Serijal ćemo nastaviti otkrivanjem nepoznatih stvari o vjerojatno najpoznatijoj stavci u svijetu mikrobioma – probioticima. Svi smo ih zasigurno jednom u životu uzimali – netko nam ih je dao, preporučio, prepisao. No, jeste li sigurni da ste ih uzimali pravilno i znate li čemu oni uopće služe?
Kao što smo zaključili u prethodnom članku probiotici su „živi organizmi koji, kad ih se unosi u dovoljnoj količini, imaju blagotovoran učinak na naš organizam“ (1). Probiotike možemo nabaviti u fermentiranoj hrani, kao proizvode obogaćene probioticima ili kao dodatke prehrani u obliku tableta i otopina.
No, sadrže li oni svi zaista probiotike po definiciji, odnosno hoće li djelovati probiotski na nas? Prvo moramo znati razlikovati pre- od probiotika. Podsjetimo se što smo čitali u prošlom članku. Prebiotici su isključivo biljna vlakna i šećeri a ne mikroorganizmi. Nadalje mrtvi mikroorganizmi ili proizvodi mikroorganizama također nisu probiotici. Zašto ovo naglašavamo? Što to konkretno znači za nas? Fermentirana hrana, kao što su primjerice kruh i pivo, nastaje rastom ili aktivnošću mikroba. Djelovanjem kvasca smjesa brašna i vode ili hmelja i ječma postaje finalni proizvod, što bi značilo da kruh ili pivo teoretski sadrže probiotik, kvasac. Sadrže li onda naš kruh i pivo probiotike? Nažalost, ne. Termičkom obradom, kao što je pečenje, kruh gubi žive mikrobe čime se gube potencijalni probiotici. S druge strane, kiseline koje nastaju pri zrenju piva ubijaju mikroorganizme u njima, makar neki znanstvenici navode kako piva koja su dvostruko fermentirana, kao primjerice neka belgijska, sadrže probiotike (2).
Mogli bismo pomisliti kako postoji obilje druge ukusne hrane i pića koji sadrže prave žive probiotike, kao na primjer obični jogurt. No, nažalost ni unos takvih proizvoda Vam ne garantira da ste unijeli probiotik. Kako bi pojedeni mikroorganizmi došli do debelog crijeva, otkud djeluju, moraju proći želudac i njegovu kiselinu a potom tanko crijevo koje sadrži enzime i žučne soli. Što znači da naš mikroorganizam mora biti poprilično otporan kako bi za nas bio probiotik.
Gdje onda pronaći takve žive, otporne mikroorganizme? Što se tiče hrane koja nam je široko dostupna,to bi bio primjerice sirovi kiseli kupus, kefiri te sirevi. Također siguran a potpuno prirodan izvor probiotika predstavljaju već navedeni proizvodi koji su obogaćeni probiotskim mikroorganizmima kao što su razni posebni jogurti, voćni pripravci i slični proizvodi koje ćete naći s često istaknutim imenom mikroorganizma koji im je dodan. Osim ovih prirodnih izvora probiotika, postoje i razni farmaceutski preparati kojima se možete opskrbiti u ljekarnama.
Pored kvalitete bitna je naravno i količina probiotika koja se mjeri u CFU/ml (engleski „colony forming units“), broju stanica koji se može umnažati po mililitru ili gramu. Uobičajeno se u proizvodima nalazi između bilijun i 10 bilijuna mikroba, rijetko čak i do 50 bilijuna po mililitru. Zašto toliki raspon? Nažalost, i dalje ne postoje jasne znanstveno utemeljene smjernice kako uzimati probiotike: ne znamo doze, učestalost uzimanja i potrebni vremenski raspon kako bi se postigao probiotski učinak. Znanstvenici se jedino slažu kako to uvelike ovisi o specifičnoj vrsti probiotika i kakav učinak se očekuje.
Što se tiče tih često spominjanih blagotvornih učinaka probiotika, također postoji velika rasprava. Znanstvenici se generalno slažu kako probiotici imaju blagotvoran učinak na probavni i imunosni sustav, ali za druge organski sustave i u kojoj mjeri to postižu nije jasno. Uzmimo, primjerice, možda najpoznatiji probiotik na tržištu ali i u znanstvenoj zajednici s preko 900 publikacija, Lactobacillus rhamnosus, skraćeno LGG. Kao i svi probiotici dokazano je kako je LGG koristan u liječenju proljeva, što se ne čini toliko važnim. Ali je dalje dokazano kako konzumacija LGG-a u trajanju od minimalno 4 tjedna snižava razinu kolesterola u krvi , a u kombinaciji s niskokaloričnom dijetom u trajanju od najmanje 12 tjedana, posebice kod žena, dovodi do gubitka na tjelesnoj masi. Probiotici se sad već tradicionalno koriste u ublažavanju nekih alergijskih kožnih bolesti, ali su, suprotno očekivanjima, najnovije studije pokazale kako je tu LGG nedjelotvoran.
Kako je to moguće? Razlog nesuglasica leži u tome što su se probiotici tek nedavno počeli intezivno istraživati, a situaciju dodatno otežava njihova velika raznolikost. Većina istraživanja dosad su provedena na miševima ili na specifičnim uzorcima ljudi. Fascinacija probioticima suvremenih znanstvenika posljedica je toga što su rezultati i takvih ograničenih istraživanja primjene tih tajnovitih probiotika senzacionalni. Tako je, među ostalima, otkriven i probiotik Clostridium butyricum koji uspijeva usporiti rast raka crijeva (3). No, moć probiotika ne leži samo u probavnom sustavu. Dokazano je, čak na ljudima, kako oni mogu ubrzati zarastanje koštanih prijeloma (4). A čini se kako probiotici mogu smanjiti anksioznost i strah, ali i ublažiti simptome autizma te se stoga stvorio novi pojam takozvanih psihobiotika (4).
Zaista se može reći kako su probiotici, kao i cijeli mikrobiom, novi i neistraženi svijet. Trebat će nam još puno vremena, istraživanja i iskustva kako bismo jasno mogli odgovoriti na mnoga postavljena pitanja. Uvidom u trenutno dostupnu literaturu, može se reći kako uzimanje probiotika predstavlja prirodan, ukusan i jednostavan način brige za naše zdravlje. Najbolji put k tome je svakodnevno uzimanje porcije jogurta ili drugog pripravka obogaćenog poznatim probiotikom, kao što je LGG, s koncentracijom 1 x 109 CFU/ml. Posebno treba naglasiti kako za tu dozu u literaturi nisu opisane nikakve nuspojave. Zato uzmite svoju dnevnu dozu probiotika već danas, znajući kako pravilnim unosom mnogobrojni blagotvorni učinci neće izostati!
Više o probioticima općenito (engleski)
Više o vrstama piva s probioticima
Više o probiotiku koji usporava rast raka
Autor: Andrija Karačić, dr. med.
