Zasigurno smo svi jednom u životu iskusili kako su naša crijeva i mozak usko povezani. S jedne strane smo se svi nakon konzumacije čokolade osjećali raspoloženije. S druge strane, prije stresnih situacija kao što su ispiti, imali smo probavne smetnje. Intuitivno smo nekako svi upoznati s tim konceptom. No, moderna znanost je takozvanu osovinu crijevo-mozak otkrila tek prije nekoliko godina i tek polako postaje sve svjesnija njezine važnosti. Toliko je važna da se živčani sustav unutar crijeva počelo nazivati i „drugi mozak“.
Unutar stijenke naših crijeva nalazi se 100 x 106 živčanih stanica. Naš drugi mozak je nevidljiv, proteže se kroz slojeve stijenke cijelom dužinom crijeva. Ta ogromna živčana mreža tvori potpuno autonoman, nezavisan živčani sustav. Eksperimentalno je dokazano kako se u slučaju prekidanja veza između središnjeg živčanog sustava i crijeva, živčani sustav unutar crijeva i dalje može samostalno brinuti za probavu, motoriku probavnog sustava, reflekse te cijeli sustav praćenja sadržaja naših crijeva. Koordinacija različitih fenomena naših crijeva kao što su povraćanje, proljev, ali i uredno funkcioniranje crijeva uhodani su programi našeg crijevnog živčanog sustava, a ne „prvog mozga“.
Naš prvi i drugi mozak komuniciraju intimno, i to pretežito naš drugi mozak s prvim. Danas se zna kako od 10 informacija razmijenjenih između središnjeg i živčanog sustava crijeva, 9 ide od crijeva prema mozgu, a tek 1 od mozga prema crijevima. Njih dvoje u komunikaciji koriste isti jezik koji se sastoji od kemijskih signala, takozvanih neurotransmitera. U neurotransmitere ubrajamo primjerice serotonin, dopamin i mnoge druge. Zanimljivo je kako se čak 90 % velikog broja neurotransmitera proizvodi i skladišti u crijevima, u slučaju serotonina čak i preko 95 %, a tek manji dio u mozgu.
Neurotransmitere možemo shvatiti kao kemijske signale koji u različitim dijelovima mozga prenose različite informacije. Serotonin prvenstveno asociramo s njegovom ulogom vezanom za raspoloženje i osjećaje. Serotonin nam daje osjećaj zadovoljstva, opuštenosti i unutarnjeg mira. Ali ne smijemo zaboraviti i njegov utjecaj na osjet boli, kao i osjećaj sitosti i regulaciju sna.
Već smo spomenuli kako se serotonin proizvodi u crijevima. U stijenci našeg crijeva nalazi se jedna posebna vrsta stanica koja proizvodi različite kemijske tvari koje mogu djelovati kao neurotransmiteri. Nazivamo ih enterokromafinim stanicama i one predstavljaju 10-15 % svih stanica crijevne stijenke. Njih možemo zamisliti kao stanice s dva izdanka: jedan seže u unutrašnjost crijeva, dok drugi završava na živčanim vlaknima koja idu prema mozgu. Tako enterokromafine stanice prate što se događa u unutrašnjosti naših crijeva te ovisno o situaciji šalju kemijske signale prema mozgu u obliku serotonina i drugih neurotransmitera. Za djelovanje enterokromafinih stanica, ključ je ono što se nalazi u crijevima. Primjerice ima li čokolade koja sadrži puno serotonina.
Ali uz površinu crijevne stijenke postoji i cijeli jedan eko-sustav koji sadrži trilijune bakterija. Nazivamo ga crijevni mikrobiom i on utječe na probavu, metabolizam i imunost. No, upravo preko enterokromafinih stanica i serotonina djeluje i na naše raspoloženje i mentalne funkcije. Danas tako znamo da je uvjet proizvodnje serotonina od strane enterokromafinih stanica prisutnost određenih bakterija u crijevima. Što znači da će nam u slučaju nedostatka tih bakterija izostati proizvodnja serotonina.
S druge strane je vrlo bitna regulacija rada enterokromafinih stanica od strane bakterija. Danas se smatra kako je čak 60 % proizvodnje serotonina stimulirano od strane crijevnog mikrobioma. Naime, bakterije kroz preradu vlakna koja mi konzumiramo proizvode razne supstance. Te supstance mogu poslužiti enterokromafinim stanicama ili kao stimulans ili sirovina za proizvodnju. Nadalje, pojedine bakterije mogu čak samostalno proizvoditi serotonin, neovisno o enterokromafinim stanicama.
Crijevni mikrobiom snažno utječe na funkciju osovine crijevo-mozak upravo tako što modulira dostupnost signala kojima se ova komunikacija odvija, kao što je serotonin. Danas postoje brojna istraživanja koja potvrđuju ovu spoznaju. Tako su u istraživanju iz 2011. miševi, koji su po ponašanju bili plašljivi i sramežljivi, nakon tretmana koktelom antibiotika postali hrabri i pustolovni. Ovi rezultati su ponovljeni u istraživanju kad je transplantirana stolica plašljivih miševa miševima koji su se ponašali odvažnima, i obrnuto. Nakon svake transplantacije miševi su poprimili obrasce ponašanja svojih donora. No, istraživanja su provedena i na ljudima. Tako je australsko istraživanje iz 2008. pokazalo kako su studenti u ispitnoj fazi imali manje dobrotvornih bakterija unutar crijevnog mikrobioma nego na početku semestra. Danas se zna kako dugotrajna izloženost psihičkom stresu dovodi do neuravnoteženosti i prevlasti loših bakterija unutar crijevnog mikrobioma.
Što to znači za nas? Što za nas svakodnevno znači to što bakterije u našim crijevima utječu na naše raspoloženje? U znanstvenoj literaturi ističu se dva velika problema u kontekstu crijevnog mikrobioma, serotonina i našeg mozga.
Prvenstveno je tu naša prehrana. Kad promatramo čimbenike koji utječu na sastav i funkciju crijevnog mikrobioma, genetika utječe samo s 12 % a prehrana s čak 57 %. Što znači da svojom prehranom možemo promijeniti više od polovice svog mikrobioma, na bolje ili na gore. Vlakna su glavna hrana naših bakterija, osobito prebiotici. Njihovim unosom možemo biti sigurni da ćemo imati uravnotežen i snažan crijevni mikrobiom. Naravno, uz unos probiotika i funkcionalnih namirnica koje sadrže probiotike. Garancija za obilje serotonina.
Drugi problem su antibiotici. Antibiotici su snažni i učinkoviti lijekovi, ali ih danas zbog velike dostupnosti koristimo prečesto. Antibiotici su sveprisutni i nismo svjesni kakve posljedice mogu imati za nas. Znate li da kura antibiotika u trajanju od 5 dana uništava trećinu Vašeg crijevnog mikrobioma? U kontekstu djelovanja crijevnog mikrobioma na osovinu crijevo-mozak, posljedice su razorne. Jedna kura antibiotika povećava vjerojatnost razvoja anksioznosti za 17 %, a depresije za 24 % u 12 mjeseci nakon primijenjene kure. U slučaju dviju kura ta vjerojatnost se penje na 40 % za anksioznost, odnosno 45 % za depresiju. Jednostavno rečeno, antibiotik će smanjiti količinu serotonina u tijelu.
Naša crijeva i mozak neprestano komuniciraju međusobno koristeći kemijske signale kao što su serotonin. Iako su bakterije unutar našeg crijevnog mikrobioma ključne za dostupnost serotonina, mi smo oni koji svojim životnim odlukama svaki dan iznova oblikujemo crijevni mikrobiom. Danas znamo da zdravlje našeg „prvog mozga“ ovisi o zdravlju „drugog mozga“. Stoga je očuvanje našeg crijevnog mikrobioma bitna sastavnica u brizi o sveukupnom zdravlju, fizičkom i psihičkom.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
