Okruženi smo pravim ometačima pažnje, živimo u svijetu prepunom buke, uz dostupnost tehnoloških i komunikacijskih napravica, što zasigurno ne ide u prilog pažnji i koncentraciji. Našoj djeci je još teže jer nemaju dovoljno iskustva poput nas da bi znali njima i upravljati.
Često govorimo djetetu „Koncentriraj se, budi pažljiv, fokusiraj se, gledaj što radiš!”, a iste te rečenice sigurno pamtimo i iz vlastitog djetinjstva.
Veliki broj istraživanja pokazuje da zbog prekomjerne izloženosti nefiltriranim i nepotrebnim informacijama, djeca osjećaju umor i smanjuje im se produktivnost kao i sposobnost koncentracije. Mentalni nemir koji se javlja zbog informacija koje pristižu sa svih strana i u sve kraćem vremenu, ima vrlo velik utjecaj na mlade dječje mozgove.
Drugim riječima, kada vanjski podražaj ili bujica misli odvlače djecu od zadatka na koji su se usredotočila, javlja se čista suprotnost dobroj pažnji u obliku nepažnje ili rastresenosti.
Svima nam je poznat scenarij – dijete piše domaću zadaću, a tijekom aktivnosti je toliko puta ometeno i ne može se dovoljno koncentrirati na zadatak koji treba obaviti, čak i ako aktivnost nije intelektualno zahtjevna. Nedostatak pažnje veliki je potrošač vremena i energije, a ponekad i izvor problema u obavljanju svakodnevnih zadataka.
Zašto je važno biti pažljiv?
Pažnja predstavlja našu sposobnost odabira i održavanja svijesti u određenom pravcu, kao i sposobnost promjene tog pravca.
Iz ove definicije vidljivo je da pažnja ima dvije osnovne funkcije. Prva se odnosi na usmjeravanje i usredotočivanje psihičke energije na određeni sadržaj, a druga se odnosi na sposobnost premještanja naše pažnje s jednog na drugi objekt.
Jednostavno rečeno, središnja zadaća pažnje je filtrirati i odabrati važne informacije koje će naš um dobiti. One druge, nevažne, možemo zanemariti.
Biti pažljiv znači biti sposoban namjerno usmjeriti svoju pažnju na određenu stvar, aktivnost ili ideju, zadržati je onoliko dugo koliko je vremena potrebno za njeno obavljanje te imati sposobnost efikasno prebaciti pažnju na drugu aktivnost.
Vještine kontrole pažnje izuzetno su važne za sposobnost učenja i rješavanja problema i zato je vrlo važno njegovati i razvijati dječju pažnju od najranije dobi. Kada je koncentracija na najvišoj razini, puno se lakše, brže i bolje uči i radi.
Koliko traje dječja pažnja?
Prema riječima stručnjaka, prosječni kapacitet koncentracije djeteta je 3 do 5 minuta za svaku godinu života. Dakle, trogodišnjak se može koncentrirati između 9 i 15 minuta, predškolsko dijete oko pola sata, a desetogodišnjaci jedan školski sat.
Iako su navedena vremena korisne smjernice roditeljima, treba imati na umu da mnoga djeca drže koncentraciju puno kraće. Veliki izazov sposobnosti koncentracije je ako ono što dijete radi nije zanimljivo ili mu druge stvari odvlače pažnju.
Vještina sposobnosti koncentracije i pažnje razvija se kako dijete raste. Važno je poticati njezin razvoj, a to najbolje funkcionira kroz neki oblik igre.
Mindful igre i aktivnosti za poticaj razvoju dječje pažnje i koncentracije
Znanstveno je dokazano da je mindfulness jedna od najkorisnijih praksi za postizanje emocionalne ravnoteže, poboljšanja pažnje i koncentracije. U nastavku je nekoliko jednostavnih mindful vježbi koje dijete može primijeniti u svakoj situaciji.
Vježbanje svjesnog disanja
Duboko, smireno i svjesno disanje jača doživljaj sadašnjeg trenutka i prirodno „sidri” dijete te omogućuje bolju posvećenost trenutnoj aktivnosti. Koncentriranjem na polagani udah i izdah osnažujemo vezu između tijela i uma. Trening svjesnog disanja ima blagotvoran učinak na emotivno, tjelesno i mentalno zdravlje. Ako dijete nauči koristiti svjesno disanje u trenucima kada se osjeća nervozno ili rastreseno, može se smiriti i bolje koncentrirati.
Pozorno promatranje prirode
Boravak u prirodi spaja igru i učenje. U prirodi djeca istražuju svim svojim osjetilima – vide, čuju, dodiruju i mirišu svijet. Cilj ove vježbe je jednostavan: usredotočiti se i osvijestiti sve što nas okružuje.
U šetnji parkom, šumom ili plažom dijete može tražiti školjke, kamenje u obliku srca, lišće, grančice. Koncentracijom na predmete koji su uključeni u potragu, dijete uči filtrirati, usmjeravati pažnju i donijeti odluku koji predmet ulazi u njegovu kolekciju. Nešto toliko jednostavno je zapravo toliko lijepo. Djeca koja dovoljno vremena provode u prirodi, zdravija su i sretnija jer ih pokret i igra čine spremnima za učenje i nove spoznaje.
Vježba 5 osjetila
Ono što je potrebno za ovu igru je osvijestiti svoja osjetila i obratiti potpunu pozornost na svako od njih. Zamolite dijete da se osvrne oko sebe i primijeti pet stvari koje može vidjeti. Fokus neka bude na sitnicama i detaljima, na nečem što inače dijete ne primjećuje. Zatim neka dijete obrati pažnju na četiri stvari koje može dodirnuti (mekoća jastuka, topla šalica čaja…). Nakon toga, potrebno je fokusirati se na tri stvari koje može čuti i ostati fokusirano na zvukove iz okruženja. Zamolite dijete da obrati pažnju na dva mirisa i neka provjeri jesu li oni ugodni ili neugodni. Za kraj vježbe, ponudite djetetu voće ili čokoladu i neka svoju pažnju usmjeri na okus. Pritom može i zatvoriti oči te uživati u slasnom zalogaju. Ova vježba uči nas da zastanemo, obratimo pažnju i na trenutak se povežemo sa samim sobom.
Društvene igre
Razvoju dječje pažnje i koncentracije mogu pomoći igre koje imate kod kuće: puzzle, memory, Lego, precrtavanje predložaka, bojanje mandala, igre s plastelinom, rješavanje mozgalica, igre razvrstavanja prema nekom kriteriju i ostale. Također, djeca vole društvene igre koje se igraju po pravilima jer sudjeluje cijela obitelj, a osim zabave, pomažu djetetu izoštriti pažnju, planirati, zadržati fokusiranost.
Ne zaboravite pohvalu!
Aktivnosti koje provodite s djecom moraju biti u skladu s djetetovim sposobnostima i trebaju omogućiti napredak. Djeca vole nove izazove, potiču im radoznalost i tako ih je lakše motivirati. Posebno valja biti strpljiv s djecom slabije pažnje, njihov napredak je sporiji, ne valja ih požurivati, kritizirati ili kažnjavati. Dijete je potrebno pohvaliti za uloženi trud i ostvareni napredak.
Autor:
