Zimi volim promatrati snježne pahuljice kako padaju s neba. Vjerujem da nisam jedina koja uživa u tom pogledu. Barem dok ne postanu mokra bljuzga na sivom asfaltu. Te bijele pahuljice mi pružaju osjećaj mira u mojoj ludoj svakodnevnoj jurnjavi amo-tamo. Vraćaju me u ravnotežu. Uvijek je stvar ravnoteže. Kako u životu, tako i u prehrani koja je sastavni dio života. Tromi zimski dani vole lagana jela. Banane, tvrde sireve i pržene krumpiriće ostavimo za jesen. Vjetroviti zimski dani vole kuhana jela. Salate i sirovu hranu ostavimo za proljeće. Hladni zimski dani vole topla jela. Hladna jela ostavimo za vruća ljeta. Neka zimi i pića budu topla. Što više toplih čajeva i tople vode, to bolje.
Koje voće jesti zimi?
Ako se ujutro probudimo iz zimskog sna bez osjeta gladi, u redu je pričekati s doručkom i započeti dan sa šalicom čaja ili voćnim kompotom začinjenim limunom, medom, cimetom ili đumbirom. Ova topla pića ugrijat će nas i poslijepodne kada osjetimo da je vrijeme za lagani međuobrok. Čaju i kompotu slobodno pridružimo sezonsko voće.
Koje voće raste zimi? Apsolutne zvijezde zime jesu kivi i agrumi bogati vitaminom C. Pravo voće u pravo vrijeme dosadnih prehlada. U agrume ubrajamo mandarine, klementine, naranče, grejpove i limune. Osim kivija i sezonskih agruma, naći ćemo pravi klasik među voćem: jabuku – koja nikada ne izlazi iz mode.
Upoznajmo bolje voće koje nam zaslađuje zimu. Kivi nam dolazi iz daleke Kine. Osvojio je cijeli svijet jer je prava bombica vitamina C. Nema mu ravnog. Od velike je pomoći ljudima koje muči tvrda stolica. 3 kivija na dan pomažu stolici izaći van. Ovaj mali zeleni bogat je antioksidansima koji mogu smanjiti krvni tlak i razinu triglicerida u krvi, a povećati razinu dobrog HDL kolesterola.
Na spomen agruma, u mislima će nam se prvo pojaviti slika mediteranske zemlje obasjane suncem. Ipak, agrumi su rodom iz Kine i Indije – toplih tropskih krajeva istočne Azije. Mediteran ih je tek kasnije posvojio. Dok su naranče i limuni bogatiji vitaminom C od mandarine, mandarine i klementine šišaju svoje rođake po količini karotena – antioksidansa koji čuva našu kožu i oči. Naše tijelo koristi određene karotene kako bi stvorilo vitamin A. Agrumi obiluju antioksidansima i zato čuvaju naše krvne žile da ostanu zdrave. Kod ljudi koji redovito jedu agrume u sezoni, rjeđa je pojava šećerne bolesti i visokog kolesterola u krvi. Bolje je birati cjelovito voće, nego iscijeđeni sok. Ona bijela kožica na agrumima nam možda na prvu diže živce, ali šteta ju je odstraniti jer je bogata vlaknima i antioksidansima – tvarima koje čine te agrume tako dobrima za zdravlje.
Jabuka nam pak stiže s planina srednje Azije. Nekoliko vrlo znatiželjnih istraživača razbilo je mit da jedna jabuka na dan tjera doktora iz kuće van. Proveli su istraživanje na gotovo 9000 ljudi i zaključili da jedna jabuka nije dovoljna da prorijedi naše odlaske kod liječnika. Za to je ipak potreban timski rad voća i povrća – pola kilograma na dan. No jabuke su opravdano hvaljene i popularne. One su čuvari našeg srca i krvnih žila jer obiluju antioksidansima i vlaknima koji smanjuju upalu i razinu kolesterola u krvi. Uz to, naše dobre bakterije u crijevima jako vole kada im za ručak poslužimo vlakna iz jabuka.
Što zimi jesti za ručak i večeru?
Hešteg kuhano, hešteg toplo, hešteg ljuto, hešteg gorko, hešteg trpko. To su ključne riječi zimske kuhinje. Tako nas uči ayurveda s kojom smo se upoznali u tekstovima Prehrana u proljeće i Što jesti i što ne jesti ljeti. Zimi dajemo prednost zelenom lisnatom povrću – mrvicu gorkom, mrvicu trpkom. Koje je povrće IN tijekom zimske sezone osim blitve, špinata, radiča i salata? Imamo također kelj, brokulu, cvjetaču, prokulicu, mrkvu, kiselu repu i kupus, koje će naše dobre bakterije u crijevima također obožavati.
Neka jedna trećina tanjura bude hrana bogata proteinima, jedna trećina treba biti kuhana žitarica ili krumpir, a jednu trećinu neka čini povrće. Kuhanom povrću možemo dodati malo svježe salate. Gusta juha od povrća i mahunarki (graha, slanutka i leće) uz tostirani kruh TOP je večera zimi, kada nam je posebno drago jesti topla jela na žlicu.
Kako ne bismo u crijevima imali koncert limene glazbe nakon variva s grahom i slanutkom, pripremit ćemo mahunarke tako da ih namočimo u toploj vodi s 1 žličicom sode bikarbone. Nakon što odlijemo vodu od namakanja i ulijemo novu vodu u lonac, dodat ćemo ½ žličice sjemenki kima ili 2 lovorova lista, koji će se kuhati zajedno s mahunarkama. Jednom skuhane, potrebno ih je samo dobro procijediti. Nema više straha od plinova. Tako ćemo mirne duše uživati u toplim varivima tijekom hladnih zimskih večeri. Meni nema ljepšeg osjećaja navečer od toga da se ušuškam u topli dom dok svira Winter od Tori Amos.
Autorica:
O utjecaju blagosti već smo pisali, ali nije naodmet ponoviti kako blagost i dobrota prema drugima utječu na naše zdravlje. Prije svega, biti blag prema drugome unaprjeđuje naše mentalno zdravlje, ali i povoljno utječe na naše tijelo jer potiče lučenje brojnih „dobrih” hormona poput serotonina ili oksitocina. Također, ako odlučite biti blaži prema drugima, to znači da ste se obvezali više obraćati pozornost na svoju okolinu te joj više doprinositi, a to je jedan od glavnih „stupova” našeg mentalnog zdravlja.
Naše ponašanje povezano je s našim unutarnjim stanjem, kao i s našim navikama u razmišljanju. Ako želite ovog Božića darovati blagost drugima, na tome ćete morati početi raditi – već danas. Naime, ako želimo bilo što promijeniti u našem ponašanju, dobro je biti svjestan/na složenosti procesa promjene. Primjerice, ako želite više obraćati pozornost na slučajne prolaznike te nekome pridržati vrata ili pustiti osobu da izađe iz nekog prostora prije nego vi u njega uđete (lift, tramvaj i sl.), to znači da ćete morati rasteretiti dio svoje pozornosti upravo za takve aktivnosti.
Primijetite koje vas misli čine „slijepima” za druge? Je li to možda u situacijama kad ste u žurbi ili ste gladni, umorni? Osvještavanje trenutačnog stanja prvi je korak koji biste trebali napraviti ako jednu naviku želite zamijeniti drugom.
Sljedeće je definirati što za vas znači biti blag/a? Možda je to propustiti nekoga prije vas u redu u pošti, a možda je to blaga riječ podrške upućena nekome tko ju je taj dan uistinu trebao. Možda je sitan znak pažnje jer ste se sjetili da je ta osoba prije nekog vremena baš zaželjela tu knjigu ili tu maramu, a možda je kompliment suradnicima i pohvala za dobro obavljen posao. Ne postoji pogrešan način izražavanja blagosti, postoji samo vaš koji ste što bolje opisali i definirali.
Treći korak je lak! Podsjetite se nekoliko puta u danu, a posebno u detektiranim situacijama, kako želite više biti blagi prema drugima. Imajte definirane situacije, ali i kako želite izraziti blagost: djelima, riječima ili na neki drugi način. Ponekad će vas u tome spriječiti nelagoda, koja je prirodna i javlja se u situacijama kad trebamo izaći iz zone komfora i napraviti nešto što inače ne radimo, ali ustrajte! Taj će osjećaj vremenom nestati, a vi ćete postati blaži.
Brojne su dodatne prednost poklanjanja nematerijalnih stvari za blagdane:
Uostalom, navedite jedan, samo jedan dobar razlog zašto ne biste trebali biti blaži i obzirniji prema drugima. Čak i vi koji puno dajete drugima, imate prostora za napredak jer uvijek možemo biti blaži i prema samima sebi. Odaberite svoj put i ovog Božića poklanjajte blagost svima.
Znati kako pravilno pripremiti jelo od ključne je važnosti kako bismo probavili, upili (apsorbirali) pa u tijelu iskoristili što veću količinu hranjivih tvari iz hrane. To što na papiru (zapravo češće na webu) piše da hrana sadrži određenu količinu vitamina, proteina ili slično, ne znači da ćemo mi u stvarnosti tu količinu dobiti u tijelu. Jednako kao i ljubav, prehrana je kemija, a ne matematika. To često govorim trenerima i vježbačima u teretani. Stoga prođimo zajedno kroz bitne korake u pripremi hrane kako bismo očuvali njezino bogatstvo hranjivim tvarima.
Kako oprati voće i povrće?
Peremo voće i povrće nakon što ogulimo koru, peteljku i druge njihove nejestive dijelove. Vitamini topivi u mastima nisu osjetljivi na vodu. Njih voda ne dira. Tijekom pranja gubimo vitamine topive u vodi: vitamin C i vitamini B skupine. Koliko ćemo vitamina i mineralnih tvari sačuvati za vrijeme pranja, ovisi o tri čimbenika: o načinu pranja, trajanju pranja i veličini komada voća i povrća koje peremo. Namakanje voća i povrća u vodi najbolji je način pranja kada želimo sačuvati što veći udio vitamina i minerala. Ako peremo pod mlazom vode, gubici će biti značajniji. Odu minerali i vitamini.
Uzmimo špinat za primjer. Namačemo li ga u vodi 15 minuta, špinat gubi 2 % vitamina C. Peremo li ga pak pod mlazom vode 15 minuta, špinat gubi 17 % vitamina C. Što kraće peremo, manje vitamina i manje mineralnih tvari gubimo. Namačemo li špinat u vodi sat vremena, gubi 9 puta više vitamina C, nego kada ga namačemo 15 minuta.
Bolje je oprati veće komade voća i povrća, a potom ih tek usitniti. Naime, veći komadi narezanoga voća i povrća tijekom pranja gube manje vitamina i minerala, nego što gube sitniji komadići. Namačemo li cijeli krumpir sat vremena, količina kalcija u krumpiru ostaje gotova nepromijenjena. No, namačemo li krumpir narezan na ploške sat vremena, taj će krumpir izgubiti 30 % kalcija.
Kako usitniti voće i povrće?
Nakon pranja slijedi usitnjavanje voća i povrća. Ako želimo sačuvati što više vitamina, najbolje je usitniti voće i povrće neposredno prije pripreme jela. Što dulje usitnjeni komadi zjape na zraku, to se više vitamina razgrađuje. Što je povrće više usitnjeno, odnosno što je veća površina pojedinačnih komadića voća ili povrća koje kuhamo u vodi i potom procijedimo, to će više vitamina i mineralnih tvari pobjeći u vodu. Zato su veći gubici vitamina C i vitamina B tijekom kuhanja nasjeckanoga povrća, nego tijekom kuhanja povrća narezanoga na velike komade. Odnijela ih voda.
Kako kuhati zeleno povrće?
Zeleno povrće, bilo blitva, špinat, mahune, brokula ili kelj, valja uvijek kuhati u loncu / tavi bez poklopca. Kuhamo li u zatvorenom loncu s poklopcem, hlapljive kiseline koje se oslobađaju iz povrća, kondenzirat će se natrag u tekućinu čineći tu vodu u kojoj se povrće kuha kiselijom. Ta kiselina će pretvoriti klorofil – pigment lijepe zelene boje u smeđi pigment feofitin. (Sjetimo se formule feofitin = klorofil – magnezij). Na taj smo način izgubili lijepu zelenu boju povrća koje posmeđi / požuti, ali izgubili smo i dragocjeni magnezij koji se nalazio u pigmentu klorofilu. Klorofil se raspao u feofitin. I ode magnezij.
Sirovo ili kuhano?
Kuhanje smanjuje potrebu za korištenjem masti u jelu (dakle smanjuje kalorijsku vrijednost jela), ali istovremeno smanjuje i količinu vitamina topivih u vodi te mineralnih tvari koje putuju iz namirnice u vodu u kojoj se kuha.
Određena hrana može se pripremiti na različite načine, ovisno koju hranjivu tvar želimo bolje iskoristiti. Na primjer, mrkva će biti solidan izvor vitamina C ako je jedemo sirovu. A s druge strane, pružit će nam lijepu količinu antioksidansa beta karotena ako je skuhamo. Beta karoten je smješten duboko u stanicama mrkve, i to vezan za proteine. Em veza s proteinima otežava apsorpciju beta karotena, em su biljna tkiva sama po sebi otporna jer su stanice obložene dodatnom staničnom stijenkom koju stanice životinjskog svijeta (pa ni ljudskoga) nemaju. Rezanje i kuhanje naše mrkve učinit će molekule beta karotena dostupnijima i bolje ćemo ih apsorbirati. Ali nož i temperatura nisu dovoljni. Trebamo začiniti malo s uljem jer se beta karoten bolje apsorbira u prisutnosti ulja ili masti. Stručno kažemo da beta karoten ima lipofilni karakter. Voli masti.
Istraživanja nam potvrđuju da su razine beta karotena u krvi puno više nakon što jedemo mrkvu pirjanu u ulju nego mrkvu pirjanu u vodi. Zato je dobro kombinirati svježu i kuhanu hranu svaki dan. Svježe povrće kao izvor vitamina topivih u vodi koji su osjetljivi na toplinu, a pirjano povrće s uljem kao izvor vitamina topivih u mastima. Budimo raznoliki u izboru hrane i u pripremi jela. Koristimo sve boje u paleti. Za kraj, riječi velikog talijanskog kuhara Gualtiera Marchesija – kuhanje je samo po sebi znanost, a na kuharu je da ga učini umjetnošću.
Autorica:
Kako dijete odrasta, mijenjaju se njegove potrebe, a veliki zadatak svakog roditelja je aktivno se prilagođavati njegovim razvojnim potrebama. Pravo je umijeće roditeljstva prepoznati, razumjeti i uskladiti se s razvojnim potrebama djeteta.
Što bolje poznajemo dječje razvojne faze, lakše možemo svoj način odgoja prilagoditi trenutnim potrebama djeteta.
U prvim godinama života djeca strahovito brzo rastu i napreduju i te godine su pravi kamen temeljac. Izuzetno su važne i u velikoj mjeri određuju i prate dijete kroz cijeli život.
U ranom djetinjstvu prevladava potreba za povezanošću. Djetetu tada treba snažan oslonac, odnosno bliski i sigurni odnosi. Osjećaji sigurnosti i pripadnosti neki su od temeljnih ljudskih potreba. Dijete treba ljubav, prihvaćanje i puno emocionalne topline od svojih roditelja. Roditeljev odnos prema djetetu od velike je važnosti u ovom razdoblju. Iskustvo o sebi i drugima iz prvih godina prenosi se na kasnije godine života. U sigurnim i brižnim odnosima djeca uče o bliskosti i prepoznavanju vlastitih potreba.
Kako dijete odrasta, vjera roditelja u njegove sposobnosti i njihova stalna podrška osnažuju tu djetetovu potrebu za kompetencijom. Uspjeh u školi, sportu i prihvaćenost u društvu dobar su primjer zadovoljenja ove potrebe i imaju važnu ulogu pri uvježbavanju djetetovih sposobnosti i vještina.
Kao što dijete u ovoj fazi ima razvojni zadatak savladavati nove izazove, tako i roditelj ima odgovornost postaviti djetetu dosljedne granice u skladu s njegovom dobi.
Cilj odgoja su dobrobit, sreća i zdravlje djeteta i usmjeravanje djeteta prema ponašanjima kojima će zadovoljiti svoje potrebe, dok u isto vrijeme uvažava i tuđe. Uloga roditelja je osnažiti dijete i motivirati ga da samostalno svlada izazove. Stoga nije poželjno odrađivati stvari umjesto djeteta.
Što djeca bivaju starija, jača njihova potreba za autonomijom. Za roditelje to predstavlja izazov uspostavljanja nove ravnoteže između slobode i oslonca koju dijete treba. Dijete sve više samostalno istražuje vlastite ideje, a roditelj aktivno podržava, ohrabruje i pruža potporu djetetu. Roditelj također daje smjernice ili postavlja ograničenja.
Ako djeci ne dopustimo da se kreću u smjeru svojih ideja, ona na kraju neće postati samostalni i odgovorni ljudi jer neće imati vjere u vlastite sposobnosti.
Iako u ovom razdoblju dijete želi više slobode, ono i dalje želi pripadnost i odnos s roditeljima ispunjen povjerenjem. Djeci je potrebna ljubav i prihvaćanje od strane roditelja ili okoline, iako ponekad takve osjećaje skrivaju da bi se pokazala kao zrele osobe.
U svakodnevnoj brizi za dijete roditelji često svoje potrebe uzimaju zdravo za gotovo. Roditeljska je dužnost poticati cjelokupni tjelesni, intelektualni, psihofizički, emocionalni, moralni i duhovni razvoj djeteta.
Razumljivo je da se potrebe djece tijekom razvoja mijenjaju, a izazov roditeljstva jest pronaći način vođenja koje uzima u obzir potrebe djeteta (ali i potrebe roditelja). Kako bismo imali dovoljno strpljenja i snage za našu nezamjenjivu ulogu u odgoju djece, važno je brinuti i o sebi.
Autor:
Ana Letina
Odgoj djece nije jednostavan. Tijekom rasta i razvoja dijete ima velik broj vrlo različitih potreba i zahtjeva kojima treba udovoljiti. Moderan način života kao da je dodatno zakomplicirao cijeli proces. Svaki element odgoja postao je predmet rasprave. Svakodnevno smo suočeni s mnogobrojnim konceptima, filozofijama, stručnim mišljenjima i idejama kako poboljšati odgoj djece, koji su često međusobno potpuno oprečni. No, stječe se dojam kako se danas puno više trudimo oko odgoja djece, ali su sama djeca postala „problematičnija“: njihovo ponašanje, navike a posebice zdravlje. Kontinuirano pratimo sve veće stope incidencije različitih bolesti dječje populacije, posebice iz spektra alergijskih i neuroloških poremećaja. Što to nedostaje modernoj djeci, unatoč tome što se danas ulaže toliko truda u njihov odgoj?
Suvremena znanost tvrdi – raznolik crijevni mikrobiom.
Znanstvenici su otkrili kako se crijevni mikrobiom djece koja odrastaju u modernim zajednicama u svijetu uvelike razlikuje od mikrobioma djece iz područja gdje se i dalje živi tradicionalnim, ruralnim načinom života. Istraživački tim iz Italije uspoređivao je crijevni mikrobiom djece iz urbanih područja Italije i djece urbanih i ruralnih područja Burkine Faso. Ustanovljene su razlike između djece iz urbanih zajednica i djece iz ruralnih zajednica u sastavu i raznolikosti mikrobioma, neovisno o tome jesu li djeca odrastala u Italiji ili Burkini Faso. Brojna istraživanja potvrdila su ovu korelaciju. Stoga se danas smatra kako ubrzana globalizacija hrane i moderan način života, od stambenih uvjeta do primjene lijekova i dezinficijensa, smanjuje raznolikost crijevnog mikrobioma.
Zašto je upravo raznolikost toliko bitna? Danas znamo kako je raznolik crijevni mikrobiom ključan za rast i razvoj djeteta. I to ne samo za dobro funkcioniranje probave koja će djetetu osigurati sve potrebno za uredan rast i razvoj, već i kao zaštita od potencijalnih opasnih uzročnika infekcija. Potvrđeno je kako upravo raznolikost crijevnog mikrobioma omogućuje normalan razvoj imunosnog sustava pa tako znamo da kolonizacija crijeva određenim vrstama bakterija kao što je Bacteroides fragilis potiče sazrijevanje bijelih krvnih stanica. Smanjena raznolikost crijevnog mikrobioma, odnosno smanjeni udjeli određenih bakterijskih vrsta (Veilonella, Rothia) povezani su s povećanim rizikom za razvoj različitih alergijskih bolesti kod djece, kao što su astma i ekcemi. Nadalje, sve jasnija postaje uloga raznolikosti crijevnog mikrobioma u razvoju središnjeg živčanog sustava. Znanstvenici tvrde kako smanjena raznolikost crijevnog mikrobioma prouzrokuje stanje kronične upale koje pak negativno utječe na neurološki razvoj, što dovodi do razvoja raznih neuroloških poremećaja koji se danas učestalo vide kod djece.
Danas znamo kako je održavanje raznolikosti unutar crijevnog mikrobioma ključ zdravog rasta i razvoja djeteta. Ali kako je postići?
Za razliku od djece, crijevni mikrobiom ne traži puno. Iako postoje brojne preporuke kako poboljšati crijevni mikrobiom, može ih se sažeti u 5 glavnih pravila.
Bakterije, koje čine većinu metabolički aktivnih mikroorganizama unutar crijevnog mikrobioma, hrane se svime i svačime. One su zapravo prave male kemijske tvornice, koje ovisno o svojim mogućnostima mogu različite tvari koje dospijevaju u crijeva pretvarati u potpuno drukčije kemijske spojeve. No, isto kao i mi, bakterije imaju svoje omiljeno jelo, a to su vlakna, naročito prebiotska vlakna. Zato je za rast i razvoj djece vrlo bitan dostatan unos raznih vlakana: iz žitarica, grahorica, povrća i voća. Danas se za djecu preporučuje minimalni dnevni unos od 25 g vlakana.
Dodavanje dobrih bakterija u prehranu, odnosno probiotika, potiče raznolikost crijevnog mikrobioma. Ove dobre bakterije mogu biti iz fermentiranih proizvoda, bilo mliječnih ili biljnih, iz funkcionalnih namirnica ili u obliku nekakvog dodatka prehrani. Odnedavno znamo kako probiotici djeci ne pomažu samo kod proljeva. Istraživanje hrvatskih liječnika pokazalo je kako je primjena probiotika L. rhamnosus GG (LGG) u fermentiranom mliječnom proizvodu značajno smanjila rizik za obolijevanje od infekcija gornjeg dišnog sustava kod vrtićke djece, ali i skratila trajanje ovakvih infekcija.
Istraživanja su pokazala kako je redovan unos procesuirane hrane, koja sadrži konzervanse, umjetne zaslađivače ili aditive, ali i redovan unos samih konzervansa, umjetnih zaslađivača ili aditiva, štetan za raznolikost crijevnog mikrobioma. Ne samo da se učestalim unosom ovakvih namirnica uskraćuje „dobra hrana“ za „dobre bakterije“, već se pokazalo kako ove tvari imaju direktan toksičan učinak na određene bakterije. Posljedično, dolazi do smanjene raznolikosti, ali i bujanja potencijalno opasnih bakterija unutar mikrobioma.
Antibiotici su jedni od najvećih dostignuća suvremene medicine te su neophodni za liječenje mnogobrojnih dječjih bolesti kao što su angina i upala srednjeg uha. Antibiotici djeluju tako da uništavaju bakterijske uzročnike, zato ih i nazivamo „anti“-bakterijskim tvarima. No, isto tako antibiotici uništavaju bakterije unutar crijevnog mikrobioma i tako mogu smanjiti raznolikost crijevnog mikrobioma. Nije slučajno da su znanstvenici otkrili kako je intenzivna terapija antibioticima u ranom djetinjstvu povezana s povećanim rizikom za razvoj mnogobrojnih bolesti kasnije u životu: primjerice astme, šećerne bolesti ali i pretilosti. Upravo zbog toga se i preporučuje unos probiotika uz antibiotike. To ne znači da antibiotike ne treba uzimati, već da njihova primjena mora biti isključivo u slučaju kad je to liječnik indicirao, odnosno postavio dijagnozu i prepisao antibiotike kao odgovarajuću terapiju. Uzimati antibiotike na vlastitu ruku ili preporuku nestručne osobe može biti pogubno za zdravlje vašeg djeteta.
Mikrobiom je eko-sustav mikroorganizama određenog staništa. Što znači da različite mikrobiome ne možemo samo naći na, u i po vama, već i na drugim živim bićima (životinjama, biljkama), predmetima, stambenim objektima, šumama, moru i tako dalje. Mikroorganizama, odnosno njihovih zajednica, mikrobioma, ima od najdubljih morskih ponora do planinskih vrhova. Potpuno je logično da će raznolikost crijevnog mikrobioma djeteta biti veća ako je izloženo većem broju različitih mikrobioma. Znanost je ovu povezanost potvrdila u slučaju kućnih ljubimaca, seoskih životinja, boravka u prirodi, ali i ukućana. Zato je ključno da djeca budu u kontaktu sa životinjama i što više u prirodi, jer upravo na taj način možete povećati raznolikost crijevnog mikrobioma djeteta.
Nadam se da će ovih pet jednostavnih pravila olakšati brigu za još jednu ključnu stavku u odgoju djeteta. Iako odgoj djece nije jednostavan, odgoj crijevnog mikrobioma može biti vrlo jednostavan. Danas znamo kako je rast i razvoj mikroorganizama unutar crijevnog mikrobioma vrlo važan za uredan rast i razvoj djeteta. Zahvaljujući trudu znanstvenika danas također znamo kako uspostaviti, ali i održati i sačuvati raznolikost unutar crijevnog mikrobioma. Zato dajmo djeci ono što im treba – raznolik crijevni mikrobiom.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
Kvalitetno vrijeme provedeno u igri i druženju s našim najbližima, može imati značajan pozitivan utjecaj na naše i njihovo mentalno zdravlje, osjećaj pripadnosti i podrške. Istovremeno, takve aktivnosti mogu biti usmjerene na razvoj različitih mentalnih sposobnosti, emotivne kontrole ili opće dobrobiti. Iz tog vam razloga preporučujem ovih nekoliko aktivnosti koje mogu biti zanimljive i korisne i vašem partneru/partnerici a naročito djeci.
OSMICE – mala vježba disanja za vas i djecu
Nacrtajte na A4 papir osmicu, pri čemu je jedan krug osmice (za izdah) dvostruko veći. Vaše će dijete bojicom pratiti zakrivljenosti počevši od sredine prema krugu s oznakom „udah“. Na križanju krugova imat će malu pauzu, a zatim prijeći na „izdah“, dok bojicom prati osmicu i slijedi uputu za disanje. Radnju treba ponoviti najmanje 10 puta pa je naša preporuka da igru definirate kao izazov u stilu: “Idemo vidjeti možemo li 10 puta bez greške disanjem i bojicom istovremeno napraviti osmicu.“
SKUHANA ŠPAGETA – vježba opuštanja za nas i djecu
Djeci objasnimo da su opušteni tek onda kad im je cijelo tijelo kao skuhana špageta. Preporuka je da vi zajedno s djetetom legnete i da se u potpunosti opustite, ako vježbu radite zajedno. Zadatak je da se „špagete” kuhaju od glave prema stopalima. Za to vrijeme vi testirate koliko je špageta skuhana tako što ih uhvatite za prste ruku (kasnije nogu) i lagano protresete. Ako su u nekom dijelu napeti, moraju se bolje “skuhati”.
NABROJI – aktivnost idealna za putovanja
U ovoj aktivnosti mogu sudjelovati svi, a posebno je korisna kad istražujemo novu okolinu. Na taj način postajemo prisutniji u trenutku i svjesniji stvari koje se nalaze oko nas. Ponekad vas može iznenaditi što vide preostali članovi vaše obitelji, a da vi to niste primijetili.
Nabroji 5 stvari koje možeš vidjeti
Nabroji 5 stvari koje možeš čuti
Nabroji 5 stvari koje možeš dodirnuti
Nabroji 5 stvari koje možeš namirisati
Nabroji 5 stvari koje možeš okusiti
Napomena: ovu aktivnost možete uvježbati i iskoristiti je za stresne situacije u kojima želite pomoći sebi i djetetu.
JA VIDIM ONO ŠTO TI NE VIDIŠ A TO JE… – Obiteljska igra fokusa
Ovu igru može igrati cijela obitelj. Prvi igrač odabire neki predmet u okolini bez da govori o kojemu se predmetu radi. Zatim izgovara rečenicu „Vidim ono što ti ne vidiš, a to je npr. crvene boje (jer je izabrani predmet jastuk koji je crvene boje)“. Drugi igrači moraju pogoditi o čemu se radi. Prva osoba koja pogodi je sljedeća na redu. Igrač koji je pogodio najviše predmeta je pobjednik.
PUZZLE I CRTANJE – AKTIVNOSTI KOJE NIKAD NE ZASTARIJEVAJU
Za ove aktivnosti nije potrebno previše pojašnjenja, jer svi imamo neka iskustva barem iz djetinjstva. Međutim, zajedničko slaganje puzli koje su složenije, potiče komunikaciju i suradnju, a na kraju rezultira ponosom i timskim učinkom. S druge strane, crtanje ili precrtavanje neke slike, u kojem svaki član obitelji stvara svoje “remek djelo”, može stvoriti lijepu obiteljsku uspomenu. Primjerice, svatko crta isti crtež na manjem papiru i po završetku slažete kolaž ili pak svatko crta neki dio slike na velikom papiru.
ŠETNJA PRIRODOM I OPAŽANJE – AKTIVAN ODMOR I PRISUTNOST U TRENUTKU
Aktivan odmor dobar je za sve nas, a naša je preporuka da šetnju prirodom učinite i mentalno aktivnom igrajući naše igre “Nabroji” ili “Ja vidim ono što ti ne vidiš”.
ČUJEŠ LI TI? – AKTIVNOST USMJERENOG SLUŠANJA GLAZBE
Glazba ima umirujući učinak na sve nas, a posebno ako smo na nju usmjereni umjesto da bude tek “pozadinska buka”. U ovoj aktivnosti zadatak svakog člana obitelji je odabrati jedan instrument (ili glas) koji prati u pjesmi od početka do kraja, pokušavajući ignorirati preostale zvukove, a onda se zamijeni s nekim u drugoj rundi slušanja iste ili drugačije pjesme. Na kraju možete usporediti dojmove o pjesmi koji se, s obzirom na različito slušanje, mogu razlikovati.
Djeci ništa tako jasno ne pokazuje koliko nam je stalo do njih, kao vrijeme koje odvojimo za igru s njima. Zbog toga se osjećaju posebno. Na žalost, uz današnji ludi tempo života mnogi roditelji ne nalaze vremena da čine ono što bi trebali činiti sa svojom djecom. Igrati se!
Uz mnogobrojne dnevne obaveze pravo je umijeće pronaći vremena za predah. Djeca žude za vremenom s roditeljima. Zapitajmo se: koliko smo vremena prošli tjedan proveli u zajedničkim aktivnostima? Kako se zbog toga osjećamo i mi i naša djeca?
Odnosi se najbolje grade nasamo, zato je vrlo važno provoditi vrijeme nasamo s djecom, i to tako da dijete bira što želi raditi. To vrijeme može uključivati igru, glupiranje, odlazak u prirodu ili podučavanje. Starija djeca rado biraju sportske aktivnosti ili razgovore, igra s njima može više nalikovati na zajedničke avanture. Vrsta omiljenih aktivnosti i učestalost igre izgleda drugačije u svakoj obitelji.
Čarolija Mindful igre
Postoje igre koje vode prema nevjerojatnoj čaroliji u obiteljskom životu – mindful igre. Mindful (usredotočeno, svjesno) igre ne uključuju posebne aktivnosti već „stanje postojanja“. Riječ je o iskustvu sadašnjeg trenutka, u potpunosti posvećeno jednoj aktivnosti u vremenu.
Kada djeca osjete našu nepodijeljenu pažnju, onda i vjeruju da su vrijedni te pažnje. Kako ih mi vidimo i doživljavamo i kako s njima postupamo, daje im potvrdu koliko su važna i snažna. Istraživanja dokazuju da podrška društveno-emotivnom razvoju djeteta kroz igru ostvaruje mnogobrojne dobiti za dijete: dijete je svjesnije vlastite vrijednosti, zna da zaslužuje pozornost i zanimanje odraslih, ima pravo govoriti i maksimalno iskoristiti svoje sposobnosti.
Mindful igre s djecom uključuju:
Mindful igra ima dobrobiti kako za dijete tako i za roditelja
Fascinantno je sa znatiželjom promatrati dijete u igri jer tada učimo više o djetetu i njegovom unutarnjem svijetu. Ako smo potpuno pažljivi, ostat ćemo otvorenog srca i promatrat ćemo svoje dijete u igri bez prosuđivanja i sugeriranja. Tada se događa čarolija – učimo ga voljeti upravo takvim kakvo je!
Igranje s našom djecom podsjeća nas na vlastito djetinjstvo i savršena je prilika za povratak u slobodno, kreativno i maštovito „ja”. Mi odrasli često zaboravljamo da postoji dio nas koji ne mari za vrijeme, tuđe mišljenje, koji se želi zezati i koji nema briga. Mindful igre su putokaz i prema našoj djeci i prema djetetu u nama! To je ono što pomaže da se opustimo i povežemo sa svojom djecom. Trebamo li još jedan razlog za igru?
Autor:
Ana Letina
Lakše je izgraditi snažnu djecu, nego popravljati slomljene ljude. Reče Frederick Douglass davno, još u 19. stoljeću. Ova rečenica je značajna iz više razloga. Jedan od mnogih prepoznajemo i u nutricionizmu. Promatramo li prehranu naše djece, prepoznat ćemo upravo ona prehrambena ponašanja koja kasnije u odrasloj dobi uzrokuju ili ubrzavaju razvoj bolesti srca i krvnih žila te upalu u tijelu. Koliko je kvalitetna prehrana djece? Ovo pitanje je sve osim nevažno ili sporedno. Tim više što će se kod djece lakše pokazati nedostatak vitamina i mineralnih tvari nego kod odraslih, i to s težim simptomima. U prehrani djece školske dobi najčešće nedostaju vitamin D, folati (vitamin B9), željezo (posebno kod djevojaka u pubertetu), kalcij i jod. Da bi dijete dobilo sva goriva potrebna za njegov rast i razvoj, važno je pružati mu svu hranu bogatu vitaminima, mineralnim tvarima, škrobom, prirodnim šećerima, vlaknima, proteinima i zdravim mastima. Evo putokaza koji će pomoći roditelju u izboru hrane za svoje dijete. Za lakšu orijentaciju u šumi podataka.
Koliko puta dnevno jesti voće i povrće?
Voće valja jesti svaki dan – od 2 do 3 porcije tijekom dana. Što je porcija, podsjetimo se klikom na poveznicu Voće kao super hrana. Sezonsko voće je IN!
Povrće valja jesti svaki dan, i to 2 porcije. Što je točno jedna porcija, podsjetimo se na poveznici Povrće kao super hrana. Uz ručak i večeru. Sezonsko povrće je IN! Biranje sezonskog voća i povrća za djecu omogućuje im da jedu hranu najveće hranjivosti i kvalitete. Svježina voća i povrća nam je jamstvo visokog sadržaja vitamina i mineralnih tvari. Priroda nam pruža pravu stvar u pravo vrijeme. Sjetimo se primjerice naranči i njihovog visokog sadržaja vitamina C koji nam pomaže pobijediti dosadne prehlade tijekom zime. Ili se pak prisjetimo rajčica bogatih vodom i likopenom koji nas čuvaju od visokih temperatura i opasnih UV zraka ljeti. Majka priroda zna najbolje!
Koliko često jesti žitarice, jogurt i mlijeko?
Jogurt i mlijeko valja jesti svaki dan od 1 do 2 šalice. Mala opaska: maloj djeci do 3 godine valja dati punomasne jogurte i mlijeko, a kasnije za njih birajte one s nešto manjim udjelom masnoća.
Hrana bogata škrobom također se treba naći na tanjuru svaki dan. Za doručak, ručak i večeru. Škrobom obiluju krumpir i žitarice (a one integralne obiluju još i vlaknima). Pljesak za rižu, heljdu, palentu, integralne pahuljice, raženi kruh, pirovu tjesteninu, pšenični griz, dvopek od više vrsta žitarica, nastavi niz…
Koliko često jesti hranu bogatu proteinima?
Meso pripremimo djeci 3 do 4 puta tjedno. Birajmo manje masne dijelove pilećeg mesa, kunića, purećeg mesa, teletine, svinjetine (konkretno svinjski kare). Osim toga jednom tjedno možete im poslužiti salame, kobasice ili hrenovke.
Ribu i morske plodove pripremimo djeci 3 do 4 puta tjedno. Bilo svježu bilo smrznutu, a katkad i u konzervi. Dajmo ribi prednost pred morskim plodovima.
Mahunarke ili grahorice pripremimo djeci 3 do 4 puta tjedno. Tu ubrajamo grah, slanutak i leću. Mahunarke nisu prilog mesu – one su vrijedna zamjena mesu, ribi, jajima i siru.
Jaja neka se nađu na jelovniku 1 do 3 puta tjedno. Jedno do dva cijela jaja po obroku.
Sir neka se na dječjem jelovniku nađe 1 do 3 puta tjedno. Sir nije dodatak mesu, već njegova vrijedna zamjena. Nikako da se maknemo s tog sendviča šunka – sir… Sjetimo se tenisa! Šunka i sir su singl igrači, a ne double. Ne igraju u paru.
Neka vlada raznolikost u izboru hrane bogate proteinima. Ta hrana ne pruža samo aminokiseline (osnovne jedinice, cigle i opeke koje grade proteine), bez kojih ne bismo mogli živjeti, već nam pruža i druge za život jednako važne hranjive tvari, karakteristične za pojedinu skupinu hrane. Tako je meso super bogato željezom i cinkom, plava riba zdravim omega 3 mastima, a mahunarke (grahorice) bogate su vlaknima. Jako je važno da djeca u obroku jedu mahunarke zajedno sa žitaricama. One aminokiseline koje nedostaju mahunarkama, zastupljene su uvelike u žitaricama, a one aminokiseline koje nedostaju žitaricama sadržane su u mahunarkama. Timski rad na djelu! Jaja su bogata luteinom – molekulom koja čuva vid. A sir škrinja puna kalcija.
Koliko često jesti orašaste plodove i začine?
Ulje se svakodnevno treba naći na tanjuru djeteta, za ručak i večeru. Neka prvi izbor bude maslinovo i bučino ulje, a potom s vremena na vrijeme slijede druga ulja i masti.
Orasi, lješnjaci i bademi neka se u šaci djeteta nađu 3 do 4 puta tjedno.
Umjereno sa soli kod djece. U kuhinji koristimo jodiranu sol. Prvi izbor, bez trunke sumnje. A ako pogledamo malo dalje od soli, naći ćemo more biljnih začina. Barem jedan obrok u danu začinite djetetu biljnim začinima koji rastu u našem podneblju. Život treba začiniti. Od malih nogu.
Autorica:
Zdrave navike u prehrani nisu urođene. Njih djeca uče i usvajaju. A to je dobra vijest. Jako dobra! Roditelji, učitelji, pedijatri i nutricionisti mogu utjecati na djecu kako bi ona razvila zdrave navike u prehrani. Roditelji imaju daleko najveću ulogu i moć u razvoju zdravih navika djece (posebno vrtićanaca i školaraca prije puberteta). Zato je važno informirati buduće i sadašnje mame i tate kako to učiniti. Roditelji, neka vas ovaj tekst usmjeri kojim putem krenuti.
Savjeti ženama u trudnoći
Već u maternici, puno prije rođenja bebe, ona je izložena molekulama određenih aroma (okusa i mirisa). Koje će se molekule s aromama naći u maternici, ovisi i o prehrani žene koja nosi bebu. Izloženost tim molekulama čini aromu hrane lakše uočljivom pa tako raste vjerojatnost prihvaćanja hrane s tom aromom tijekom razdoblja dohrane. To vrijedi i za hranu s jako izraženom aromom, kao što je češnjak. Dokazano je da djeca majki koje su tijekom trudnoće redovito jele češnjak u sklopu svojih obroka, jedu znatno više češnjaka od djece majki koje ga nisu jele u trudnoći. Djeca nastavljaju jesti češnjak i dalje kroz djetinjstvo, a istraživanje ih je pratilo sve do devete godine života.
Savjeti ženama dojiljama
Taj utjecaj arome hrane na bebu nastavlja se i kroz razdoblje dojenja. Sada putem mlijeka. Mnoge molekule iz hrane koje stimuliraju okusne pupoljke, dospijevaju u majčino mlijeko i tako treniraju osjetilo okusa dojenčadi. Bebe, koje su dojile majke čija je prehrana tijekom dojenja sadržavala različito voće i povrće, kasnije su kao dvogodišnjaci i trogodišnjaci puno lakše prihvaćali novu hranu. Postoji vremenski okvir od početka dohrane do druge godine života koji je ključan za izlaganje dojenčadi što raznolikijoj hrani. Dijete će lakše prihvatiti novu hranu prije druge godine života kada nastupa faza neofobije.
Savjeti roditeljima djece vrtićanaca
Neofobija je tipična za razdoblje od druge do treće godine života djeteta. Samo ime neofobija kaže – strah od novog. To je stanje odbijanja ne samo nove hrane, već i poznate te ranije konzumirane hrane. Djeca u toj dobi prepoznaju hranu i dijele je na jestivu i nejestivu, i to na temelju boje. Zelena je boja koja se najčešće odbija. Odbijanje ne smije uplašiti roditelja. Neofobija u pravilu ne predstavlja opasnost za dijete. Zapravo na nju gledamo kao na jedan normalni, fiziološki prijelaz u životu djeteta. Ja sam primjerice u svojoj fazi neofobije jela samo krumpiriće i juhu s rezancima (pitam se je li slučajnost da je danas žuta moja omiljena boja). Šalu na stranu, neofobija je normalna faza. Ono što je čini moguće opasnom je ponašanje roditelja koji nisu pravovremeno informirani kako voditi dijete kroz razdoblje neofobije.
Dijete treba i vremena i više prilika da se upozna s nečim novim. Opetovano izlaganje djeteta jednoj hrani od 8 do 12 puta, bez forsiranja, u različitim obrocima i u kombinaciji s hranom koju jede, sve to pomaže djetetu da prihvati hranu. Nedavno veliko europsko istraživanje na djeci predškolske dobi dokazalo je da je opetovano izlaganje određenoj hrani ključno i nužno. Ono pomaže djeci da okuse novu hranu i prošire raznolikost povrća koje jedu. Kada djecu u dobi između 18 mjeseci i 4 godine opetovano izlažemo cikli 7 tjedana, jedenje cikle kod djece se poveća za 300 %. To povećanje je postojano čak i šest mjeseci nakon izlaganja.
Djeca, posebno ona u nižim razredima osnovne škole, pojest će duplo više voća ako je ono šareno i pripremljeno na vizualno privlačan način. Važan je način na koji je jelo prezentirano, njegov oblik i kombinacija boja. Ne samo za djecu već i za nas odrasle. Sjetimo se brda lajkova fotografija hrane na Instagramu. Oči su gladne. Budite maštoviti ne samo u prezentaciji jela, već i u biranju fora imena za hranu. Djeca više jedu ako je jelo popraćeno zanimljivom bajkom. Roditelji, smišljajte priče o hrani.
Savjeti roditeljima djece školaraca
Za dijete je izuzetno važno imati strukturirane obroke. Kad kažem strukturirano, mislim na to da obitelj sjedi za stolom, u ugodnoj atmosferi pri čemu svi članovi poželjno jedu ista jela. Ako se ugasi televizor i odloži mobitel tijekom jela, to će pomoći djetetu da se usredotoči na obrok. Prisutnost nekog podražaja koji djetetu odvlači pozornost, može dovesti do toga da dijete ustane od stola prije nego je sito, što ga kasnije potiče na grickanje između obroka. I tako upada u začarani krug. Kažu da je glad najbolji začin, stoga prvo djetetu ponudite voće i povrće, dok je razina gladi veća. Odbijanje hrane u ovim godinama ne mora nužno biti povezano s ukusom djeteta. Ponekad je uzrok psihološki. Odbijanje hrane može biti prvi djetetov način pokazivanja svoje neovisnosti. Tada je dobro djetetu ponuditi više hrane, što omogućuje djetetu da izrazi svoj vlastiti samostalni izbor. Želiš li mandarine ili kompot od šljiva ili sok od krušaka? Za kraj, sjetimo se da djeca ne slušaju što im govorimo, već gledaju i kopiraju ono što mi radimo.
