Socijalizacija je oblik uspostave društvene povezanosti, učenja, osobnog razvoja, ali i ulaganja u mentalno zdravlje svakog pojedinca. Kako se razlikuju naše individualne potrebe za socijalizacijom, tako se razlikuju i moderne metode socijalizacije s drugima koje sami biramo.
Kroz prošlost je definirano nekoliko različitih okvirnih metoda socijalizacije. Tako postoji:
Selektivna metoda kojom biramo s kim ćemo se družiti pa biramo ljude koji su nam slični i od kojih možemo naučiti neke stvari koje mi smatramo pozitivnima i korisnima. Primjerice, naši vršnjaci u dječjoj ili odrasloj dobi koji znaju ili mogu raditi neke stvari koje i mi želimo usvojiti.
Modeliranje je druga, također selektivna i prirodna, metoda u kojoj biramo, ne nužno uvijek svjesno, čije ponašanje ćemo oponašati. Tako su nam u ranijem djetinjstvu naši modeli upravo naši roditelji, bake, djedovi i obitelj, a kasnije su to naši vršnjaci.
Identifikacija predstavlja korak dalje. Ovom metodom mi se identificiramo, odnosno poistovjećujemo s dijelom identiteta druge osobe. Primjerice, biramo uzore s kojima se poistovjećujemo jer oni imaju neke karakteristike koje su slične nama. Ti uzori ne moraju biti stvarne osobe pa tako nerijetko biramo poznate i slavne ličnosti, likove iz filmova ili romana, s čijim se “slikama” poistovjećujemo.
Pozitivno ili negativno potkrepljenje je metoda kojom kroz odrastanje mijenjamo svoje ponašanje s obzirom na pozitivan (ili negativan) odgovor grupe u kojoj se nalazimo. Primjerice, dobivamo pohvalu i potvrdu u svom razredu, poslovnom timu ili svojoj sportskoj ekipi za dobro obavljen posao pa to želimo ponoviti u budućnosti. U slučaju negativnog potkrepljenja kao i u slučaju negativne povratne informacije, mijenjamo i izbjegavamo ponašanja koja su do njih dovela.
Osim navedenih postoje i neke druge metode. Međutim, gledajući ponašanje pojedinca u modernom društvu, danas imamo nekoliko modernih metoda koje uvažavaju i ove ranije znanstveno utemeljene.
Socijalizacija uživo u grupi – iako donekle biramo s kim ćemo se družiti, taj odabir donekle radi i grupa za nas prihvaćajući ili odbacujući članove. U grupnoj socijalizaciji te vrste, posebno kod djece, važno je da ne izgubimo vlastiti identitet zbog identifikacije s grupom. Takva nam socijalizacija daje osjećaj pripadnosti i mira te značajno doprinosi našem mentalnom zdravlju jer imamo “mrežu” koja nas čuva u trenucima potencijalnih padova. U današnjem modernom svijetu u odrasloj dobi takva je metoda često zapuštena zbog drugih metoda socijalizacije. Međutim, povezanost s društvom čini nas mirnijima, sigurnijima i ispunjenijima pa bi ulaganja u ovu metodu trebala biti konstantna i periodična. Ranije spomenuta metoda pozitivnog ili negativnog potkrepljenja nas oblikuje u društvenom kontekstu neovisno o dobi budući da iz grupa učimo i napredujemo te rastemo bez obzira na dob. Zanimljivo je da ljudi koji umiru često spominju da žale što u životu nisu manje radili, a više ulagali u druženja s prijateljima.
Socijalizacija uživo pojedinačno – ovaj oblik socijalizacije važan je zbog ranije spomenute metode identifikacije i modeliranja. U takvim druženjima formiramo intimne odnose s prijateljima i budućim partnerima, učimo dijeliti i imamo priliku primiti bezuvjetnu podršku i ljubav. Iako je online komunikacija dostupna i može poslužiti kao OK zamjena, ipak ne može u potpunosti zamijeniti kontakt uživo koji uključuje više neverbalne komunikacije, dodir i prijenos emocija a ne samo misli. Kao što nam grupna socijalizacija daje osjećaj pripadnosti, tako nam ovaj oblik daje osjećaj prihvaćenosti, podrške i povezanosti koju ništa ne može zamijeniti. Ulagati u ovaj oblik druženja znači periodično dogovarati susrete s bliskim prijateljima, kad nećemo biti dio grupe ili dok pasivno gledamo film zajedno. Ova metoda podrazumijeva ulaganje kroz komunikaciju i obostrano dijeljenje informacija, primanje informacija i empatiju. Bez ovakvog oblika socijalizacije možemo ostati zakinuti po pitanju vlastitog razvoja empatije.
