U zdravom tijelu zdrav duh
„U zdravom tijelu zdrav duh“, govori stara poslovica, filozofski toliko krhka da bih je usporedio s pitalicom o kokoši i jajetu, iako mi je čak lakše smisliti odgovor za pitalicu s kokoši. Naime, jaje je bilo prvo jer se prvo kokoš, po definiciji, morala izleći iz jajeta. Ako se nije izlegla, onda nije kokoš, nego prakokoš, a za prvu kokoš je također obavezno da izleže i svoje prvo kokošje jaje. Bar ja tako mislim. Međutim, što je s tijelom i duhom? Ova stara mudrost potpuno je točna iz pogleda opće populacije, nas smrtnika. Postoje iznimke na jednom i drugom kraju, kao i uvijek, ali kad shvatimo da mi na papiru radimo razliku između duha i tijela te da je zapravo riječ o jednom sustavu, onda sve postaje jasnije.
Sve sustave ljudskog organizma imenovao je čovjek radi lakšeg shvaćanja, učenja, proučavanja, ali čovjek kao jedinka nije djeljiv po sustavima. Svima nam je jasno da smo cjelina. Jednako tako nije fer promatrati ova dva bitna sustava odvojeno od drugih, ali ova dva sustava zaista su posebna.
Međutim, prije nego zaglibim u filozofskim dilemama, važno je da se vratim na poslovicu. Shvaćamo je kao motivaciju za više tjelesne aktivnosti jer ako se više gibamo, i naš duh bit će bolje. Potpuno točno. I intuitivni i znanstveni zaključci dovode do istog: tjelesna aktivnost pomaže mozgu na mnogo načina.
Sočnost mozga
Ako krenete pretraživati znanstvene baze, pronaći ćete mnoštvo radova koji ističu pozitivne učinke tjelesne aktivnosti na mozak. Možemo sažeti i reći da su glavni učinci: aktivacija i održavanje kardiovaskularnog sustava, smanjenje upala, snižavanje razine hormona stresa te, naravno, povećanje cirkulacije u mozgu. Takav mozak ima manje šanse da razvije demenciju, depresiju, takav mozak ima bolje kognitivne sposobnosti, bolje pamti, brže reagira… dakle, zdraviji je. Stoga se isplati ulagati u tijelo ako želite zdraviji mozak.
Za one štrebere među nama koji bi sad htjeli još više ulagati u mozak, ima i dodatak. Ako na tjelovježbu dodate i mentalne vježbe, postići ćete još bolje rezultate i očuvati mozak sočnijim i korisnijim za godine pred nama.
Zašto sam napisao „sočnijim“, pitate se možda. To je zaista radiološka opservacija. Kad promatramo mozak na CT-u ili MR-u, vidimo da mozak mlade osobe i mozak starca ne izgledaju isto. Naime, starenjem dolazi do atrofije kore velikog mozga, baš kao i mišića, pa unutar lubanjske jame mozak zauzima na snimkama sve manji i manji volumen jer je mozak sličan mišiću po jednoj važnoj osobini: ako se njime ne koristimo, on propada, suši se kao grožđica. Ima još jedan minus koji im je zajednički, a to je: kad umre mišićna stanica ili neuron, nema nazad, nema regeneracije, bar ne onako kako to radi koža, jetra itd. Prije nego se bacite u očaj zbog gubitka sočnosti mozga, ima jedan veliki „ali“.
Mozak i mišići ostaju besmrtni ako ih upotrebljavamo, mogu hipertrofirati ako ih upotrebljavamo više, oba organa ne da vole da ih se trenira, nego zauzvrat pružaju sreću, pamet i zdravlje.
Trening fizičkog i mentalnog
Zaključno, možemo reći da treba trenirati i tijelo i mozak. Treba i dalje propagirati tjelovježbu jer je evidentno da postajemo sve deblji, tijelo nam sve više kržlja i postaje tromije, ali jednako tako treba naglasiti i važnost održavanja zdravlja mozga jer upravo su mentalne bolesti budući veliki civilizacijski problem. Ulaganjem u ova dva „besmrtna“ sustava ulažete u sve druge sustave tijela jer su oni motor, krila i pilot vašeg aviona na letu života, a očekujemo turbulencije.
Zdravlje i kvaliteta života tebe kao jedinke trebaju ti biti od životne važnosti.
Uživaj u letu!
Autor: Natko Beck, dr. med.
