Nedostatak pažnje potrošač je vremena i energije, a kod djece čest problem s kojim se svakodnevno suočavaju roditelji i učitelji. Učitelji ponavljaju sve ono što je toliko puta već rečeno, a roditelji pokušavaju motivirati dijete da barem dio entuzijazma s kojim igra playstation upotrijebi za pisanje domaće zadaće.
Živimo u svijetu prepunom buke, uz dostupnost tehnoloških i komunikacijskih uređaja, što zasigurno ne ide u prilog pažnji i koncentraciji. Roditelji često govore djetetu “Koncentriraj se, fokusiraj se, gledaj što radiš, obrati pažnju!”, a pitanje je čuju li nas današnja djeca? Ako želimo napraviti pozitivne promjene, potrebno je prepoznati i ograničiti dostupnost svih ometača pažnje iz našeg okruženja.
Veliki broj istraživanja pokazuje da zbog prekomjerne izloženosti nepotrebnim informacijama djeca osjećaju mentalni nemir i umor te im se smanjuje produktivnost i sposobnost koncentracije.
Koncentracija podrazumijeva dobru sposobnost usmjeravanja pažnje na zadatak koji obavljamo. Biti pažljiv znači biti sposoban namjerno usmjeriti svoju pažnju na određenu aktivnost, zadržati je onoliko dugo koliko je potrebno za njezino obavljanje te imati sposobnost efikasno prebaciti pažnju na drugu aktivnost.
Dobra pažnja i koncentracija preduvjeti su za učenje i zato je važno poticati dijete na vježbe i aktivnosti za njihov razvoj.
Naučimo dijete opustiti se
Vještine koje će djetetu pomoći kada se osjeća rastreseno, a koje ujedno pomažu razvoju pozornosti i koncentracije su mindful aktivnosti koje se sastoje od toga da dijete svjesno i namjerno usmjerava svoju pozornost na „ovdje“ i „sada“.
Prakticiranje mindfulnessa, svjesno disanje, meditacija, kreativna vizualizacija, body scan, vratit će svjesnost i pažnju u tijelo i sadašnji trenutak te opustiti dijete. Samo par minuta neke od mindful vježbi dovoljno je da dijete umiri disanje, a pri tome se um i tijelo također opuštaju.
Ako dijete nauči koristiti svjesno disanje u trenucima kada se osjeća nervozno ili rastreseno, može se smiriti i bolje koncentrirati.
Mnogobrojna istraživanja pokazuju da djeca koja primjenjuju mindfulness imaju jači fokus i bolju koncentraciju te lakše upravljaju svojim reakcijama i emocijama.
Pažljivo s tehnologijom
Obratite pažnju na kradljivce koncentracije u vašem domu.
Upaljeni televizor, mobitel koji stalno zvoni i bilo kakva nepotrebna buka otežavaju djetetu učenje. Uz konstantno ometanje, dijete lako gubi interes za rad, nema strpljenje i ne može se koncentrirati uz konstantne podražaje koji odvlače dječju pažnju.
Također, djeca postanu nemirna gledajući roditelje koji se ne odriču potrebe za konstantnim radom te ako im vlastitim primjerom pokazuju da žive u buci, nepotrebno komuniciraju i nikad ne odmaraju.
Uživamo u onome što radimo
Pozornost i koncentracija izuzetno su važne vještine za svakog školarca. Djetetu koje se teško fokusira na zadatke, lako gubi interes, sporo je u izvršenju zadataka ili mu distrakcije iz okoline lako odvlače pažnju, izazovnije je i teže uspješno savladavati školske obaveze.
Ponekad dijete odbija učiti gradivo za školu, ne može se koncentrirati, odbija aktivnosti i čini se da ga zanima sve drugo, samo ne zadaća.
Ako je učenje usmjereno isključivo na školu, radost učenja počinje nestajati i zato podržimo dijete da ima i neke druge hobije koje ga opuštaju, vesele, u kojima se može izraziti i razvijati. Kad god smo u prilici, korisno je potaknuti dijete da istražuje svijet i da bude radoznalo, a važno je pitati ga često i za mišljenje.
Poželjno je u domu stvoriti mirno okruženje i u djetetu njegovati ljubav prema učenju za sebe. Potrebno je podsjećati ga da krajnji cilj učenja nisu ocjene, već usvajanje novih znanja.
Pohvala za trud i napredak
Neka djeca pružaju otpor prema opsežnim zadatcima ili su uznemirena zbog prekratkog vremena koje je im na raspolaganju pa je dobro podijeliti posao na manje zadatke. Veliki zadatak zahtijeva dobru koncentraciju, disciplinu i visoku razinu motivacije, a manji su lakši za fokusiranje i daju osjećaj konstantnog napretka.
Ne zaboravimo, djecu je potrebno pohvaliti za ostvareni napredak i uloženi trud. S djecom slabije pažnje treba biti strpljiv jer njihov napredak je sporiji. Ne valja ih požurivati, kritizirati ili kažnjavati. Naša pohvala će im biti kao potvrda da su na dobrom putu i potaknut će ih da ustraju u tome.
Autor:
Ana Letina