Socijalizacija online putem društvenih mreža i alata – mnogi su danas protiv ove metode, međutim ona je tu za nas kako bismo brzo dijelili informacije i ostali povezani s udaljenijim članovima svog društvenog konteksta, s ljudima koje nemamo priliku viđati redovno. Za razliku od prethodnih metoda, moderan svijet nam je omogućio održavanje kontakta s ljudima koji su daleko i pritom nedostupni. Danas je ulaganje u ovakav oblik komunikacije također važan, jer daje doprinos društvenom statusu ali i osjećaju povezanosti i informiranosti kroz kontakt s drugima. Korištenje emotikona u takvoj komunikaciji donekle olakšava prijenos informacije zbog nedostatka neverbalne komunikacije, no i u tome treba pronaći i uspostaviti ravnotežu, jer korištenje prenaglašenih, često pozitivnih emotikona može poslati krivu poruku – primjerice, kao da nam je sve “super” i sa svime se slažemo. Ulagati u ovu metodu socijalizacije posebno je važno u odrasloj životnoj dobi (djecu ne trebamo tjerati jer je i sami biraju) budući da se u odrasloj životnoj dobi veze prorjeđuju pa na ovaj način možemo zadržati osjećaj povezanosti i podrške čak i kad nismo u kontaktu uživo. Samim time, ako u njoj ne pretjerujemo, socijalizacija putem društvenih mreža i alata može dati doprinos našem mentalnom zdravlju.
Socijalizacija video ili audio pozivom – ova metoda predstavlja jedan sjajan oblik komunikacije koji nam je omogućila moderna tehnologija. Iako se mnogi osjećaju nelagodno koristeći ovaj oblik razgovora, radi se samo o razvoju nove navike, a nelagoda je sastavni dio procesa promjene. Drugim riječima, brzo ćete se naviknuti!
Ne kažemo da ovakva komunikacija savršeno zamjenjuje komunikaciju uživo jer nedostaje prisutnost, blizina i bliskost te dodir, ali vrlo je dobra alternativa u trenucima kad je izravan kontakt onemogućen. U modernom društvu, putovanja, selidbe i duža izbivanja iz mjesta gdje živimo su česta pojava. Stoga ova metoda daje priliku svima nama da zadržimo ne samo kontakt, već i intiman odnos s onima koji trenutno nisu tu pokraj nas. Dakle, radi se o idealnoj metodi socijalizacije za već uspostavljene bliske odnose, ali i ponešto manje idealnoj metodi za upoznavanje novih ljudi.
Ulagati u ovaj oblik socijalizacije značilo bi dijeliti sa sugovornicima više od samog sadržaja i prepričavanja dana. U početku tako ljudi krenu s dijeljenjem, ali s vremenom bilo bi dobro da se opustite i zamislite da dijelite prostoriju, baš kao i osjećaje koji prate Vaše misli. U trenutku kad ne možete, a želite, zagrliti drugu osobu, tu svoju želju možete tako i iskomunicirati. Iako nije isto kao uživo, intima, ugodni osjećaji i povezanost su i dalje opcija ove moderne metode.
S obzirom da broj metoda koje danas postoje premašuje ove prethodno navedene, kako se moderno društvo i tehnologija razvijaju, naša je preporuka da odaberete koliko ćete u koju metodu ulagati. No, koju god odabrali, nijednu ne trebate u potpunosti zapostaviti. Moderno društvo nije problem, ono samo nudi opcije i traži prilagodbu. Na nama je da iskoristimo ono što se nudi – i to na nama prihvatljiv način. Uživo druženje nikad neće biti isto kao online, ali zašto ne bismo upotpunili svoje dane i tjedne povremenim online razgovorom kad smo onemogućeni upotpuniti ih onim “pravim”.
Autori:
