Nedavno sam čuo osobu kako se hvali da je jako dobra u multitaskingu, odnosno obavljanju više različitih zadataka istovremeno te tako uspijeva obaviti jako puno stvari u danu. „Sva sreća!“, kaže ona.
Znate li da je originalna ideja multitaskinga gotovo mit? Postoji mogućnost da dok obavljate jedan zadatak „na autopilotu“, kao što je vožnja automobila, istovremeno razgovarate na mobitel te ste potpuno uneseni u razgovor. Međutim, vaša se pažnja ne udvaja, već se dijeli te vaše vrijeme djelovanja na nepredvidive okolnosti na cesti postaje dulje. Dakle, multitaskingom povećavamo opasnost u prometu za sebe i za druge. Naš mozak gotovo da se ne uspijeva usredotočiti na dva različita zadatka istovremeno, pa čak i kada se radi o svojevrsnim automatiziranim zadacima, a ako ipak nekako uspije, to nije posebno učinkovito. Što je onda zapravo multitasking?
Multitasking ili višezadaćnost jest istovremeno obavljanje dvaju ili više zadataka, to jest brzo prebacivanje pažnje s jedne stvari na drugu i natrag te izvođenje mnogo zadataka jednog za drugim vrlo brzo, bez prestanka.
A što se događa prilikom multitaskinga? Pa evo nekoliko stvari na koje vjerojatno niste računali:
- Umjesto povećanja, vaša se produktivnost u obavljanju zadataka smanjuje i do 40 %
- Dolazi do povećanja broja grešaka u zadacima koje obavljate čak do tri puta
- Povećavate opterećenje na mozak, postupno stvarate osjećaj napetosti i stresa, a dugoročno možete izazvati i izgaranje (eng. burnout) koje podrazumijeva ozbiljno narušavanje mentalnog zdravlja s mogućim trajnim posljedicama
- Trenutno smanjujete svoju inteligenciju, čak do petnaest bodova na standardiziranim testovima, te ste u tom trenutku na kognitivnoj razini osmogodišnjaka
- Naravno, s obzirom na sve navedeno, moguće je da donesete lošije odluke
- Vaša je kreativnost smanjena i teško pronalazite nova rješenja
- Osjećate se mentalno i tjelesno iscrpljeno
- Narušavate kakvoću života i svojih odnosa jer niste prisutni u trenutku
- Neka istraživanja ukazuju i na trajna oštećenja mozga u dijelovima koji su zaduženi za empatiju i emotivnu kontrolu
Što nam je činiti?
- Prvo što možete napraviti za sebe jest obavljati samo jedan zadatak u određenom trenutku. Tako vaša izvedba postaje bolja, manje griješite, manje se umarate, pa čak i brže radite!
- Ako ste baš primorani pribjeći multitaskingu, smanjite broj zadataka na samo dva, pri čemu neka jedan zadatak bude onaj koji zahtijeva vrlo malo vaše pažnje, to jest kojega možete obavljati „automatski“, dok ćete drugom moći posvetiti više svoje pozornosti.
- Dok jedete, vježbajte prisutnost u trenutku i pokušajte biti svjesni (eng. mindful) svoje okoline. Ako je moguće, redovito meditirajte (mindfulness meditacija) i vježbajte svoje disanje. Te su aktivnosti poput zaštitnog faktora za izgaranje od multitaskinga.
- Odmarajte se nakon obavljanja jednog zadatka i prije prelaska na idući. Istraživanja pokazuju da su najbolje pauze od dvadeset minuta u kojima ste se odmakli od zadatka te u kojima ste tjelesno aktivni. Tako svom mozgu dajete malo vremena da predahne i pripremi se za novi izazov.
- Provjeravanje elektroničke pošte i odgovaranje na nju prepoznati su kao najveći „otimači pažnje“ i često nas potiču na multitasking, a takvo dugoročno ponašanje dovodi do sindroma izgaranja. Odvojite vrijeme u danu kada ćete se baviti samo elektroničkom poštom. To može biti i na početku i na kraju radnog dana.
- Planirajte svoj dan i sve radne zadatke vezane uz posao i privatni život. Bez planiranja svi mi obavljamo zadatke kako nam dolaze, kako ih se prisjetimo i vrlo brzo dolazi do multitaskinga.
Umjesto da vaš dan upravlja vama i pretvara vas u osobu koja, više ili manje uspješno, obavlja nekoliko zadataka istovremeno, preuzmite kontrolu nad svojim danom i postanite vješti u upravljanju svojom usredotočenošću. Naravno, to ima smisla samo ako želite biti produktivni, sretniji, prisutniji, mirniji te s više kontrole nad osjećajima i mislima. Ako želite trenutno divljenje okoline, ali bez dugoroča, vježbajte svoj multitasking. Ipak, od njegovih posljedica nitko nije pošteđen, pa ih mogu imati i mladi i djeca, posebno danas kada je jedan od češćih oblika multitaskinga medijski, gdje djeca igraju igrice na mobitelu, dopisuju se s drugima, a istovremeno usputno gledaju neki film na televiziji. Iako mnogo vremena provodimo kod kuće, i to je u ovo doba sasvim u redu, to ne znači da nam kakvoća života i mentalno zdravlje ne mogu napredovati.
Autori:
Ana Čerenšek, prof. psih.
Igor Čerenšek, mag. psych.
