Otkrili smo dosad mnogo novosti: čitali smo o imunitetu, čitali smo u mikrobiomu, čitali smo o jogurtu. I što sad? To je to? Naravno da ne. Sad ćemo sve te zanimljive informacije povezati na jednome mjestu, u ovom tekstu. Cilj mi je danas približiti čitatelju ovaj dinamični svijet (pre)hrane, imuniteta i mikrobioma. Znanost je tek zagrebla ispod površine. Kako oni točno djeluju jedan na drugog? I najvažnije: kako se njima koristiti da vratimo i održimo zdravlje? Veselim se jako odgovorima koje će nam budućnost donijeti. A do tada, zaronimo u more odgovora koje nam je znanost do sada pružila. Čime je b.Aktiv LGG zaslužio tvrdnju da kao funkcionalni jogurt podržava normalnu funkciju imuniteta (a ne dobiva tu tvrdnju svatko…)? Zašto je naš jogurt na straži? I dok u sebi pjevušim refren pjesme „Guardian“ Alanis Morissette, krećem s vama u svijet oku nevidljivih leukocita, vitamina, protutijela, „dobrih“ i „manje dobrih“ bakterija.

(pre)hrana ↔ mikrobiom ↔ imunitet

Jeste li ikad čuli za pojam „stupanj uhranjenosti“? A za pojam „nutritivni status“? Da? Ne? Možda? Ta dva pojma znače potpuno istu stvar – koliko je dobro naše tijelo opskrbljeno svim hranjivim tvarima neophodnima za (zdrav) život. Zlatna formula glasi: Dobar nutritivni status = dobar imunitet. Gledajmo na raznoliku sezonsku prehranu kao na našu „prvu postavu“. Dodatci prehrani su nam „rezervni igrači“, koji uskaču na teren kad zatreba. Cilj je naše momčadi osigurati nam optimalni nutritivni status. Sve stanice željno iščekuju vitamine i mineralne tvari, bez kojih ne bi mogle živjeti. Proteini, poput cigli i opeka, grade tkiva, ali ne staju tu. Za današnju priču najvažnija je njihova druga uloga: proteini love patogene mikroorganizme po tijelu. To čine u obliku protutijela, poznatih kao imunoglobulini. Dvadeset posto svih proteina u našoj krvnoj plazmi čine upravo protutijela. Kad bi naše tijelo bilo motor, ugljikohidrati bi bili njegovo glavno gorivo. Najizbirljivije su crvene krvne stanice (eritrociti), koje prenose kisik do svih kutaka našeg tijela. One se hrane isključivo samo šećerom (stručnije rečeno – glukozom) u krvi. Žao mi je za ljubitelje keto-dijete: eritrociti ne prihvaćaju masti. Ali mi kao ljudi itekako ih moramo prihvatiti. Bez masti ne možemo primiti određene vitamine jer je mast nužna za njihovo upijanje (stručno rečeno – apsorpciju). Bez masti, stanice našeg tijela ne mogu preživjeti jer ih mast gradi. Bez masti, naši bi se živci „isključili“. Štoviše, omega 3 masti djeluju imunomodulatorno, baš kao i naša LGG dobra bakterija. Sad nam je već kristalno jasno da (pre)hrana utječe na imunitet. To čini izravno: neki sastojci hrane imaju antimikrobni učinak i tako izravno napadaju patogene; te indirektno na tri načina. Kvalitetna (pre)hrana podržava zdravlje mikrobioma: tijelo hrani bakterije – bakterije štite tijelo. Kvalitetna (pre)hrana podržava zdravlje kože i sluznica: upravo su one prva linija obrane od patogena. I treće, kvalitetna (pre)hrana utječe na zdravlje stanica imunosnog sustava: tijelo hrani leukocite – leukociti štite tijelo.

Dobri vojnik LGG

Uzmimo sad u ruke bočicu ili čašicu jogurta b.Aktiv LGG. Ako to još nismo dosad učinili, sad je pravi čas da usmjerimo pozornost na tekst koji ćemo tamo zateći. Uočit ćemo 3 glavna junaka: poznatu „facu“ LGG, kultni vitamin E i tajanstveni vitamin B6. Lactobacillus rhamnosus Gorbach & Goldin jedna je od najbolje istraženih probiotičkih bakterija. Iz crijeva su je izvukli i potom uzgojili doktori Gorbach i Goldin 1983. godine. Vrlo brzo su je i patentirali kao probiotik. Upoznali smo se s moćima dobre bakterije LGG prilikom prošlog druženja u Jogurtu sa zadatkom. Sad idemo vidjeti kako joj to uspijeva. Istina je da su mehanizmi kojima LGG utječe na imunitet još uvijek dijelom obavijeni velom tajne. Čini se da naše godine, imunitet, bolest i prisutnost upale značajno utječu na ponašanje LGG-a. Istraživanjem na odraslim zdravim ljudima saznali smo da se smanjuje upalni protein koje luče naše stanice. Ako se ikad  sretnete s pojmom „citokin“, to je upravo naziv za taj protein koje stanice luče. Ovisno o vrsti, citokini djeluju upalno ili protuupalno. Pokazalo se da LGG potiče lučenje protuupalnih citokina ili smanjuje lučenje upalnih citokina. Primjena LGG-a pokazala se sigurnom u djece, baka i djedova. Istraživanjem na djeci s crijevnom virozom svjedočili smo povećanju protutijela na te crijevne patogene, čime su uskoro mališani osjetili olakšanje od umarajućih proljeva. Kad se ispitao učinak dobre bakterije LGG-a na djeci s alergijama, zabilježen je porast količine protuupalnih citokina.

Vitamini B-E

Krenimo s poznatim licem: vitaminom E. Sigurno smo već negdje čuli da je vitamin E jak antioksidans. I on to doista jest. Čuva sve naše stanice od oštećenja, a osobito su na oštećenja osjetljive masti u ovojnici stanice. Tu ovojnicu nazivamo staničnom membranom. Membrane stanica obiluju vitaminom E. Što mislite, koje su stanice najviše bogate svojim čuvarom, vitaminom E? Hmm… Na dobrom ste tragu, to su upravo stanice imunosnog sustava koje su zbog svog stresnog posla u obrani tijela osobito sklone oštećenju, a to si one nipošto ne smiju dopustiti. Oštećen leukocit ne obavlja svoj posao kao zdrav leukocit. A tijelo treba svoje bodyguarde!  Zbog manjka vitamina E, jedna naša ekipa bodyguarda neće dočekati patogene spremna: fagociti, koji žderu loše bakterije, neće imati svoj uobičajeni „apetit“. Međutim, nijedno zlo ne dolazi samo. Nedostaje li nam vitamin E, limfociti, naši glavni bodyguardi, neće se moći brzo dijeliti i stvarati svoje klonove kad patogeni budu napadali. Taj isti scenarij s limfocitima će se dogoditi i u slučaju pomanjkanja vitamina B6. Ali tko se to krije iza tajnovite šifre B6? Taj je vitamin otkriven nakon ostalih i ne prestaje me čuditi što sve može raditi u tijelu. To itekako vrijedi čuti, ali danas ćemo ostati na jednoj njegovoj velikoj ulozi: imunosnoj. B6 je neophodan za stvaranje protutijela. Zamislimo da je naša krv cesta. Protutijela su patrole koje jure za patogenim kriminalcem. Nema B6, nema patrola. Nedostaje li nam vitamin B6, naš „štit“ dodatno se stanjuje jer se smanjuje broj limfocita u krvi. Ako već na početku imamo smanjen broj „zaštitara“, što će biti kad krenu u akciju? Iz našeg iskustva znamo da dvije osobe ne mogu raditi posao za deset osoba. Tako ni stanice imunosnog sustava. Upravo je ovaj, javnosti manje poznat vitamin B6 priskrbio b.Aktiv LGG funkcionalnom jogurtu počasnu titulu: „Za normalnu funkciju imuniteta“.

Autor: Sandra Zugan, mag. nutr.

S obzirom na trenutačnu situaciju, velik broj ljudi dio svog radnog vremena ili čak cijelo radno vrijeme odrađuje od kuće. Moguće je da je to privremeno rješenje za novonastalu situaciju, ali s druge strane, vrlo je izgledno da će se taj trend nastaviti i kad se situacija okonča. Iako na prvu rad od kuće mnogima zvuči dobro, on sa sobom ipak nosi i neke izazove.

Ljudi koji rade od kuće teže balansiraju svoj poslovni i privatni život, rjeđe planiraju svoje radno vrijeme jer ono naizgled nema kraja, nemaju uobičajene navike spavanja, dodatno smanjuju već smanjenu tjelesnu aktivnost i često neplanski mijenjaju svoju prehranu.

Kako odvojiti vrijeme za posao i vrijeme za privatni život dok radite od doma? Evo nekoliko smjernica koje su se pokazale ključnim:

1. Organizirajte se – planiranje vremena i korištenje planerom za dnevne i tjedne aktivnosti nužno je ako želite dobar balans poslovnog i privatnog života. Započnite to tako da ispišete baš sve željene i obvezne aktivnosti u tjednu, odredite im prioritet na skali 1 (bitno i hitno), 2 (hitno), 3 (bitno) te ih nakon toga „pospremite“ u svoj planer tako da krenete s upisivanjem od 1 do 3.
   
2. Napravite popis radnih zadataka – mnogi su se našli u prilici da sami planiraju svoje radno vrijeme, ali većina to ne radi već stvari odrađuje usputno, kako im dolaze. Jednako tako, velik broj ljudi kod kuće provodi više vremena na radnim zadatcima nego kad su odlazili na posao. Bez dnevne i tjedne organizacije zadataka vezanih uz posao imat ćete dojam da se oni samo pojavljuju, a vi ih odrađujete kao na traci. Uvođenje reda u tom aspektu smanjit će osjećaj napetosti i preopterećenosti poslom. Za kraj, obavezno odredite od kada do kada radite, odnosno – odredite si radno vrijeme.
3. Planirajte obroke – ljudi koji su odlučili napraviti svoj tjedni menu, jedu zdravije i redovitije te na taj način ulažu u svoje zdravlje i imunitet. Prehrana je trenutačno važnija nego ikad prije jer je tjelesna aktivnost u većine smanjena, a ujedno dolaze i hladniji dani, kad se ljudi obično manje kreću. Planirajte vrijeme za kuhanje te ponekad kuhajte s ukućanima jer i to je način da kvalitetno provedete vrijeme u zajedničkoj aktivnosti.
   
4. Planirano kupujte namirnice – jednom kad ste sastavili svoj tjedni menu, iz njega „izvucite“ popis namirnica koje trebate za pripremu jela. Planirajte odlazak u kupnju dva puta, tako da smanjite nepotrebne odlaske u dućan, ali i vašu tjednu potrošnju.
5. Ostanite aktivni – planiranje dnevne šetnje dobra je prilika za sve da ostanu tjelesno aktivni, ali i da si poklone malo vremena za sebe, odvojeni od kuće i obveza. To vrijeme provedite doista šetajući, usmjeravajući pozornost na disanje i ritam hodanja, bez korištenja mobitelom. Neka tih 20-30 minuta šetnje bude i vrijeme za vaš mentalni odmor. Uostalom, s razlogom kažu da je dobro prošetati psa, čak i ako ga nemate.
6. Pođite na počinak na vrijeme – stalan boravak kod kuće u mnogih je rezultirao kasnijim lijeganjem i ustajanjem bez plana te narušio uobičajen ritam života. Mnogi spavaju manje nego prije i na taj način narušavaju svoje tjelesno zdravlje i imunitet. Stoga odredite vrijeme pripreme za odlazak na počinak, vrijeme kad morate biti u krevetu i vrijeme u koje ustajete. U početku ovaj zadatak može se činiti izazovnim, međutim, vrlo brzo, nakon nekoliko dana upornosti, vaš će se ritam stabilizirati.
7. Odvojite vrijeme za obitelj – iako mnogo vremena provodite zajedno u kućanstvu, možda više nego ikad prije, to ne znači da je to vrijeme kvalitetno provedeno i da ulažete u svoje odnose. Planirajte s ukućanima vrijeme u kojem ćete se družiti, razgovarati ili igrati. Igra i razgovor najbolji su i najjednostavniji način ulaganja u mentalno zdravlje i odnose istovremeno.
   
   
8. Planirajte i „pasivni odmor“ – to je vrijeme koje provodite u gledanju TV-a, serija, filmova ili čitanju novosti. Iako nema ništa loše u tome, često se događa da nam upravo takve aktivnosti okupiraju sve više vremena, osobito u večernjim satima, kad smo umorni od radnog dana. Ako i to vrijeme planiramo u svom kalendaru, ono se neće neplanirano proširiti i preuzeti vrijeme potrebno za druge aktivnosti.
9. Uvedite ili održite zdravu naviku treninga – trening je više od tjelesne aktivnosti i pomaže nam da dodatno uložimo u svoje tjelesno i mentalno zdravlje, a danas je moguće trenirati iz topline vlastitog doma. Naravno, to se neće dogoditi ako i to vrijeme niste planirali minimalno 2-3 puta na tjedan uz već postojeću tjelesnu aktivnost. Postoje mnogi treneri koji rade online sa svojim vježbačima, a kod kuće imate sve potrebne rekvizite. Stoga, pronađite svog trenera ili barem kvalitetan Youtube kanal s vježbama i – krenite.
10. Mentalno trenirajte – korištenje osnovnim tehnikama mentalnog treninga, poput vježbi disanja ili meditacije, može biti dobar početak ili kraj dana, odnosno dobra priprema za dan ili oporavak na kraju obavljenog posla. Vođenje računa i o ovom važnom aspektu zdravlja, osim što rezultira većim zadovoljstvom, povećava i vjerojatnost provedbe vašeg cijelog plana.

Jednom kad ste sve ovo isplanirali i zapisali, provjerite jesu li zapisane stvari uistinu izvedive u vremenskim rokovima koje ste odredili. Napravite potrebne prilagodbe, reorganizirajte sve još jedanput i hrabrije krenite u svoj tjedan. Najbolji dan za ovu vrstu planiranja je nedjelja jer tjedan nije počeo i naša je kontrola puno veća.

Iako izazovno, ovo razdoblje može biti i korisno. Odaberite savjet koji vam se najviše sviđa i krenite.

Autori:

Ana Čerenšek, prof. psih.

Igor Čerenšek, mag. psych.

Svaka promjena vremena nosi svoje specifičnosti, pa tako i hladnije ili kišovito vrijeme, koje je pred nama. Mnogi će u startu negodovati i ugroziti svoju motivaciju zbog objektivnih prepreka koje se ne mogu prevladati do proljeća, no opcije za rad na motivaciji, ali i različitim oblicima aktivnosti, i dalje postoje.

Evo nekoliko prijedloga koje možete uzeti u obzir tijekom idućih mjeseci:

Vježbanje kod kuće

Tjelesna aktivnost važna je kako za tjelesno, tako i za mentalno zdravlje, pa iako možda nemamo idealne uvjete za trčanje ili vožnju biciklom, trening je i dalje tu. Neki će se zaputiti u fitnes-centre (ako im to trenutačna situacija dopušta), a drugi će krenuti s online treninzima iz svog doma. Dobra je vijest da kvalitetnim treningom kod kuće možete održati, a možda i unaprijediti svoju snagu i izdržljivost, što se pozitivno odražava na posturu i držanje, pa tako i na mentalno stanje – posljedično se možete osjećati čak samopouzdanije i mirnije.

Vježbe disanja i mindfulness meditacija (meditacijska tehnika potpune svjesnosti)

Disanje i meditacija imaju pozitivan učinak na mentalno zdravlje, ali i na tjelesno zdravlje i formu. Svakodnevno redovito trbušno disanje i meditacija mogu pozitivno utjecati i na vaš metabolizam tako da izbjegnete brzo gomilanje suvišnih kilograma. Dogovorite se sa sobom u koje ćete vrijeme svaki dan sjesti i odraditi vježbice mentalnog treninga, obećavamo vam da ćete već nakon tjedan dana svaku vježbu raditi s velikim veseljem jer će vam „kupiti“ mir bez potrošene lipe.

Istezanje i vježbe joge

Vježbe istezanja i joge imaju nevjerojatno pozitivan učinak na mentalnu i tjelesnu stabilnost te daju značajan doprinos općem osjećaju blagostanja, a mogu se izvoditi iz topline vlastita doma. Istraživanja pokazuju da joga poboljšava moždane funkcije, poput pamćenja i sposobnosti učenja, smanjuje krvni tlak, povećava vitalni kapacitet pluća, povećava kalorijsku potrošnju, poboljšava ravnotežu i smanjuje anksioznost. Uostalom, kad ste se zadnji put našli u situaciji da nešto učite ispočetka? Trenutak zadovoljstva kad vidite da ste napredovali ne može se usporediti ni sa čim drugim.

Društvene igre i socijalizacija s ukućanima

Iako nije riječ o aerobnoj aktivnosti, u ovo će vrijeme socijalizacija i igra biti savršena prilika za unaprjeđenje odnosa i mentalnu aktivnost, pa čak i za trošenje kalorija. Jeste li znali da naš mozak tijekom mentalne aktivnosti troši više kalorija nego u stanju mirovanja, a ta potrošnja može doći čak i do 25 % ukupne kalorijske potrošnje? Vrijeme je za organizaciju kućnog turnira u beli ili monopolyju – vi birate.

Učenje i čitanje

Ima li bolje mentalne aktivnosti od učenja i čitanja? Iako se mnogi školarci ne bi složili s nama, odgovor je – nema! Učenje novih vještina, usvajanje novih znanja i čitanje značajno povećavaju aktivnost mozga i pozitivno utječu na metabolizam. Jedna studija slučaja pokazuje da je poznati šahist tijekom jednog od svojih težih mečeva izgubio čak 6000 kalorija bez ustajanja sa stolice. Vi možda ne morate naučiti igrati šah, ali si možete postavljati male tjedne (ili čak dnevne) izazove: naučite nov način pripreme omiljenog jela, naučite kako izraditi ukras za dnevnu sobu ili naučite kako se na švedskom kaže: “Dobar dan”.

Pospremanje

Iako nije omiljena aktivnost svima, idealna je u ovo vrijeme, a daje značajan doprinos osjećaju mira, kontrole i reda čak ako ga odradite i onda kad vam se to baš i ne da. Ono što gledamo, utječe na ono što osjećamo. Dakle, ako gledamo kaos i nered dovoljno dugo, osjećat ćemo – pogodite što? Kaos! Vrijeme je za pospremanje koje dugo odgađate pa ćete napokon u kratkom vremenu moći pronaći važne papire bez prevrtanja cijele ladice sa spisima starim dvadesetak godina.

Planiranje

Nije potrebno čekati kraj godine kako bismo razmišljali o ciljevima, odlukama i planiranju budućnosti. Ovo je vrijeme idealno za promišljanje o promjeni, kao i za pripremu akcijskog plana s jasno definiranim koracima koji vode do vašeg dugoročnog cilja. Pokretanje promjene s novom godinom statistički je manje uspješno nego pokretanje promjene i promišljanje o njoj prije Nove godine.

Svako vrijeme je idealno za aktivnost, ali pitanje je za koju točno. Ovo je vrijeme idealno za aktivnosti koje su usmjerene na unaprjeđenje mentalnog zdravlja, tjelesne stabilnosti i planiranje budućnosti te uvođenje promjena u kojima doista želite uspjeti.

Autori:

Ana Čerenšek, prof. psih.

Igor Čerenšek, mag. psych.

U Zemlji Izlazećeg Sunca, gdje žive mnogi vitalni stogodišnjaci, stvoren je pojam „FOSHU“, koji uskoro slavi svoj trideseti rođendan. Iako nam naziv zvuči skroz japanski, „FOSHU“ je zapravo akronim engleskih riječi „foods for specified health use“. Dakle, status „FOSHU“ dobiva hrana koja ima točno određeni blagotvorni učinak na zdravlje. Mi takvu hranu nazivamo funkcionalnom hranom. Funkcionalna hrana prirodno obiluje ili je pak ljudskom rukom obogaćena bioaktivnim tvarima, primjerice: vitaminima, mineralnim tvarima, antioksidansima, vlaknima ili probiotičkim bakterijama za koje imamo čvrste znanstvene dokaze da djeluju. Ne idemo po sistemu rekla-kazala broscience. Prihvaćamo samo science-based tvrdnje. Mi se zapravo više od pola stoljeća svakodnevno koristimo jednom funkcionalnom hranom koja nam je pomogla iskorijeniti bolest gušavosti i njezine posljedice u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. To je naša jodirana sol. Ne egzotična himalajska, već obična kuhinjska sol obogaćena jodom. Takva sol ima svoj zadatak. Drugačiji, ali jednako važan zadatak ima i naš funkcionalni jogurt b.Aktiv LGG. Koji je to zadatak? Otkrijmo ga!

Fino, hranjivo, terapijsko

Kad proizvodimo funkcionalnu hranu, primjerice, kad naš jogurt obogaćujemo određenim dobrim bakterijama i vitaminima, želimo uvijek ostvariti tri cilja. Prvo: želimo da naš funkcionalni jogurt bude ukusan. Drugo: želimo da naš funkcionalni jogurt pruža tijelu za život potrebne hranjive tvari, a ne prazne kalorije u vidu šećera i zasićenih masti. Treće, ključno: želimo da naš funkcionalni jogurt ima terapijski učinak. Taj terapijski učinak mora biti dokazan istraživanjima na ljudima. Ne stanice u epruvetama, ne miševi, ne štakori, već – ljudi. Dakle, znanstvenici nam potvrđuju da te točno određene bioaktivne tvari (u našem slučaju dobre bakterije i vitamini) djeluju blagotvorno na zdravlje. Budući da ovdje nije riječ o čarobnom napitku u kojem odokativno dodajemo prstohvat ovog ili vrh žličice onog, moramo znati koliko će dobrih bakterija imati terapijski učinak. Brojke na sunce! Nekoliko usamljenih bakterija neće puno postići. Kad se mnogo malih složi, tad se snaga stoput množi. A to znači da smo jači kad se skupimo u zbor… Mora se postići kvorum! Funkcionalni jogurt koji sadrži dobre bakterije mora u jednom gramu sadržavati barem milijun (10⁶) živih bakterija koje se mogu razmnožavati. Upravo to označava izraz ≥10⁶ CFU. Izazov! Koliko živih dobrih bakterija sadrži b.Aktiv LGG natur? Mala pomoć: broj CFU po gramu jogurta naći ćete na popisu sastojaka.

Hvala ti, prijatelju LGG

Dok smo na poleđini b.Aktiv LGG funkcionalnog jogurta tražili odgovor na pitanje, naišli smo na jedno neobično ime: Lactobacillus rhamnosus Gorbach & Goldin. Što je to? Čarolija iz posljednjeg romana J. K. Rowling? Ima za to potencijala, ali ipak nije riječ o čaroliji već o bakteriji. Dobroj bakteriji koju dodajemo mlijeku kako bismo stvorili naš funkcionalni jogurt b.Aktiv LGG. Lactobacillus rhamnosus GG u javnosti je poznatija po njezinu nadimku LGG. Do sada sam upotrebljavala pojam „dobre bakterije“ misleći pritom na probiotičke bakterije. Nije lako za bakteriju zaraditi status probiotika. Mora ispuniti niz zahtjevnih uvjeta: bakterija ne smije uzrokovati bolesti (dakle ne smije biti patogena), mora preživjeti u funkcionalnoj hrani, mora u što većoj mjeri preživjeti kiselinu u našem želucu (da je kiselinu i žuč preživjeti lako, preživio bi ih svatko), mora se nastaniti i razmnožavati u našim crijevima (barem privremeno) i za kraj, najvažniji od svih uvjeta – mora doprinijeti zdravlju čovjeka, njezina domaćina. Zašto i kako LGG to čini, priča je za neko naše sljedeće druženje. Danas ćemo otkriti što LGG čini: odgovorit ćemo na pitanje koji su dokazani zdravstveni učinci LGG-a. Apsolutno najčvršći dokazi idu u prilog primjeni LGG-a kad naši mališani obole od akutnog proljeva, bilo uzrokovanog virusnom infekcijom ili pak terapijom antibioticima. Također znamo da LGG štiti mliječne zube od nastanka karijesa. Kod odraslih ljudi zaraženih napornom patogenom bakterijom Helicobacter pylori možemo preporučiti LGG kao dopunu antibiotskoj terapiji jer može smanjiti nuspojave tih lijekova i ublažiti simptome same bolesti. LGG nam se također pokazao blagotvornim kod ljudi koji boluju od upalnih bolesti crijeva jer može produljiti fazu mirovanja bolesti nakon što upala u crijevima popusti. Svaki dan, svaki sat bez bolova neizmjerno je dragocijen i valja se za njega izboriti. Što još reći o LGG-u? Dobar je za velike i male!

Autor: Sandra Zugan, mag. nutr.

Nakon spoja nutricionizma i psihologije, nastavljamo u velikom stilu sljedećom znanošću u nizu: sociologijom. Na prvi pogled lako možemo pomisliti kako nutricionizam i sociologija nemaju mnogo zajedničkih tema. Ali… surprise! U našoj današnjoj priči otkrit ćemo koliko su one zapavo bliske.

Moj kompa i ja

Volite li jesti u društvu dragih ljudi? Hrana je puno više od izvora energije koji je potreban da čovjek preživi. Hrana spaja ljude. Sama riječ “kompanjon” ili “kompa” (partner) vuće podrijetlo od latinskih riječi cum (sa) i panis (kruh). Kompanjon je, dakle, onaj s kojim jedemo kruh, onaj s kojim dijelimo našu hranu, naš prijatelj za stolom. Zato ćemo na engleskom reći companion, na talijanskom compagno, na španjolskom compañero, a na francuskom copain. Sam korijen ovih riječi svjedoči koliko nam je oduvijek bilo bitno da jedemo zajedno.

Od tanjura do ugovora

Ljudi su priređivali velike gozbe kako bi se hvalili svojim visokim položajem u društvu. Štoviše, priređivali su gozbe kako bi dodatno povećali svoj utjecaj u društvu. Je li to ostalo u prošlosti? Nikako. Još uvijek se najveći poslovni dealovi donose za stolom, na poslovnim ručkovima i večerama.

Domino-efekt

Sociologija nam otkriva zanimljive pojave u društvu. Muškarci, zamislite vašeg najboljeg prijatelja ili brata. Žene, zamislite vašu najbolju prijateljicu ili sestru. Ako se on ili ona udebljaju, šanse da ćete se vi također udebljati trostruko se povećavaju. Ovaj se domino-efekt proteže do trećeg stupnja poznanstva. Dakle: prijatelj prijatelja vašeg prijatelja indirektno će utjecati na vaš oblik tijela. Ako se pak vaš partner ili partnerica udebljaju, možete mirno spavati jer će učinak biti značajno slabiji od prijateljeva.  

Tamna strana ogledala

Satima se promatra tijelo u ogledalu, važe se svakodnevno i više puta na dan. Sociologija nam tumači kako društvo nameće osobi da svoje tijelo smatra objektom. Objektom s nepravilnostima koje je nužno popravljati. Objektom koji se oblikuje poput plastelina. Ovdje govorimo o objektivizaciji svog tijela. Počinje se vjerovati kako trenutačni standardi ljepote o kojima stalno slušamo i koje svugdje gledamo, odgovaraju vlastitim osobnim željama. Ova se pojava naziva internalizacijom. Standardi ljepote mijenjaju se kroz vrijeme, ovisno o društvenim pojavama. Ono što je svim standardima ljepote zajedničko je što su kruti i neprirodni. Osim spomenutih pojava objektivizacije te internalizacije, treća “neman” je kontrola. Stvori se uvjerenje kako se posjeduje potpuna kontrola nad izgledom svog tijela. Što to točno znači? Uz dovoljno uloženog truda osoba smatra da će dostići trenutačni standard ljepote. Ovo je uvjerenje velika zamka.

Ista mater, isti ćaća

Na sva zvona potičemo usvajanje zdravih prehrambenih navika već od malih nogu. Zašto nam je prehrana djece toliko važna? Razmišljamo unaprijed: kvalitetnom prehranom u mladosti osiguravamo zdravu starost. Željezo se kuje dok je vruće. Navike stečene u djetinjstvu oblikuju obrazac prehrane koji će poslije biti jako otporan na promjene. Štoviše, sociolozi su primijetili postojanost prehrambenih navika usvojenih od roditelja čak i kod osoba koje su na pragu punoljetnosti prekinuli sve kontakte sa svojim roditeljima. Obratimo sad pozornost na razlike u prehrani između muškaraca i žena. Prema istraživanjima, muškarci jedu značajno više mesa od žena. Piju značajno više piva i crvenog vina od žena. S druge strane, žene jedu značajno više kolača i slatkiša od muškaraca. Žene biraju raznovrsno voće, a muškarci, prije svega, bananu. Naravno, radi praktičnosti.

Svi za jednog, jedan za sve!

“Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe. Svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje.

Smrt svakog čovjeka smanjuje mene jer sam obuhvaćen u čovječanstvu.”

(John Donne, 1623.)

Svatko od nas, kao pojedinac, jedan je od kotačića u golemoj cjelini: društvu. Svaki događaj u svijetu odražava se na naše misli, naše ponašanje, naše izbore: kako u privatnom životu, tako i u jelu. Sociologija daje uvid koliko je tema (pre)hrane složena i opsežna, ali nadasve zadivljujuća.

Autor: Sandra Zugan, mag. nutr.

Što je što u svijetu mikrobioma?

Osjećate li se zbunjeno kad se susretnete s pojmovima: „mikrobiom“, „probiotici“, „prebiotici“, „sinbiotici“? Pri kupnji u trgovini i ljekarni ili dok gledate reklame u novinama, na televiziji i društvenim mrežama, često imate osjećaj kako je riječ o nekakvim apstraktnim, tajnovitim, ali čudotvornim pripravcima? Ne brinite se! Potpuno je razumljivo ako nikad niste čuli, čitali ili učili o mikrobiomu i ovim raznim „bioticima“. Nemojte kriviti sebe ni obrazovni sustav, jednostavno se još prije desetljeće-dva ni znanstvena zajednica nije bavila mikrobiomom. Tako, na primjer, kad pretražujemo PubMed, svjetski virtualni registar znanstvenih članaka, nalazimo kako je 2000. godine objavljeno 6 članaka koji su u naslovu imali pojam „mikrobiom“, 2010. 246 članaka, a 2019. godine njih čak 3337. Ovaj golemi skok upućuje na to kako je, zahvaljujući razvoju novih tehnologija, omogućeno istraživanje tog dosad nepoznatog svijeta zvanog „mikrobiom“. Štoviše, od nekadašnjeg misterija, mikrobiom se prometnuo u jednu od najpopularnijih tema u modernoj znanosti, a nove spoznaje pristižu velikom brzinom te uvijek iznova iznenađuje koliko smo malo znali o mikrobiomu, prebioticima i probioticima te koja je njihova uloga i utjecaj na cijeli naš organizam.

Probiotici – dobri mikrobi

Bilo pri kupnji hrane ili lijekova, često se susrećemo s pojmom „probiotik“. Proizvodi se reklamiraju ili kao probiotici ili proizvodi s  probiotskim djelovanjem, a često se  spominju i različiti latinski nazivi, od kojih ste možda čuli za Bifidobacterium ili Lactobacillus.  Nešto za što ste sigurno čuli su antibiotici, lijekovi ili tvari koje uništavaju bakterije koje su opasne za naše zdravlje. Ako su antibiotici protiv bakterija, jesu li onda probiotici za bakterije? Kako to da nam se često savjetuje uzimati probiotike s antibioticima?  Bez brige, probiotici ne podržavaju rast i razvoj opasnih bakterija, nego rade za naše dobro. U svim suvremenim definicijama piše kako su probiotici bakterije ili drugi mikrobi u našoj prehrani koji imaju blagotvoran učinak na naše zdravlje. Najčešće ih nalazimo u fermentiranim prehrambenim proizvodima, posebice mliječnim, kao što su jogurt i kefir. Tako je, primjerice, nobelovac Elie Metchnikoff 1907. dugovječnost bugarskih seljaka pripisao konzumaciji kefira koji sadrži probiotik Bacillus bulgaricus i tako još prije sto godina započeo našu fascinaciju dobrim bakterijama koje rade za nas. Danas ih, osim prirodno u hrani, možemo samostalno konzumirati i u raznim drugim oblicima, kao što su tablete i sirupi, te se s novim istraživanjima sve više produžuje popis stanja i poremećaja u kojima su nam probiotici od velike pomoći.

Prebiotici – hrana za mikrobe

Pojam „prebiotik“ ne odnosi se na same bakterije iako slično zvuči. Prebiotici su različite komponente u našoj hrani, najčešće različita vlakna koja potiču rast i aktivnost dobrih bakterija, gljivica i inih mikroba u nama. Ukratko, prebiotici su hrana za mikrobe unutar naše prehrane ili – ako se poslužimo našim pojmovima – unoseći prebiotike, hranimo probiotike. Dotaknut ćemo se kratko i sinbiotika, koji sadrže i prebiotike i probiotike. To su, primjerice, različiti jogurti obogaćeni probioticima i prebioticima. U svakodnevnoj prehrani prebiotike najviše nalazimo u voću, povrću, grahoricama i žitaricama. Vrlo se često prebiotici dodaju određenim prehrambenim proizvodima kao što su jogurti i formule za djecu ili se prodaju kao dodatci prehrani u obliku kapsula. Možda ste se i sami susretali s proizvodima na kojima piše kako im je dodan inulin, oligofruktoza ili kako sadrže puno vlakana. Vlakna su ključna komponenta prehrane koja često u našoj, zapadnoj prehrambenoj kulturi biva zanemarena. Tako je, primjerice, kirurg Denis Burkitt nakon povratka iz Afrike, gdje u prehrani dominiraju namirnice s puno vlakana, okrivio upravo nedostatak vlakana, to jest prebiotika, u modernoj prehrani zapadnog svijeta kao razlog za epidemiju karijesa, pretilosti, upala slijepog crijeva i mnogih drugih zdravstvenih boljki našeg društva.

Mikrobiom – zajednica mikroba

Mikrobiom je grčka riječ koja se sastoji od tri elementa: „mikro“ – što znači „malo, sitno“; „bio“ znači „život“, a sufiks „-om“ označava cjelinu jedne vrste ili skupine. Ukratko prevedeno: „skup sitnih živih bića“. To vrlo dobro odgovara službenoj modernoj definiciji mikrobioma: zajednica svih mikrobnih stvorenja, kao što su bakterije, virusi, gljivice, protozoe te arheje, koje zajedno žive na određenom staništu, bilo to živo biće, tlo, more ili čak zgrada. Kakve veze ima mikrobiom s nama ljudima? Pa mi ljudi nismo usamljena bića: u nama i na nama živi oko 39 trilijuna mikroba, raspoređenih u otprilike tisuću dosad otkrivenih vrsta, te ukupno teže do čak 1500 grama. To je cjelokupni mikrobiom svakog od nas, naš osobni ekosustav koji nosimo kroz život, naša vlastita flora i fauna, potpuno različit od osobe do osobe. Tako se danas smatra da smo mi ljudi „superorganizam“, čije zdravlje, sposobnost i snaga dolazi ne samo od nas, našeg tijela i gena već i svih onih mikroba i njihovih gena koji žive s nama. Bitno je naglasiti kako nijedan od tih mnogobrojnih mikroba ne izaziva nikakve bolesti,  naš imunosni sustav ih prepoznaje kao dio nas te ih ne napada, štoviše, čuva ih i uči od njih. Taj mikrobiom dijeli se na zajednice ovisno o mjestu prebivališta, unutar i na našem tijelu.

Mikrobiom i mi

Iako mikrobi žive apsolutno svugdje, nabrojit ćemo najbitnije skupine s kojima se najčešće susrećemo u svakodnevici, različitim proizvodima, popularnim i znanstvenim člancima. Tako znamo za mikrobiom u usnoj šupljini, posebice u naslagama na zubima, ali i slini, takozvani oralni mikrobiom. Dalje se navodi i izuzetno bitan mikrobiom kože, kao i mikrobiom spolnih organa. Najpoznatiji i najbolje istraženi je mikrobiom probavnog sustava čija količina i sastav variraju o mjestu, od želudca do debelog crijeva. Naš daleko najveći mikrobiom je onaj u debelom crijevu zbog velike koncentracije bakterija te velike površine na kojoj je nastanjen. Trenutačno se u znanstvenoj zajednici sve više raspravlja o ideji kako bi mikrobiom debelog crijeva trebalo proglasiti nezavisnim organom ljudskog tijela zbog isprepletenosti s drugim organima i sustavima našeg organizma, ali i dobre uklopljenosti u sveukupno funkcioniranje našeg tijela koje traje već milijunima godina, otkako se razvijamo zajedno s našim mikrobiomom.

Zasigurno trenutačno imate mnogo pitanja. Odakle potječe mikrobiom? Kako komunicira s nama, kakav i koliki je njegov utjecaj na nas, ali i kako mi možemo utjecati na njega? Zašto je dobro uzimati prebiotike i probiotike i koji je najbolji? Ne bojte se, nadam se kako ćete u nastavku serijala članaka dobiti odgovor na većinu pitanja.

Stoga se upoznajte s prijateljem, to jest trilijunima prijatelja za koje niste dosad znali i koji neprestano čine dobro za Vas i Vaše zdravlje te naučite kako izgraditi kvalitetan odnos s njima, za Vašu dobrobit.

A dotad čuvajmo naš mikrobiom unoseći probiotike kao dobre nove stanovnike u naš organizam te prebiotike kao  hranu za taj čudesni svijet u nama.

Ako Vas još nešto zanima o tezama koje smo spominjali u članku, možete se informirati putem dolje navedenih poveznica:

O Metchnikoffu i probioticima

O Burkittu i prebioticima

O mikrobiomu kao organu

Autor: Andrija Karačić, dr. med.

Već tisućama godina ljudi su svjesni važnosti organa u prsištu koji neumorno kucka iz sekunde u sekundu tijekom čitavog našeg života. Srce je tajanstven organ, za koji neki misle da je izvor duše, za druge je samo pumpa, ali kako god okreneš, srce je uvijek sinonim za život, dakle, živ si dok ti srce tuče.

Srce kao pumpa već je dovoljno fascinantan organ te mu ne trebaju još svi oni drugi atributi kako bismo mu se divili. Pumpa, koja svojim neumornim i debelim mišićnim slojem te sustavom od 4 komore opskrbljuje dva krvotoka, plućni iz desne klijetke i onaj za ostatak tijela – iz lijeve klijetke. Krv siromašna kisikom, venska krv iz tijela dolazi pomoću gornje i donje šuplje vene u desnu pretklijetku, iz nje u desnu klijetku, a od tamo u pluća, gdje se događa oksigenacija krvi. Ta kisikom bogata krv onda plućnim venama ulazi u lijevu pretklijetku, iz nje u lijevu klijetku, a od tuda u svaku kapilaru našeg tijela. Razlika tlakova između stisnutog i opuštenog srca, tj. između sistole i dijastole, ono je što nas drži živima, to je onaj tlak koji mjerimo i koji nam puno govori o stanju organizma.

Da bi se sve to događalo kako treba, srce ima svoju neuralnu ritam-mašinu, a to je sinoatrijski  čvor, nakupina živčanog tkiva u stijenci desnog atrija (pretklijetka), te dalje atrioventrikularni čvor i Hisov snop. Ovi živčani putovi srca odgovorni su za dobar ritam.

Međutim, srce nije samostojeća pumpa, srce inervira, tj. njime dirigira, naš nevoljni, autonomni živčani sustav – simpatikus i parasimpatikus – koji utječe na puls, kontrakcije i arterije samog srca. Zbog toga puls raste kad se uzbudimo ili, recimo, prestrašimo.

Srce prvo dobiva svježe oksigeniranu krv putem tri glavne arterije. Problem s te tri srčane, odnosno koronarne arterije (popularno „koronarke“) glavni je uzrok smrti u svijetu.

Ništa nas ne ubija kao suženja ili začepljenja „koronarki“, koja dovode do manjka kisika u srčanome mišiću, čime dolazi do infarkta. Upravo bi važnost tih žila trebala biti dovoljna da se više okrenemo zdravom životu uz više aktivnosti i zdraviju prehranu te malo stresa i masnoća u krvi jer se to našim srcima „sviđa“. Zato je važno čuvati žile zdravima.

Također treba naglasiti značaj srca kao „neurobiofeedback“ organa. Ako slušamo srce, možemo gotovo sa stopostotnom sigurnošću znati što nam poručuje podsvijest i tako puno bolje dešifrirati vlastiti mozak.

Svima je dobro poznato da kad se zaista prestrašimo, osjećamo kako nam srce tuče u grlu, a prvi poljubac uzrokuje one neke čudne aritmije koje su u tom trenutku najveća ugoda i uzbuđenje. Kad stavimo uho na školjku, čujemo vlastitu krv kako šiklja u bubnjiću umirujući nas poput valova mora. Kad nas uhvati napad anksioznosti, srce tuče potpuno drugačije i teško se smiruje. U svađi krv ključa, jednako kao i tijekom vođenja ljubavi, pa su to posve različiti doživljaji, što je vezano i uz neurotransmitere u mozgu.

Srce je organ koji pokazuje kako su duša i tijelo neodvojivi, to je organ s najmoćnijim mišićnim stanicama koji strahovito jako ovisi o našem zdravom duhu i utječe na njega.

I sad – što? Imam savjet, koji sam „ukrao“ iz autogenog treninga.

Kad god si u mogućnosti i uhvatiš neku meditativnu minutu, zatvori oči, napravi kratku smirujuću vježbu disanja, slušaj i osjeti svoje srce i sugeriraj si:

„Moje srce kuca mirno i ritmično… moje srce kuca mirno i ritmično…“.

Paše i srcu malo odmora od sve te „hektike“.

Kad odmoriš srce, odmorit će se i mozak.

Ipak, floskule o zdravom životu nisu samo prazne floskule – pušenje, stres, loša prehrana, manjak tjelesne aktivnosti… sve su to faktori koji začepljuju već spomenute koronarne arterije, a one su nam presudne za dobro zdravlje.

Čuvajte svoje srce, čuvajte svoj mir, čuvajte svoje zdravlje.

Autor: Natko Beck, dr. med.

Jednom sam prilikom spomenula kako se nutricionizam prelijeva u niz drugih znanosti. Danas ćemo otkriti više o njegovoj zanimljivoj vezi sa psihologijom.

Mood & food: kako raspoloženje utječe na izbor hrane?

Čovjekovo raspoloženje i njegova prehrana kroče zajedno, ruku pod ruku. Odnosno, naše raspoloženje značajno utječe na izbor hrane. Kada smo dobre volje, češće biramo hranu koja je bogata hranjivim tvarima poput vitamina, mineralnih tvari, antioksidansa, proteina, vlakana, zdravih omega-3 i omega-9 masti. Dakle, hranu koja se u društvu definira kao zdrava. S druge strane, kada smo loše volje, češće biramo hranu siromašnu hranjivim tvarima, a bogatu energijom, šećerom i soli, takozvane prazne kalorije. Psihologija nam je otkrila da ljudi jedu 77 % zdravije ako prije početka jela razmišljaju o stvarima u životu na kojima su zahvalni. Isprobajmo to!

Ogledalce, ogledalce…

Dugo već nisam susrela čovjeka koji je zadovoljan izgledom svoga tijela. Uvijek mi govore da im nešto nedostaje ili pak nečega ima previše. Što prvo pomislimo kada se pogledamo u ogledalo? Vide li nas drugi ljudi onakvima kakvima mi vidimo sebe? Koliko je istinita njihova slika o nama? Koliko je istinita naša slika o nama? Nikada neću prestati ponavljati činjenicu da ono što vidimo u ogledalu ovisi o tome kako se u tom trenutku osjećamo. Osjećati se ružno ne znači da jesmo ružni, no u svojoj glavi to poistovjećujemo. Ogledalo nam postaje važno već u pubertetu. Većina žena u pubertetu je prvi put pomislila na dijetu. Zašto? Dječaci i djevojčice tijekom puberteta prolaze kroz različite tjelesne promjene. Prije puberteta, udio masti gotovo je isti u oba spola. Tijekom puberteta, u tijelu djevojke sasvim će se prirodno udvostručiti udio masnog tkiva. To se normalno ne događa u tijelu dječaka, već se kod njega smanjuje udio masnog tkiva, a usporedno se značajno povećava mišićna masa. U tijelu djevojke u razvoju, porast mišića je prirodno sporiji. Nije lako našim djevojkama kada se odjednom vide udebljano u svijetu koji slavi neprirodnu mršavost. Kao što nije lako ni našim mladićima koji pumpaju mišiće jer se u ogledalu teretane vide mršavo. Godinama kasnije bolje će razumjeti riječi koje je lisica uputila Malom princu: „Bitno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi.”.

Debe(ljudsko)

Puno je ljudi koji zbog straha od debljanja prestaju jesti, iako su gladni. Jednako tako, puno je ljudi koji ne prestaju jesti, iako su potpuno siti. S tom pandemijom naše društvo ne postupa pravilno. Banaliziramo situaciju, misleći da je sasvim normalno stalno biti na nekoj dijeti, ili je pak stigmatiziramo, bezobrazno vrijeđajući ljude zbog oblika njihova tijela – na što apsolutno nitko od nas nema pravo. Povezanost nutricionizma i psihologije možemo jako dobro vidjeti u poremećajima u prehrani. Naime, takvi su poremećaji, poput anoreksije, bulimije, kompulzivnog prejedanja, zapravo psihološke prirode. Hrana je u poremećajima u prehrani oružje, bilo da ju ljudi sebi uskraćuju bilo da u njoj prekomjerno uživaju. Neprirodna mršavost karakteristična za čovjeka koji boluje od anoreksije čvrsto je povezana s nedostatkom samopouzdanja, nemogućnošću nošenja s neugodnim emocijama te traumama i zlostavljanjima. Kada čovjek ima dojam gubitka kontrole u privatnom i profesionalnom životu, hranom počinje vršiti tiransku, nasilnu kontrolu nad svojim tijelom. Hrana nije uzrok poremećaja, psihološka bol jedan je od uzroka. Negativan odnos prema hrani u ovom je slučaju posljedica psihološke boli. Upravo psihoterapija ima glavnu ulogu na putu k ozdravljenju.

Što jedeš? A što jede tebe?

Volim reći kako smo mi ljudi od krvi i mesa… i emocija. Svjesno ili podsvjesno tražimo onu hranu koja će zadovoljiti središta za nagradu u našem mozgu. Hrana bogata mastima i šećerom okidač je za lučenje endorfina u mozgu. Ti endorfini ublažuju bol, kao što to čini lijek morfin za koji smo sigurno već čuli. Endorfini su naši unutarnji analgetici. Sada možemo vidjeti kako u pozadini naše navale na cijelu kutiju keksa stoji – biokemija. Često hranom želimo ugasiti neugodne emocije: ljutnju, strah, dosadu, tugu, potištenost ili nemir. No ta navika ostavlja svoje tragove. Plaćamo cijenu težinom svoga tijela, bolovima u želucu i velikom grižnjom savjesti. Jedem jer sam tužan – tužan sam jer jedem. Budimo iskreni, nitko nije prešao stotku na vagi jer je ničim izazvan jeo previše krumpira. Naivnoj ideji – manje jedi, kreći se više – nedostaje ključna stavka – psihologija. Taj prevelik oklop kojim se netko od nas štiti skriva tajne. Tajne koje su postale teret svom nosiocu. Osloboditi se tog tereta moguće je upravo zahvaljujući radu naših kolega – psihologa i psihoterapeuta.

Autor: Sandra Zugan, mag. nutr.

Što god radili u životu, čemu god stremili, ono što svi na kraju želimo je da budemo sretni. Razne su definicije sreće. Zapravo svatko od nas ima svoju, a ono što znamo je da se sreća ne može mjeriti ni uspoređivati s nekim drugim osjećajem ili stanjem. Najbliža definicija sreće je ona da je to zapravo naš doživljaj blagostanja. Prema budističkom vjerovanju blagostanje nije samo osjećaj užitka nego duboki osjećaj mira i ispunjenosti do kojeg možemo doći treniranjem načina razmišljanja. I moderna znanost potvrđuje isto – moguće je sintetizirati sreću i stvoriti je iz ničega, što je dobro znati jer inače bismo trebali čekati neku priliku da nas sreća preplavi u životu ili da je negdje slučajno pronađemo (ako smo dovoljno sretni ;)). Većina ljudi ipak vjeruje da je sreća nešto što nam se dogodi sasvim slučajno, dok je istina ta da sreću možemo sami stvoriti i na taj način graditi psihološki imunitet.

Dokaz tomu vidimo kroz brojna istraživanja, ali i u slučajevima koje smo kroz život susretali. Jeste li znali da je u jednom istraživanju dokazano da su ljudi koji su osvojili lutriju jednako sretni kao i ljudi koji su u istom tom razdoblju nesretno završili u invalidskim kolicima? Mjerenje subjektivnog doživljaja sreće napravljeno je godinu dana nakon nekog događaja, a rezultati čak idu u korist naizgled “nesretnim” pojedincima. Analize takvih istraživanja ukazuju na isto – ljudi koji su se našli u nesretnim okolnostima počinju tragati za smislom izvan ustaljenih načina razmišljanja, dok oni koji su dobili veliku svotu novca uživaju u banalnim stvarima “lebdeći” od jedne životne situacije do druge. Materijalna dobra koja nas privlače vezana su uz vanjsku motivaciju, no ne i uz sam smisao, tako da ne izazivaju sreću dugoročno. Možemo reći da ona izazivaju privremeni ushit koji nema stvarnog doticaja s pravim osjećajem smisla, sreće i blagostanja.

Postoji još nekoliko stvari koje umanjuju vjerojatnost ostvarenja sreće, a to su:

• sloboda odabira: što više izbora imate, manja je vjerojatnost da ćete u budućnosti biti sretni (“uvijek se može izabrati bolje”)
• mogućnost promjene izbora: ako imate mogućnost promjene izbora, mala je vjerojatnost da ćete biti sretni s prvim odabirom

U našem slučaju, dok smo bili maleni, jedan je crtani film bio jednostavno savršen i veselio nas je svaki dan u isto vrijeme. Narod zna reći “nismo ni znali za bolje”. No, što je danas s djecom koja imaju na izboru nekoliko stotina crtanih filmova svaki dan – koliko su ona sretna s tim? Bolje pitanje bilo bi jesu li sretnija od nas?

Danas smo okruženi kratkotrajnim užicima i preplavljeni mogućnostima izbora, što može nepovoljno utjecati na našu životnu sreću. Umjesto da živimo od danas do sutra u vječnoj potrazi za boljim sutra, pokušajte ovih nekoliko savjeta uklopiti u svoju svakodnevicu kako biste ipak pronašli sreću i ostvarili svoju dozu blagostanja:

• Pronađite smisao: jedino što u životu ima smisla su naše istinske vrijednosti. Što je ono što oduvijek smatrate vrijednim? Je li to vjera, ljubav, obitelj, poštenje, istina, pravda, trud, ulaganje? Koje su vaše vrijednosti i živite li život u skladu s njima? Trik je u tome da živjeti u skladu s vrijednostima znači pružati ih drugima, a ne tražiti ih od drugih. Primjerice, ako mi je iskrenost važna, potrudit ću se da budem iskren i kad je teško jer se u suprotnom neću osjećati dobro i neću biti sretan. Zapišite ih na papir i počnite dan s njima.
• Uložite više truda: svi mi volimo misliti da smo uvijek dali sve od sebe. No, ako budete stvarno kritični prema sebi, znat ćete da se uvijek može uložiti više truda, posebno u situacijama kad nam se nešto nije sviđalo ili kad smo bili nezadovoljni. Pokušajte ovu jednostavnu vježbicu kad ste nezadovoljni nečim: postavite sebi pitanje “mogu li nešto učiniti po tom pitanju?”. Ako je odgovor “da” – učinite to. Ako je odgovor “ne” – prestanite “kukati” i uložite više truda. Trud s određenim ciljem (trudim se i znam što radim) ima značajan utjecaj na osjećaj sreće.
• Prihvatite različitosti: svi smo mi jedinstveni, razlika je puno oko nas. Često drugačije od sebe gledamo s previše kritike. Ako je netko drugačiji, njegove razlike odmah interpretiramo kao mane. Jeste li sigurni da ih vi nemate i jeste li ikad razmišljali da i kvalitete mogu biti nečije mane ako su prenaglašene? Prihvaćanje različitosti, otvorenost prema iskustvima, tolerancija i suosjećajnost kvalitete su koje najčešće krase sretne osobe.
• Odbacite zamjeranje, šutnju i krivnju – postoje i drugačiji načini reagiranja u sukobima i odnosima. Sve su to vaša ponašanja i vaše navike koje možete mijenjati malo po malo. Jeste li čuli za sretnu osobu koja je ljuta na cijeli svijet? Sigurni smo da niste 🙂

Sreća je biti sretan, ali i ne mora biti. Sreća može biti vaš odabir, a sad imate i nekoliko jasnih načina kako to ostvariti. Ne morate čekati određeni događaj kako biste bili sretni jer sreća je uistinu samo u vašim rukama.

Autori:

Ana Čerenšek, prof. psih.

Igor Čerenšek, mag. psych.

Nedavno sam čuo osobu kako se hvali da je jako dobra u multitaskingu, odnosno obavljanju više različitih zadataka istovremeno te tako uspijeva obaviti jako puno stvari u danu. „Sva sreća!“, kaže ona.

Znate li da je originalna ideja multitaskinga gotovo mit? Postoji mogućnost da dok obavljate jedan zadatak „na autopilotu“, kao što je vožnja automobila, istovremeno razgovarate na mobitel te ste potpuno uneseni u razgovor. Međutim, vaša se pažnja ne udvaja, već se dijeli te vaše vrijeme djelovanja na nepredvidive okolnosti na cesti postaje dulje. Dakle, multitaskingom povećavamo opasnost u prometu za sebe i za druge. Naš mozak gotovo da se ne uspijeva usredotočiti na dva različita zadatka istovremeno, pa čak i kada se radi o svojevrsnim automatiziranim zadacima, a ako ipak nekako uspije, to nije posebno učinkovito. Što je onda zapravo multitasking?

Multitasking ili višezadaćnost jest istovremeno obavljanje dvaju ili više zadataka, to jest brzo prebacivanje pažnje s jedne stvari na drugu i natrag te izvođenje mnogo zadataka jednog za drugim vrlo brzo, bez prestanka.

A što se događa prilikom multitaskinga? Pa evo nekoliko stvari na koje vjerojatno niste računali:

• Umjesto povećanja, vaša se produktivnost u obavljanju zadataka smanjuje i do 40 %
• Dolazi do povećanja broja grešaka u zadacima koje obavljate čak do tri puta
• Povećavate opterećenje na mozak, postupno stvarate osjećaj napetosti i stresa, a dugoročno možete izazvati i izgaranje (eng. burnout) koje podrazumijeva ozbiljno narušavanje mentalnog zdravlja s mogućim trajnim posljedicama
• Trenutno smanjujete svoju inteligenciju, čak do petnaest bodova na standardiziranim testovima, te ste u tom trenutku na kognitivnoj razini osmogodišnjaka
• Naravno, s obzirom na sve navedeno, moguće je da donesete lošije odluke
• Vaša je kreativnost smanjena i teško pronalazite nova rješenja
• Osjećate se mentalno i tjelesno iscrpljeno
• Narušavate kakvoću života i svojih odnosa jer niste prisutni u trenutku
• Neka istraživanja ukazuju i na trajna oštećenja mozga u dijelovima koji su zaduženi za empatiju i emotivnu kontrolu

Što nam je činiti?

• Prvo što možete napraviti za sebe jest obavljati samo jedan zadatak u određenom trenutku. Tako vaša izvedba postaje bolja, manje griješite, manje se umarate, pa čak i brže radite!
• Ako ste baš primorani pribjeći multitaskingu, smanjite broj zadataka na samo dva, pri čemu neka jedan zadatak bude onaj koji zahtijeva vrlo malo vaše pažnje, to jest kojega možete obavljati „automatski“, dok ćete drugom moći posvetiti više svoje pozornosti.
• Dok jedete, vježbajte prisutnost u trenutku i pokušajte biti svjesni (eng. mindful) svoje okoline. Ako je moguće, redovito meditirajte (mindfulness meditacija) i vježbajte svoje disanje. Te su aktivnosti poput zaštitnog faktora za izgaranje od multitaskinga.
• Odmarajte se nakon obavljanja jednog zadatka i prije prelaska na idući. Istraživanja pokazuju da su najbolje pauze od dvadeset minuta u kojima ste se odmakli od zadatka te u kojima ste tjelesno aktivni. Tako svom mozgu dajete malo vremena da predahne i pripremi se za novi izazov.
• Provjeravanje elektroničke pošte i odgovaranje na nju prepoznati su kao najveći „otimači pažnje“ i često nas potiču na multitasking, a takvo dugoročno ponašanje dovodi do sindroma izgaranja. Odvojite vrijeme u danu kada ćete se baviti samo elektroničkom poštom. To može biti i na početku i na kraju radnog dana.
• Planirajte svoj dan i sve radne zadatke vezane uz posao i privatni život. Bez planiranja svi mi obavljamo zadatke kako nam dolaze, kako ih se prisjetimo i vrlo brzo dolazi do multitaskinga.

Umjesto da vaš dan upravlja vama i pretvara vas u osobu koja, više ili manje uspješno, obavlja nekoliko zadataka istovremeno, preuzmite kontrolu nad svojim danom i postanite vješti u upravljanju svojom usredotočenošću. Naravno, to ima smisla samo ako želite biti produktivni, sretniji, prisutniji, mirniji te s više kontrole nad osjećajima i mislima. Ako želite trenutno divljenje okoline, ali bez dugoroča, vježbajte svoj multitasking. Ipak, od njegovih posljedica nitko nije pošteđen, pa ih mogu imati i mladi i djeca, posebno danas kada je jedan od češćih oblika multitaskinga medijski, gdje djeca igraju igrice na mobitelu, dopisuju se s drugima, a istovremeno usputno gledaju neki film na televiziji. Iako mnogo vremena provodimo kod kuće, i to je u ovo doba sasvim u redu, to ne znači da nam kakvoća života i mentalno zdravlje ne mogu napredovati.

Autori:

Ana Čerenšek, prof. psih.

Igor Čerenšek, mag. psych.