Djeci ništa tako jasno ne pokazuje koliko nam je stalo do njih, kao vrijeme koje odvojimo za igru s njima. Zbog toga se osjećaju posebno. Na žalost, uz današnji ludi tempo života mnogi roditelji ne nalaze vremena da čine ono što bi trebali činiti sa svojom djecom. Igrati se!

Uz mnogobrojne dnevne obaveze pravo je umijeće pronaći vremena za predah. Djeca žude za vremenom s roditeljima. Zapitajmo se: koliko smo vremena prošli tjedan proveli u zajedničkim aktivnostima? Kako se zbog toga osjećamo i mi i naša djeca?

Odnosi se najbolje grade nasamo, zato je vrlo važno provoditi vrijeme nasamo s djecom, i to tako da dijete bira što želi raditi. To vrijeme može uključivati igru, glupiranje, odlazak u prirodu ili podučavanje. Starija djeca rado biraju sportske aktivnosti ili razgovore, igra s njima može više nalikovati na zajedničke avanture. Vrsta omiljenih aktivnosti i učestalost igre izgleda drugačije u svakoj obitelji.

Čarolija Mindful igre

Postoje igre koje vode prema nevjerojatnoj čaroliji u obiteljskom životu – mindful igre. Mindful (usredotočeno, svjesno) igre ne uključuju posebne aktivnosti već „stanje postojanja“. Riječ je o iskustvu sadašnjeg trenutka, u potpunosti posvećeno jednoj aktivnosti u vremenu.

Kada djeca osjete našu nepodijeljenu pažnju, onda i vjeruju da su vrijedni te pažnje. Kako ih mi vidimo i doživljavamo i kako s njima postupamo, daje im potvrdu koliko su važna i snažna. Istraživanja dokazuju da podrška društveno-emotivnom razvoju djeteta kroz igru ostvaruje mnogobrojne dobiti za dijete: dijete je svjesnije vlastite vrijednosti, zna da zaslužuje pozornost i zanimanje odraslih, ima pravo govoriti i maksimalno iskoristiti svoje sposobnosti.

Mindful igre s djecom uključuju:

• Potpunu prisutnost
• Strpljenje
• Smirenost
• Svjesno slušanje
• Ljubazan govor
• Bez prosuđivanja
• Ugodnu atmosferu bez nepotrebne buke
• Kontakt očima
• Pružanje podrške
• Otvorenu komunikaciju
• Osjećaj povezanosti

Mindful igra ima dobrobiti kako za dijete tako i za roditelja

Fascinantno je sa znatiželjom promatrati dijete u igri jer tada učimo više o djetetu i njegovom unutarnjem svijetu. Ako smo potpuno pažljivi, ostat ćemo otvorenog srca i promatrat ćemo svoje dijete u igri bez prosuđivanja i sugeriranja. Tada se događa čarolija – učimo ga voljeti upravo takvim kakvo je!

Igranje s našom djecom podsjeća nas na vlastito djetinjstvo i savršena je prilika za povratak u slobodno, kreativno i maštovito „ja”. Mi odrasli često zaboravljamo da postoji dio nas koji ne mari za vrijeme, tuđe mišljenje, koji se želi zezati i koji nema briga. Mindful igre su putokaz i prema našoj djeci i prema djetetu u nama! To je ono što pomaže da se opustimo i povežemo sa svojom djecom. Trebamo li još jedan razlog za igru?

Autor:
Ana Letina

Lakše je izgraditi snažnu djecu, nego popravljati slomljene ljude. Reče Frederick Douglass davno, još u 19. stoljeću. Ova rečenica je značajna iz više razloga. Jedan od mnogih prepoznajemo i u nutricionizmu. Promatramo li prehranu naše djece, prepoznat ćemo upravo ona prehrambena ponašanja koja kasnije u odrasloj dobi uzrokuju ili ubrzavaju razvoj bolesti srca i krvnih žila te upalu u tijelu.  Koliko je kvalitetna prehrana djece? Ovo pitanje je sve osim nevažno ili sporedno. Tim više što će se kod djece lakše pokazati nedostatak vitamina i mineralnih tvari nego kod odraslih, i to s težim simptomima. U prehrani djece školske dobi najčešće nedostaju vitamin D, folati (vitamin B9), željezo (posebno kod djevojaka u pubertetu), kalcij i jod. Da bi dijete dobilo sva goriva potrebna za njegov rast i razvoj, važno je pružati mu svu hranu bogatu vitaminima, mineralnim tvarima, škrobom, prirodnim šećerima, vlaknima, proteinima i zdravim mastima. Evo putokaza koji će pomoći roditelju u izboru hrane za svoje dijete. Za lakšu orijentaciju u šumi podataka.

Koliko puta dnevno jesti voće i povrće?

Voće valja jesti svaki dan – od 2 do 3 porcije tijekom dana. Što je porcija, podsjetimo se klikom na poveznicu Voće kao super hrana. Sezonsko voće je IN!

Povrće valja jesti svaki dan, i to 2 porcije. Što je točno jedna porcija, podsjetimo se na poveznici Povrće kao super hrana. Uz ručak i večeru. Sezonsko povrće je IN! Biranje sezonskog voća i povrća za djecu omogućuje im da jedu hranu najveće hranjivosti i kvalitete. Svježina voća i povrća nam je jamstvo visokog sadržaja vitamina i mineralnih tvari. Priroda nam pruža pravu stvar u pravo vrijeme. Sjetimo se primjerice naranči i njihovog visokog sadržaja vitamina C koji nam pomaže pobijediti dosadne prehlade tijekom zime. Ili se pak prisjetimo rajčica bogatih vodom i likopenom koji nas čuvaju od visokih temperatura i opasnih UV zraka ljeti. Majka priroda zna najbolje!

Koliko često jesti žitarice, jogurt i mlijeko?

Jogurt i mlijeko valja jesti svaki dan od 1 do 2 šalice. Mala opaska: maloj djeci do 3 godine valja dati punomasne jogurte i mlijeko, a kasnije za njih birajte one s nešto manjim udjelom masnoća.

Hrana bogata škrobom također se treba naći na tanjuru svaki dan. Za doručak, ručak i večeru. Škrobom obiluju krumpir i žitarice (a one integralne obiluju još i vlaknima). Pljesak za rižu, heljdu, palentu, integralne pahuljice, raženi kruh, pirovu tjesteninu, pšenični griz, dvopek od više vrsta žitarica, nastavi niz…

Koliko često jesti hranu bogatu proteinima?

Meso pripremimo djeci 3 do 4 puta tjedno. Birajmo manje masne dijelove pilećeg mesa, kunića, purećeg mesa, teletine, svinjetine (konkretno svinjski kare). Osim toga jednom tjedno možete im poslužiti salame, kobasice ili hrenovke.

Ribu i morske plodove pripremimo djeci 3 do 4 puta tjedno. Bilo svježu bilo smrznutu, a katkad i u konzervi.  Dajmo ribi prednost pred morskim plodovima.

Mahunarke ili grahorice pripremimo djeci 3 do 4 puta tjedno. Tu ubrajamo grah, slanutak i leću. Mahunarke nisu prilog mesu – one su vrijedna zamjena mesu, ribi, jajima i siru.

Jaja neka se nađu na jelovniku 1 do 3 puta tjedno. Jedno do dva cijela jaja po obroku.

Sir neka se na dječjem jelovniku nađe 1 do 3 puta tjedno. Sir nije dodatak mesu, već njegova vrijedna zamjena.  Nikako da se maknemo s tog sendviča šunka – sir… Sjetimo se tenisa! Šunka i sir su singl igrači, a ne double.  Ne igraju u paru.

Neka vlada raznolikost u izboru hrane bogate proteinima. Ta hrana ne pruža samo aminokiseline (osnovne jedinice, cigle i opeke koje grade proteine), bez kojih ne bismo mogli živjeti, već nam pruža i druge za život jednako važne hranjive tvari, karakteristične za pojedinu skupinu hrane. Tako je meso super bogato željezom i cinkom, plava riba zdravim omega 3 mastima, a mahunarke (grahorice) bogate su vlaknima. Jako je važno da djeca u obroku jedu mahunarke zajedno sa žitaricama. One aminokiseline koje nedostaju mahunarkama, zastupljene su uvelike u žitaricama, a one aminokiseline koje nedostaju žitaricama sadržane su u mahunarkama. Timski rad na djelu! Jaja su bogata luteinom – molekulom koja čuva vid. A sir škrinja puna kalcija.

Koliko često jesti orašaste plodove i začine?

Ulje se svakodnevno treba naći na tanjuru djeteta, za ručak i večeru. Neka prvi izbor bude maslinovo i bučino ulje, a potom s vremena na vrijeme slijede druga ulja i masti.

Orasi, lješnjaci i bademi neka se u šaci djeteta nađu 3 do 4 puta tjedno.

Umjereno sa soli kod djece. U kuhinji koristimo jodiranu sol. Prvi izbor, bez trunke sumnje. A ako pogledamo malo dalje od soli, naći ćemo more biljnih začina. Barem jedan obrok u danu začinite djetetu biljnim začinima koji rastu u našem podneblju. Život treba začiniti. Od malih nogu.

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.

Zdrave navike u prehrani nisu urođene.  Njih djeca uče i usvajaju. A to je dobra vijest. Jako dobra! Roditelji, učitelji, pedijatri i nutricionisti mogu utjecati na djecu kako bi ona razvila zdrave navike u prehrani. Roditelji imaju daleko najveću ulogu i moć u razvoju zdravih navika djece (posebno vrtićanaca i školaraca prije puberteta). Zato je važno informirati buduće i sadašnje mame i tate kako to učiniti. Roditelji, neka vas ovaj tekst usmjeri kojim putem krenuti.

Savjeti ženama u trudnoći
Već u maternici, puno prije rođenja bebe, ona je izložena molekulama određenih aroma (okusa i mirisa). Koje će se molekule s aromama naći u maternici, ovisi i o prehrani žene koja nosi bebu. Izloženost tim molekulama čini aromu hrane lakše uočljivom pa tako raste vjerojatnost prihvaćanja hrane s tom aromom tijekom razdoblja dohrane. To vrijedi i za hranu s jako izraženom aromom, kao što je češnjak. Dokazano je da djeca majki koje su tijekom trudnoće redovito jele češnjak u sklopu svojih obroka, jedu znatno više češnjaka od djece majki koje ga nisu jele u trudnoći. Djeca nastavljaju jesti češnjak i dalje kroz djetinjstvo, a istraživanje ih je pratilo sve do devete godine života.

Savjeti ženama dojiljama
Taj utjecaj arome hrane na bebu nastavlja se i kroz razdoblje dojenja. Sada putem mlijeka. Mnoge molekule iz hrane koje stimuliraju okusne pupoljke, dospijevaju u majčino mlijeko i tako treniraju osjetilo okusa dojenčadi. Bebe, koje su dojile majke čija je prehrana tijekom dojenja sadržavala različito voće i povrće, kasnije su kao dvogodišnjaci i trogodišnjaci puno lakše prihvaćali novu hranu. Postoji vremenski okvir od početka dohrane do druge godine života koji je ključan za izlaganje dojenčadi što raznolikijoj hrani. Dijete će lakše prihvatiti novu hranu prije druge godine života kada nastupa faza neofobije.

Savjeti roditeljima djece vrtićanaca
Neofobija je tipična za razdoblje od druge do treće godine života djeteta. Samo ime neofobija kaže – strah od novog. To je stanje odbijanja ne samo nove hrane, već i poznate te ranije konzumirane hrane. Djeca u toj dobi prepoznaju hranu i dijele je na jestivu i nejestivu, i to na temelju boje. Zelena je boja koja se najčešće odbija. Odbijanje ne smije uplašiti roditelja. Neofobija u pravilu ne predstavlja opasnost za dijete. Zapravo na nju gledamo kao na jedan normalni, fiziološki prijelaz u životu djeteta. Ja sam primjerice u svojoj fazi neofobije jela samo krumpiriće i juhu s rezancima (pitam se je li slučajnost da je danas žuta moja omiljena boja). Šalu na stranu, neofobija je normalna faza. Ono što je čini moguće opasnom je ponašanje roditelja koji nisu pravovremeno informirani kako voditi dijete kroz razdoblje neofobije.

Dijete treba i vremena i više prilika da se upozna s nečim novim. Opetovano izlaganje djeteta jednoj hrani od 8 do 12 puta, bez forsiranja, u različitim obrocima i u kombinaciji s hranom koju jede, sve to pomaže djetetu da prihvati hranu. Nedavno veliko europsko istraživanje na djeci predškolske dobi dokazalo je da je opetovano izlaganje određenoj hrani ključno i nužno. Ono pomaže djeci da okuse novu hranu i prošire raznolikost povrća koje jedu. Kada djecu u dobi između 18 mjeseci i 4 godine opetovano izlažemo cikli 7 tjedana, jedenje cikle kod djece se poveća za 300 %. To povećanje je postojano čak i šest mjeseci nakon izlaganja.

Djeca, posebno ona u nižim razredima osnovne škole, pojest će duplo više voća ako je ono šareno i pripremljeno na vizualno privlačan način. Važan je način na koji je jelo prezentirano, njegov oblik i kombinacija boja. Ne samo za djecu već i za nas odrasle. Sjetimo se brda lajkova fotografija hrane na Instagramu. Oči su gladne. Budite maštoviti ne samo u prezentaciji jela, već i u biranju fora imena za hranu. Djeca više jedu ako je jelo popraćeno zanimljivom bajkom. Roditelji, smišljajte priče o hrani.

Savjeti roditeljima djece školaraca
Za dijete je izuzetno važno imati strukturirane obroke. Kad kažem strukturirano, mislim na to da obitelj sjedi za stolom, u ugodnoj atmosferi pri čemu svi članovi poželjno jedu ista jela. Ako se ugasi televizor i odloži mobitel tijekom jela, to će pomoći djetetu da se usredotoči na obrok. Prisutnost nekog podražaja koji djetetu odvlači pozornost, može dovesti do toga da dijete ustane od stola prije nego je sito, što ga kasnije potiče na grickanje između obroka. I tako upada u začarani krug. Kažu da je glad najbolji začin, stoga prvo djetetu ponudite voće i povrće, dok je razina gladi veća. Odbijanje hrane u ovim godinama ne mora nužno biti povezano s ukusom djeteta. Ponekad je uzrok psihološki. Odbijanje hrane može biti prvi djetetov način pokazivanja svoje neovisnosti. Tada je dobro djetetu ponuditi više hrane, što omogućuje djetetu da izrazi svoj vlastiti samostalni izbor. Želiš li mandarine ili kompot od šljiva ili sok od krušaka? Za kraj, sjetimo se da djeca ne slušaju što im govorimo, već gledaju i kopiraju ono što mi radimo.

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.

Rekla mi je: „Što se prehrane tiče, mislim da se neću moći zdravo hraniti bar prvih 3 tjedna sezone, ako ne i dulje.“ Rekla sam joj: „Zadatak nutricionista je pomoći ljudima održati kvalitetnu prehranu i u najvećem kaosu. Donijeti najbolju odluku baš u svakom trenutku. I onda kada nas život velikom brzinom vrti naringišpilu obaveza i ludih situacija.“ Imam osjećaj da društvo misli kako nutricionisti žive u paralelnom svemiru, gdje dane provode obilazeći bajkovite tržnice, kuhajući jela satima i objavljujući slike na društvenim mrežama. No, i mi smo samo obični ljudi čiji dan traje 24 sata, itekako svjesni užurbanosti svakodnevnice. Naš je cilj skrojiti prehranu po mjeri, ne samo tijela već i obaveza. Dakle, odgovor je da! Možemo se zdravo hraniti i kad nemamo vremena kuhati svaki dan. Kako? Korak po korak.

1. Razgovaraj s nutricionistom. Svi veći gradovi u sklopu Doma zdravlja ili Zavoda za javno zdravstvo imaju Savjetovalište o prehrani. Besplatno. Bez uputnice. Sve veće bolnice također imaju Savjetovalište o prehrani. Besplatno, ali s uputnicom. Zato, trk do liječnika obiteljske medicine da napiše uputnicu. Nijedan jelovnik s interneta ne može konkurirati razgovoru s nutricionistom.
2. Pruži si pola sata mira tjedno da na papiru nacrtaš tablicu. U retke ispiši dane u tjednu, a u stupce obroke (doručak, ručak, večera i eventualno međuobrok). Razmisli koje obroke planiraš pojesti u kantini, restoranu ili pizzeriji, i njih isključi iz rasporeda. U preostale stupce zabilježi hranu koju voliš i/ili koju imaš doma. Život ne ide uvijek po planu, znam. Unatoč tome, planirati je dobro. Znat ćeš kamo želiš stići.
3. Imaj doma konzerve slanutka, graha ili ribe za crne dane. Za one dane kada ne ide po planu. Istražuj različite proizvođače i otkrij čije su ti konzerve najfinije. Jedan komičan trenutak koji pamtim – kada je jedna gospođa odbila kupiti konzerve riba jer je to asocira na siromaštvo. Smatrala je da će, ako kupuje hranu za siromašne, privući siromaštvo u svoj život. Ja sam se tada sjetila moje ladice pune konzervi skuša i lososa pa se nasmijala u sebi. Ako je istinit taj zakon privlačnosti – mene definitivno ne čeka svijetla budućnost.
4. Neka svaki ručak i večera sadrži: hranu kao izvor ugljikohidrata (npr. crna riža, palenta, raženi kruh, pirova tjestenina, heljda, krumpir, integralni pšenični kreker…); hranu kao izvor proteina (hoćemo li danas grah, slanutak, leću ili pak bakalar, možda jaja, sir, neko meso?); masti (paše li više maslinovo, bučino ili suncokretovo ulje?) i povrće (zelena salata, kelj, grašak, kuhana mrkva ili baby špinat?). Ključna riječ: jednostavnost.
5. Shopping time! Neka ti tvoj osobni plan prehrane posluži za sastavljanje popisa za kupovinu. Ako nemamo vremena listati kataloge s tjednim popustima, postoje sjajne besplatne aplikacije na mobitelu s informacijama o hrani na akciji u svim trgovačkim lancima.
6. Jela pripremi unaprijed. Skuhaj hranu za 2 do 3 obroka, bilo za sebe ili za cijelu obitelj. Uzmimo na primjer rižu. Kuhaj svoju žitaricu. Ugasi vatru 2 – 3 minute prije kraja vremena kuhanja predloženog na pakiranju. Žitaricu dobro isperi hladnom vodom i procijedi. Položi je u stakleni spremnik i odmah stavi u hladnjak. Tu je možeš čuvati 3 do 4 dana. Postoje i zgodni lunch – boxevi za ponijeti na posao. Ako hranu pak želiš očuvati tjednima, položi je u plastičnu posudu i spremna je za zamrzavanje. Ako voliš tvrdo kuhana jaja, slobodo ih zajedno s ljuskom čuvaj u hladnjaku do 3 dana. Bit će nadohvat ruke za sendvič. Ja osobno nisam ljubitelj tvrdo kuhanih jaja, ali ništa zato – kajgana se pripremi u tren oka! Povrće pak operi, razreži na kolutiće ili kockice i stavi u zamrzivač posložene na malom limu za pečenje, otprilike 30 minuta. Potom izvadi iz zamrzivača, prebaci u plastičnu posudu ili vrećicu i vrati natrag u zamrzivač. Koristi moć fizike. Ohladi, zamrzni i čuvaj hranu. Priprema je pola posla!
7. Pouzdaj se u smrznutu hranu. Hrvatska ima zaista kvalitetnu prehrambenu industriju. Kapa dolje! Naći ćeš ukusne mješavine povrća koje direktno baciš na tavu i zagriješ s maslinovim uljem. Istraži, probaj i nađi svog favorita. Postoje i smrznuti kompletni obroci (sastavljeni od povrća, žitarica i grahorica) koje je dovoljno zagrijati na ulju.
8. Koristi timer da ne bi bilo neugodnih iznenađenja u kuhinji. Dok ovo pišem, crni grah kuha se na štednjaku, krumpir se peče u pećnici – začinjen ružmarinom, a domaća šalša postepeno se odmrzava u plastičnoj posudi. Sve to – uz predivne note Četiri godišnja doba u kompoziciji meni najdražeg Maxa Richtera. Koliko umjetnosti na jednom mjestu… Probudi i ti umjetnika u sebi.

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.

Sposobnost usmjeravanja i zadržavanja pažnje na nečem što nam je bitno razvija se i održava kroz život. Mnogi smatraju da nam fokus pada s godinama, međutim to i nije baš točno. Fokus, kao i mnoge druge sposobnosti, se ne mijenja s vremenom, nego s ulaganjima i izostankom istih. Dakle, nikad nije prerano ni prekasno raditi na unaprjeđenju fokusa.

Iako postoje vježbice kojima možemo povoljno utjecati na svoju pažnju, bez ovih temeljnih ulaganja ne možemo očekivati rezultate. To je kao da 3 puta tjedno trenirate po 60 minuta, a ostatak vremena sjedite i jedete nezdravu hranu. Očekivanje pozitivnih tjelesnih promjena jednostavno nije realno.

1. Prehrana – raznovrsna prehrana bogata zdravim mastima pomaže našim moždanim stanicama u efikasnijoj komunikaciji. Osim toga, kvalitetna hrana održava razine naših neurotransmitera na optimalnim razinama, što je jedan od ključeva usmjeravanja i zadržavanja pažnje.
2. Tjelesna aktivnost – tjelesna aktivnost pozitivno utječe na otpuštanje kemikalija kao što su dopamin, serotonin, endorfini i noradrenalin (neurotransmiteri i neuromodulatori), koje imaju nevjerojatno velik utjecaj na naš fokus.
3. Boravak u prirodi – iako je najbolje tjelesnu aktivnost provoditi negdje u prirodi na svježem zraku, to nije uvijek moguće pa iz tog razloga ovdje posebno želimo naglasiti blagotvoran efekt boravka u prirodi na naš fokus. Tako provedeno vrijeme smanjuje stresni učinak na naše tijelo, a samim time eliminira negativan učinak stresa na naš fokus.
4. Čitanje – jedna od opuštajućih i svakodnevno dostupnih aktivnosti. Svakako je preporuka svakodnevno 30 minuta provesti u čitanju, posebno navečer prije spavanja. Svakako puno bolja opcija od društvenih mreža.
5. Meditacija – meditacija usredotočene svjesnosti (mindfuness meditacija) ima pozitivan učinak na naš fokus kroz nekoliko tjedana svakodnevne vježbe, a sve što je potrebno je 5 do 15 minuta dnevno provoditi redovne vježbe.
6. Vježbe disanja – redovito vježbanje disanja u trajanju od desetak minuta dnevno imat će pozitivan utjecaj na vašu emotivnu kontrolu (upravljanje stresom), ali i na vaš fokus. One su jedan od najdostupnijih alata za ulaganje u mentalno i tjelesno zdravlje, unaprjeđenje rada vašeg srca, fokusa i koncentracije. Proučite vježbe usmjerenog i trbušnog disanja o kojima smo i ranije pisali. Jako je jednostavno, trik je u dosljednosti!
7. Eliminacija distraktora i prioriteti – nedavno smo pisali o važnosti određivanja prioriteta, planiranja i eliminaciji ometača pažnje. Bez takvih jednostavnih alata, naša je pažnja i dalje prisutna, ali često pogrešno usmjerena na stvari na koje trenutno ne bi trebala biti.
8. Spavanje – osim disanja ne postoji ni jedna druga toliko važna fiziološka funkcija za naše zdravlje, fokus, pa čak i preživljavanje. Mnogi pričaju o tome koliko je sna potrebno, ali ono o čemu trebamo dodatno promisliti je kako povećati kvalitetu sna. Na kvalitetu utječu mnoge stvari, a povrh svega dosad navedenog, kvaliteta života nekoliko sati prije polaska na počinak (hrana, alkohol, mobitel…).
9. Multitasking – jedan od velikih mitova 20. i 21. stoljeća, o kojem se često priča kao o pozitivnoj karakteristici pojedinaca, nečemu čemu bi svi trebali težiti. Istina je da istovremeno obavljanje različitih zadataka znači vrlo brzo (ali ne istovremeno) prebacivanje pažnje, veliku energetsku potrošnju, smanjenu radnu učinkovitost, gubitak fokusa, a dugoročno čak i burnout. Dakle, radite jednu po jednu stvar!
10. Pauze i glazba – uzimanje povremenih kraćih pauza kroz dan sačuvat će naš mozak i pažnju dugoročno. Ako još uspijemo u tim pauzama slušati glazbu koja nam odgovara, velika je vjerojatnost blagotvoran učinak na fokus jer upravo na to ukazuju znanstvena istraživanja.

Koncentracija je naša sposobnost usmjeravanja pažnje na ono što nam je u nekom trenutku zanimljivo ili od interesa, a motivacija je pretpostavljeni unutarnji proces koji nas “gura” prema nečemu. Izostankom jednog ili drugog, lutali bismo svijetom bez smjera i cilja te ne bismo ostvarili mnogo.

Međutim, koncentracija ne znači da smo uvijek usmjereni na ono što nam je doista važno u nekom trenutku ili dugoročno. Istovremeno, uvijek smo motivirani, ali ne uvijek za prave stvari. Upravo iz tog razloga važno je znati kako definirati prioritete jer ako to napravite dobro i donošenje odluka će vam jednim dijelom biti olakšano.

Ljudi raspolažu s milijardama informacija, a za donošenje odluke potrebne su samo neke. Istovremeno, svjesno možemo raspolagati s 5 +/- 2 informacije u trenutku, što znači da često imamo dojam nedostatka informacija za donošenje odluke.

Jedan psihološki model vrlo jasno kaže da u početku procesa imamo malo informacija i posljedica donošenja odluke je velika. S vremenom se posljedice smanjuju jer je informacija sve više i možemo donijeti “sigurniju odluku”. Međutim, iako broj informacija raste, naš kapacitet ostaje isti (recimo 7 informacija).

Što je intuicija?

Nesvjesni proces obrade podataka iz okoline i donošenje najboljeg mogućeg rješenja oslanjajući se na jako puno informacija.

Kako bismo vam pomogli u oba procesa (postavljanje prioriteta i donošenje odluka), predlažemo dvije relativno jednostavne početne strategije.

Mala strategija postavljanja prioriteta:

1. Odredite svoje prioritete po važnosti. Napravite to tako da na jedan papir zapišete sve zadatke koje trebate obaviti u tjednu.
2. Zatim zapišite koliko vam je svaki pojedini zadatak privlačan na skali od 1 do 10 (1 – nije mi privlačno uopće, a 10 – jako mi je privlačno). Sjetite se da, po prirodi, prvo biramo i želimo obaviti zadatke koji su nam privlačniji, a to nije uvijek najbolja odluka i općenita je preporuka da manje privlačne zadatke odradimo ujutro dok još imamo više energije za obavljanje istih.
3. Zatim zapišite koliko vam je vremena otprilike potrebno za izvršenje pojedinih zadataka. Za neke zadatke će to biti teško odrediti jer vam je gotovo nemoguće predvidjeti koliko brzo i efikasno ćete ih rješavati, posebno ako ovisite o drugim faktorima ili ljudima. Za te zadatke ostavite više vremena i ne brinite, vrijeme će biti ispunjeno. A ako ih završite ranije od planiranog, to i nije neki problem. Opća je preporuka da takve vremenski zahtjevnije zadatke stavite u raspored ranije ujutro ili još bolje na kraju dana (ako imate dovoljno energije za njih), kad nemate ništa za obaviti nakon njih.
4. Na samom kraju upišite sve ovo u svoj raspored (kalendar) kako biste imali realniji prikaz svojih prioriteta u tjednu. Kad ste to napravili, provjerite još jednom je li vaš raspored provediv u stvarnosti i napravite eventualne prilagodbe.

Sad kad ste odredili prioritete, iskoristite strategiju donošenja odluka:

1. Jasno definirajte problem. Toliko jasno da ga u nekoliko rečenica možete objasniti do razine razumijevanja sebi i nekoj drugoj osobi (nekad je za ovaj korak potrebno najviše vremena i promišljanja).
2. Zapitajte se što vam kaže intuicija. Često intuitivno dolazimo do odličnih rješenja, ali ih odbacujemo jer nam se čine “prejednostavnima”. Zapravo jednostavna rješenja su često najbolja, bez obzira koliko složen sam problem izgledao. Zato ih trebate uzeti u razmatranje prije nastavka sa sljedećim korakom.
3. Zapišite 5 mogućih alternativnih rješenja. Pokušajte razmišljati “izvan svojih obzora” i dajte si malo vremena pa čak i odmak od tog zadatka na neko vrijeme, prije nego što nastavite. Nekad nam najbolja rješenja padnu na pamet kad smo već odustali od promišljanja i kad razmotrimo problem iz druge perspektive.
4. Ocijenite svako rješenje po vrijednosti. Vrijednost svakog rješenja ocjenjujete vi u skladu sa svojim vrijednostima i stavovima, ali i mogućnostima. Uzmite u obzir sve potencijalne resurse, ishode i mogućnosti. Također, pokušajte uzeti u obzir i moguće prepreke za svako potencijalno rješenje.
5. Odaberite najbolje rješenje i sastavite plan provedbe. Definiranje koraka i određivanje rokova svakako će vam pomoći da se pokrenete. Potrudite se da prvi koraci ne budu preveliki, već da jasno vode u smjeru zacrtanog cilja.
6. Napravite prvi korak!

Za kraj, odluka je dobra kad u nju uložimo puno energije i vremena da bi je učinili vrijednom.

Neki zaključuju temeljem internih procesa (osjećaj da je dobra), a neki temeljem vanjskih faktora (rezultati ukazuju na to da je dobra). Bilo kako bilo, dobre odluke nisu one koje se donesu, već one koje se manje ili više uspješno provedu.

Produktivnost je važna životna vještina, a kao roditelji možemo puno pomoći pri razvoju produktivnosti djece.

Biti produktivan znači znati odrediti prioritete, planirati, fokusirati se i ne odustati kada ne ide sve po planu. Biti produktivan također znači znati kada uzeti pauzu, vrijeme za odmor i opuštanje, kako bismo se kasnije lakše posvetili zadatku.

Visoka razina produktivnosti uključuje promišljeno upravljanje vlastitim aktivnostima u zadanom vremenu s ciljem uspješno odrađenog posla.

Lažno uvjerenje da smo produktivniji što smo više angažirani i ako radimo više aktivnosti odjednom, dovodi nas do pretjeranog umora, a zadaci pritom nisu nužno kvalitetno obavljeni. 

Zbog dana prepunog obaveza, mnogi roditelji rijetko zastanu, izbjegavaju tišinu, nepotrebno nešto rade i neprekidno se kreću. Drugim riječima, roditelji su danas prezaposleni, ali pitanje je čime? Vrijeme je da se zapitamo kako sva ta buka, pretrpani rasporedi i multitasking utječu na našu djecu.

Istraživanja su prepoznala praksu mindfulnessa kao dobru podršku i poticaj za razvoj produktivnosti.

Mindfulness praksa prepuna je resursa koji djecu podučavaju tehnikama opuštanja, važnosti fokusa kao i vještinama potrebnima za produktivnost. Cilj je prakse mindfulnessa biti u trenutku, usredotočeno svjestan.

Zbog jednostavnosti primjene, mindfulness je pronašao svoje mjesto u brojnim obiteljima i učionicama.

Postoje brojne igre, aktivnosti i vježbice pozornosti za djecu, a osim što pridonose tjelesnom zdravlju i emocionalnoj stabilnosti, potiču relaksaciju, smirenost i ravnotežu.

Pozorno disanje

Pozorno disanje najjednostavnija je i uvijek dostupna tehnika opuštanja. Nikad nije prerano ni prekasno da dijete podučimo vježbi pozornog disanja. Lagani udah uz dugi i spori izdah imaju pozitivan učinak na um, tijelo i emocije.

Pozorno disanje uči djecu osjetiti razliku između opuštenosti i napetosti te pomaže u razumijevanju toga koliku kontrolu dijete ima nad svojim tijelom i emocijama.

Uz dobar osjećaj opuštenosti lakše je učiti i raditi, što zasigurno ima velik utjecaj na produktivnost, motivaciju i kvalitetu obavljenog posla.

Pozitivne afirmacije kao podrška

Domaće zadaće, ispiti i testovi kod mnoge djece povezani su s različitim emocionalnim stanjima koja uključuju dosadu, frustraciju ili čak tjeskobu.

Ako dijete često govori „Baš me briga“, „Preteško je“, „To me uopće ne zanima“, znači da je previše usmjerilo svoju pažnju na krajnji rezultat umjesto na proces.

Emocije koje dijete doživljava tijekom učenja važne su za buduću volju i pristup učenju.

Pozitivne emocije i učenje kroz igru potaknut će dječju radoznalost, uzbuđenje i ljubav prema učenju. Kada dijete uči uz pozitivne emocije osjeća radost, zavoljet će učenje već u ranom djetinjstvu, što mu otvara vrata cjeloživotnom učenju.

Pozitivno afirmiranje “Ti to možeš”, “Vjerujem u tebe”, “Sve možeš postići”, pomoći će djetetu da misli ostanu pozitivne. Afirmacije pozitivnog razmišljanja mogu biti mentalna vježba koja potiče dijete da zadrži optimizam i onda kada je to teško. Riječi koje osnažuju bit će dodatna snaga koja motivira dijete za sve veća postignuća.

Pametno s vremenom

U vremenu koje je djetetu na raspolaganju važno je imati dobru organizaciju aktivnosti i učinkovitu dnevnu rutinu oko pisanja domaćih zadaća, kućanskih poslova, sportskih aktivnosti i vremena za opuštanje. To uči dijete redu i odgovornosti.

Uz dobru dnevnu rutinu i jasan smjer bit će manje prostora i vremena za sve ono što krade vrijeme i ometa pažnju.

Dijete koje ima dovoljno vremena za svoje obaveze, ali i za igru i odmor, osjećat će se zadovoljno, motivirano i samopouzdano da svoje vrijeme i obaveze drži pod kontrolom.

Izbjegavanje multitaskinga

Kada žurimo i radimo više stvari odjednom, mi smo u stresnom načinu rada. Tada se teže fokusiramo i brže se umaramo. Ono što sami radimo ima najveći utjecaj na našu djecu.

Djeci je potrebno pružati primjer dobre organizacije rada i poticati ih da treniraju svoj fokus posvećujući svoju pažnju jednoj aktivnosti u određenom vremenu. Kada dijete radi jednu po jednu aktivnost, nakon svakog napretka nagrađeno je dobrim osjećajem koji može poslužiti kao motivacija za nastavak.

Praksa mindfulnessa pomaže djeci stvoriti zdrave navike rada i učenja. Također, u trenucima umora, loših emocija i preopterećenosti, s djetetom možemo prakticirati neku od ovih tehnika kako bi im pomogli umiriti se, organizirati se bolje ili ih osnažiti za nastavak aktivnosti.

Autor:
Ana Letina

Nedostatak pažnje potrošač je vremena i energije, a kod djece čest problem s kojim se svakodnevno suočavaju roditelji i učitelji. Učitelji ponavljaju sve ono što je toliko puta već rečeno, a roditelji pokušavaju motivirati dijete da barem dio entuzijazma s kojim igra playstation upotrijebi za pisanje domaće zadaće.

Živimo u svijetu prepunom buke, uz dostupnost tehnoloških i komunikacijskih uređaja, što zasigurno ne ide u prilog pažnji i koncentraciji. Roditelji često govore djetetu “Koncentriraj se, fokusiraj se, gledaj što radiš, obrati pažnju!”, a pitanje je čuju li nas današnja djeca? Ako želimo napraviti pozitivne promjene, potrebno je prepoznati i ograničiti dostupnost svih ometača pažnje iz našeg okruženja.

Veliki broj istraživanja pokazuje da zbog prekomjerne izloženosti nepotrebnim informacijama djeca osjećaju mentalni nemir i umor te im se smanjuje produktivnost i sposobnost koncentracije.

Koncentracija podrazumijeva dobru sposobnost usmjeravanja pažnje na zadatak koji obavljamo. Biti pažljiv znači biti sposoban namjerno usmjeriti svoju pažnju na određenu aktivnost, zadržati je onoliko dugo koliko je potrebno za njezino obavljanje te imati sposobnost efikasno prebaciti pažnju na drugu aktivnost.

Dobra pažnja i koncentracija preduvjeti su za učenje i zato je važno poticati dijete na vježbe i aktivnosti za njihov razvoj.

Naučimo dijete opustiti se

Vještine koje će djetetu pomoći kada se osjeća rastreseno, a koje ujedno pomažu razvoju pozornosti i koncentracije su mindful aktivnosti koje se sastoje od toga da dijete svjesno i namjerno usmjerava svoju pozornost na „ovdje“ i „sada“.

Prakticiranje mindfulnessa, svjesno disanje, meditacija, kreativna vizualizacija, body scan, vratit će svjesnost i pažnju u tijelo i sadašnji trenutak te opustiti dijete. Samo par minuta neke od mindful vježbi dovoljno je da dijete umiri disanje, a pri tome se um i tijelo također opuštaju.

Ako dijete nauči koristiti svjesno disanje u trenucima kada se osjeća nervozno ili rastreseno, može se smiriti i bolje koncentrirati.

Mnogobrojna istraživanja pokazuju da djeca koja primjenjuju mindfulness imaju jači fokus i bolju koncentraciju te lakše upravljaju svojim reakcijama i emocijama.

Pažljivo s tehnologijom

Obratite pažnju na kradljivce koncentracije u vašem domu.

Upaljeni televizor, mobitel koji stalno zvoni i bilo kakva nepotrebna buka otežavaju djetetu učenje. Uz konstantno ometanje, dijete lako gubi interes za rad, nema strpljenje i ne može se koncentrirati uz konstantne podražaje koji odvlače dječju pažnju.

Također, djeca postanu nemirna gledajući roditelje koji se ne odriču potrebe za konstantnim radom te ako im vlastitim primjerom pokazuju da žive u buci, nepotrebno komuniciraju i nikad ne odmaraju.

Uživamo u onome što radimo

Pozornost i koncentracija izuzetno su važne vještine za svakog školarca. Djetetu koje se teško fokusira na zadatke, lako gubi interes, sporo je u izvršenju zadataka ili mu distrakcije iz okoline lako odvlače pažnju, izazovnije je i teže uspješno savladavati školske obaveze.

Ponekad dijete odbija učiti gradivo za školu, ne može se koncentrirati, odbija aktivnosti i čini se da ga zanima sve drugo, samo ne zadaća.

Ako je učenje usmjereno isključivo na školu, radost učenja počinje nestajati i zato podržimo dijete da ima i neke druge hobije koje ga opuštaju, vesele, u kojima se može izraziti i razvijati. Kad god smo u prilici, korisno je potaknuti dijete da istražuje svijet i da bude radoznalo, a važno je pitati ga često i za mišljenje.

Poželjno je u domu stvoriti mirno okruženje i u djetetu njegovati ljubav prema učenju za sebe. Potrebno je podsjećati ga da krajnji cilj učenja nisu ocjene, već usvajanje novih znanja.

Pohvala za trud i napredak

Neka djeca pružaju otpor prema opsežnim zadatcima ili su uznemirena zbog prekratkog vremena koje je im na raspolaganju pa je dobro podijeliti posao na manje zadatke. Veliki zadatak zahtijeva dobru koncentraciju, disciplinu i visoku razinu motivacije, a manji su lakši za fokusiranje i daju osjećaj konstantnog napretka.

Ne zaboravimo, djecu je potrebno pohvaliti za ostvareni napredak i uloženi trud. S djecom slabije pažnje treba biti strpljiv jer njihov napredak je sporiji. Ne valja ih požurivati, kritizirati ili kažnjavati. Naša pohvala će im biti kao potvrda da su na dobrom putu i potaknut će ih da ustraju u tome.

Autor:
Ana Letina