Što jedete kad ste pod stresom? Je li to ona šarena salata s društvenih mreža koja ima mnoštvo začina i sjemenki ili pak hamburger meni iz obližnjeg restorana brze hrane s onim masnim sladoledom kao desertom? Pretpostavljam ovo drugo. I to je sasvim normalno, reklo bi se medicinskim rječnikom – fiziološki. No, zašto je upravo odluka što ćete naručiti iz dostave tijekom pripremanja ispitnog roka ili projekta za posao tako bitna? Kojim namirnicama bi se bilo najbolje opskrbiti prije nego što Vas zapljusne još jedan u nizu valova stresa? Pa krenimo na put u našu utrobu. Odnosno bolje rečeno u krug našom utrobom.
U našem tijelu sve živo je povezano. Imunosne stanice, živčani signali, hormoni. Sve su to načini kako komponente našeg tijela živahno međusobno komuniciraju na najrazličitijim vremenskim i prostornim relacijama. Tijekom dana i mjeseci. Od mozga do utrobe i nazad. Sa ili bez stresa.
Jedna takva relacija je i os crijevo-mozak, o kojoj je već bilo riječi. U njezino vrlo brzo funkcioniranje smo se tijekom života vjerojatno svi uvjerili u nekom trenutku. Nervoza zbog gladi, proljev zbog nervoze. Dugoročno djelovanje ove osi, s druge strane, dovodi do toga da pacijenti oboljeli od neke probavne bolesti često pate i od nekog poremećaja raspoloženja. I obrnuto. Poremećaj osi crijevo-mozak dugoročno se očituje i na nekom crijevnom mikrobiomu, važnom partneru mozga na ovoj relaciji. Koliko god mozak svojim živčanim i neurohormonalnim signalima kontrolira naše crijevne mikroorganizme, toliko i sam crijevni mikrobiom svojim metabolitima, toksinima i neurohormonima može kontrolirati naš um i psihu. Ne zvuči strašno. Ili?
No, što se dogodi kad stres počne djelovati na os crijevo-mozak? Može li stres kontrolirati naše crijevne mikroorganizme?
Itekako. Stres se danas uz modernu, zapadnjačku prehranu smatra jednim od najgorih čimbenika po zdravlje crijevnog mikrobioma. Kako naš crijevni mikrobiom zna da smo pod stresom? Stres posredno i neposredno utječe na naš crijevni mikrobiom. Uglavnom kroz informacije iz središnjeg živčanog sustava putem osi crijevo-mozak. Bilo u obliku živčanih signala iz vegetativnog živčanog sustava, uglavnom simpatikusa. Ili pak putem kemijskih signala iz krvotoka, upalnih i hormonalnih čimbenika. Tako primjerice katekolamini kao što su adrenalin i noradrenalin, koji su hormonalni čimbenici stresa, mogu povećati broj „loših“ bakterija za 10 000 puta u roku od samo 14 sati te tako dovesti do neravnoteže u mikrobnoj zajednici. Štetni učinci stresa, posebice kroničnog, tako su dokazani na studentima tijekom ispitnih rokova kod kojih dolazi do gubitka „dobrih“ bakterija. No, posljedice stresa na crijevni mikrobiom mogu biti i dugoročne te zahvatiti i dio mikrobioma uz stijenku crijeva. Dokazano je kako lučenje kortizola i aktivacija mastocita u sklopu odgovora tijela na stres dovodi do povećane propusnosti crijevne membrane. Tako je primjerice opisano kako su ljudi koji su navodili probleme u braku imali „propusnija“ crijeva nego oni koji su naveli kako su u sretnom braku. Danas se čak govori o „stresom remodeliranoj crijevnoj membrani“. Konsenzus među znanstvenicima je da stres, posebice dugoročni dovodi do disbioze, poremećaja crijevnog mikrobioma te se neprestance otkrivaju novi mehanizmi kojima stres ostvaruje ovaj učinak.
No, zašto je onda tako bitno što jedemo kad smo pod stresom? Ima li ikakve pomoći, može li se ikako crijevni mikrobiom sačuvati od stresa?
Pošto je u našem tijelu sve povezano, logično je kako problem unutar crijevnog mikrobioma ne može ostati samo njegov problem. Putem osi crijevo-mozak vrlo brzo će i mozak saznati kako „tamo dolje“ nije više sve u redu. Disbioza će se uglavnom očitovati kao poremećaj imunosnog sustava, popularno zvan „pad imuniteta“. Nerijetko se nakon sloma crijevnog mikrobioma i posljedičnog poremećaja upalnog odgovora prati razvoj infekcija ili autoimunih poremećaja. Sjetite se samo osobe koja dobije herpes nakon neke stresne faze života. Zbog toga se smatra kako disbioza umanjuje našu sposobnost nošenja sa stresom te nas čini ranjivima. O negativnim utjecajima na naše raspoloženje putem osi crijevo-mozak da i ne govorimo.
No, dodatni je problem što će disbioza dovesti do promjena u prehrambenim navikama. Crijevni mikrobiom može pojačati ili smanjiti apetit, mijenjati ekspresiju receptora za okus, ali i sustave za nagradu povezanih s unosom hrane. Zbog toga nas stres ne čini samo ranjivim, nego nam mijenja i prehrambene preference. Istraživači su dokazali kako su obožavatelji američkog nogometa čija bi momčad izgubila unosili više kalorija i zasićenih masti dan nakon utakmice, nego oni čija bi momčad pobijedila. No, možda je još veći problem taj što stres mijenja naš metabolički odgovor na hranu. Žene koje su navele kako su dan prije bile izložene stresu bi nakon obroka brze hrane imale veće razine inzulina, manju potrošnju kalorija i manju razgradnju masti, nego one koje nisu navele izloženost stresu.
Iako možda zvuči nekako simpatično i prisno da je unutar našeg organizma sve povezano, tako je i nezahvalno. Jer problem koji je nastao u jednom dijelu tijela, vrlo brzo će se preliti i na druge dijelove. Danas se smatra kako je međuodnos stresa i crijevnog mikrobioma ne samo složen već i dvosmjeran. Stres će inicijalno dovesti do neravnoteže unutar crijevnog mikrobioma putem živčanih i kemijskih signala, ali i povećanja propusnosti crijevne membrane. A poremećaj crijevnog mikrobioma prouzrokovan stresom potom će onda dalje smanjivati našu otpornost na stres. Bilo direktno putem osi crijevo-mozak ili kroz nezdrave prehrambene odluke.
Zašto je tako bitno što jedete kad ste pod stresom? Jer ukoliko ne preuzmete kontrolu nad svojom osi crijevo-mozak, vrlo brzo ćete se naći u začaranom krugu. Vaš crijevni mikrobiom padat će još dublje u krizu, a Vi ćete se još gore nositi sa stresom, što će dodatno pogoršati situaciju u crijevima. Budući da rijetko kad možemo izbjeći stres tijekom obrazovanja, na poslu ili u braku, bitno je utjecati na jedan od najvažnijih čimbenika u regulaciji našeg crijevnog mikrobioma. Našu prehranu. Tako su japanski znanstvenici na studentima dokazali kako se primjenom jednog probiotskog soja tijekom nekoliko tjedana mogu ublažiti simptomi uslijed kroničnog stresa. U drugom su pak istraživanju žene koje su tijekom dužeg vremena konzumirale fermentirani mliječni proizvod, a ne placebo, imale smanjenu aktivnost mozga kao odgovor na emotivne stresore. Iako se čini banalnim, izgleda kako će upravo odluka što ćete pojesti kad ste pod stresom zaustaviti začarani krug stresa i propadanja crijevnog mikrobioma. Iako danas puno bolje razumijemo kako će stres utjecati na crijevni mikrobiom, nego kako nas crijevni mikrobiom može štititi od stresa, izgleda da se jako puno može postići zaštitom crijevnog mikrobioma od utjecaja stresa. Zato nemojmo zaboraviti kako je sve živo u našem tijelu povezano. Upravo zbog toga vrlo brzo možemo ući u začarani krug iz kojeg se vrlo teško izvući. Iako se možda ona salata s početka priče ne čini idealnim rješenjem za obrok tijekom stresne faze života, već ćete puno postići ako uz svoj jelovnik uzmete nekakav probiotik.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
