Želja za savršenim poslom, savršenim odnosima, savršenom djecom ili općenito savršenim životom, sve je veći dio svakodnevice. Tu težnju savršenstvu često i opisujemo oksimoronom – pozitivna mana. Ipak, savršenstvo nije dostižno pa težnja istome nije pozitivna, već može značajno narušiti mentalno zdravlje osobe. Nitko nije bez mana, a ni jedan put do uspjeha ne prolazi bez pogrešaka. Unatoč tome, naše je divljenje savršenstvu toliko sveprisutno da zapravo nikada ne zastanemo i propitkujemo ​​taj koncept pa postajemo i ostajemo prestrogi prema sebi.

Težnja savršenstvu, ili perfekcionizam, dolazi u tri oblika:

1. Perfekcionizam usmjeren prema sebi koji podrazumijeva iracionalnu želju da budemo savršeni – Sve što radim mora biti savršeno.
2. Društveno propisan perfekcionizam, odnosno osjećaj da je društveno okruženje prezahtjevno. Taj je osjećaj praćen pokušajima dostizanja ideala koji se nameću – Ako napravim neku pogrešku, drugi će me kritizirati.
3. Perfekcionizam usmjeren prema drugima, odnosno nametanje nerealnih standarda drugima – Ako zamolim nekoga da nešto napravi, očekujem da bude savršeno.

Sva tri oblika mogu narušiti naše mentalno zdravlje jer smo u konstantnoj potrazi za nečim nedostižnim. Ipak, najveći nam pritisak stvara društveno propisan perfekcionizam. Ideja da postoji generalno mišljenje da se od nas očekuje da budemo najbolji i savršeni, čest je uzrok postavljanja prevelikih očekivanja što činimo sami sebi, ali i kritiziranja kada naiđemo na prepreke. Uz to osjećamo potrebu da ispunimo nametnuta očekivanja, a čak i ako uspijemo, podižemo ljestvicu sami sebi jer vjerujemo da što bolje radimo, to se od nas očekuje da budemo još bolji. Ostajemo nezadovoljni, bespomoćni i iscrpljeni. A društvene mreže, koje nas onda obasipaju tek prividnim slikama tuđih života koji izgledaju besprijekorno, pritom ne pomažu.

Važno je, doduše, razumjeti da postoji adaptivni/pozitivni i neadaptivni/negativni perfekcionizam. Kada govorimo o ovoj iracionalnoj težnji savršenstvu i izjednačavanju istog s uspjehom, govorimo o neadaptivnom perfekcionizmu. S druge strane, ako težimo uspjehu, ostvarenju svojih ciljeva i ugodnoj svakodnevici, ali razumijemo da taj put nije pravocrtna već krivudava linija, ispunjena usponima i padovima, karakterizira nas adaptivni perfekcionizam. U tom slučaju nećemo posustajati pred preprekama, osjećati sram, krivnju ili bespomoćnost, već ćemo učiti iz njih i na taj način napredovati.

Glavno pitanje ostaje – kako ostati na ovoj pozitivnoj strani perfekcionizma i riješiti se pritiska  da sve bude savršeno koji nam nameće okolina, ali i mi sami. Sljedeće smjernice pomažu na tom putu.

1. 1. Razumjeti da savršenstvo ne postoji i da okolina nameće tek prividan ideal. Ono što vidimo iz okoline je tek površina tuđih života. Ispod površine je jednako kod Vas i kod ostalih ljudi – uz uspjeh i sve lijepe trenutke tu su mane, pogreške i padovi. Ako se ponekad divite savršenom životu drugih na društvenim mrežama, objektivno pogledajte i svoje – vrlo vjerojatno izgledaju jednako idilično. Ipak, tamo dijelimo one najljepše trenutke, to ne znači da mi i svi drugi nemamo i one nesavršene koje ne dijelimo.
   2. Fokusirajte se na proces, a ne na rezultate. Kao što je rečeno, put do uspjeha nije pravocrtna linija. Svakodnevno nailazimo na brojne prepreke. Važno je da ih prihvatimo i učimo iz njih. Samo tako ćemo napredovati i smanjiti osjećaj preplavljenosti.
   3. Budite blagi prema sebi. Razmislite kako biste pričali s bliskom osobom nakon neke pogreške ili nesavršenog dana koji je imala. Rekli biste nešto poput ma to je samo jedan dan, odmori sad, a sutra će biti lakše ili pak ma to je samo prezentacija, naučit ćeš nešto i drugi put će biti bolje. Pokušajte ovakav način razmišljanja njegovati i kod sebe samih.

Jedan od najpoznatijih fizičara svih vremena, Stephen Hawking, rekao je: “Jedno od osnovnih pravila svemira je da ništa nije savršeno. Savršenstvo jednostavno ne postoji. Bez nesavršenosti ne biste postojali ni vi ni ja”. Pokušajmo svi uzeti u obzir ovo gledanje na savršenstvo, imati realistična očekivanja i smanjiti usporedbe s drugima. Težnja prema savršenstvu je uistinu Sizifov posao – uzaludna i besmislena. Budite blagi prema sebi bilo da se radi o putu do željenoga cilja ili običnom danu u kojem niste uspjeli izgledati savršeno ili napraviti savršen ručak nakon posla.

Autori:

Ana Čerenšek, prof. psih.

Igor Čerenšek, mag. psych.

Počelo je, prva pjesma M. Carey odsvirala je na radiju. Iako su blagdani tek pred nama, poznajemo puno ljudi koji su već okitili svoja božićna drvca. “Zbog djece”, kažu, ali pretpostavljamo da i sami uživaju u toplom treperenju božićnih lampica.

Nema ništa loše u blagdanima, kao što nema ni ništa dobro. Hoće li nam ti dani u godini donijeti blagostanje ili stres, ovisi skoro u potpunosti o nama samima.

Znanost kaže da je naša percepcija onoga što nam se događa ključna za to kako doživljavamo situaciju i svoj život. Primjerice, osoba koja dobije otkaz na poslu može reći kako je to sjajna prilika za potražiti novi, dok će netko drugi reći da mu se gora stvar u životu nije dogodila ni mogla dogoditi. Tako nam i u blagdansko vrijeme neke situacije kao i obiteljska okupljanja mogu stvarati stres, a mogu nam biti i vrijeme mira, sreće i druženja. Ukoliko Vam je blagdansko vrijeme do sada predstavljalo problem te na obiteljska okupljanja ne možete ni pomisliti, moguće je da patite od takozvanog holiday bluesa.

Uzroci blagdanskog sjetnog raspoloženja mogu biti sljedeći:

• financijski izdaci: potrošnja za vrijeme blagdana često premašuje mogućnosti i stvara dugove;
• umor: blagdani su krajem godine kada već svi čeznemo za odmorom;
• nerealna očekivanja: za vrijeme blagdana očekujemo od sebe da moramo biti veseli, nasmijani i sretni, baš kao i svi ostali ljudi u reklamama. Ponekad to jednostavno nije tako, a mi si ne dozvolimo uvažiti svoje prave osjećaje, što ih dodatno može pogoršati;
• očekivanja od drugih: kao što i samo nekad previše očekujemo od samih sebe, može se dogoditi da to radimo i drugima;
• nemogućnost provođenja blagdana s obitelji: brojni ljudi odvojeni su od svojih obitelji, što može biti izvor velikoga stresa i tuge.

Iako je odvojenost od obitelji potencijalni izvor stresa, za neke ljude je zajedništvo i vrijeme s obitelji još veći izvor stresa. Što nam je onda činiti? Blagdani će doći svakako, a dobro je da na njih budemo i spremni kako bi nam obiteljska okupljanja i proslave bili izvor sreće i zadovoljstva, a ne samo još jedna stvar koju moramo “odraditi”. Jer ako na Badnju večer dođete u blues raspoloženju, moguće da ćete lošu situaciju još više pogoršati.

Kako obiteljska okupljanja za blagdane ne samo preživjeti, nego biti dio okupljanja sa smiješkom na licu?

Postavite realna očekivanja:

Razumijevanje da ne postoji savršena obitelj ili savršeno okupljanje ključno je za smanjenje stresa. Postavite realna očekivanja i ne očekujte da će sve ići glatko. Svaka obitelj ima svoju dinamiku, a blagdani su prilika za prihvaćanje različitosti. Pokušajte s interesom ulaziti u razgovore i smanjiti predrasude prema onim članovima obitelji za koje znate da su vam svojevrsni okidač za loše raspoloženje.

Komunikacija je ključ:

Jeste li znali da je glavna komunikacijska vještina slušanje? Pokušajte više slušati druge, posebno ako Vam govore što bi htjeli raditi u vrijeme obiteljskih okupljanja i kako provesti vrijeme zajedno. Možda otkrijete neke nove zajedničke interese i ovi blagdani budu izvor pravog zadovoljstva.

Planirajte odmor za sebe:

Ako osjetite da Vam je potrebna pauza od obiteljskih aktivnosti, planirajte vrijeme za sebe. To može biti šetnja, čitanje knjige ili jednostavno opuštanje uz omiljeni film. Dajte si vremena za odmak i odmor. Kad smo odmorni, bolji smo za sebe ali i strpljiviji za druge.

Budite strpljivi:

Strpljenje je ključno u situacijama gdje se okuplja više ljudi. Ako primijetite da netko drugi gubi strpljenje, pokušajte smireno reagirati i ne dopustite da sitnice prerastu u ozbiljnije nesuglasice.

Izbjegavajte osjetljive teme:

Svaka obitelj ima teme u kojima se rasplamsava žustra rasprava. Možda je to ona teta koja nije bila pozvana ili neka dnevno-politička tema – uopće nije važno. Ako primijetite da razgovor ide u neželjenom smjeru, suzdržite se od daljnje rasprave ili preusmjerite razgovor na neutralniju temu.

Aktivnosti za opuštanje:

Organizirajte aktivnosti koje potiču pozitivnu atmosferu. Igranje društvenih igara, zajedničko pripremanje hrane ili gledanje omiljenih blagdanskih filmova mogu stvoriti ugodne trenutke koji će nadvladati potencijalne nesuglasice. Igranje zajedničkih igara svakako će blagdane učiniti zabavnijima.

Napišite obiteljsku povelju:

Umjesto da vodite neke rasprave ili da jednostavno čekate da vrijeme druženja prođe, pokušajte sljedeće: napišite “obiteljsku povelju” u kojoj ćete si zadati neki zajednički cilj koji trebate ostvariti do sljedećih blagdana. Osim cilja, rasporedite zadatke među članovima obitelji, ali si odredite i nagradu koju ćete osvojiti kad stignete do cilja. Ova aktivnost može biti zabavna, ali će prvenstveno poslužiti tome da se podsjetite na obiteljsko zajedništvo.

Slijedeći navedene savjete, možete stvoriti mirno i sretno obiteljsko okruženje i okupljanje koje će ostati u lijepom sjećanju, a usput ćete imati najbolje blagdane ikad.

Autori:

Ana Čerenšek, prof. psih.

Igor Čerenšek, mag. psych.

Promjena je teška i onda kad je planirana, ali prihvaćanje i ljubav prema sebi još su zahtjevniji. Kroz odrastanje smo navikli biti kritični prema sebi, često se uspoređujući s drugima i potpuno nesvjesni vlastitih vrijednosti. Roditelji, učitelji i prijatelji su nas iz najboljih namjera kritizirali, upozoravali i usmjeravali kroz odrastanje, a mi smo ih manje ili više slušali i trudili se biti bolja verzija sebe. Nastojali smo se ukalupiti u postavljeni kalup i očekivanja društva. I kasnije smo puno puta čuli da trebamo raditi na sebi i ulagati u sebe naglašavajući svoje vrline i smanjujući svoje mane.

Ipak, koliko god promjena nekad bila pozitivna i poželjna još je poželjnije osvijestiti vlastite vrijednosti, svoje posebnosti i različitosti kao potencijalne vrline od kojih su neke vrijedne isticanja, a ne samo kao nedostatke koje treba “pokrpati”.

Kako zavoljeti sebe? Evo nekoliko prijedloga:

1. Ne uspoređujte se s drugima i ne brinite previše o tuđem mišljenju – svatko ima svoje osobitosti, svatko je različit na mnogo načina. Naše su razlike naše posebnosti i često predstavljaju potencijal koji manje ili više koristimo. Uspoređivanje s drugima može narušiti naše samopouzdanje, jer ako nismo kao drugi onda je moguće da manje vrijedimo. Također, svatko ima svoje mišljenje i svoj stav o nečemu ili nekome. To ne znači da je tuđe točno ili dobro ili uopće vrijedno razmatranja. Postoje Vama važni ljudi čije Vam je mišljenje relevantno, a brinuti o mišljenjima svih ostalih nema smisla jer tolike prohtjeve ionako ne možete ispuniti.
2. Prihvatite strahove i vjerujte sebi – strah nam nekad govori što trebamo izbjeći, a nekad nam je samo znak upozorenja i signalizira nam potrebu za boljom pripremom prije ulaska u nepoznato. Važno je da procijenite o kojoj se vrsti straha radi i na što Vas on potiče. Ako se radi o Vama, onda prvo slušajte sebe a tek onda druge, prvo vjerujte sebi a tek onda drugima. Ionako drugi imaju najbolje rješenje za sebe a Vi za sebe. Ulaganje u vjeru u sebe treba biti konstantno i onda kad je to teško, a s vremenom će i odluke koje donosite biti lakše za donijeti jer će Vaša vjera i Vaše samopouzdanje, rasti!
3. Stavite sebe na prvo mjesto i budite blagi prema sebi. Ako ste jako usmjereni na druge i njihove potrebe, to je sasvim u redu. Međutim, ako doista želite biti “tu” za druge, trebate prvo biti “tu” za sebe. Ako niste u stanju sebi pomoći i pokloniti si malo blagosti, prije ili kasnije će Vam ponestati energije i blagosti za druge. Zadovoljavanje potreba drugih može Vas ostaviti frustriranim, nezadovoljenim i umornim dugoročno, dok će Vas blagost prema sebi nagraditi energijom koju ćete onda moći “preliti” i na druge.

4. Oprostite si i prakticirajte zahvalnost – nismo svi ponosni na događaje koji su iza nas, nije sve za dijeljenje, ali često te iste događaje i misli “nosimo” sa sobom gdje god se nalazili, neovisno o tome koliko je vremena proteklo. Naša je preporuka da vježbate opraštanje sebi kao što bi i Vi oprostili nekom drugom. Nošenje “torbe briga i srama” nema nikakvog smisla. Ili ste nešto naučili i pokajali se za greške ili nećete to ni učiniti. Kako god, promišljanje o tome nema smisla i blokira nas u iskazivanju ljubavi i blagosti prema sebi, a neki će se ljudi godinama kažnjavati za propuste iz svoje prošlosti. Osim opraštanja prakticirajte zahvalnost za to kakvi ste danas, što imate i tko ste postali, bez obzira na brojne prepreke, izazove i probleme u prošlosti. Uvijek je bolja opcija zahvalnost za to što imate, umjesto nezadovoljstva zbog onoga što Vam nedostaje.
5. Postavite granice – granice nas spajaju i razdvajaju. Bez čvrstih granica između nas i ljudi u našoj okolini teško ćemo voljeti sebe, jer nećemo znati gdje mi počinjemo i gdje završavamo. Granice su važne jer definiraju odnos, bliskost, učestalost i vrstu kontakta. Isto tako one nas čuvaju od drugih ljudi, njihovih misli, stavova i osjećaja s kojima se možemo povezati, ali nije nužno da ih proživljavamo kao da su dio nas samih. Najintimniji odnosi i dalje traže kvalitetne granice unutar kojih se razvija i pokazuje naša posebnost, naša autentičnost.
6. Prepoznajte svoje snage i prakticirajte svoj pozitivni unutrašnji govor – zanimljivo je da ljudi često lakše imenuju svoje mane nego svoje vrline. Naša je preporuka da učinite upravo suprotno, ostavite mane sa strane, a imenujte svoje vrline, snage, sposobnosti i vještine. Svatko posjeduje neku sposobnost koja je vrijedna a možda i vrijedna dijeljenja. Iskorištavanje naših potencijala nas vodi prema napretku, a osvještavanje nam pomaže da se lakše zavolimo. Ako znate što imate i koja je Vaša vrijednost, preostaje Vam samo podsjećati se na to i pružati si podršku, bodrenje, baš kao što bi to radili za nekoga drugoga.
7. Razvijajte zdrave navike – jedan od najljepših načina kako možemo voljeti sebe je investiranje vremena i truda u zdrave navike poput vježbi disanja, meditacije, tjelesne aktivnosti i prehrane. Provjerite radite li to dovoljno često i kako si možete pružiti još više pažnje i ljubavi. Za kraj, nije zabranjeno i povremeno se nagraditi nečime što nije na popisu zdravih navika, dok god je to povremeno i dok god si svjesno ugađamo, jer i mi bez obzira ne sve moguće prostore za napredak nekad zaslužujemo dozu čistog gušta i uživanja!

Autori:

Ana Čerenšek, prof. psih.

Igor Čerenšek, mag. psych.

Iako većina odnosa koje smo stvorili i oblikovali s drugima kroz život završava prekidom prije ili kasnije, iako dio brakova završava rastavom, iako je sve to “normalno”, ipak ne možemo reći da je imalo lako. Prekid duge veze mnogi proživljavaju vrlo teško i donekle slično gubitku voljene osobe. Zašto je to tako? Mnogi od nas imaju osjećaj da gube dosadašnji način života, gube snove, nadanja i planove koje su imali za budućnost i ne mogu se lako riješiti sjećanja na prošlost. U takvim prekidima mnogi osjećaju mentalnu i tjelesnu obamrlost, bez želje za bilo kakvom akcijom, smanjenu koncentraciju i probleme sa spavanjem i prehranom, kao i emocionalne uspone i padove. Moguće je da prolazite i kroz faze poricanja, bijesa, cjenkanja i depresije prije konačnog prihvaćanja. Za razliku od gubitka voljene osobe, velika je vjerojatnost da ćete kroz te faze prolaziti na sebi svojstven način, možda se i vraćajući na pojedinu fazu nekoliko puta. I dalje je sve to normalno. Ali što poduzeti, kako si pomoći?

10 savjeta za uspješnije suočavanje s prekidom:

1. Daj si vremena – neka istraživanja pokazuju da se većina ljudi počinje osjećati bolje oko tri mjeseca nakon prekida. Međutim, to nije pravilo koje vrijedi za sve. Nekima treba puno duže, ovisno o kvaliteti i trajanju veze. Stoga je preporuka ne požurivati se i prihvatiti da je određeno vrijeme potrebno da bi naše “rane” imale priliku zarasti.

2. Ne izbjegavaj emocije i traži podršku – zakopavanje emocija ili izbjegavanje razgovora o njima nije dobra ideja baš nikad, a posebno ne u ovakvim životnim trenucima. Razgovor s bliskim ljudima i dijeljenje vlastitih osjećaja za većinu ima terapijski učinak. Na taj način imamo priliku biti shvaćeni, zaštićeni od strane drugih, a imamo i priliku sami sebe čuti i s vremenom ostaviti sjećanja i osjećaje tamo gdje im je mjesto.

3. Ukloni podsjetnike i napravi planove za budućnost – dok god smo okruženi stalnim podsjetnicima na prošlu vezu, teško nam je napraviti korak naprijed. Takvi nas podsjetnici (slike, pisma, odjeća i slično) stalno “vraćaju” u dane kad smo bili u odnosu, a nerijetko je naša tendencija romantizirati te dane. Naša je preporuka ukloniti što više takvih podsjetnika i početi razmišljati i zapisivati svoje planove za budućnost.

4. Napravi nešto novo – ne odmah nakon prvih dana i tjedana. Ali, kad smo dovoljno dobro, preporuka je da si damo priliku za nova iskustva i stvaranje novih sjećanja. Stara sjećanja polako blijede, ali stvaranje novih ubrzava proces zacjeljenja. Nova iskustva mogu biti isprobavanje novog hobija, učenje jezika ili volontiranje. S druge strane, to može biti i putovanje ili posjet restoranu u kojem nikad nismo bili.

5. Osnaži trenutna prijateljstva – ulaganje u ono što imamo ima puno više smisla od razmišljanja o nečem što smo izgubili. Stoga učvršćivanje postojećeg kruga prijatelja treba biti korak koji će prethoditi stvaranju novih prijateljstava. Na taj način osnažujemo osjećaje privrženosti, prihvaćenosti, ljubavi, sigurnosti i mira. Naravno, kad se osjećamo dovoljno dobro, možemo krenuti i u istraživanje novih odnosa kako bismo napravili i taj zadnji korak.

6. Vođenje dnevnika – nekima dijeljenje emocija s drugima nije posve jednostavno ni ugodno kao ni dijeljenje svojih misli. Za sve koji tako razmišljaju ostaje opcija suočavanja putem pisanja dnevnika i pisama. Dnevnik nije nešto što morate raditi svaki dan, ali može se dogoditi da ga koristite i više puta dnevno. U dnevnik zapisujete svoje osjećaje i misli koje postaju stvarne riječi na papiru pa ih možete i drugačije pogledati. Često putem dnevnika ljudi nađu rješenja za svoje probleme jer je proces promišljanja ipak usmjereniji i sporiji. Neki pak biraju pisanje pisma bivšem partneru / partnerici ili prijatelju pa tako imaju priliku reći sve što žele i osjećaju bez da ih itko prekida i ometa. Ipak, takva se pisma ne šalju, već nam više koriste kao terapijsko sredstvo u procesu prekida.

7. Razmisli o tome što si dobio ili dobila – naravno da će nam s gubitkom odnosa prvo na pameti biti sve stvari koje gubimo. Međutim, analiza potencijalne dobiti može puno pomoći. Neki otkriju da su dobili vrijeme, neki mir bez svađa, neki slobodu izbora, a neki priliku za otkrivanjem sebe jer su bili “izgubljeni” u prethodnoj vezi.

8. Ulaganje u mentalno i tjelesno zdravlje – tjelesna aktivnost, prehrana, disanje i meditacija kao i šetnje prirodom, pomažu nam u izgradnji naše otpornosti na stres, a ovakvi životni događaji i procesi jako su stresni za mnoge. Ukoliko imate vremena, snage i volje, neka ulaganje u zdravlje bude Vaš prioritet jer će Vam pomoći u kvalitetnijem promišljanju i emocionalnom suočavanju s prekidom.

Iako je ovdje puno savjeta i svi su oni korisni, ne trebate ih pratiti baš sve ako prolazite kroz ovaj proces, nego odaberite samo one koji Vam doista odgovaraju. Budite dosljedni i strpljivi jer nove prilike, iskustva i lijepa sjećanja tek dolaze.

Autori:

Ana Čerenšek, prof. psih.

Igor Čerenšek, mag. psych.

Neki događaji mogu jako negativno utjecati na naše stanje uključujući naše misli, osjećaje, ponašanja i tijelo. Svatko tko se našao ili se nalazi u takvim situacijama, prepoznat će o kojim se velikim životnim događajima za nju ili njega radi. Međutim, svaki životni događaj u sebi nosi i potencijal za osobni rast i izgradnju još kvalitetnijeg života. Naravno, teško se toga prisjetiti, ali zato Vam danas nudimo neke smjernice koje možete iskoristiti i tako pretvoriti minus prošlosti u veliki plus budućnosti.

1. Prisjetite se da nitko nema kontrolu nad Vama i Vašim krugom kontrole. Vaše su već spomenute misli, osjećaji, ponašanja i tijelo samo Vaši pa iako su ponekad pod utjecajem okolnosti, to ne znači da Vas kontroliraju. Prisjetite se toga da je najveća ljudska sloboda i pravo upravo mogućnost odabira vlastitog stava u bilo kojem spletu okolnosti. Ali kako?

2. Osvijestite svoje misli i osjećaje tako da uvedete mindfulness meditaciju u svakodnevnu praksu ili pak zapisujte svoje misli i emocije u dnevnik. Na taj način se ne pokušavate riješiti misli i emocija koje Vam ne odgovaraju, već ih sagledavate iz druge perspektive i dajete si mogućnost preoblikovanja. Primjerice, umjesto misli “ovo je užasno” možda možete odabrati drugačiju misao poput “ovo je jako teško za nošenje”. Užas i katastrofa teško su popravljivi, ali s teškim ste se susretali i ranije i sigurno poznajete opciju da način možda i postoji.

3. Napustite potrebu da stalno kontrolirate situaciju, jer to možda doista nije moguće, ali je vrlo vjerojatno da možete donekle kontrolirati sebe. Međutim, dok god se trudite kontrolirati nešto što je van kontrole, gubite kontrolu nad stvarima koje možete kontrolirati. Pokušajte analizirati što je još unutar Vašeg utjecaja i ako išta takvo uistinu i postoji, usmjerite se na to. Na kraju dana možda ćete se osjećati snažno i ponosno na samog ili samu sebe, bez obzira na teške okolnosti u kojima se nalazite.

4. Pronađite smisao. Naravno nije to uvijek lako ali moguće je pronaći smisao i u lošim događajima i patnji koja prestaje biti samo patnja onda kad formiramo jasnu sliku i odgovor na pitanje zašto to tako treba biti. Na primjer, ako nas je netko prevario i iznevjerio, a mi smo povrijeđeni, nije lako podsjetiti se da je bolje da nemamo odnos s takvom osobom dalje nego da živimo u laži. Ili će nas neka druga životna situacija podsjetiti na važnost ulaganja u odnos sa sobom ili s nekim drugim. Bez smisla i bez malo drugačije perspektive teško ćemo se odvojiti od takvih događaja koji će na nas utjecati duže nego što je potrebno.

5. Događaji nas podsjećaju na dobro i loše. Očekivano je da dobro nećemo vidjeti u neugodnim iskustvima, ali moguće je da nas takav događaj podsjeti na stvari koje smo možda zaboravili ili zapostavili. Često u takvim situacijama zaboravimo na sebe, a proces iscjeljenja kreće upravo od nas. Moguće je da nam je takav događaj podsjetnik na ono što nam je važno. Odnos sa sobom ili pak odnos s drugim ljudima koje samo malo zapostavili. Prisjetite se da se situacija ne događa Vama, nego se situacija jednostavno događa, a na nama je da utječemo na posljedicu situacije.

6. Sagledajte širu sliku. Nekad nas teški događaji toliko snažno usmjere da sve što vidimo predstavlja samo problem. Šira slika konteksta događaja i našeg života daje nam priliku da događaj ne gledamo u izolaciji od života nego kao dio života, a onda možda pronađemo i bolji način za suočavanjem s tim događajem. Moguće je da se s problemom možemo nositi ako se podsjetimo da je on dio života a ne sve što trenutno postoji.

7. Teški događaji mogu za nas biti prilika za otkrivanje vlastitih snaga i resursa kao i nekih grešaka u promišljanju. Otkrijte koje su to greške u promišljanju, radi li se o katastrofiziranju ili možda o negativnom obeshrabrujućem unutarnjem dijalogu Vas samih sa sobom. Zapitajte se kako to možete promijeniti i koje su to Vaše snage i resursi kojima trenutno raspolažete. Resursi mogu biti unutrašnji kao naša prethodna slična teška iskustva iz kojih smo se “izvukli”, znanja, alati, pozitivan samogovor, a mogu biti i vanjski poput podrške drugih. Dakle, teški trenuci mogu nas usmjeriti i na naše snage s kojima ćemo graditi bolju budućnost za sebe.

8. Otkrijte novu verziju sebe. Ako odlučimo vjerovati da nam i teški događaji daju priliku za rast, onda ćemo u takvim situacijama otkriti vlastite vrijednosti i uvjerenja, naše stavove i naše interese. Zapisivanje svega toga može nam pomoći da budućnost kreiramo malo “pametnije”, a i da se sa situacijom u kojoj se nalazimo suočavamo malo samopouzdanije.

9. Vjeruj u sebe a ne u snagu situacije. Događaji u našem životu ne čine naš život dobrim ili lošim. Kad bi to tako bilo, onda bi život periodično i naizmjence bio predivan i grozan. Međutim, podsjetite se da je život svakodnevno prepun raznolikih događaja, a mi odlučujemo kako ćemo doživljavati život i sebe. Vjera je stvar vlastitog izbora i bez obzira na to što odaberemo, mi ćemo imati tendenciju živjeti u skladu s njom. Ako je to tako, onda moramo biti oprezni u što vjerujemo. Je li život za Vas onda dobar ili loš, zanimljiv ili dosadan, naporan ili uzbudljiv? A kakvi ste Vi? Sposobni, čvrsti, otporni, borbeni, jaki ili slabi. Budući da ne postoji univerzalna istina, odaberite smjer koji za Vas ima najviše smisla dugoročno. Nakon toga slijedi, naravno, teži dio, a to je život u skladu s vjerom. Ipak, najteže je bez nje.

10. Prakticirajte zahvalnost. Lako je biti zahvalan za sve lijepo i dobro što nam se događa, ali je jako teško biti zahvalan za ono loše. Moguće je da nam je nekad preteško biti zahvalan za ono teško, ali i dalje možemo biti zahvalni za sve dobro što je prošlo i sve ono što tek dolazi. Možemo biti zahvalni i za sve teške trenutke u prošlosti koje smo uspješno preživjeli i za sve koje ćemo još uspješno preživjeti. Takav oblik suočavanja nije klasično uljepšavanje priče već realnije sagledavanje vlastitog životnog putovanja, koje nije isključivo dobro ni loše, ugodno ili neugodno, već je na kraju točno onakvo kakvo je trebalo biti.

Autori:

Ana Čerenšek, prof. psih.

Igor Čerenšek, mag. psych.

Rutine su dio obiteljskog života i svaka obitelj koristi ih za lakšu organizaciju života. Rutina se može definirati kao vještina obavljanja neke aktivnosti s lakoćom, stečenim iskustvom, na predvidljiv način.

Djeca vole predvidljivost, a stabilan raspored uz dobro poznatu rutinu daju djetetu osjećaj sigurnosti i smirenosti. Nove i nepoznate stvari ponekad mogu u djetetu stvoriti veliku nesigurnost ili strah i dijete se ne osjeća ugodno u situaciji u kojoj ne zna što može očekivati.

Prema austrijskom psihijatru Rudolfu Dreikursu: “Rutine su za djecu ono što su zidovi za kuću, daju im granice i dimenziju životu. Uspostavljena rutina daje osjećaj reda iz kojeg se rađa sloboda.”

Dobre rutine značajno pridonose stvaranju ugodne atmosfere u domu, a u pomno strukturiranoj okolini i sigurnom okruženju dijete osjeća ugodu i radost.

Mlađa djeca vole dosljednost u provođenju rutina. Sjećam se dana kad su moja djeca bila malena i, iako nisu znala gledati na sat, znali su kada je vrijeme za igranje, vrijeme za jelo, vrijeme za šetnju, čitanje priča i spavanje. Uz pomoć zdravih motivirajućih rutina dijete stječe dobre navike, uči se odgovornosti i disciplini.

Obavljanje istog zadatka u isto vrijeme na istome mjestu ponekad može biti monotono za roditelje, ali djeca u tome uživaju. Važno je podsjećati se koju korist rutine donose za fizičko, mentalno i emotivno zdravlje djeteta, a uz malo kreativnosti i fleksibilnosti to vrijeme može biti ugodno i zabavno kako za dijete tako i za roditelja.

Rutina bez dosljednosti nije učinkovita, a narušavanje rutine u obitelji dovodi do zbrke i kaosa.

Navike i rutine pomažu da život bude uredniji, lakši i ugodniji.

Dosljedno ponavljanje svakodnevnih radnji stvara navike, a dugoročno ponavljanje navika stvara vrline, i zato su one toliko važne.

Ideja je ići malo po malo ali stalno, te prilagođavati rutine djetetovom uzrastu i potrebama.

Rutine su također dobar poticaj na suradnju u obitelji. One nam pomažu prenijeti djeci određene vrijednosti i očekivanja da se svi članovi obitelji odgovorno ponašaju.

Roditelji su uvijek prvi i najvažniji uzor djeci i mogu puno pomoći djeci pri usvajanju dobrih navika. Da bi dijete uspješno razvilo određenu naviku, potreban mu je nadzor i podrška roditelja. Dijete mora biti središte tog učenja, a roditelj je uzor.

I zato, kada poželimo da naši školarci izvršavaju svoje obaveze na vrijeme, u skladu s rasporedom i dogovorom, da više slušaju, da manje vremena provode na ekranima, sjetimo se da za promjenu njihovog ponašanja moramo krenuti od mijenjanja sebe. Ponekad je potrebno uvesti nove rutine koje će nam pomoći usvojiti neke bolje navike. Strpljenje, poštovanje, ustrajnost i povjerenje ključni su kada djecu podučavamo navikama i rutinama. Poanta je voditi i pokazati primjerom.

To su vještine koje zajedno s našom djecom možemo učiti, vježbati i neprestano poboljšavati.

Autorica:

Ana Letina

Kako prestati uspoređivati svoj život s onime što vidimo na društvenim mrežama?

Uspoređivanje s drugima neizostavan je dio naše socijalne evolucije. Davne 1954. socijalni psiholog Leon Festinger napisao je teoriju socijalne usporedbe prema kojoj mi procjenjujemo vlastite sposobnosti, stanja i stavove uspoređujući se s drugima za koje mislimo da su bolji ili lošiji od nas. U slučaju da se radi o ljudima za koje procijenimo da su bolji,  socijalna je usporedba usmjerena prema “gore”, dok je usporedba s lošijima usmjerena prema “dolje”. Obje usporedbe mogu imati pozitivne i negativne učinke na nas, ovisno o tome kako gledamo na stvari.

Primjerice, usporedba s boljima može nam donijeti motivaciju za unaprjeđenjem vlastitoga stanja. Vidimo kako je netko uspješniji pa i mi poželimo ulagati više kako bismo se približili tom modelu. No, usporedba s boljima može nam donijeti i zavist pa će se javiti ljubomora kao posljedica razmišljanja o tome kako netko drugi nešto ima, a mi to nemamo mada zaslužujemo imati.

Usporedba s “lošijima” ili ljudima kojima ide lošije nego nama, može dovesti do osjećaja zahvalnosti za ono što imamo ili smo postigli, dok ujedno može dovesti i do prijezira prema onima koji su “niže” od nas uz izjave poput “oni ionako ne zaslužuju bolje”.

Na žalost, istraživanja pokazuju da su ljudi u stvarnom okruženju skloniji negativnom pogledu u jednom i drugom smjeru, skloniji su prijeziru i ljubomori, a čini se kako društvene mreže nisu u tome puno pomogle.

Izloženost društvenim mrežama je velika. Milijarde ljudi registrirano je na neku od društvenih mreža, a prosječna osoba provede oko 2 sunčana sata dnevno pregledavajući objave drugih na nekoj od društvenih mreža gdje se usporedba s drugima, sasvim logično, ne može izbjeći. Budući da smo prirodno skloniji osuđivanju ili zavisti, izloženost savršenim i besprijekorno obrađenim prizorima tuđe svakodnevice mogu samo pogoršati cijelu stvar. Moramo napomenuti kako to ne vrijedi za sve jer postoji veliki broj ljudi koji iz usporedbe s drugima izvlače nešto pozitivno i u stvarnom svijetu i na društvenim mrežama, no ipak treba biti oprezan.

Što možemo poduzeti po tom pitanju kako bi sačuvali vlastito mentalno zdravlje i usporedbu s drugima koristili za vlastitu dobrobit?

1. Ograničite vrijeme na društvenim mrežama jer čini se da je najpogubnije za naše mentalno zdravlje skrolanje bez ikakvoga cilja. Ljudi koji su angažirani i aktivni na društvenim mrežama kroz objavljivanja i/ili komentiranja, manje su podložni negativnim utjecajima jer kroz angažman dobivaju svrhu ali i interakciju s drugim ljudima.
2. Prijavite se na društvene mreže koje nemaju filtere pa su samim time realnije u prikazivanju trenutne situacije i izgleda svega što se na njima objavljuje. Iako treba biti oprezan i po pitanju korištenja tih “nefiltriranih” mreža te si i dalje ograničiti vrijeme koje provodimo na njima.
3. Uključite kritičko promišljanje dok pregledavate “savršene” živote na društvenim mrežama. Postavite si pitanje poput: “Znam li ja uistinu kako ta osoba živi i kako se osjeća ili samo vidim uređeni segment onoga što on/ona želi?”. Mozak se može “naučiti” drugačijem razmišljanju ako mu dovoljan broj puta naložimo da drugačije vidi situaciju.
4. Izložite se stvarnim fotografijama stvarnih ljudi, pročitajte biografiju slavnih osoba kako biste doznali širu sliku. Savršenstvo ne postoji, mi se samo nekad znamo zanijeti tom iluzijom. Slavne osobe spremno dijele i svoje poraze kako bi pokazale svijetu da se do uspjeha ne dolazi preko noći.
5. Postavite dodatne standarde usporedbe, a ne samo one virtualne s društvenih mreža. Usporedite se sa stvarnim ljudima iz svoje okoline kako biste dobili realniju procjenu svog stanja (ili statusa). Uspoređivanje ne možemo izbjeći, ali ga možemo koristiti za svoju dobit i napredak.
6. Pokušajte izvući inspiraciju iz boljega, a zahvalnost iz lošijega. Pobijedite tendenciju koju kao ljudi imamo, a to je ponekad otići u “negativu” bez nekog posebnog razloga.

Znanost kaže kako nam pravu sreću donose uspjesi koje smo zaradili, a ne oni koji su nam se samo dogodili. Također, prava sreća u životu dolazi iz smisla, a smisao iz unutarnjih vrijednosti. Iako je “trava zelenija u tuđem dvorištu”, ulaganje u vlastiti “travnjak” može taj dojam i preokrenuti.

Današnje užurbano vrijeme može biti izvor velikoga stresa, no čini se kako postoje ljudi koji se dobro s tim nose i oni kojima već svaka kap prelijeva čašu. Kako to da se neki bolje nose sa stresom od drugih, pročitajte u našem novom članku.

Glavno uvjerenje koje ima većina ljudi je da je stres neki događaj ili da dolazi od postupaka drugih ljudi. To možemo zaključiti po rečenicama koje zvuče kao: “On me naživcirao” ili “Tramvaj je stresno mjesto”.

No, stres nije neki izolirani događaj, nego dolazi od našeg uvjerenja o tome je li taj događaj nešto što je previše za nas ili čak opasno.

Stres je, dakle, osobna stvar. Ne vide svi ljudi iste stvari kao potencijalne stresore u svojoj okolini.

Istraživanja Američke psihološke asocijacije navode da su najčešći izvori stresa prihodi, posao, ekonomski uvjeti u kojima živimo, obiteljske obveze, međusobne veze i zdravlje. Nedavna istraživanja u svijetu, ali i lokalno, dokazuju da na ove regularne stresore treba dodati utjecaj koji ostavlja pandemija, izolacija, gubitak posla ili neizvjesnost, što ukazuje na još veću potrebu za izgradnjom otpornosti na stres.

Na naše nošenje sa stresom i promjenama u životu utječe 3 C:

Commitment (naša posvećenost promjeni ili nošenju sa stresom)

Control (naš dojam kontrole u stresnoj situaciji)

Change (naša otvorenost za promjenu)

Dakle, ako nam je u život “sletio” stresan događaj, a mi smo odlučili nositi se s njim bez obzira što to podrazumijeva neka odricanja i dugotrajnu borbu, povećavamo vjerojatnost uspjeha. Ako imamo dojam da možemo kontrolirati situaciju ili barem vjerujemo da možemo kontrolirati sebe u situaciji i znamo načine kako to postići, vjerojatnost našeg uspjeha još je veća. A ako smo i otvoreni za promjene i spremni mijenjati naša ponašanja, ali i načine razmišljanja, vjerojatnost našeg uspjeha time postaje vrlo velika.

Na stresore reagiramo uobičajenim stresnim reakcijama koje se manifestiraju u tri područja:

• psihološke reakcije: emotivne, kognitivne (razmišljanje) ili motivacijske
• ponašajne reakcije: agresivnost ili razdražljivost prema bližnjima, prekomjerno uživanje u alkoholu i cigaretama, izbjegavanje i sl.
• fiziološke reakcije: ubrzano disanje, grčevi u želucu, znojenje dlanova, glavobolja, mučnine, poremećaj spavanja, problemi s tlakom, itd.

Sve su ovo normalne i uobičajene reakcije, ali nisu uvijek nužne. Njihovo trajanje i intenzitet podložni su promjenama samo ako znate kako ih možete mijenjati.

Kako onda graditi otpornost na stres? Postoje tri smjera djelovanja: psihološki, tjelesni i prehrana, a svaki će imati povoljan utjecaj na vaše suočavanje sa stresom. Ovo su neki od načina:

• osvještavanje vlastitih uvjerenja i stavova o određenom događaju,
• ojačavanje odnosa koje imamo u svojoj okolini,
• jasnije postavljanje ciljeva u životu (posebno karijernih),
• proaktivnost,
• povećanje tjelesne aktivnosti i boravka u prirodi (green activation),
• unaprjeđenje prehrane,
• kvalitetniji san i oporavak.

O svakom od navedenih smjerova unaprjeđenja vlastitoga zdravlja ali i otpornosti na stres, možete više informacija pronaći u nekima od naših prošlih blogova.

U ovom članku pokušat ćemo Vam objasniti razliku između postporođajne depresije i postporođajnog stanja zvanog “baby blues”, kako biste mogli pravovremeno potražiti pomoć na adekvatan način, ukoliko se prepoznate u većini simptoma.

Ako Vas preplave loši osjećaji nakon što postanete majke, to nije ništa neobično. Porod je stresan događaj, bez obzira na to što se u velikom broju radi o nečemu očekivanome i željenome. Rođenje djeteta izaziva pojavu vrlo intenzivnih osjećaja sreće ali i straha pa i vrlo jake nervoze. Istina je da veliki broj mladih majki osjeća ove emocije nakon poroda, ali rijetko o njima pričaju.

Uobičajeno je da 2 do 3 dana nakon poroda mlade majke osjete neki vid promjene u vlastitom raspoloženju i stanju, što može potrajati jedan do dva tjedna. U tom slučaju radi se o “baby bluesu”, privremenoj promjeni raspoloženja koju vežemo za sam porod.

Simptomi postporođajnog bluesa mogu biti sljedeći:

• blage promjene u raspoloženju,
• anksioznost,
• tuga,
• razdražljivost,
• osjećaj preplavljenosti,
• plakanje,
• smanjena sposobnost koncentracije,
• poteškoće s apetitom,
• poteškoće sa spavanjem.

Ukoliko ste prepoznali ove simptome, a radi se o razdoblju neposredno nakon poroda, svakako pričajte o tome, potražite podršku obitelji, pričajte s liječnikom, patronažnom sestrom ili nekim drugim osobama od povjerenja. Očekivano je da će kroz tjedan, najduže dva, ovi simptomi nestati, a Vi ćete se osjećati bolje. Podršku uvijek možemo tražiti te ovi osjećaji nisu odraz vaše slabosti, nego su potpuno očekivani i uobičajeni.

Simptomi postporođajne depresije mogu biti sljedeći:

• depresivno stanje i jake promjene raspoloženja,
• često plakanje,
• teškoće u povezivanju s vlastitim djetetom,
• povlačenje od kontakta s prijateljima i obitelji,
• gubitak ili znatno povećanje apetita,
• nesanica ili spavanje duže od uobičajenoga,
• pretjeran umor ili osjećaj gubitka energije,
• smanjen interes i užitak u aktivnostima koje nas inače vesele,
• intenzivna razdražljivost i osjećaj bijesa,
• strah od toga da nismo dobre majke,
• beznađe,
• osjećaji bezvrijednosti, srama, krivnje i/ili nekompetentnosti,
• smanjena mogućnost razboritog razmišljanja, koncentracije i donošenja odluka,
• nemir,
• povećana anksioznost i panični napadaji,
• misli o tome kako ćemo nauditi sebi ili djetetu,
• ponavljajuće misli o smrti i samoubojstvu.

Ukoliko se ne liječi, postporođajna depresija može trajati i nekoliko mjeseci. Uistinu je važno potražiti pomoć liječnika i/ili psihoterapeuta kako biste uspješno prebrodili ovo vrlo izazovno stanje. Dobro je osvijestiti da i mladi očevi također mogu patiti od postporođajne depresije, ali i da navedeno stanje može početi i za vrijeme trajanja trudnoće (perinatalna depresija). Kako bilo, ovo stanje teže prolazi samo od sebe, a rad sa stručnjakom može brže dovesti do olakšanja i poboljšanja. Naša je preporuka svakako potražiti licenciranog stručnjaka u području kognitivno-bihevioralne terapije jer se ispostavlja da je taj vid terapije učinkovit kod ovakvog poremećaja.

Autor: Klinika Mayo

Što je za vas zdrav doručak? Netko će reći da ujutro moramo popiti čašu vode na tašte, a nakon toga pojesti zobene pahuljice. Drugi će reći kako je važno pojesti konkretan doručak u kojem obavezno moraju biti slanina i jaja. Netko će reći da je najbolje postiti ujutro, eventualno popiti zeleni čaj bez šećera. Savjeta i mišljenja je napretek oko nas, a samo vi znate što vam ujutro najviše odgovara pa prema tome i odaberite svoje savršene namirnice za zdravi doručak. Ono što je važno za znati je da, prije samog doručka, postoji još jedan obrok koji često zanemarimo.

U danu je potrebno često jesti u manjim količinama pa je zajutrak obrok s kojim zapravo počinjemo dan. Nakon zajutarka sijedi doručak pa ručak, užina i na kraju večera. Između možemo pojesti koji zalogaj i paziti na količinu unesene vode da je bude dovoljno.

Pripremiti minimalno pet obroka dnevno nije mala stvar. Ovakav pristup hranjenju, posebno ukoliko ih sami pripremate, zahtijeva određenu dozu discipline, dosljednosti i planiranja bez kojih nećemo u tome uspjeti. Uvijek možete unajmiti privatnog šefa kuhinje, no dok se na to ne odučite, pogledajmo kako biti uspješniji u tom procesu zdravog hranjenja!

Doručak je najizazovniji obrok za uvođenje promjena jer se jedan pravi scenarij odvija ujutro netom nakon buđenja, kada smo emotivno i psihološki “najtanji”. Naime, po buđenju, naša je razina kortizola povišena (vrijedi za 77 % zdrave odrasle populacije), a kontrola impulsa nešto niža. Izazovno je skupiti snagu i biti dosljedan novim navikama, ukoliko ih mijenjate. Upravo je zato važno odrediti konkretne korake u jutarnjoj rutini, koji će osim doručka uključivati i neke druge stvari važne za vaše zdravlje – za tijelo i za duh.

Primjerice, ukoliko vam je važno krenuti mirno u dan, vaš će doručak i izbor hrane biti usklađeni s tim. Također, jutarnje će rutine uključivati vježbu opuštanja ili mindfulnessa, podsjećanje na obaveze koje vas čekaju u danu (vizualizacija dana) ili kratko vježbanje. Svakako je dobro u jutarnje rutine uključiti izlaganje suncu čak i za vrijeme tmurnih dana.

Dakle, zdravo jesti ujutro nije samo stvar vašeg znanja ili iskustva u nutricionizmu, nego je i stvar vaše discipline, planiranja i dosljednosti. To je stvar pobjede nad jutarnjim stanjem kad nam je najteže mijenjati se. Ukoliko krenemo malim koracima unaprjeđivati našu jutarnju rutinu i ako u tome uspijemo, vjerujemo da će i ostale promjene naći put do naše svakodnevice, možda i na lakši način!

Pogledajmo za kraj koje su prednosti doručka za naše tijelo i naše zdravlje:

• doručak nadoknađuje gubitak energije u tijelu koji se događa po noći dok spavamo;
• potiče metabolizam;
• smanjuje potrebu prejedanja u kasnijim satima u danu;
• djeca koja NE jedu doručak imaju problem s fokusiranjem, nemirna su na nastavi i teže im je upamtiti gradivo; ukoliko unaprijedite svoj doručak i učinite ga redovnim, bit ćete dobar primjer svojoj djeci;
• jutarnjim rutinama gradite svoje samopouzdanje jer preuzimate kontrolu nad sobom onda kada je to najizazovnije.

Ako je nejasna povezanost između doručkovanja i zdravlja jer ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su ljudi zbog doručka zdraviji ili ljudi koji doručkuju općenito imaju zdravije životne navike, zaključak je u načelu nevažan. Važno je znati da s doručkom zaista imate šanse unaprijediti zdravlje tijela i duha.