Nakon spoja nutricionizma i psihologije, nastavljamo u velikom stilu sljedećom znanošću u nizu: sociologijom. Na prvi pogled lako možemo pomisliti kako nutricionizam i sociologija nemaju mnogo zajedničkih tema. Ali… surprise! U našoj današnjoj priči otkrit ćemo koliko su one zapavo bliske.
Moj kompa i ja
Volite li jesti u društvu dragih ljudi? Hrana je puno više od izvora energije koji je potreban da čovjek preživi. Hrana spaja ljude. Sama riječ “kompanjon” ili “kompa” (partner) vuće podrijetlo od latinskih riječi cum (sa) i panis (kruh). Kompanjon je, dakle, onaj s kojim jedemo kruh, onaj s kojim dijelimo našu hranu, naš prijatelj za stolom. Zato ćemo na engleskom reći companion, na talijanskom compagno, na španjolskom compañero, a na francuskom copain. Sam korijen ovih riječi svjedoči koliko nam je oduvijek bilo bitno da jedemo zajedno.
Od tanjura do ugovora
Ljudi su priređivali velike gozbe kako bi se hvalili svojim visokim položajem u društvu. Štoviše, priređivali su gozbe kako bi dodatno povećali svoj utjecaj u društvu. Je li to ostalo u prošlosti? Nikako. Još uvijek se najveći poslovni dealovi donose za stolom, na poslovnim ručkovima i večerama.
Domino-efekt
Sociologija nam otkriva zanimljive pojave u društvu. Muškarci, zamislite vašeg najboljeg prijatelja ili brata. Žene, zamislite vašu najbolju prijateljicu ili sestru. Ako se on ili ona udebljaju, šanse da ćete se vi također udebljati trostruko se povećavaju. Ovaj se domino-efekt proteže do trećeg stupnja poznanstva. Dakle: prijatelj prijatelja vašeg prijatelja indirektno će utjecati na vaš oblik tijela. Ako se pak vaš partner ili partnerica udebljaju, možete mirno spavati jer će učinak biti značajno slabiji od prijateljeva.
Tamna strana ogledala
Satima se promatra tijelo u ogledalu, važe se svakodnevno i više puta na dan. Sociologija nam tumači kako društvo nameće osobi da svoje tijelo smatra objektom. Objektom s nepravilnostima koje je nužno popravljati. Objektom koji se oblikuje poput plastelina. Ovdje govorimo o objektivizaciji svog tijela. Počinje se vjerovati kako trenutačni standardi ljepote o kojima stalno slušamo i koje svugdje gledamo, odgovaraju vlastitim osobnim željama. Ova se pojava naziva internalizacijom. Standardi ljepote mijenjaju se kroz vrijeme, ovisno o društvenim pojavama. Ono što je svim standardima ljepote zajedničko je što su kruti i neprirodni. Osim spomenutih pojava objektivizacije te internalizacije, treća “neman” je kontrola. Stvori se uvjerenje kako se posjeduje potpuna kontrola nad izgledom svog tijela. Što to točno znači? Uz dovoljno uloženog truda osoba smatra da će dostići trenutačni standard ljepote. Ovo je uvjerenje velika zamka.
Ista mater, isti ćaća
Na sva zvona potičemo usvajanje zdravih prehrambenih navika već od malih nogu. Zašto nam je prehrana djece toliko važna? Razmišljamo unaprijed: kvalitetnom prehranom u mladosti osiguravamo zdravu starost. Željezo se kuje dok je vruće. Navike stečene u djetinjstvu oblikuju obrazac prehrane koji će poslije biti jako otporan na promjene. Štoviše, sociolozi su primijetili postojanost prehrambenih navika usvojenih od roditelja čak i kod osoba koje su na pragu punoljetnosti prekinuli sve kontakte sa svojim roditeljima. Obratimo sad pozornost na razlike u prehrani između muškaraca i žena. Prema istraživanjima, muškarci jedu značajno više mesa od žena. Piju značajno više piva i crvenog vina od žena. S druge strane, žene jedu značajno više kolača i slatkiša od muškaraca. Žene biraju raznovrsno voće, a muškarci, prije svega, bananu. Naravno, radi praktičnosti.
Svi za jednog, jedan za sve!
“Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe. Svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje.
Smrt svakog čovjeka smanjuje mene jer sam obuhvaćen u čovječanstvu.”
(John Donne, 1623.)
Svatko od nas, kao pojedinac, jedan je od kotačića u golemoj cjelini: društvu. Svaki događaj u svijetu odražava se na naše misli, naše ponašanje, naše izbore: kako u privatnom životu, tako i u jelu. Sociologija daje uvid koliko je tema (pre)hrane složena i opsežna, ali nadasve zadivljujuća.
Autor: Sandra Zugan, mag. nutr.
