Ponekad imamo osjećaj kako su ljudi danas sve manje „zdravi”. U usporedbi s našim starijima kao da smo postali boležljiviji. Je li razlog tome poboljšana medicinska skrb, pa samim time i češća dijagnostika bolesti, ili su onečišćenje okoliša i moderan način života stvorili boležljive generacije?
Danas se smatra kako sve više ljudi boluje od takozvanih pretkliničkih bolesti (preclinicaldisease). Pretklinička bolest definirana je kao stanje u kojem postoje određeni simptomi, ali bolest nije potvrđena laboratorijskim nalazima ili se pak prate promijenjeni laboratorijski nalazi, ali se ne javljaju nikakvi simptomi. Uzmimo kao primjer naše krvne žile. U fazi pretkliničke bolesti stanice koje oblažu našu krvne žile počet će „starjeti” – stvarat će se naslage po njima te će slabije reagirati na promjene krvnog tlaka. To će se očitovati ili simptomima ili laboratorijskim nalazima. Kad se ta ista krvna žila potpuno ispuni naslagama i začepi, razvit će se klinička bolest, primjerice, infarkt mozga.
Moderna znanost porast pretkliničkih bolesti pripisuje fenomenu „intestinalne hiperpermeabilnosti”, odnosno povećanoj propusnosti crijeva, pri kojoj u organizam ulaze štetne tvari. Rizični čimbenici za takvo što su:
– uzimanje antibiotika
– stres
– primjena različitih lijekova, primjerice, protiv bolova
– prehrana bogata mastima i/ili kalorijama
– prehrambeni proizvodi koji sadrže GMO
– kemijski tretirana i procesirana hrana
– konzervansi.
Čitajući ovaj popis, čini nam se kao da se približavamo odgovoru na pitanje s početka. Kad se usporedimo s našim starijima, puno smo više izloženi navedenim rizičnim čimbenicima.
Međutim, što nam je činiti? Suvremena, zapadna medicina nije fokusirana na liječenje bolesti u pretkliničkoj fazi. Liječnici i zdravstveni profesionalci educirani su za liječenje kliničkih, potpuno razvijenih bolesti i imaju spremna učinkovita rješenja kad se bolest razvije te se može točno identificirati i kvantificirati.
Suvremena znanost stoga se uputila u potragu za rješenjima u drugim medicinskim tradicijama, kao što je tradicionalna kineska medicina. Ona je stara tisućljećima i temelji se na nekoliko principa. Za ying-yang svi smo čuli. Možda manje poznat, ali u kontekstu propusnosti crijeva i naših pretkliničkih bolesti vrlo je zanimljiv pojam qi (chi), odnosno„energija”. On označava vitalnu energiju koja hrani cijeli organizam, a prema vjerovanjima, stvara se većinom u našem probavnom sustavu. Prema kineskoj medicini, manjak qija odražava se na sve organske sustave, slično kao što danas znamo da propusnost crijeva dovodi do poremećaja imuniteta i upale u našem organizmu. Pokušavajući riješiti taj problem, došlo se do prakticiranja fekalne transplantacije. Pojam fekalne transplantacije, odnosno presađivanja stolice zdravih donora u svrhu liječenja poremećaja probavnog sustava, u kineskoj medicini spominje se još od davne 350. godine, i to prije Krista, kad je zabilježeno da je kineski liječnik Ge Hong liječio akutno trovanje hranom terapijom „žute juhe”, koja se pripravljala od stolice zdravih donora. On je vjerovao kako će davanjem „žute juhe” potaknuti proizvodnju qija u pacijenata.
Usporedbe radi, prvu je fekalnu transplantaciju u zapadnoj medicini proveo američki kirurg, dr. Ben Eiseman, čak 1600 godina nakon svoga kolege Ge Honga. Međutim, kaska li zaista zapadna medicina za kineskom toliko kad govorimo o pridavanju važnosti probavnom sustavu u našem zdravlju?
Ocem moderne, zapadne medicine smatra se grčki liječnik Hipokrat, koji je živio 400 godina prije Krista. Jedna je od njegovih najpoznatijih izreka kako „sve bolesti započinju u crijevima”. I on je, slično svojim kineskim kolegama, veliku pozornost pridavao ulozi intaktnosti crijeva u našem zdravlju. Iako se čini kako su ta vjerovanja dugo bila potisnuta, razvoj novih znanstvenih metoda iz područja molekularne biologije doveo je do toga da se podrijetlo naših bolesti počinje nazirati u crijevima. Baš kao u kineskoj medicini.
Što to znači za nas danas? Postoji li način da zaštitimo cjelovitost naših crijeva? Naravno, možemo se kloniti spomenutih rizičnih čimbenika, koliko je to danas uopće moguće. Ili možemo pokušati preparatima tradicionalne kineske medicine. Ono što spaja tradicionalnu kinesku medicinu i najnovije spoznaje funkcionalne su namirnice s probiotskim bakterijama. Drevni Kinezi veliku su pozornost pridavali fermentiranoj hrani u održavanju i poboljšavanju vitalne energije – qija. A moderna znanost i zapadna medicina otkrile su kako su upravo dobre, probiotske bakterije ključ u održavanju normalne funkcije naših crijeva. One nas štite od razvoja bolesti u njihovoj ranoj, pretkliničkoj fazi. Ne moramo vjerovati da se u crijevima generira naša vitalna energija, odnosno qi, ali nedvojbeno je da u harmoniji probavnog sustava leži ključ našeg cjelokupnog zdravlja. Funkcionalne namirnice s probioticima mogu biti odličan način postizanja i održavanja te harmonije. Dobar tek!
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
