Rutine su dio obiteljskog života i svaka obitelj koristi ih za lakšu organizaciju života. Rutina se može definirati kao vještina obavljanja neke aktivnosti s lakoćom, stečenim iskustvom, na predvidljiv način.
Djeca vole predvidljivost, a stabilan raspored uz dobro poznatu rutinu daju djetetu osjećaj sigurnosti i smirenosti. Nove i nepoznate stvari ponekad mogu u djetetu stvoriti veliku nesigurnost ili strah i dijete se ne osjeća ugodno u situaciji u kojoj ne zna što može očekivati.
Prema austrijskom psihijatru Rudolfu Dreikursu: “Rutine su za djecu ono što su zidovi za kuću, daju im granice i dimenziju životu. Uspostavljena rutina daje osjećaj reda iz kojeg se rađa sloboda.”
Dobre rutine značajno pridonose stvaranju ugodne atmosfere u domu, a u pomno strukturiranoj okolini i sigurnom okruženju dijete osjeća ugodu i radost.
Mlađa djeca vole dosljednost u provođenju rutina. Sjećam se dana kad su moja djeca bila malena i, iako nisu znala gledati na sat, znali su kada je vrijeme za igranje, vrijeme za jelo, vrijeme za šetnju, čitanje priča i spavanje. Uz pomoć zdravih motivirajućih rutina dijete stječe dobre navike, uči se odgovornosti i disciplini.
Obavljanje istog zadatka u isto vrijeme na istome mjestu ponekad može biti monotono za roditelje, ali djeca u tome uživaju. Važno je podsjećati se koju korist rutine donose za fizičko, mentalno i emotivno zdravlje djeteta, a uz malo kreativnosti i fleksibilnosti to vrijeme može biti ugodno i zabavno kako za dijete tako i za roditelja.
Rutina bez dosljednosti nije učinkovita, a narušavanje rutine u obitelji dovodi do zbrke i kaosa.
Navike i rutine pomažu da život bude uredniji, lakši i ugodniji.
Dosljedno ponavljanje svakodnevnih radnji stvara navike, a dugoročno ponavljanje navika stvara vrline, i zato su one toliko važne.
Ideja je ići malo po malo ali stalno, te prilagođavati rutine djetetovom uzrastu i potrebama.
Rutine su također dobar poticaj na suradnju u obitelji. One nam pomažu prenijeti djeci određene vrijednosti i očekivanja da se svi članovi obitelji odgovorno ponašaju.
Roditelji su uvijek prvi i najvažniji uzor djeci i mogu puno pomoći djeci pri usvajanju dobrih navika. Da bi dijete uspješno razvilo određenu naviku, potreban mu je nadzor i podrška roditelja. Dijete mora biti središte tog učenja, a roditelj je uzor.
I zato, kada poželimo da naši školarci izvršavaju svoje obaveze na vrijeme, u skladu s rasporedom i dogovorom, da više slušaju, da manje vremena provode na ekranima, sjetimo se da za promjenu njihovog ponašanja moramo krenuti od mijenjanja sebe. Ponekad je potrebno uvesti nove rutine koje će nam pomoći usvojiti neke bolje navike. Strpljenje, poštovanje, ustrajnost i povjerenje ključni su kada djecu podučavamo navikama i rutinama. Poanta je voditi i pokazati primjerom.
To su vještine koje zajedno s našom djecom možemo učiti, vježbati i neprestano poboljšavati.
Autorica:
