Tijela od plastelina

Mnoge ljude ljute njihova tijela. Ne prihvaćaju zakone prirode, tu mrsku biologiju, koja vlada tijelom. Svijet se mijenja, a naša su tijela jednaka tijelima od prije nekoliko tisuća godina. Dlačica i masnih jastučića posvuda, a mišića nikad dosta. Živcira ih ta nesavršenost i konačnost ljudskog tijela.

Mnogi bi ljudi željeli da se tijelo može modelirati po vlastitoj želji kao što se to čini s glinom ili plastelinom. Lako promjenljivi, a vječni (točnije vječno mladi). U kolektivnoj misli društva, uspješna osoba je ona čije je tijelo fit i po mogućnosti izdefinirano(uvijek me nasmije izraz skinny but strong kao izgled koji se trenutno preporuča ženama).

Još uvijek je mršavost sinonim za proaktivnost, samopouzdanje, snagu, inteligenciju, čistoću i zdravlje. Svijetom se proširila ideja da je tijelo objekt koji se mora transformirati, ispravljati putem dijete, treninga, kozmetike i estetske kirurgije – apsolutne kraljice današnjice. Tjera se ljude da svoje tijelo svim mogućim sredstvima prilagode onim trenutnim standardima ljepote koji vladaju u društvu. Ti se standardi ljepote stalno mijenjaju. Usporedite izgled žene iz 15. stoljeća, izgled žene iz 19. stoljeća, izgled žene iz dvadesetih godina 20. stoljeća, Kate Moss iz devedesetih i Megan Fox danas. Ono što ostaje isto iz stoljeća u stoljeće jest težnja ljudi da budu prihvaćeni i cijenjeni u društvu. Osjećaj pripadnosti.

Dolazi li sreća u paketu s mršavim tijelom?

Kao nutricionist svjedočim gubitku spontanosti i onog zdravog osjećaja užitka tijekom jedenja kod ljudi. Hrana biva izjednačenom s nekakvom terapijom lijekovima, što ona apsolutno nije. (Naježim se svaki put kada pročitam riječi  s ovom ćete hranom izgubiti X kg u Y dana.) Hrana je postala jedno od sredstava za oblikovanje tijela. Nebitan okus, nebitan osjet gladi ili sitosti. Tu smo stali. Je li to zdravo? Nije. To nije zdravo za glavu.

Što će nam idealni broj kilograma na vagi, ako smo po putu narušili psihološko zdravlje. Nutricionist nije psiholog, ali mora uzeti u obzir cjelokupno zdravlje čovjeka. Naš je zadatak doprinijeti izgradnji zdravog odnosa prema hrani te rušiti varljivo i pogrešno uvjerenje da sreća dolazi u paketu s mršavim tijelom, odnosno da je jedini uvjet za našu sreću jedno skinny but strong tijelo. Kada bih Vas upitala da nabrojite petero najdražih ljudi u Vašem životu, sumnjam da biste ih odabrali samo zato što su bili zgodni.

Tko je to u ogledalu?

Tko je to u ogledalu? – naziv je programa prevencije poremećaja hranjenja koji je osmislio i provodi marljivi Centar BEA. Kroz niz super zanimljivih radionica, mi predavači nastojimo osnažiti i educirati mlade djevojke i dečke. Želimo pomoći mladima da izgrade zdrav stav prema svome tijelu i hrani. Želimo im pomoći da se osjećaju dobro u svojoj koži, da znaju da vrijede ma što god im društvo govorilo. Želimo pojačati volumen njihovih dobrih misli o sebi, a utišati one misli koje se stalno vrte oko mana i nedostataka njihovog tijela.

Ako ove potonje misli ne utišamo do razine šapta ili još bolje – ako ih ne ugasimo, one nastavljaju proganjati žene i muškarce kroz život. Nije lako biti Barbie. I nije lako biti Ken.

 

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.