Ovaj je tekst plod mog rada s ljudima. Ono što ga čini drugačijim od mojih dosadašnjih tekstova jest to što sam sve u njemu navedeno naučila sama, u četiri zida savjetovališta o prehrani. Nisu me naučili profesori ni mentori niti znanstveni radovi. Nisam pročitala u knjigama ni gledala u dokumentarcima. Otkrila sam ta saznanja upravo radeći s ljudima: aktivno ih slušajući, savjetujući i educirajući. Mnogo smo naučili jedni od drugih i učit ćemo zauvijek.
Promjena kreće iz ljubavi
U društvu koje smatra da je tijelo roba s greškom nužna popravka, pojam zdrave prehrane se često pogrešno interpretira. Što to znači hraniti se zdravo? Je li zdravo sebe na silu lišiti zločestih ugljikohidrata pa živjeti od zdravogmesa i najzdravijeg povrća? Je li zdravo prestati jesti na dan dva kako bi smršavjeli? Je li zdravo brojati kalorije u svakom obroku? Ne, nije.
Često jedemo zdravu hranu na nezdrav način, tako zalutavši još dublje u labirint. Ovo društvo katkad ima plitki pogled. Staje na izgledu. Ne seže ni trunčice dublje. Kritizira, sudi i ismijava naš izgled. A mi, iz straha, srama i nesigurnosti eksperimentiramo s dijetama maltretirajući vlastito tijelo. Ovakvi eksperimenti loše završe.
Promjena potaknuta prijezirom prema našem tijelu neće nas učiniti zdravijima. Štoviše, udaljit će nas od zdravog tijela. Takva promjena ima nesigurne, labave temelje. Gradimo kulu od karata koja će se lako urušiti i vratiti nas na staro s novom dozom gorčine. Vratit će se poput bumeranga.
S druge strane, to isto društvo pljuje po plus sizeameričkoj glazbenici Lizzo kada na društvenim mrežama objavljuje slike kako se zdravo hrani i trenira. Društvo ima poteškoća u shvaćanju da prihvatiti s ljubavlju svoje tijelo ne(!) isključuje zdravu prehranu i obrnuto. Kvalitetna prehrana i prihvaćanje svog tijela s ljubavlju međusobno se ne isključuju već, dapače, spajaju. Ne hranimo se zdravo jer smo nezadovoljni izgledom svog tijela. Hranimo se zdravo jer ga volimo. Hranimo se kvalitetno jer želimo da nam tijelo bude energično, snažno, bezbolno, zdravo.
Pojavi se trenutak kada iznenada osjetimo zahvalnost prema tom tijelu koje nas nosi kroz život, kroz svih sedam mora i sedam gora. Tijelo ostaje s nama do kraja. U tom trenu skroz spontano odlučujemo postati nježni prema tijelu, prema sebi. Odlučujemo ga zaštititi. Iz ljubavi. Tu se rađaju najveće i najdugovječnije promjene navika.
Korak po korak
U društvu koje smatra da je nutricionizam u suštini pisanje tjednih jelovnika odnosno planova prehrane, pojam zdrave prehrane ponovno se pogrešno interpretira. Obgrliti i usvojiti zdravu prehranu je jedno putovanje. Češće u udaljene krajeve nego tu blizu, u susjedstvo.
Zahtijeva da u putnoj torbi nosimo strpljenje, ustrajnost i svrhu. Zašto činimo to što činimo? Činimo li to jer nam je dijagnosticirana bolest? Činimo li to jer smo odlučili dovesti vlastiti život u red te prodisati nakon prekida s partner(ic)om koji/a nas je vukao/la u ponor? Činimo li to jer smo primijetili kako nam djeca kopiraju one iste naše nezdrave navike? Zašto dan započinjemo jogurtom s dobrim bakterijama? Zašto jedemo sezonsko voće umjesto lisnatog tijesta? Zašto svaki ručak i večeru obogaćujemo povrćem? Odgovor na to zašto vodi nas do odredišta putovanja.
I najdulje putovanje započinje prvim korakom, uči nas kineska poslovica. A prvi je korak identificirati jedno naše ponašanje koje nas udaljava od zdravlja. Biramo ono ponašanje koje nam je, subjektivno gledano, najlakše otpustiti i zamijeniti ga zdravijim ponašanjem. To utire put svim sljedećim promjenama.
Nadalje, od velike se pomoći na tom putovanju pokazalo planiranje rute tj. planiranje jelovnika za sljedeći dan. Zgodno je danas odvojiti 5 minuta da razmislimo što bismo jeli sutra uzimajući u obzir sve svoje aktivnosti za taj dan. Tako bolje pripremljeni ulazimo i koračamo u sljedeći dan. Manja je vjerojatnost da ćemo izgladniti pa navečer doma isprazniti hladnjak. Organizacija je bitna, posebno na početku usvajanja/učenja novog ponašanja.
Stepenicu važnija od vještine organizacije jest naša moć prihvaćanja. Nužno je otpustiti taj grčeviti stisak oko sve ili ništa filozofije. Lako upadamo u zamku ako pogriješim, sve pada u vodu – I’m out. Ništa ne pada u vodu. Ako pogriješimo u zdravoj prehrani, nastavit ćemo tamo gdje smo stali. U zdravlju se broji svaki pojedini blagotvorni čin prema vlastitom tijelu. Binarni 0 1 sustav prepustimo računalima, a mi ljudi budimo fleksibilniji. Hodajmo korak po korak na putu do zdravlja. Ponekad ćemo koračati brže, ponekad mrvu sporije, ali znajmo da je svaki korak bitan. Sretan put!
Autorica:
