Već tisućama godina ljudi su svjesni važnosti organa u prsištu koji neumorno kucka iz sekunde u sekundu tijekom čitavog našeg života. Srce je tajanstven organ, za koji neki misle da je izvor duše, za druge je samo pumpa, ali kako god okreneš, srce je uvijek sinonim za život, dakle, živ si dok ti srce tuče.
Srce kao pumpa već je dovoljno fascinantan organ te mu ne trebaju još svi oni drugi atributi kako bismo mu se divili. Pumpa, koja svojim neumornim i debelim mišićnim slojem te sustavom od 4 komore opskrbljuje dva krvotoka, plućni iz desne klijetke i onaj za ostatak tijela – iz lijeve klijetke. Krv siromašna kisikom, venska krv iz tijela dolazi pomoću gornje i donje šuplje vene u desnu pretklijetku, iz nje u desnu klijetku, a od tamo u pluća, gdje se događa oksigenacija krvi. Ta kisikom bogata krv onda plućnim venama ulazi u lijevu pretklijetku, iz nje u lijevu klijetku, a od tuda u svaku kapilaru našeg tijela. Razlika tlakova između stisnutog i opuštenog srca, tj. između sistole i dijastole, ono je što nas drži živima, to je onaj tlak koji mjerimo i koji nam puno govori o stanju organizma.
Da bi se sve to događalo kako treba, srce ima svoju neuralnu ritam-mašinu, a to je sinoatrijski čvor, nakupina živčanog tkiva u stijenci desnog atrija (pretklijetka), te dalje atrioventrikularni čvor i Hisov snop. Ovi živčani putovi srca odgovorni su za dobar ritam.
Međutim, srce nije samostojeća pumpa, srce inervira, tj. njime dirigira, naš nevoljni, autonomni živčani sustav – simpatikus i parasimpatikus – koji utječe na puls, kontrakcije i arterije samog srca. Zbog toga puls raste kad se uzbudimo ili, recimo, prestrašimo.
Srce prvo dobiva svježe oksigeniranu krv putem tri glavne arterije. Problem s te tri srčane, odnosno koronarne arterije (popularno „koronarke“) glavni je uzrok smrti u svijetu.
Ništa nas ne ubija kao suženja ili začepljenja „koronarki“, koja dovode do manjka kisika u srčanome mišiću, čime dolazi do infarkta. Upravo bi važnost tih žila trebala biti dovoljna da se više okrenemo zdravom životu uz više aktivnosti i zdraviju prehranu te malo stresa i masnoća u krvi jer se to našim srcima „sviđa“. Zato je važno čuvati žile zdravima.
Također treba naglasiti značaj srca kao „neurobiofeedback“ organa. Ako slušamo srce, možemo gotovo sa stopostotnom sigurnošću znati što nam poručuje podsvijest i tako puno bolje dešifrirati vlastiti mozak.
Svima je dobro poznato da kad se zaista prestrašimo, osjećamo kako nam srce tuče u grlu, a prvi poljubac uzrokuje one neke čudne aritmije koje su u tom trenutku najveća ugoda i uzbuđenje. Kad stavimo uho na školjku, čujemo vlastitu krv kako šiklja u bubnjiću umirujući nas poput valova mora. Kad nas uhvati napad anksioznosti, srce tuče potpuno drugačije i teško se smiruje. U svađi krv ključa, jednako kao i tijekom vođenja ljubavi, pa su to posve različiti doživljaji, što je vezano i uz neurotransmitere u mozgu.
Srce je organ koji pokazuje kako su duša i tijelo neodvojivi, to je organ s najmoćnijim mišićnim stanicama koji strahovito jako ovisi o našem zdravom duhu i utječe na njega.
I sad – što? Imam savjet, koji sam „ukrao“ iz autogenog treninga.
Kad god si u mogućnosti i uhvatiš neku meditativnu minutu, zatvori oči, napravi kratku smirujuću vježbu disanja, slušaj i osjeti svoje srce i sugeriraj si:
„Moje srce kuca mirno i ritmično… moje srce kuca mirno i ritmično…“.
Paše i srcu malo odmora od sve te „hektike“.
Kad odmoriš srce, odmorit će se i mozak.
Ipak, floskule o zdravom životu nisu samo prazne floskule – pušenje, stres, loša prehrana, manjak tjelesne aktivnosti… sve su to faktori koji začepljuju već spomenute koronarne arterije, a one su nam presudne za dobro zdravlje.
Čuvajte svoje srce, čuvajte svoj mir, čuvajte svoje zdravlje.
Autor: Natko Beck, dr. med.
