Svi se možemo složiti kako je boravak u prirodi dobar za zdravlje. No, znamo li zašto? Norvežani su, primjerice, razvili cijelu životnu filozofiju zvanu friluftsliv koja se temelji na dubokoj povezanosti aktivnosti u prirodi s tjelesnim i duševnim zdravljem. Znanstvena istraživanja pokazala su kako fizička aktivnost koju je osoba provela u prirodi, na otvorenome, ima djelotvornije pozitivne učinke na zdravlje pojedinca, nego aktivnost provedena u sintetskom okruženju kao što su sportske dvorane, teretane i slično.
S jedne strane to se pojačanje pozitivnih učinaka tjelesne aktivnosti u prirodi pripisuje njezinom utjecaju na naš um. Boravak u prirodi nas rasterećuje. Priroda nam privlači pozornost bez iziskivanja dodatnih napora, za razliku od modernih načina odmora poput ekrana. Različiti elementi iz prirode mogu potaknuti psihofiziološki oporavak od stresa: otvorenost prostora, prisutnost pravilnih struktura ili uzoraka kao i tek obično protjecanje vode. Priroda u nama izaziva nesvjesne reakcije sigurnosti i mira, što pozitivno utječe na oporavak od svakodnevice.
No, postoji i druga, možda intimnija, poveznica prirode i našeg tijela. Iako nam se čini kako najviše informacija iz prirode dobivamo preko svojih osjetila, postoji jedno sasvim drugo mjesto gdje zapravo najviše dolazimo u dodir sa svojom okolinom. U našoj utrobi nalazi se „ekran“ ogromne površine, preko kojega okolina neposredno komunicira s nama. Taj ekran su naša crijeva. Tako zapravo duboko u nama samima vanjski svijet dolazi u neposredni kontakt s nama i utječe na naše zdravlje.
Naš „unutarnji ekran“ obložen je gustim biofilmom u kojem se nalazi crijevni mikrobiom, što znači da priroda zapravo prvenstveno komunicira s njim, a tek onda s našim crijevima i imunosnim sustavom koji se nalazi u njemu. I tako se opet vraćamo nezaobilaznom i neizostavnom crijevnom mikrobiomu! Zašto su te poruke iz prirode upućene našem crijevnom mikrobiomu toliko važne?
Danas u modernom, urbanom, zapadnom svijetu svjedočimo ogromnom porastu broja bolesti uvjetovanih imunosnim poremećajima. Na globalnoj razini čak se govori o svojevrsnom tsunamiju nezaraznih bolesti – od alergija, autoimunih bolesti i karcinoma do različitih psihičkih poremećaja. Osim moderne prehrane i sjedilačkog načina života koji su sigurno djelomično krivi za takvo stanje, odavno postoji takozvana higijenska hipoteza koja tvrdi kako život u „sintetskim“, čistim okolinama dovodi do smanjene izloženosti pojedinca mikroorganizmima, što posljedično dovodi do nedovoljne edukacije imunosnog sustava. Danas je ta hipoteza modificirana i naziva se hipoteza o bioraznolikosti.
Moderna znanost tvrdi da previsoke razine higijene, a u isto vrijeme onečišćenje urbanih sredina različitim sintetskim tvarima, dovode do gubljenja bioraznolikosti mikroorganizama. To se na našem „unutarnjem ekranu“ očituje tako da dolazi do smanjene izloženosti različitim pozitivnim mikroorganizmima te do povećane izloženosti patogenim bakterijama koje jedine i mogu opstati u takvoj toksičnoj urbanoj sredini. Na taj način propada naš crijevni mikrobiom što se očituje povećanim lučenjem upalnih čimbenika i divljanjem naših imunosnih stanica. I zato smo mi danas, između ostalog, postali ranjivi i skloni razvoju mnogobrojnih bolesti i poremećaja koje uzrokuje naš imunosni sustav.
Što nam je činiti? Napustiti domove u urbanim sredinama i odseliti na vrh neke planine, primjerice Velebita? Kada promatramo crijevni mikrobiom, to bi bila ispravna odluka: crijevni mikrobiom kod ljudi koji žive u ruralnim sredinama doista je kvalitetniji nego kod stanovnika gradskih sredina. Nažalost većina nas nema taj luksuz, zato pogledajmo kakva nam rješenja nudi znanost. Finci predlažu investiranje u vikendicu u prirodi – oni su dokazali kako se crijevni mikrobiom stanovnika gradskih sredina razlikuje između onih koji redovito odlaze u vikendice u prirodi i onih koji vrijeme provode isključivo u gradu. Drugo istraživanje, također iz Finske, bilo je čak i radikalnije. U jednoj pilot studiji ispitanici su tri puta dnevno oko 20 sekundi ruke trljali smjesom različitih gnojiva, komposta, starog lišća, kore drveta i zemlje. Iako se radilo tek o pilot studiji, rezultati su zapanjujući: nakon dva tjedna istraživanja došlo je do promjene u mikrobiomu kože podlaktica, što se čini donekle razumljivo. Ali, važno je naglasiti da je pritom došlo do promjena i u crijevnom mikrobiomu. I to nabolje.
Sigurno se pitate zašto su znanstvenici toliko očajni pa predlažu ljudima da se mažu zemljom. Zato što znanstvena zajednica postaje sve svjesnija razornih posljedica koje za zdravlje ima život u sterilnim, urbanim sredinama. Pri tome najviše stradavaju djeca. Upravo u dječjoj dobi ključna je izloženost velikom broju različitih mikroorganizama kako bi se stvorio kvalitetan crijevni mikrobiom i kvalitetno „istrenirao“ imunosni sustav. To su dokazali znanstvenici koji su istraživali posljedice uvođenja vrtićkog programa fokusiranog na boravak i aktivnosti u prirodi. Djeca koja su sudjelovala u programu imala su, ne samo raznolikiji crijevni mikrobiom, već i pojačane razine serotonina u tijelu te smanjen subjektivni dojam stresa. Zanimljivo je spomenuti i istraživanje koje je potvrdilo kako je već promjena pokrova tla (humus, kompost) i vegetacije oko dječjeg vrtića, dovela do promjena kožnog i crijevnog mikrobioma ali i smanjenja laboratorijskih pokazatelja upale kod djece.
Iz svega prethodno navedenoga očito je da nas interakcija s prirodom štiti od razvoja bolesti uzrokovanih lošim funkcioniranjem imunosnog sustava. Sad znamo i zašto. Iako nam se možda drastične promjene životne okoline sad čine jedinim rješenjem, bit će dovoljno za početak boraviti češće u prirodi. Sam boravak na otvorenom, običan odmor ili šetnja, rasteretit će nam um i poslati pozitivne poruke preko našeg „unutarnjeg ekrana“. I svakako povedite i svoje mališane jer su njima takvi trenutci najpotrebniji!
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