Autorica:
Učimo cijeli život na različite načine. Učili smo u ranom djetinjstvu kako savladati prve korake ili izgovoriti prve riječi, da bi kroz školu učili ponavljajući, da ne kažemo “štrebajući” neke stvari napamet, a neke su nam do danas ostale u pamćenju. Učili smo kroz život i gledajući druge oko sebe, to se zove “učenje po modelu” i to je ujedno najvažniji oblik učenja od svih ostalih.
Kakav smo model svojoj djeci, a kakav su model ona nama, propitat ćemo kroz ovaj članak kako bismo više učili jedni od drugih, a samim time i više rasli kroz život zajedno.
Iako za neke kažu da nikad nisu odrasli, djeca su ipak drugačija “vrsta ljudi” od nas odraslih. Uglavnom se za neozbiljne ili emotivno nezrele odrasle ljude kaže da su “zapeli” u djetinjstvu, dok su djeca puno više od toga. Ona su uporna, znatiželjna i otvorena za nova iskustva više nego mi odrasli pa postoji puno stvari koje baš od njih možemo usvojiti.
Upornost: ne samo da su djeca u stanju stotinu puta zaredom pitati jednu te istu stvar da im ponovite, ona su to kadra napraviti i puno više i češće. Kad im se nešto sviđa, ona će biti uporna kako bi toga dobila još više. Bit će uporna oko testiranja Vaših granica svaki dan. Iako nas to ponekad iscrpljuje, upravo je upornost nešto što od djece možemo usvojiti. Uz tu upornost često vidimo i dobro suočavanje s počinjenom greškom. Dijete neće odustati nakon prvog neuspjeha, ono će ustati i pokušati ponovno. Djeca su mali borci koji nikada ne odustaju – možemo li nešto od toga naučiti i mi?
Znatiželja: to je jedan od pokretača svijeta. Da ljudi nisu po prirodi znatiželjni, davno bi zapeli u špiljama jer bi se bojali iz njih izaći. Dječja znatiželja je neopterećena strahom, ona idu i otkrivaju svijet jer je to nešto što nam je “upisano” u DNA. Ne kažemo da ne treba imati zdravu dozu opreza u odrasloj dobi, ali dobro je osvijestiti svoje strahove, posebno ako Vas blokiraju po pitanju napretka i otkrivanja neke nove dimenzije. Ukoliko strahujemo od prošlih grešaka ili strepimo oko nečega što bi se možda moglo dogoditi u budućnosti, onda nismo poput djeteta koje će biti usmjereno na ono što ima tu i sad. Znatiželja će nam se otvoriti ako se samo na trenutak vratimo u dječje cipelice i ostavimo strah po strani.
Otvorenost za nova iskustva: veća je ukoliko smanjimo promišljanje unaprijed o tome je li nešto moguće izvesti ili nije. Ako samo “vrtimo” kako se nešto “ne može” ili “nije to za nas”, ne učimo od znatiželjnog djeteta koje će isprobati nešto bez da ima ikakvih spoznaja o tome je li to nešto što se “može” ili “smije”. Dozvoljeno je imati snove i sanjati velike stvari, čak i ako ste u međuvremenu odrasli.
S druge strane, nismo ni mi odrasli loši modeli za djecu, ipak smo im upravo mi prvi kontakt s društvom i svijetom, od prvog njihovog udaha. Velika je to odgovornost ali i čast, biti nekome vodič kroz život. A još je bolje znati što je to što želimo da iz tog vodiča posebno dobro usvoje.
Djeca mogu od odraslih naučiti bolje postavljati granice u odnosima, dosljednosti i blagosti, ako im budemo dobar model za to.
Postavljanje granica nepoznat je pojam u dječjem svijetu jer su toliko ovisna o nama u prvim godinama života da je to jedna od stvari kojima ih mi moramo podučiti. Ukoliko vežemo djecu za sebe i nikad ih ne pustimo da “odrastu”, naša će djeca biti emotivno ovisna i neće preuzimati odgovornost za sebe dalje u životu. Ukratko, čekat će da im netko drugi riješi normalne i svakodnevne životne probleme. Ako im kroz djetinjstvo dozvolimo da prožive emocije, suoče se s problemima, sami pokušaju naći rješenje za njih, ali i preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje, možemo reći da smo im bili dobar model za to kako se “odvojiti” od drugih i postaviti jasnije granice. Shvatiti da je svatko odgovoran za sebe, što uključuje i vlastite misli, osjećaje i ponašanja, velika je lekcija koju djeca mogu od nas naučiti.
Dosljednost je vrlina koju možemo naučiti. Ukoliko dijete odabere neku aktivnost i nakon samo jednog odlaska odluči je napustiti, važno je što ćemo ga u tom trenutku naučiti. Izlazak iz zone poznatoga težak je posao i za djecu i za nas. Ako mi sami ne posustajemo s prvim neuspjesima, neće ni naše dijete. Također, djecu učimo da trebaju biti dosljedna i u stvarima koje im se baš i ne sviđaju, poput pospremanja kreveta, ukoliko nam je to spremanje i samima važno.
Blagost nije prirodna za dijete koje ima samo sebe u fokusu, a mala djeca tako funkcioniraju kroz prve godine svog života. No, da ne bi takva ostala i kroz kasnije godine, mi smo ti koji sa svojim blagim odnosom s drugima možemo postaviti dobar standard interakcije s okolinom. Blagi možemo biti svaki dan: pridržati drugome vrata, ne gurati se pri ulasku u javni prijevoz, pomoći starijoj ili slabo pokretnoj osobi prijeći cestu ili samo zaželjeti nekome lijep dan. Naša će djeca to upijati poput malih spužvica, a sutra ćemo biti ponosni na njih jer su i sama blaga u odnosu na svoju okolinu.
Učimo i rastimo zajedno, a sutra – kad djetinjstvo prođe, s pravom ćemo moći reći da nikad nismo odrasli, ali i da nikad nismo prestali rasti.
Autori: