Svoju priču o jogurtu započet ćemo na pomalo neuobičajen, ali ništa manje zanimljiv način. Prije više od sto dvadeset godina, svijetom su neukrotivo harale epidemije zaraznih bolesti: kolera, malarija, tuberkuloza, difterija, upala pluća, velike boginje… Tada, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, sa sigurnošću se znalo da bolesti nisu kazna bogova, već su uzrokovane „nevidljivim organizmima koji lebde u zraku” – bakterijama. Znanstvenici tog vremena željeli su što bolje istražiti bakterije. Znali su ih prepoznati i da su opasne, ali su još uvijek tražili način kako ih uništiti. U Prvom svjetskom ratu više je ljudi umrlo od zaraznih bolesti nego od metaka. Otkriće antibiotika uslijedit će tek za vrijeme Drugog svjetskog rata, i to zahvaljujući jednoj dinji. Nevjerojatno, ali istinito.
U „antibakterijskoj” atmosferi s početka 20. stoljeća, apsolutno svaka bakterija bila je neprijatelj čovječanstva. Tada se smatralo da je crijevna mikroflora štetna za zdravlje te se čak poticalo ljude na kirurško odstranjivanje debelog crijeva kako bi se riješili bakterija. No, jedan je čovjek, srećom, plivao protiv te jake struje. Osebujan ruski nobelovac Elie Metchnikoff proučavao je živahne stogodišnjake iz Bugarske koji su svakodnevno jeli jogurt. Jednog dana, stao je pred svoje mentore i kolege znanstvenike te odlučno ustvrdio kako nisu sve bakterije loše, već postoje i one koje su itekako korisne za zdravlje ljudi, misleći pritom upravo na bakterije iz jogurta. Bila je to godina 1907. Između opcija „fight them or feed them”, Metchnikoff je prvi odabrao opciju hranjenja crijevne mikroflore.
Vratimo se trenutak još dublje u prošlost, tisuće i tisuće godina prije nove ere. Drevni beduini, stočari s Bliskog istoka, nisu imali stalan dom, već su svakodnevno putovali iz jednog kraja u drugi. Sa sobom su vodili svoje životinje, većinom ovce i koze, uz magarce, konje i krave. S obzirom na svoj nomadski život, čuvali su mlijeko u mjehovima napravljenim od životinjske kože ili pak od samog životinjskog želuca. Na površini mjehova ostale bi bakterije prirodno prisutne u životinjama, koje bi pod toplim suncem provodile fermentaciju mlijeka u nešto gusto i kiselo – jogurt. Kada su drevni beduini primijetili da se fermentirano mlijeko sporije kvari od samog mlijeka, ukusnog je okusa i korisno kod probavnih tegoba, počeli su ga namjerno proizvoditi. Kao i sva najveća otkrića, tako je i jogurt otkriven sasvim slučajno. Sve je počelo od mlijeka čuvanog u prljavom životinjskom želucu na udaru sunca.
Zavezanih očiju bismo odmah prepoznali pijemo li mlijeko ili jogurt. Postavlja se pitanje kako danas mlijeko prelazi u jogurt. Naravno da ga više ne čuvamo pod suncem u osušenom životinjskom želucu. Danas se u pasterizirano mlijeko dodaju točno određene bakterije koje pretvaraju (metaboliziraju) mliječni šećer odnosno laktozu u mliječnu kiselinu i time značajno mijenjaju sastav izvornog mlijeka. Time se mijenjaju njegov miris, aroma i tekstura, odnosno ono što nazivamo senzorskim svojstvom hrane.
Dvije vrste bakterija koje dodajemo u mlijeko zovu se Lactobacillus bulgaricus, nazvana u čast Bugarskoj – Zemlji Jogurta, i Streptococcus termophilus. S obzirom na to da vole visoku temperaturu, nazivamo ih termofilima. Lactobacillus bulgaricus i Streptococcus thermophilus, nazovimo ih zasad LB i ST, su u simbiozi. Poput dobrih prijatelja, zajedno rastu bolje. Bakterija ST stvara molekule koje ubrzavaju rast LB, a bakterija LB stvara molekule koje ubrzavaju rast ST. Bakterija LB stvara više kiseline pa jogurtu pruža onaj osvježavajući kiselkasti okus, ali ako u mlijeko dodamo više bakterija ST, dobit ćemo jogurt slađeg okusa. Zar je slučajnost što riječ “SlaTko” u sebi sadrži “inicijale” bakterije ST koja daje slatkoću jogurtu? Kakav jogurt najviše volite?
Autor: Sandra Zugan, mag. nutr.
Jogurt vrvi hranjivim tvarima. Tri velike šalice tekućeg jogurta ili pak tri čašice čvrstog jogurta zadovoljavaju čovjekovu dnevnu potrebu za vitaminima B2 i B12 te za mineralnim tvarima kalcijem i fosforom. Naime, omjer kalcija i fosfora u mliječnim proizvodima jednak je omjeru kalcija i fosfora u kostima mladih ljudi. Kalcij je u mliječnim proizvodima vezan za protein kazein što nam omogućava da ga lako upijemo, puno lakše no što bismo to mogli iz dodataka prehrani ili pak iz biljnog mlijeka obogaćenog kalcijem. Također, kalcij se bolje upija iz jogurta nego iz mlijeka zahvaljujući upravo mliječnoj kiselini koju jogurt sadrži. Dakle, jogurt je kiselija hrana od mlijeka, a sve se mineralne tvari bolje upijaju u kiselom okruženju, pa tako i cink koji jogurt sadrži. Što je pak s vitaminima topljivim u mastima? Sjetimo se uvijek da je punomasni jogurt, za razliku od light jogurta, dobar prirodni izvor vitamina A. Vitamina D također ima u punomasnom jogurtu, ali puno manje.
Danas se puno govori o mliječnom šećeru – laktozi. Nešto je istina, a nešto laž. No sigurno je točno da jogurt ima manje laktoze od mlijeka. Zato će neki nakon što popiju čašu mlijeka patiti od nadutosti, no tekući će jogurt probaviti bez ikakvih tegoba. Razlog činjenici da je jogurt dvostruko lakše probaviti jest taj što su bakterije u jogurtu već metabolizirale dio šećera i proteina te su na taj način nama olakšale posao. Ipak, bakterije iz jogurta neće same žive stići do naših crijeva. Zato postoje bakterije koje se dodaju u jogurt, a koje prežive put kroz želudac i kišu žučnih soli, te se konačno nastanjuju u našim crijevima. Njih nazivamo probiotičkim bakterijama. Jogurti obogaćeni probiotičkim bakterijama, poput b.Aktiv LGG jogurta natur, pokazuju dodatnu dobrobit za zdravlje. No otkrijmo prvo koje prednosti običan jogurt ima za naše zdravlje.
Što je zdravije: jogurt ili mlijeko? Znanost kaže da je redovit unos jogurta puno više povezan s dobrim zdravljem nego što je to slučaj s redovitim unosom mlijeka. Blagotvoran učinak jedenja jogurta najviše će se odraziti na naše kosti, krvne žile te debelo crijevo. Kod kostiju primjećujemo niži rizik od osteoporoze i prijeloma kostiju te značajno zdravije zube. Kod krvnih žila primjećujemo niži krvni tlak, nižu razinu lošeg LDL-kolesterola, višu razinu dobrog te niži rizik od šećerne bolesti. Naposljetku, kod debelog crijeva primjećujemo niži rizik od raka debelog crijeva.
Jogurt je nutricionistima zanimljiv i u pogledu kvalitetnog mršavljenja, jer znamo da nisu sve kalorije iste. Uzmimo, na primjer, tristo kalorija iz čipsa te ih zamijenimo s jednakom količinom kalorija iz jogurta. Što će se dogoditi? Izgubit ćemo dio masnog tkiva, suziti opseg struka, a zadržati mišićno tkivo. Među svim mliječnim proizvodima jogurt ima najveći indeks sitosti, što znači da jako smanjuje osjećaj gladi te da ljudi koji svakodnevno jedu jogurt imaju višu razinu hormona GLP2. Iako mu ime možda ne zvuči presimpatično, sviđa nam se to što uvelike smanjuje glad. Također, španjolske kolege skupile se preko osam tisuća ljudi (najviše dosad) kako bi otkrile utjecaj jogurta na broj kilograma. Otkriveno je da su ljudi koji su jeli više od sedam porcija čvrstog jogurta tjedno težili značajno manje od ljudi koji su jeli manje od dvije porcije jogurta tjedno.
Bakterije u jogurtu ne stvaraju samo mliječnu kiselinu nego i prirodne antibiotike kojima koče rast patogenih bakterija u crijevima. To prvenstveno rade kako bi zaštitile sebe i svoj teritorij, ali time neizravno štite i nas od bakterija koje bi u našem tijelu napravile metež. Dakle, jogurt u crijevima koči rast nama štetnih bakterija, a istovremeno potiče rast nama korisnih bakterija. Time održava našu crijevnu mikrofloru u ravnoteži. A ravnoteža je bit svega. Kako u crijevima, tako i u životu.
Autor: Sandra Zugan, mag. nutr.
Nutricionizam je danas izrazito popularna riječ. Govori se da je nutricionizam u modi. Kao nutricionistu, vrlo mi je zanimljivo promatrati način na koji ljudi doživljavaju moje zanimanje. Dok sam u mladosti trenirala atletiku, moja trenerica mi je jednom prilikom u (polu)šali na stazi rekla da ona ne bi nikada mogla učiti koliko kalorija imaju dvije trešnje. Pustila sam ju u uvjerenju kako bezbrižno učim kalorije domaćih i egzotičnih voća, dok sam zapravo polagala sedam vrsta kemija. Uvijek se nasmijem kada se sjetim tih dana. Danas vam mogu potvrditi kako je u javnosti poznata tek sitna kapljica ove znanosti. Stoga ćemo u ovom tekstu zaroniti dublje u more nutricionizma. Krenimo. Nutricionizam je znanost o prehrani. Mi prehranom unosimo hranjive tvari koje ulaze u sastav našeg tijela: bilo da grade naše stanice ili im omogućuju rad. No prehrana ima daleko širi utjecaj od samog utjecaja na rad našeg tijela. I to je upravo jedna od ljepota nutricionizma kao znanosti: prelijeva se u niz drugih znanosti: u psihologiju, u medicinu, u sociologiju, u ekologiju, u poljoprivredu, u politiku, u ekonomiju, u antropologiju… Stay tuned! Nizat ćemo zanimljive detalje o vezama ovih znanosti.
Nutricionizam je mlada znanost. Kad bi tri milijuna godina, koliko su stari arheološki nalazi o postojanju čovjeka, zamijenili s 24 sata, nutricionizam kao znanost postoji tek posljednje 3 sekunde. Iako su se u Starom Egiptu prije 6000 godina bolesti oka liječile jedenjem životinjske jetre bogate vitaminom A, dok se u Kini, nešto kasnije, bolest štitnjače liječila pepelom morske spužve bogate jodom; nutricionizam se smatra znanošću zadnjih 160 godina. Znanstvenici su u prošlosti često podcjenjivali prehranu smatrajući da ne može biti povezana s bolestima. Dandanas se nutricionizam često ne shvaća ozbiljno, možete zamisliti što je pak bilo prije 200 godina. Mornari su u to vrijeme umirali od skorbuta, bolesti koja je uzrokovana manjkom vitamina C. Iako se stoljećima znalo da je svježe voće liječilo mornare od skorbuta, što je i dokazano prvim pravim istraživanjem u povijesti, mornare su još dugo pokušavali liječiti zakopavajući ih do grla u zemlju. Trebalo je još mnogo godina prije nego je mornarica uvela agrume u obroke svojih mornara.
Unutar nutricionizma razlikujemo opći nutricionizam, sportski nutricionizam i klinički nutricionizam. Opći nutricionizam istražuje potrebe za energijom i hranjivim tvarima zdravih ljudi kroz sve životne dobi. Imamo zdravog čovjeka i proučavamo što je sve potrebno da ostane i dalje zdrav. Sportski nutricionizam se bavi prehranom profesionalnih sportaša kako bi poboljšali svoju izvedbu. Moto sportskog nutricionizma je: “Kvalitetna prehrana neće slabijeg sportaša pretvoriti u elitnog sportaša, ali će zato loša prehrana elitnog sportaša pretvoriti u slabog sportaša.” Klinički nutricionizam ili dijetoterapija je upravio dio znanosti o prehrani kojemu sam ja posvetila svoj radni vijek. U kliničkom nutricionizmu radimo s bolesnim čovjekom, kojemu kroz specifične promjene u prehrani možemo pomoći ubrzati ozdravljenje.
Često volim reći kako nutricionizam nije anatomija. Nećemo otkriti nove kosti, ni nove mišiće. Otkrili smo sve što se moglo otkriti. Anatomija je završena knjiga. Do kraja je ispisana. No knjiga nutricionizma je sasvim druga priča. To je knjiga u stvaranju. Stranice se pišu, brišu, nadopunjavaju. Nutricionizam je dinamična znanost. Svaki puta kada pomislimo da smo došli do konačnog zaključka, otkrijemo nešto novo što nam iz temelja promjeni pogled na zdravlje. U prošlosti smo mislili kako su bakterije najveći neprijatelj našem zdravlju pa smo se naoružavali antibioticima. Danas otkrivamo kako su nam bakterije neophodne za zdravlje. Mi ne hranimo samo sebe. Hranimo i ta 2 kilograma bakterija u nama. Sljedeći zadatak nutricionizma je istraživati kako hraniti bakterije u nama i time pridonijeti našem zdravlju. Više o ovoj temi otkrivam vrlo brzo.
Dragi čitatelji i čitateljice, stigli smo do kraja našeg teksta o nutricionizmu. Tom Standage je pogodio ravno u srž riječima: “Sve što je itko ikad tijekom povijesti učinio, bilo je doslovno pokretano hranom.” Prehrana je mijenjala tijek povijesti čovječanstva. Stoga zašto mislimo da ne može mijenjati budućnost našeg zdravlja?
Autor: Sandra Zugan, mag. nutr.
Kurkuma, turmerik, indijski šafran ili žuti korijen, začin je iz porodice đumbira. Osim što ima nekoliko imena, kurkuma ima i mnoštvo svojstava koja pridonose ne samo boji, aromi i okusu jela, već i zdravlju.
U jugoistočnoj Aziji kurkuma se upotrebljava već tisućama godina kao neizostavan začin, sredstvo za iscjeljivanje, pa čak i kao tekstilna boja. Ona daje onu jarku, žutu boju tradicionalnim indijskim jelima te je karakterističnog blago ljutog i gorkastog okusa. Vjerovalo se da liječi upalne poremećaje i sprječava infekcije, nanosila se na kožu za smirivanje upale i poboljšanje stanja kože, a čaša mlijeka s kurkumom uzimala se za smirivanje uma.
Glavni sastojak, zbog kojeg kurkuma zaslužuje svoju popularnost, naziva se kurkumin. Riječ je o moćnom aktivnom sastojku protuupalnih, antioksidativnih, antivirusnih i antibakterijskih svojstava. Međutim, sama kurkuma sadrži i brojne druge korisne vitamine i minerale, kao što su mangan, željezo, kalij te vitamin B6.
Anitoksidansi se smatraju glavnim borcem protiv starenja, snižavaju razinu kolesterola, štite srce i krvne žile te smanjuju rizik od nastanka raka i razvoja kroničnih bolesti. Međutim, kako točno oni djeluju?
U procesu oksidacije hrane u stanicama, odnosno stvaranju energije neophodne za život, dolazi do pojave slobodnih radikala. Ti kemijski spojevi velike reaktivnosti vežu se na razne tvari i genski materijal u organizmu u procesu koji se zove oksidacija. Taj proces narušava zdravlje, ubrzava starenje i može uzrokovati različite bolesti. Antioksidansi se vežu za slobodne radikale i time sprječavaju proces oksidacije i sve ostale negativne utjecaje na zdravlje.
Kurkumin ne samo da je snažan antioksidans, već uz to ima i sposobnost pokretanja antioksidativnih enzima u tijelu.
Svestrana kurkuma odlično se uklapa u različite kombinacije jela i napitaka. Najčešće se dodaje u rižu, juhe, variva ili pečeno povrće, a dat će dašak egzotike jednostavnim jelima, kao što su fritaja ili kajgana. Može se dodavati u čaj, sok od naranče, pa čak i u slastice – jer se odlično slaže s okusima vanilije i naranče.
Osim toga, super se uklopila i u novi b.Aktiv Super Smoothie Daily Antiox. Uz funkcionalni jogurt bAktiv LGG, koji doprinosi normalnoj funkciji imuniteta, te svježe voćne okuse ananasa, banane i naranče, kurkuma zaokružuje ovaj svježi i sočni napitak zanimljivim okusom i korisnim nutrijentima. Uživajte u svojoj jutarnjoj dozi imuniteta, antioksidansa i neodoljivog okusa!
Ponekad nam se možda čini da nas sa svih strana zasipaju egzotična imena superhrane, koja obećava čudotvorne benefite za duh i tijelo. Međutim, iako je riječ o prahu, matcha nam neće bacati prašinu u oči. Samo prstohvat ovoga finog zelenog praha sadrži cijelo bogatstvo nutrijenata, zbog kojih ona zaslužuje mjesto u našoj svakodnevnoj prehrani.
Matcha se dobiva od listova zelenog čaja, ali zadržava mnogo više od same biljke. Pri uzgoju matche farmeri prekrivaju biljku 20-30 dana prije branja kako bi je zaštitili od izravnog izlaganja suncu. Na taj način ona čuva značajno više nutrijenata. Cijeli listovi melju se u prah koji sadrži veću količinu aminokiselina, antioksidanata i kofeina od samog zelenog čaja. Čitav proces zahtijeva više brige i napora, ali krajnji rezultat je toga vrijedan.
Postoje brojne teorije i istraživanja o fantastičnim učincima koje matcha može imati na naše zdravlje, a ovdje ćemo istaknuti samo neke od najzanimljivijih.
Antioksidansi su poznati kao najučinkovitiji borci protiv starenja i kroničnih bolesti te su zbog toga i veoma popularni. Različito voće i povrće bogato je antioksidansima, ali matcha je po tom pitanju nenadmašna. Prema istraživanju provedenom na Sveučilištu „Turfs“, otkriveno je da matcha sadrži čak 20 puta više antioksidansa po gramu nego borovnice ili šipak.
Zeleni čaj, kao i matcha, sadrži specifične antioksidanse katehine, poznate i kao ECGG. Ovaj sastojak veže se na stanice našeg tijela i sprječava rast mikroorganizama koji mogu uzrokovati razne bolesti. Drugim riječima, učinkovito nas štiti od virusnih i bakterijskih infekcija.
Osim što gotovo uopće ne sadrži kalorije, matcha nam pomaže i u procesu sagorijevanja masti. Ona ubrzava metabolizam i upotrebljava mast kao izvor energije. Nedavna studija pokazala je da matcha može ubrzati sagorijevanje kalorija čak i do četiri puta.
Matcha je poznata i kao izvor kofeina, s obzirom na to da sadrži dvostruko više kofeina po gramu od kave. Osim onog dobro poznatog osjećaja budnosti i energije zbog kojeg volimo kavu, kofein dokazano poboljšava našu pozornost, brzinu reakcije i pamćenje. Međutim, kava nam također daje i osjećaj blage nervoze, što s matchom nije slučaj. Njezina tajna je L-teanin, sastojak koji balansira učinak kofeina, opušta i smanjuje razinu stresa.
Možda ste nakon ovog članka oduševljeni matchom i njezinim „supermoćima“, no ipak nemojte pretjerati. Brojni su načini na koje možete uživati u matchi – od toplih napitaka poput kave, dodavanja u jelo, do matcha kolača. Međutim, kako je matcha puna snažnih sastojaka, najvažnije je držati se preporučene doze – ne uzimati više od dvije čajne žličice na dan.
Kombiniranjem matche s drugim namirnicama bogatim nutrijentima, ne možete pogriješiti. Ako nemate dovoljno vremena za razmišljanje i pripremu, probajte b.Aktiv Super Smoothie Morning Boost. Uz funkcionalni jogurt bogat LGG kulturom, mješavinu sočnog voća i prstohvat matche, dobivate dozu imuniteta i energije u nekoliko ukusnih gutljaja. Ima li boljeg načina za započeti dan?
