Postoje li dobri virusi? — b•Aktiv

Postoje li dobri virusi?

Postoji bezbroj mikroorganizama. Bakterije su zasigurno najpoznatije i o njima nekako znamo najviše. Znamo kako postoje opasne bakterije – Escherichia choli, Salmonella i Streptococcus. Međutim, isto tako znamo i za dobre, probiotske bakterije, kao što su Lactobacillus i Bifidobacterium, čijim unosom poboljšavamo svoje zdravlje. Druga, popularna skupina mikroorganizama su gljivice. Kao i kad je riječ o bakterijama, postoje opasne gljivice, koje izazivaju razne infekcije, ali i dobre, koje nam pomažu u proizvodnji hrane i pića, ali i očuvanju zdravlja. Međutim, postoji i jedna skupina mikroorganizama koja, čini se, nema „dobrih” predstavnika. Stječe se dojam kako su ovi mikroorganizmi prave male štetočine koje samo znaju narušavati naše zdravlje. Zimi uzrokuju prehlade, a ljeti proljeve. Od glave do pete izazivaju najrazličitije probleme: od herpesa do bradavica. Jeste li pogodili o kome danas govorimo? Naravno, o virusima.

Riječ „virus” dolazi iz latinskog jezika i znači „otrov, sluz”. Nose li virusi taj naziv s razlogom?

Virusi su zapravo čudo prirode. Možemo ih zamisliti kao skup gena u obliku nukleinskih kiselina, odnosno DNK ili RNK, koji se nalazi u omotu od bjelančevina. Virusi su najmanji mikroorganizmi te imaju u promjeru od 20 do 200 nanometara. Naše ljudske stanice imaju u prosjeku od 20 do 30 mikrometara, što znači da su virusi otprilike sto puta manji od naših stanica. Virusi su vrlo, vrlo mali. Zbog svoje veličine, za razliku od bakterija i gljivica, ne vide se na klasičnom, svjetlosnom mikroskopu. Oni se vide isključivo na takozvanim elektronskim mikroskopima, koji imaju puno veću mogućnost rezolucije. Zbog toga je znanost viruse otkrila puno kasnije od drugih mikroorganizama te se najviše o njima saznalo tijekom prošlog stoljeća.

Kod virusa je fascinantno da su potpuno ovisni o drugima. Ne mogu se samostalno replicirati. Kako bi se virus replicirao, mora prodrijeti u živu ljudsku ili bakterijsku stanicu te uz pomoć mehanizama stanice domaćina replicirati svoj genski materijal i bjelančevine koje ga oblažu. Stoga smatramo kako su virusi zapravo na granici nežive prirode i živog svijeta. Oni su poput sitnih proteinskih paketića s genskim informacijama koji besciljno putuju po svijetu. Stanicu po stanicu.

Virusi ne mogu bez nas. Ako im ne pružimo sklonište u našim stanicama, ne mogu opstati. Ali možemo li mi bez virusa? Rade li u našem tijelu samo štetu?

Znanost tvrdi kako su virusi ključni za naše zdravlje te kako imaju svoje mjesto u nama. Jedno od takvih mjesta su naša crijeva.

Suvremenim tehnologijama koje detektiraju genski materijal otkriveno je kako u crijevima živi oko 140.000 različitih vrsta virusa. Zanimljivo je kako je polovica ovih vrsta nepoznata, što znači da su te vrste prvi put otkrivene unutar crijeva. Iako istraživanja o virusima u probavnom sustavu ima relativno malo u usporedbi s drugim mikroorganizmima, opravdano se smatra kako virusi zauzimaju ključno mjesto u našem crijevnom mikrobiomu. Jednakopravno kao bakterije i gljivice.

Znanstvenici danas čak govore o novom pojmu, takozvanom crijevnom viromu. Crijevni virom označava sve viruse i njihove genome unutar crijevnog mikrobioma. Virusi unutar crijevnog viroma nisu štetni za nas, već štoviše, imaju bitnu ulogu u očuvanju našeg zdravlja.

Crijevni se virom, slično ostatku crijevnog mikrobioma, razvija nakon rođenja te je uvelike ovisan o različitim čimbenicima kao što su način porođaja, genetika domaćina, prehrana, primjena antibiotika, ali i okoliš u kojem domaćin obitava. Izrazito je individualan i jako se razlikuje od osobe do osobe. Zanimljivo je kako je crijevni virom puno raznovrsniji, ali i stabilniji od sveukupnog crijevnog mikrobioma. Znamo kako se sastav bakterija unutar crijevnog mikrobioma mijenja ovisno o našoj prehrani, tjelovježbi i unosu lijekova već unutar 24 sata. Znanstvenici su otkrili kako je 80 %  virusa, za razliku od bakterija, otporno na utjecaj vanjskih čimbenika kao što je prehrana.

Uzrok tome može biti što se virusi u crijevima ne nalaze samo na i u crijevnim stanicama, već i u bakterijama. Naime, virusi se, jednako kao i u našim stanicama, mogu replicirati i u bakterijama. Takve viruse nazivamo bakteriofagi. Bakteriofagi su ključni za zdravlje crijevnog mikrobioma jer reguliraju bakterije. Otkriveno je, primjerice, kako bakteriofagi mogu smanjiti zastupljenost određenih bakterija tako što se repliciraju u njima, čime dolazi do njihovog razaranja. Međutim, odnos bakteriofaga i bakterija iznimno je složen te uvelike ovisi o vrsti bakteriofaga i bakterije. Iako ne znamo o njima koliko o bakterijama i gljivicama, znanost smatra kako virusi, odnosno bakteriofagi, upravo djelovanjem na bakterije imaju indirektan utjecaj na našu imunost i metabolizam. Tako je kod onih koji boluju od upalnih bolesti crijeva, kao što je Crohnova bolest, otkrivena znatno smanjena raznolikost crijevnog viroma u usporedbi sa zdravim osobama.

Znanost o crijevnom viromu još je u začetcima. Smatra se kako je do danas sekvencirano samo 1 % svih virusnih genoma u crijevima. Slično kao i s razvojem elektronskog mikroskopa, očekujemo kako ćemo razvojem novih biotehnoloških metoda dobiti bolju sliku o svijetu virusa u našim crijevima. Jer oni ne izazivaju samo mukotrpne infekcije i neugodne proljeve, već su bitna sastavnica našeg crijevnog mikrobioma. Iako još možda nismo otkrili probiotske viruse i ne znamo koji virus ima koje učinke na naše zdravlje, nemojmo zaboraviti da unutar našeg tijela nosimo cijelo bogatstvo virusa. I to što poznajemo samo „loše” viruse, ne znači da nema i „dobrih”. Oni su jednostavno toliko sitni da ih još nismo uspjeli otkriti.

 

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.