Kako u društvu raste svijest o crijevnom mikrobiomu, tako raste i zabrinutost oko unosa antibiotika. Sve više pacijenata pita što će biti s probavom nakon antibiotika, pogotovo kad su u pitanju pedijatrijski pacijenti. S razlogom. Najčešće nuspojave antibiotika, upravo zbog djelovanja na crijevni mikrobiom, su probavne tegobe: procjenjuje se kako će od 5 do čak 35% osoba koje uzimaju antibiotike iskusiti neki oblik probavnih tegoba. Najčešće proljev. Zbog povezanosti crijevnog s kožnim i vaginalnim mikrobiomom, negativne posljedice antibiotika osjete se i u ovim mikrobnim zajednicama: tako nuspojave primjene antibiotika mogu biti i kožne i vaginalne infekcije. Posljedice unosa antibiotika po zdravlje, nekad i zbog nepovratnih promjena u crijevnom mikrobiomu, čak mogu biti i dugoročne. Tako je na životinjskom modelu otkriveno kako dugoročne posljedice unosa antibiotika mogu biti pretilost i alergije. Istraživanje provedeno u Engleskoj 2015. godine pokazalo je pak kako je opetovana izloženost antibioticima povezana s povećanim rizicima za razvoj anksioznosti i depresije. Danas znamo kako će se štetne posljedice antibiotika na crijevni mikrobiom odraziti štetno čak i na cjelokupno zdravlje.
A što krhkiji crijevni mikrobiom, to veći razmjer štete. Iako zaista postoji razlog za zabrinutost oko crijevnog mikrobioma kad su u pitanju antibiotici, nema razloga za strah pa čak ni za izbacivanje antibiotika. Antibiotici su zlatni standard za liječenje velikog broja bolesti i dan danas nakon desetljeća njihove primjene. I dalje igraju ogromnu ulogu u suvremenoj medicini. Vjerojatno su svakome od nas spasili glavu i više od jednog puta tijekom života. Zato samo naprijed bez straha od antibiotika. Pogotovo jer danas znamo kako ublažiti štetne učinke antibiotika na crijevni mikrobiom. No, krenimo redom. Što uopće antibiotici rade našem crijevnom mikrobiomu?
Antibiotici su kao što im i samo ime kaže: protiv („anti-“) mikrobnog života („bios“). Na različite načine antibiotici prekidaju životni ciklus bakterija u različitim fazama i na taj način sprječavaju njihovo daljnje razmnožavanje. Tako suzbijaju bakterijske infekcije u ždrijelu, plućima i mnogim drugim mjestima u, na i po našem tijelu. No, to isto čine i u našem probavnom sustavu. Jer antibiotici ne biraju. Antibiotik kao sitna kemijska molekula ne može razlikovati opasne i bezopasne bakterije. Dapače, koliko god opasnih, toliko i bezopasnih bakterija može ukloniti. A time nastaje i veća šteta u zajednici crijevnih bakterija. Zajedničko je svim antibioticima kako se nakon njihove primjene prati smanjenje raznolikosti crijevnog mikrobioma. Odnosno, smanjuje se broj različitih vrsta bakterija jer se primjenom antibiotika gube one vrste koje antibiotik u potpunosti eliminira. Što jači antibiotik, to veće smanjenje raznolikosti crijevnog mikrobioma. Istraživanja pokazuju kako se nakon unosa antibiotika raznolikost crijevnog mikrobioma može smanjiti za čak 10%. Ako prosječna odrasla osoba u razvijenom svijetu ima oko 500 različitih vrsta bakterija u svom crijevnom mikrobiomu, to znači da će nakon primjene nekog antibiotika potencijalno izgubiti čak 50 vrsta bakterija.
Pored smanjenja raznolikosti unos antibiotika vezan je i uz smanjenje udjela velikog broja crijevnih bakterija čija je prisutnost važna za naše zdravlje. Reklo bi se laički „dobrih“ bakterija. Gubitak bakterija, pogotovo onih koji imaju zaštitnu ulogu u sklopu crijevne barijere, dovodi do negativnih posljedica po imunosni sustav, čiji se veći dio nalazi upravo unutar probavnog sustava, ali i apsorpciju nutrijenata. A pored toga će se smanjenjem udjela „dobrih“ bakterija smanjiti i njihova moć kontrole opasnih bakterija. Vrlo često nakon što antibiotik eliminira bakterije koje su izazvale infekciju, vidimo bujanje opasnih bakterija unutar crijevnog mikrobioma zbog gubitka „dobrih“ bakterija koje su ih dotad držale pod kontrolom. Rezultat? Osiromašen i krhak crijevni mikrobiom, što će se akutno očitovati razvojem proljeva ili drugih probavnih tegoba kod nekih pacijenata, a dugoročno možda čak i poremećajem osi crijevo-mozak, osi crijevo-koža, ili osi crijevo-vagina.
Kako sačuvati, odnosno oporaviti, svoj crijevni mikrobiom od štetnih posljedica antibiotika?
Na prvom mjestu zasigurno je unos probiotika. Sigurno ste već jednom čuli frazu „probiotik uz antibiotik“. Bilo da je ljekarnik ili liječnik Vama osobno preporučio uzimanje probiotika uz kuru antibiotika ili ste vidjeli kako netko iz Vaše neposredne okoline uzima nekakve pripravke paralelno uz antibiotik.
O probioticima se danas jako puno priča. Od priče s jogurtom i drugim fermentiranim namirnicama danas smo došli do probiotika u tabletama i čokoladicama i upotrebe probiotika za najrazličitija zdravstvena stanja. Od mršavljenja do nošenja sa stresom. Da, tijekom zadnjih desetljeća probiotici su postali puno više od „živih bakterija koje unesene u dostatnim količinama imaju blagotvorne učinke“. Tako se danas primjena probiotika veže za promjene sastava crijevnog mikrobioma, regulaciju imunosnog sustava i jačanje crijevne barijere.
Primjena probiotika uz antibiotik znanstveno dokazano jača crijevnu barijeru, a uz to povećava i otpornost crijevnog mikrobioma na širenje opasnih bakterija. Primjerice, soj Bifidobacterium bifidum W23 pokazao se izvrsnim u zaustavljanju rasta opasnih bakterija kao što su Salmonella, Shigella i Escherichia coli. Tako probiotici mogu smanjiti vjerojatnost bujanja opasnih bakterija tijekom i nakon primjene antibiotika i ubrzati oporavak mikrobne zajednice nakon unosa antibiotika. Smatra se kako crijevnom mikrobiomu bez probiotika treba tri do šest mjeseci da se oporavi nakon jedne kure antibiotika, a uz probiotik se to razdoblje skraćuje na dva do tri tjedna. Navedeno se vidi i po pitanju nuspojava do kojih dolazi unosom antibiotika: meta-analiza objavljena u American Journal of Clinical Nutrition pokazala je kako primjena probiotika može smanjiti rizik od proljeva uzrokovanog antibiotikom za 42%.
Iako su mnoga pitanja vezana uz primjenu probiotika uz antibiotik i dalje otvorena, kao što je, primjerice, točno doziranje, smatra se kako je najvažnije s probioticima krenuti navrijeme – istovremeno uz unos antibiotika. Takav je i zaključak koji proizlazi iz više provedenih istraživanja kako su probiotici najučinkovitiji u oporavku crijevnog mikrobioma ako se s njima krene što ranije, idealno paralelno uz antibiotik. Probiotici su najučinkovitiji zapravo u „očuvanju“ crijevnog mikrobioma, a ne samo u „oporavku“. Tako se prema njima treba postaviti kada se uzima antibiotik. Pozitivne probiotske bakterije primarno će nam očuvati crijevni mikrobiom, crijevnu barijeru i važne bakterije.
Pored toga se preporuča probiotike uzimati i dva do tri tjedna nakon završetka kure antibiotika, kako bi se crijevni mikrobiom u potpunosti oporavio od iste. Istovremeno je nužno pripaziti da se probiotik unosi najmanje sat prije i poslije uzimanja antibiotika, kako bi probiotici imali priliku uopće dospjeti do crijeva, prije eliminacije od strane antibiotika.
Uz probiotike nema straha za naš crijevni mikrobiom. Iako ih je dobro unositi uvijek, njihov unos ponajviše nam je potreban kad uzimamo antibiotike. Možda ne toliko nama, koliko našim crijevnim bakterijama. A one će nam stostruko vratiti: s jedne strane antibiotici neće utjecati na našu probavu, a s druge strane će nas zaštititi i od njihovih brojnih dugoročnih štetnih posljedica. Zato „antibiotika, antibiotika amo, jer utjehe ima u probioticima!“.
Autor:
