Želja za savršenim poslom, savršenim odnosima, savršenom djecom ili općenito savršenim životom, sve je veći dio svakodnevice. Tu težnju savršenstvu često i opisujemo oksimoronom – pozitivna mana. Ipak, savršenstvo nije dostižno pa težnja istome nije pozitivna, već može značajno narušiti mentalno zdravlje osobe. Nitko nije bez mana, a ni jedan put do uspjeha ne prolazi bez pogrešaka. Unatoč tome, naše je divljenje savršenstvu toliko sveprisutno da zapravo nikada ne zastanemo i propitkujemo taj koncept pa postajemo i ostajemo prestrogi prema sebi.
Težnja savršenstvu, ili perfekcionizam, dolazi u tri oblika:
- Perfekcionizam usmjeren prema sebi koji podrazumijeva iracionalnu želju da budemo savršeni – Sve što radim mora biti savršeno.
- Društveno propisan perfekcionizam, odnosno osjećaj da je društveno okruženje prezahtjevno. Taj je osjećaj praćen pokušajima dostizanja ideala koji se nameću – Ako napravim neku pogrešku, drugi će me kritizirati.
- Perfekcionizam usmjeren prema drugima, odnosno nametanje nerealnih standarda drugima – Ako zamolim nekoga da nešto napravi, očekujem da bude savršeno.
Sva tri oblika mogu narušiti naše mentalno zdravlje jer smo u konstantnoj potrazi za nečim nedostižnim. Ipak, najveći nam pritisak stvara društveno propisan perfekcionizam. Ideja da postoji generalno mišljenje da se od nas očekuje da budemo najbolji i savršeni, čest je uzrok postavljanja prevelikih očekivanja što činimo sami sebi, ali i kritiziranja kada naiđemo na prepreke. Uz to osjećamo potrebu da ispunimo nametnuta očekivanja, a čak i ako uspijemo, podižemo ljestvicu sami sebi jer vjerujemo da što bolje radimo, to se od nas očekuje da budemo još bolji. Ostajemo nezadovoljni, bespomoćni i iscrpljeni. A društvene mreže, koje nas onda obasipaju tek prividnim slikama tuđih života koji izgledaju besprijekorno, pritom ne pomažu.
Važno je, doduše, razumjeti da postoji adaptivni/pozitivni i neadaptivni/negativni perfekcionizam. Kada govorimo o ovoj iracionalnoj težnji savršenstvu i izjednačavanju istog s uspjehom, govorimo o neadaptivnom perfekcionizmu. S druge strane, ako težimo uspjehu, ostvarenju svojih ciljeva i ugodnoj svakodnevici, ali razumijemo da taj put nije pravocrtna već krivudava linija, ispunjena usponima i padovima, karakterizira nas adaptivni perfekcionizam. U tom slučaju nećemo posustajati pred preprekama, osjećati sram, krivnju ili bespomoćnost, već ćemo učiti iz njih i na taj način napredovati.
Glavno pitanje ostaje – kako ostati na ovoj pozitivnoj strani perfekcionizma i riješiti se pritiska da sve bude savršeno koji nam nameće okolina, ali i mi sami. Sljedeće smjernice pomažu na tom putu.
-
- Razumjeti da savršenstvo ne postoji i da okolina nameće tek prividan ideal. Ono što vidimo iz okoline je tek površina tuđih života. Ispod površine je jednako kod Vas i kod ostalih ljudi – uz uspjeh i sve lijepe trenutke tu su mane, pogreške i padovi. Ako se ponekad divite savršenom životu drugih na društvenim mrežama, objektivno pogledajte i svoje – vrlo vjerojatno izgledaju jednako idilično. Ipak, tamo dijelimo one najljepše trenutke, to ne znači da mi i svi drugi nemamo i one nesavršene koje ne dijelimo.
- Fokusirajte se na proces, a ne na rezultate. Kao što je rečeno, put do uspjeha nije pravocrtna linija. Svakodnevno nailazimo na brojne prepreke. Važno je da ih prihvatimo i učimo iz njih. Samo tako ćemo napredovati i smanjiti osjećaj preplavljenosti.
- Budite blagi prema sebi. Razmislite kako biste pričali s bliskom osobom nakon neke pogreške ili nesavršenog dana koji je imala. Rekli biste nešto poput ma to je samo jedan dan, odmori sad, a sutra će biti lakše ili pak ma to je samo prezentacija, naučit ćeš nešto i drugi put će biti bolje. Pokušajte ovakav način razmišljanja njegovati i kod sebe samih.
Jedan od najpoznatijih fizičara svih vremena, Stephen Hawking, rekao je: “Jedno od osnovnih pravila svemira je da ništa nije savršeno. Savršenstvo jednostavno ne postoji. Bez nesavršenosti ne biste postojali ni vi ni ja”. Pokušajmo svi uzeti u obzir ovo gledanje na savršenstvo, imati realistična očekivanja i smanjiti usporedbe s drugima. Težnja prema savršenstvu je uistinu Sizifov posao – uzaludna i besmislena. Budite blagi prema sebi bilo da se radi o putu do željenoga cilja ili običnom danu u kojem niste uspjeli izgledati savršeno ili napraviti savršen ručak nakon posla.
Autori:
