako isto jelo u restoranu i pripremljeno u vlastitom domu potpuno drugačije utječe na naše tijelo, makar se na prvi pogled sastojalo od istih namirnica. Također smo sigurno sami iskusili ili čuli od naših bližnjih kako iste namirnice u drugim državama, posebice SAD-u, ne samo imaju potpuno drugačiji okus, već i potpuno drugačiji učinak na naše zdravlje. Jasno je kako nam „gut feeling” govori da postoji nešto u „gotovoj” hrani iz restorana i trgovina što je čini različitom od one domaće proizvodnje. Pogađate o čemu danas pričamo? Što znate o prehrambenim aditivima? Idemo po redu.

Razvoj suvremene prehrambene proizvodnje i gastronomije omogućila je primjena jedne specifične skupine tvari koje danas nazivamo prehrambenim aditivima. Kao što im ime kaže, prehrambeni aditivi tvari su koje normalno ne konzumiramo ili upotrebljavamo u pripremi hrane, ali njihovim dodavanjem (latinski: „additio”) zbog kemijskih svojstava koja imaju možemo povećati kvalitetu hrane. Ne samo da aditivi mogu produžiti životni vijek namirnica, već mogu i poboljšati njihova druga svojstva, primjerice: okus, miris ili konzistenciju. Iako aditive danas povezujemo ponajviše sa suvremenim načinom proizvodnje hrane, često zaboravljamo kako su se određeni aditivi oduvijek upotrebljavali u pripremi hrane. Sol, ocat, šećer ili limunov sok primjeri su tradicionalnih aditiva na koje nikad ne bismo pomislili kad raspravljamo o ovoj temi.

Budući da se upotrebljavaju u najrazličitije svrhe, razlikujemo više vrsta aditiva, koji se potom, unutar iste vrste, potpuno kemijski razlikuju. Najpoznatija vrsta aditiva zasigurno su omraženi konzervansi, a tu su i emulgatori, stabilizatori, bojila i pojačivači okusa. Sveukupno razlikujemo 20-ak vrsta, odnosno kategorija aditiva s golemim brojem različitih kemijskih tvari unutar svake kategorije. Umjetne zaslađivače, koji danas polariziraju liječnike, nutricioniste i pacijente, također ubrajamo u prehrambene aditive.

Moderna znanost, od prehrambene tehnologije do medicine, intenzivno se bavi aditivima. Danas znamo kako proizvodnja hrane u postojećim razmjerima nije moguća bez aditiva. Aditivi su tu da bi ostali. I to nije problem. Znanstvenici su dokazali kako nema razlike između aditiva prirodnog i sintetskog podrijetla, odnosno aditiva iz „laboratorija”. Na kraju krajeva, i naši dragi bake i djedovi od davnina su upotrebljavali različite aditive u pripremi hrane. Od sode bikarbone u kolačima do nitritnih soli za sušenje pršuta.

Problem leži više u tome što za velik broj konzervansa ne znamo kako te, osobito, u kojim dozama djeluju na naše zdravlje. Uporaba aditiva regulirana je međunarodnim i državnim tijelima, ovisno o državi, različito strogo. Sigurno ste čuli kako svaki aditiv ima svoj E-broj i kako proizvođač hrane mora navesti svaki pojedini aditiv sadržan u namirnici. Međutim, sigurnost prehrambenih aditiva ispitivana je uglavnom u prošlom stoljeću, a ta su se istraživanja danas pokazala neadekvatnima. U jeku porasta mnogih bolesti koje povezujemo s modernim načinom života, velik dio odgovornosti za štetnost zapadnjačkog načina prehrane danas se upravo odnosi na prehrambene aditive. A što smo to saznali tijekom prošlih godina da smo počeli manično dešifrirati E-brojeve s ambalaža proizvoda? Zašto nam se u reklamama ponosno naglašava kako proizvod nema konzervanse i umjetne zaslađivače? Što to znanstvenici i liječnici znaju o aditivima, a javnost još ne? Jesu li posrijedi samo intuicija i savjeti naših baka i djedova?

Promatrajući moderan način prehrane, znanstvenici su primijetili kako je redovit unos većih količina aditiva povezan s nepovoljnim učincima za funkciju crijeva, imunost, ali i metabolizam. Tek razvojem suvremenih biotehnoloških metoda i otkrićem crijevnog mikrobioma, pronađena je karika koja je nedostajala. Istraživanja su pokazala kako sve te kemijske tvari koje prehranom unosimo u sebe, mijenjaju sastav i funkcionalnost crijevnog mikrobioma. To se ne doima šokantnim jer danas znamo kako sve komponente našeg načina života mijenjaju naš crijevni mikrobiom. Svaki najmanji element naše prehrane, svaka minuta tjelesne aktivnosti i svaki sat sna mijenjaju naš mikroskopski ekosustav, a osobito aditivi, kao potentne kemijske tvari.

Međutim, pokazalo se, nažalost, kako promjenom crijevnog mikrobioma određeni aditivi mogu utjecati i na upalni odgovor našeg tijela, na razvoj alergijskih reakcija, ali i narušavanje arhitekture sluznice crijeva. Znanstvenici danas idu tako daleko i tvrde kako inzulinska rezistencija, odnosno nereagiranje naših stanica na inzulin i propuštanje glukoze u unutrašnjost stanice, može biti posljedica pretjeranog unosa beskaloričnih umjetnih zaslađivača. Inzulinska rezistencija stanje je koje prethodi šećernoj bolesti tipa 2, ali i mnogim drugim bolestima, zbog čega je u suvremenoj medicini područje od velikog interesa. Sudeći prema istraživanjima, prekomjerni unos umjetnih zaslađivača dovodi do sličnih zdravstvenih posljedica kao i prekomjeran unos klasičnog šećera, koji toliko preziremo. Izgleda da naš crijevni mikrobiom očito ne dijeli našu fascinaciju činjenicom da smo pronašli slatku deliciju u kojoj navodno možemo uživati bez grižnje savjesti jer nema šećera.

Što konkretno aditivi rade našem crijevnom mikrobiomu? Treba naglasiti kako su aditivi iznimno šarolika skupina kemijskih tvari pa ne možemo generalizirati učinak svih prehrambenih aditiva. Međutim, pregledom literature postaje jasno kako velika skupina aditiva iz različitih kategorija, od konzervansa do emulgatora, uzrokuje disbiozu, odnosno neuravnoteženost crijevnog mikrobioma. Prekomjernom konzumacijom aditiva doći će do smanjenja „dobrih” probiotskih bakterija, porasta potencijalno patogenih bakterija i bakterija koje se hrane zaštitnim sloji sluzi koja štiti naša crijeva. Zbog toga crijevni mikrobiom postaje siromašan i ranjiv, što se očituje u našem imunosnom sustavu. Dolazi do lučenja proupalnih čimbenika i aktiviranja naših mehanizama obrane jer neuravnotežen crijevni mikrobiom našem tijelu signalizira kako se nalazimo u „opasnoj okolini”. Zato ćete možda na putovanju u neku zemlju Sjeverne Amerike ili jugoistočne Azije iskusiti neke zdravstvene tegobe, makar jeli apsolutno iste namirnice. Naime, zbog liberalnije primjene aditiva u hrani, vjerojatno će povećana izloženost aditivima tijelu signalizirati da ste u „opasnoj okolini”.

Međutim, nije sve tako crno. Neki aditivi u hrani, kao što je sorbitol, smatraju se čak prebioticima jer je dokazano kako njihovim unosom potičemo rast „dobrih” bakterija kao što su Bifidobacterium i Lactobacillus. Iako vjerojatno postoje još mnogobrojni takvi primjeri, oni su isključivo iznimke koji potvrđuju pravilo. Govoreći banalno, naš crijevni mikrobiom jednostavno ne voli kad mu se serviraju velike količina prehrambenih aditiva. Naš crijevni mikrobiom ne pada na reklame, on zaista voli „domaće”.

Danas težimo demonizirati velik broj sastojaka hrane. Preveliku važnost dajemo negativnim stranama, a zaboravljamo na sve dobro što njima dobivamo. Zbog toga je danas svakodnevni izbor namirnica postao iznimno složen. Slično je i s aditivima. Ključno je osvijestiti kako su nam upravo aditivi omogućili bogatstvo i raznolikost koje uživamo danas u restoranu ili trgovini. Ne treba zaboraviti da ima golem broj različitih aditiva koji se međusobno ne samo kemijski, nego i funkcijski razlikuju. Međutim, treba biti svjestan kako aditivi konzumirani redovito u velikim količinama mogu imati svoje štetne učinke, koje još treba točno ispitati za mnoge vrste aditiva. Zato zaista treba slušati ne samo „gut feeling”, već i bake i djedove. Domaće je zaista domaće, potvrdio naš crijevni mikrobiom.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Postoji jednostavna i dobra rutina koja može djetetu pomoći da prepozna vlastite misli i osjećaje – vođenje dnevnika. Djecu je dobro poticati da provode neko vrijeme u tišini kako bi se umirili i odvojili od buke vanjskog svijeta.

Za mene je pisanje dnevnika puno više od običnog hobija. Proces pisanja isključuje me iz vanjskog svijeta te u njemu otkrivam snagu svoje prisutnosti i ostvarujem kontakt sa svojim unutarnjim glasom. Prve dnevnike počela sam pisati kao školarka i to je trajalo do kasne tinejdžerske dobi. Također, vodila sam dnevnik tijekom sve tri trudnoće i kreirala dnevnik uspomena prvih godina života moje djece. Lijepo se ponekad prisjetiti izazova i radosti pojedinih faza života te oživjeti stare slike i emocije. Dnevnik je prekrasna riznica uspomena koja traje cijeli život.

Zašto pisanje pomaže kod prihvaćanja negativnih i pozitivnih emocija?

Pisanje pomaže isprazniti glavu punu misli i briga ili riješiti se napetosti, potpuno slobodno, bez ograničenja. Oslobađanje napetosti riječima na papiru pruža novu, racionalniju perspektivu na problem koji je pred nama.

Pisana riječ ili crtanje dobar su filtar za nagomilane osjećaje i lak način na koji dijete može izraziti što misli i osjeća. Crtež može potaknuti dijalog između roditelja i djeteta te tako možemo lakše doznati djetetove misli i osjećaje koje dotad nije iskazalo.

Ljepota vođenja dnevnika u tome je što dijete može slobodno pisati o čemu god želi – o svojim osjećajima, prijateljima, idejama ili o nečemu što bi željelo vidjeti, doživjeti, ostvariti u budućnosti.

Kako dijete potaknuti na vođenje dnevnika

Dječji svijet prate razna raspoloženja i emocije, ponekad osjećaju tako snažno da im treba pomoći izraziti ono što osjećaju i pomoći im uspostaviti ravnotežu. Poticaj na vođenje dnevnika dobar je za djecu jer im pisanje pomaže u oslobađanju emocija, pozitivnih i negativnih, smanjuje stres i napetost te je korisno za fizičko i mentalno zdravlje.

Poželjno je da dijete samostalno odabere pribor za pisanje – lijepu bilježnicu, naljepnice, olovke, bojice. Također, poželjno je da odabere doba dana, kad mu najviše odgovara, te napiše nekoliko rečenica.

Lijepo je pohvaliti dijete za odluku i napredak te svakako imati na umu da je dnevnik nešto osobno. Ako dijete poželi imati tajno mjesto ili potpunu privatnost za pisanje, to je savršeno u redu.

Blagdansko vrijeme darivanja odlična je prilika za darovati djetetu neki od poznatih naslova iz dječje literature: „Dnevnik Ane Frank”, „Tajni dnevnik Adriana Molea” ili „Gregov dnevnik”, koji će potaknuti djecu na vlastito izražavanje kreativnosti i mašte pisanjem.

Vođenje dnevnika zabavno je i ostaje kao lijepa uspomena u budućnosti pisana vlastitim rukopisom. Što je još važnije, ono je zdrava navika koja pomaže djeci da izrastu u uspješne i odgovorne osobe.

Autor:
Ana Letina

Blagdanske aktivnosti čekaju nas  „iza ugla”: od pripreme hrane i posjećivanja obitelji do zajedničkog vremena koje možemo provesti na razne načine. Ovisno o tome kakva vam je inače obiteljska dinamika, tako će i blagdani biti za vas – vrijeme veselja, ispunjenosti i sreće ili vrijeme koje biste najradije na kalendaru unaprijed prekrižili.

U blagdanskom ozračju postoji nepisan „pritisak” kako svi trebamo biti dobro, nasmiješeni i vedri, bez ijedne loše misli u glavi, no to je nerealno jer su dani blagdana ujedno i stresni dani, kad imamo više obveza no obično. Neki od nas osjećaju pritisak očekivanja, a neki jednostavno ne vole gužve i blještavilo. Ono što može pomoći i jednima i drugima u većem uživanju (bez obzira na blagdane) usmjeravanje je na obiteljsku dinamiku i to kako je mogu unaprijediti.

Što su veze koje imamo unutar obitelji čvršće i pružaju nam više podrške, to će i naš život biti kvalitetniji. Odnosi u obitelji, prije svega, imaju utjecaj na naše zdravlje, blagostanje, ali i vjerojatnost oboljenja, pa čak i na depresiju. Kad su odnosi unutar obitelji podržavajući, naše će zdravlje biti bolje, a mi sretniji i samopouzdaniji. Možda su blagdani pravo vrijeme za ulaganje u obitelj, a samim time i u vlastito zdravlje.

1. Osmislite priču o vlastitoj obitelji. Ove blagdane kreirajte svoju priču u kojoj će svaki član obitelji imati ulogu pojedinog lika. Neka svaki lik predstavlja dobre strane tog člana obitelji. Kroz priču rješavajte neki pustolovni problem (pronađite blago ili se borite sa zmajevima) i neka svaki od likova doprinese tom rješenju – ipak ste zajedno jači! Mlađi pripadnici obitelji mogu priču ilustrirati, a ako samo malo mašte dodate u cijeli proces, možete na kraju iznjedriti pravu originalnu knjižicu „by samo moja obitelj”.

   

2. Zabranite kupnju poklona i ove godine stvorite uspomene jedni za druge, poklonite iskustva. Razmislite što je određena osoba radila za vas tijekom cijele godine i pokušajte joj na tome zahvaliti. Skuhajte majci ručak, pripremite domaći „spa tretman” za oca ili napravite predstavu za dijete. Poklonite pažnju jedni drugima kako biste pokazali da cijenite to što vam drugi tako nesebično daju.
3. Igrajte sve one društvene igre koje ste već davno zaboravili u nekom ormariću. Klasici poput „Čovječe, ne ljuti se!” uvijek raspire natjecateljsku strast unutar obitelji. Ovaj put zabranjeno je ljutiti se, dopušten je samo smijeh i kratak povratak u djetinjstvo.
4. Igranje bilo koje strateške igre pomoći će djeci razvijati logičko mišljenje, ali će ih naučiti i pridržavati se pravila te poštovati granice. Dijete se ovakvim oblikom igranja uči nositi s vlastitim frustracijama i porazima u sigurnom okružju. Ako ste kreativni ili su vam dosadile postojeće igre, možda su ovi blagdani vrijeme za kreiranje vaše obiteljske? Tko zna, možda su i tvorci „Monopolyja” krenuli blagdanskim druženjem, a završili osmislivši nešto legendarno.
5. Odigrajte igru „toranj od špageta”. Sve što vam za ovu igru treba jedan je paket sirovih (nekuhanih) špageta, ljepljiva traka, sljezovi kolačići i škare. Zadatak je da timski sagradite što viši toranj od špageta, a ako vas je puno, podijelite se u dva tima i natječite se. Ova igra prepuna je prilika za kreativno razmišljanje, rješavanje problema, ali i za timski duh. Jedino loše nered je koji ostaje nakon igre, ali i njega možete timski pospremiti.

Uz sve prijedloge i igre, svakako možete pronaći i aktivnosti koje najviše odgovaraju vašoj obitelji i u kojima inače najviše uživate. Samo sjedenje i razgovaranje također je moćno te može ove blagdane pretvoriti u vrijeme za opuštanje, dijeljenje i ojačavanje obiteljskih veza. Tko zna, možda je sad upravo prilika za osnaživanje postojećih odnosa ili poboljšanje starih koji su vremenom malo izblijedjeli. Ove blagdane uložite u obitelj.