Zdrave navike u prehrani nisu urođene. Njih djeca uče i usvajaju. A to je dobra vijest. Jako dobra! Roditelji, učitelji, pedijatri i nutricionisti mogu utjecati na djecu kako bi ona razvila zdrave navike u prehrani. Roditelji imaju daleko najveću ulogu i moć u razvoju zdravih navika djece (posebno vrtićanaca i školaraca prije puberteta). Zato je važno informirati buduće i sadašnje mame i tate kako to učiniti. Roditelji, neka vas ovaj tekst usmjeri kojim putem krenuti.
Savjeti ženama u trudnoći
Već u maternici, puno prije rođenja bebe, ona je izložena molekulama određenih aroma (okusa i mirisa). Koje će se molekule s aromama naći u maternici, ovisi i o prehrani žene koja nosi bebu. Izloženost tim molekulama čini aromu hrane lakše uočljivom pa tako raste vjerojatnost prihvaćanja hrane s tom aromom tijekom razdoblja dohrane. To vrijedi i za hranu s jako izraženom aromom, kao što je češnjak. Dokazano je da djeca majki koje su tijekom trudnoće redovito jele češnjak u sklopu svojih obroka, jedu znatno više češnjaka od djece majki koje ga nisu jele u trudnoći. Djeca nastavljaju jesti češnjak i dalje kroz djetinjstvo, a istraživanje ih je pratilo sve do devete godine života.
Savjeti ženama dojiljama
Taj utjecaj arome hrane na bebu nastavlja se i kroz razdoblje dojenja. Sada putem mlijeka. Mnoge molekule iz hrane koje stimuliraju okusne pupoljke, dospijevaju u majčino mlijeko i tako treniraju osjetilo okusa dojenčadi. Bebe, koje su dojile majke čija je prehrana tijekom dojenja sadržavala različito voće i povrće, kasnije su kao dvogodišnjaci i trogodišnjaci puno lakše prihvaćali novu hranu. Postoji vremenski okvir od početka dohrane do druge godine života koji je ključan za izlaganje dojenčadi što raznolikijoj hrani. Dijete će lakše prihvatiti novu hranu prije druge godine života kada nastupa faza neofobije.
Savjeti roditeljima djece vrtićanaca
Neofobija je tipična za razdoblje od druge do treće godine života djeteta. Samo ime neofobija kaže – strah od novog. To je stanje odbijanja ne samo nove hrane, već i poznate te ranije konzumirane hrane. Djeca u toj dobi prepoznaju hranu i dijele je na jestivu i nejestivu, i to na temelju boje. Zelena je boja koja se najčešće odbija. Odbijanje ne smije uplašiti roditelja. Neofobija u pravilu ne predstavlja opasnost za dijete. Zapravo na nju gledamo kao na jedan normalni, fiziološki prijelaz u životu djeteta. Ja sam primjerice u svojoj fazi neofobije jela samo krumpiriće i juhu s rezancima (pitam se je li slučajnost da je danas žuta moja omiljena boja). Šalu na stranu, neofobija je normalna faza. Ono što je čini moguće opasnom je ponašanje roditelja koji nisu pravovremeno informirani kako voditi dijete kroz razdoblje neofobije.
Dijete treba i vremena i više prilika da se upozna s nečim novim. Opetovano izlaganje djeteta jednoj hrani od 8 do 12 puta, bez forsiranja, u različitim obrocima i u kombinaciji s hranom koju jede, sve to pomaže djetetu da prihvati hranu. Nedavno veliko europsko istraživanje na djeci predškolske dobi dokazalo je da je opetovano izlaganje određenoj hrani ključno i nužno. Ono pomaže djeci da okuse novu hranu i prošire raznolikost povrća koje jedu. Kada djecu u dobi između 18 mjeseci i 4 godine opetovano izlažemo cikli 7 tjedana, jedenje cikle kod djece se poveća za 300 %. To povećanje je postojano čak i šest mjeseci nakon izlaganja.
Djeca, posebno ona u nižim razredima osnovne škole, pojest će duplo više voća ako je ono šareno i pripremljeno na vizualno privlačan način. Važan je način na koji je jelo prezentirano, njegov oblik i kombinacija boja. Ne samo za djecu već i za nas odrasle. Sjetimo se brda lajkova fotografija hrane na Instagramu. Oči su gladne. Budite maštoviti ne samo u prezentaciji jela, već i u biranju fora imena za hranu. Djeca više jedu ako je jelo popraćeno zanimljivom bajkom. Roditelji, smišljajte priče o hrani.
Savjeti roditeljima djece školaraca
Za dijete je izuzetno važno imati strukturirane obroke. Kad kažem strukturirano, mislim na to da obitelj sjedi za stolom, u ugodnoj atmosferi pri čemu svi članovi poželjno jedu ista jela. Ako se ugasi televizor i odloži mobitel tijekom jela, to će pomoći djetetu da se usredotoči na obrok. Prisutnost nekog podražaja koji djetetu odvlači pozornost, može dovesti do toga da dijete ustane od stola prije nego je sito, što ga kasnije potiče na grickanje između obroka. I tako upada u začarani krug. Kažu da je glad najbolji začin, stoga prvo djetetu ponudite voće i povrće, dok je razina gladi veća. Odbijanje hrane u ovim godinama ne mora nužno biti povezano s ukusom djeteta. Ponekad je uzrok psihološki. Odbijanje hrane može biti prvi djetetov način pokazivanja svoje neovisnosti. Tada je dobro djetetu ponuditi više hrane, što omogućuje djetetu da izrazi svoj vlastiti samostalni izbor. Želiš li mandarine ili kompot od šljiva ili sok od krušaka? Za kraj, sjetimo se da djeca ne slušaju što im govorimo, već gledaju i kopiraju ono što mi radimo.
Autorica:
