Svima nam je poznata poslovica „ono si što jedeš“. Iako postoje različite teorije o njezinom nastanku, znamo da potječe još iz 19. stoljeća. Francuski znanstvenik Anthelme Brillat-Savarin još je davne 1826. godine tvrdio „reci mi što jedeš, a ja ću ti reći tko si“. Danas, skoro 200 godina kasnije, znanost je potvrdila tu poslovicu. Otkrili smo kako prehrana ima ogroman utjecaj na nas i naš organizam. Ponajviše jer smo otkrili da svojom prehranom utječemo ne samo na svoj organizam, već i na trilijune organizama mikroskopske veličine u našim crijevima. Taj složeni eko-sustav u našim crijevima djeluje na naš metabolizam, imunost, ali i raspoloženje, pamćenje i psihu. Razvili smo cijelu jednu mrežu veza i spona između naših sitnih podstanara i nas samih. Jedna od najfascinantnijih je zasigurno osovina crijevo-mozak koja potvrđuje riječi starog Brillat-Savarina: hranom koju unosimo mijenjamo crijevni mikrobiom koji pak djeluje na naš um i dušu, na ono što nas čini „ljudima“.
No, što biste rekli kad bih ja Vama rekao kako smo „ono što je naša majka jela tijekom trudnoće“? Zar je hrana koju je naša majka konzumirala dok smo bili „maleni“ u njezinoj utrobi mogla utjecati na naše stanje danas, kad smo postali odrasli i „veliki“? Moderna znanost tvrdi upravo to. Najnovije spoznaje upućuju na to kako nas je prehrana naših majki doslovce oblikovala, i to pogotovo jedan organ: naš mozak i središnji živčani sustav.
Zahvaljujući novim istraživanjima, osovina crijevo-mozak postaje još fascinantnija. Rezultati istraživanja pokazala su kako osovina crijevo-mozak naime funkcionira i puno prije nego što smo mislili. Još prije našeg rođenja fetalni crijevni mikrobiom počinje komunicirati s našim mozgom. Smatra se kako u toj ranoj fazi bakterije u crijevima surađuju s imunosnim sustavom, koji pak nadgleda te iste bakterije. Preko živčanog sustava unutar crijeva i živca lutalice, takozvanog vagusa, posljedice ove suradnje dopiru i do našeg mozga dok se još razvija. Istraživanja na miševima su tako dokazala kako se u fetalnom mozgu mogu pronaći kemijski signali iz crijevnog mikrobioma. Danas se govori o fetalnoj osovini crijevo-imunost-mozak. I sve je u redu dok je ona u ravnoteži. No, u slučaju primjerice neuravnoteženosti bakterija unutar mikrobioma fetusa, problem se preko osovine crijevo-imunost-mozak može odraziti i na mozgu koji se tek razvija. Može doći do oštećenja mozga i središnjeg živčanog sustava, koja u ovoj životnoj fazi imaju teške posljedice na cjelokupni razvoj djeteta.
Primjer jedne takve neuravnoteženosti bakterija nalazimo kod djece nedonoščadi. Istraživači su kod nedonoščadi otkrili kako su određene negativne promjene u crijevnom mikrobiomu povezane s negativnim promjenama u imunosnom sustavu. No, nažalost su te negativne promjene u mikrobiomu i imunosnom sustavu bile povezane i s negativnim posljedicama za razvoj mozga i središnjeg živčanog sustava. Ovakva istraživanja nam jasno pokazuju kako je ravnoteža crijevnog mikrobioma ključna za uredan razvoj mozga zbog osovine crijevo-imunost-mozak. Međutim, ono što ulijeva nadu znanstvenicima je činjenica kako promjene na razini mikrobioma i imunosti prethode problemima na razini mozga. Što teoretski znači da bi se kod nedonoščadi održavanjem ravnoteže unutar crijevnog mikrobioma mogle spriječiti negativne posljedice za razvoj mozga. I ovdje upravo znanost vidi velik potencijal. Postoji opravdana nada kako bi se unosom pro- i prebiotika mogla uspostaviti ravnoteža u crijevnom mikrobiomu i time osigurati neometan razvoj mozga.
Bakterije nam zaista pomažu u razvoju mozga i središnjeg živčanog sustava. Jedno istraživanje je pokazalo kako su miševi majki tretiranih antibioticima imali slabije razvijen talamus, koji je centar za osjete u mozgu. Zanimljivo, istraživanje je pokazalo kako je u krvi takvih miševa bilo manje kemijskih signala iz mikrobioma ključnih za razvoj mozga. Kad su tako te miševe kasnije promatrali kao odrasle, uočili su kako oni sporije reagiraju na zvučne impulse.
No, na ovom mjestu treba upozoriti kako je većina istraživanja na temu osovine crijevo-imunost-mozak provedena na različitim laboratorijskim životinjama. Istraživanja na ljudima ima malo te su ona vrlo specifična, kao što je prethodno spomenuto istraživanje na nedonoščadi. Iako za poslovicu „ono si što jedeš“ postoji solidna znanstvena podloga, poslovicu „ono si što je majka jela tijekom trudnoće“ zasad još treba prepustiti na ispitivanje znanstvenicima kao još jednu hipotezu.
Danas znamo za važnost ravnoteže crijevnog mikrobioma za uredno funkcioniranje našeg odraslog mozga zbog osovine crijevo-mozak. No, čini se kako crijevni mikrobiom ima važnu ulogu i u razvoju samog mozga. A očito i pre- i probiotici, ali i antibiotici utječu na razvoj mozga. Iako znanost upućuje na to, moramo biti strpljivi i pustiti znanstvenike da potvrde svoje hipoteze. Mi se zasad samo možemo držati provjerenih poslovica, kao što je „ono si što jedeš“. Stoga pazimo na našu prehranu i uzimajmo pro- i prebiotike jer je to dobro za cijeli jedan eko-sustav. Jer ako nam crijevni mikrobiom ne bude u ravnoteži, nećemo biti ni mi.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
