Dok sam studirala nutricionizam, klice su u potpunosti prošle ispod mog radara. Bile su tek par puta spomenute u sklopu predmeta o vegetarijanskoj prehrani, kao nešto novo i egzotično. Nije me vuklo da više saznam o njima niti je to studij tada zahtijevao od mene. Danas pak klice nalazim čak i u svom najdražem vegetarijanskom burgeru u kvartu. Klice su danas izuzetno zanimljive javnosti i znanosti jer nas je ova epidemija potaknula da tražimo funkcionalnu hranu koja će nam poboljšati imunitet. Što je funkcionalna hrana – to znamo, a kad zatreba, uvijek možemo osvježiti sjećanje u članku Jogurt sa zadatkom.
Klice su funkcionalna hrana koja nastaje klijanjem raznovrsnih sjemenki: od sjemenki, grahorica, preko povrća do žitarica i pseudožitarica. Najpopularnije su zasigurno klice alfalfa (klice djeteline lucerne), no dostupne za jelo su također klice graha, klice slanutka, sojine klice, klice mungo graha (grahorica koja ne nadima), klice brokule, klice crvenog kupusa, klice durum pšenice, heljdine klice i mnoge druge klice.
Sve te klice imaju jednu zajedničku osobinu. Hranjive su. Bogate su vitaminima, mineralnim tvarima, proteinima, vlaknima i antioksidansima. Pojedemo li šaku klica, ona je puno hranjivija od šake povrća/žitarica/grahorica u koje bi se ta klica pretvorila s vremenom. Zahvaljujući tom bogatom hranjivom sastavu klice, protuupalno djelovanje klica slanutka dvostruko je jače od protuupalnog djelovanja kuhanog slanutka. Klice su odlična hrana za nas ljude, ali i za našu crijevnu mikrobiotu. To klice čini sjajnim prebioticima.
Tko je kraljica klica u javnosti a tko u znanosti?
Istraživanja na stanicama i životinjama dokazala su da klice čuvaju krvne žile od ovapnjenja (ateroskleroze), da smanjuju razinu LDL kolesterola u krvi, da smanjuju pojavnost i trajanje virusnih infekcija (to bi nam sada itekako dobro došlo), da djeluju antioksidativno, da ubijaju tumorske stanice, da aktiviraju gene koji nas štite od tumora, a koče gene koji nadolijevaju benzin na vatru tumora, da koče razgradnju škroba u šećer i time smanjuju količinu šećera u krvi. Sjajno, zar ne! U laboratorijskim uvjetima uvijek cvjetaju ruže pa znanstvenici dobivaju fantastične rezultate koji dokazuju kako su klice super za zdravlje. No, te rezultate potom treba dokazati i van epruvete: na ljudima od krvi i mesa.
Kada pitam ljude što su klice, najčešći odgovor bude bakterija, virus, mali crv ili uzročnik bolesti. Rijetko tko pomisli da je riječ o nečemu jestivom. No kada kažem alfalfa, jedan dio ljudi koji je klicu prvo smatrao patogenom, zna da je to nešto sitno čudnog naziva vidio na policama specijaliziranih trgovina s eko hranom.
Kraljica klica u javnosti je bez sumnje klica alfalfa, ali kraljica klica u znanosti je ipak klica brokule. Nakon što su znanstvenici otkrili da su klice brokule najbolji izvor jednog fitonutrijenta iz skupine glukozinolata, masovno su krenuli istraživati učinak te klice na zdravlje ljudi. Ime skupine glukozinolata ćete lako zapamtiti ako spojite riječi glukoza i linolada. Evo i podsjetnik što su to glukozinolati: Abeceda nutrijenata. Taj glukozinolat se uz pomoć enzima prisutnih u brokuli i enzima prisutnih u dobrim bakterijama koje žive u našim crijevima (tj. enzima naše crijevne mikrobiote), pretvara u spoj koji dokazano djeluje antitumorski. Molim veliki pljesak za sulforafan. Sjetite se sumpora i fana (obožavatelja). U svijetu molekula iz voća i povrća, nitko mu nije ravan.
Hip hip hura za organizam zdrav
Kada su ljudi zaraženi bakterijom Helicobacter pylori 8 tjedana konzumirali 70 grama klica brokule dnevno, istraživači su primijetili smanjenje broja ove bakterije koja uzrokuje gastritis i čir na želucu. Ako ste imali bakteriju H. pylori,sigurno ste čuli za urea izdisajni test i vrlo je moguće da ste ostavili stolicu na analizu kako bi utvrdili ima li u njoj bakterija. Upravo su ove dvije dijagnostičke metode, zajedno s vađenjem krvi, koristili i znanstvenici prilikom istraživanja kako bi potvrdili antibakterijski učinak klica brokula na H. pylori.
Danas se sve više priča o inzulinskoj rezistenciji i velika je šansa da poznajete barem jednu djevojku kojoj je dijagnosticirana inzulinska rezistencija pa ima neredoviti ciklus. Ljudi s inzulinskom rezistencijom luče previše inzulina pa stanice njihovog tijela nakon nekog vremena prestaju reagirati na taj inzulin na način na koji bi morale. Zamislite da smo mi u ulozi stanice. A inzulin je gost koji uporno želi doći k nama nakon višednevnog druženja/partijanja kada nam je već dosta ljudi i želimo biti malo sami. Inzulin kuca na vrata stanice, a ona ga ne želi vidjeti. Kada su ljudi s inzulinskom rezistencijom 4 tjedna uzimali 10 grama klica brokula u prahu, znanstvenici su izmjerili značajno niže razine inzulina u krvi.
Kod ljudi pušača (koji su zato pod većim rizikom od prehlada i grlobolja), četverodnevna terapija smjesom dobro usitnjenih 111 grama klica brokula (tzv. homogenatom klica brokula), smanjila je upalu i količinu virusa koji su tu upalu uzrokovali.
Kada su ljudi s dijabetesom 4 tjedna konzumirali 5 i 10 grama klica brokula u prahu, istraživači su primijetili značajno nižu razinu oksidiranog LDL kolesterola – onaj oblik kolesterola koji se najlakše priljubljuje duž naših krvnih žila i time doprinosi aterosklerozi.
Prekomjerno masno tkivo pogoduje stvaranju upale u tijelu. Ta kronična upala koja dugo tiho tinja u krvi, otvara vrata mnogim bolestima. Zato nam je posebno drago bilo saznati da, kada su ljudi s više masnog tkiva 10 tjedana konzumirali 30 grama klica brokule na dan, pokazatelji (markeri) upale u njihovoj krvi su značajno opali. To je dobro, jako dobro.
Danas smo zajedno zagrebli pod površinu svijet klica. Znanost će nam s vremenom otkrivati preostala skrivena blaga (ali i skrivene zamke) koje nam klice pružaju kako bismo očuvali ili ojačali svoje zdravlje. Veselim se nastavku ove pustolovine. Već čujem glazbu iz filma Indiana Jones u pozadini, a vi?
Autorica:
