Među najvažnijim vještinama koje dijete treba naučiti su tehnike opuštanja i samostalnog smirivanja. One mu pomažu smiriti um, opustiti tijelo i usredotočiti se na nešto drugo umjesto na situaciju koja ga čini ljutim, frustriranim ili tužnim.
Pozorno disanje jednostavna je tehnika disanja koja umiruje fizički i psihički.
Osim što pridonosi tjelesnom zdravlju i emocionalnoj stabilnosti, pozorno disanje djeluje kao lijek za tjeskobne misli, stres ili nepovoljnu emocionalnu situaciju.
Poznata poslovica kaže: “Kakve su vam misli, takav vam je život.” Rekla bih da baš kao i za misli, isto vrijedi i za disanje, jer disanje jest život.
Smireno disanje znači smiren život. To vrijedi za sve, kako za odrasle tako i za djecu.
Svaki roditelj koji želi pozitivno utjecati na mentalno i emotivno zdravlje svog djeteta, trebao bi ga podučiti nekoj od tehnika opuštanja.
Prednosti pozornog disanja na zdravlje djeteta
Vrlo je važno vježbice pozornog (mindful) disanja djecu podučavati kroz igru, u smirenom okruženju i na zabavan način.
Ako dijete uvježbava tehnike disanja tijekom mirnih trenutaka, lakše će mu biti isto učiniti kad se pojavi stvarna potreba.
Prakticiranje mindfulnessa uči dijete razlici između opuštenog i pretjerano stimuliranog stanja i pomaže u razumijevanju toga koliku kontrolu dijete ima nad svojim tijelom i emocijama.
Tijekom burnih emocija dijete će intuitivno težiti povratku u stanje smirenosti, a vježbice disanja znat će prakticirati u trenucima preopterećenja kako bi se vratilo u ravnotežu, umirilo ili odmorilo.
Dijete koje zna kako se zaustaviti, sjesti i disati, lakše se suočava sa psihološkim i emotivnim izazovima.
Potaknite djecu na praksu i učestalost pozornog disanja. Najučinkovitije je da to pokažete svojim osobnim primjerom. Pokušajte zajedno. Idealno je da za vježbu odvojite po deset minuta, dva puta dnevno.
Pravilan položaj tijela
Vježbe disanja dijete može raditi u sjedećem, ležećem ili stajaćem položaju. Tijekom vježbe dijete se treba udobno smjestiti. Zamolite dijete da se namjesti kako god mu je najudobnije.
Poželjno je da su leđa, ramena i vrat u uspravnom položaju. Ni napeta ni ukočena. Ruke neka budu položene uz tijelo ili u krilu s dlanovima okrenutima prema gore. Pritom pazite da noge nisu prekrižene.
Pravilan položaj tijela je prirodan i dostojanstven.
Pozorno disanje
Zamolite dijete da se usredotoči na svoje disanje i neka nekoliko trenutaka obrati pozornost na podizanje i spuštanje trbuha. Svaki novi udah donosi energiju u tijelo dok izdisaj opušta tijelo.
Preusmjeravanjem pozornosti na pokrete disanja u tijelu i vlastita osjetila, dijete će dovesti svoje tijelo u stanje opuštenosti i rasterećenja.
Neka djeca teško zadrže fokus duže od nekoliko trenutaka. Možda će mijenjati položaje tijela ili će ih ometati vlastite misli. Neka djeca se žale na dosadu, vrpolje se ili ih ometaju zvukovi iz okoline.
Sve navedeno je potpuno normalno. Kad se to dogodi, potaknite dijete da se ponovno usredotoči na udah i izdah.
Dok dajete upute, budite nježni, smireni i strpljivi. Sa sobom i s djetetom.
Stavljanje dlana na trbuh tijekom udaha i izdaha može pomoći s fokusiranjem.
Zamolite dijete da diše duboko, nježno i polagano te mu objasnite da takvo disanje opušta i smiruje.
Pozorno disanje vrlo je jednostavno kada ga pustimo da se događa spontano i prirodno.
Što dijete voli čuti?
Kada završite s vježbom, pohvalite dijete za trud i napredak. Upitajte dijete kako se osjeća te mu recite kako ste se Vi osjećali izvodeći vježbu.
Opuštene trenutke s djecom iskoristite za optimizam i zahvalnost. Podsjetite djecu kako u smirenom stanju uma bolje razmišljamo i donosimo dobre odluke, kako se dobro osjećamo u društvu smirenih i sretnih ljudi i kako svi imamo moć umiriti vlastito tijelo, misli i osjećaje.
Također, podsjetite ga da uvijek i svugdje može ovako pozorno disati. Minuta disanja prije testa, nastupa ili utakmice smirit će i fokusirati dijete, a time će ono poboljšati svoju izvedbu ili rezultat. Dijete će se osjećati osnaženo znajući da je pozorno disanje uvijek uz njega, gdje god da se nalazi.
Ne mogu zamisliti bolji način uspješnog roditeljstva, nego da njegujemo vlastito i djetetovo zdravlje usvajanjem dobrih navika.
Autor:
