Trenutci u igri s djecom među najdragocjenijim su trenutcima obiteljskog života. Kroz igru mi značajno doprinosimo razvoju djeteta, pomažemo mu razvijati njegove sposobnosti i hranimo ga znanjem. Osim svega navedenoga, naša prisutnost pruža djetetu osjećaj pripadnosti, a zadaća i odgovornost svakog roditelja je da djetetu bude primjereni uzor i da za rast i razvoj osigura okruženje u kojem se osjećaju opuštenost, stabilnost i brižnost.

Kada djeca odrastu, roditelji često govore da su im djeca odrasla u tren oka. Vjerujem kako govore o propuštanju dragocjenih trenutaka s djecom i kako nisu u potpunosti iskoristili zajedničko vrijeme tijekom godina odrastanja svoje djece.

Stvar je u tome što smo ponekad toliko zaposleni, opterećeni i usredotočeni na svakodnevne obaveze, živimo život s premalo slobodnog vremena i često ne pronalazimo zadovoljstvo u običnim trenutcima s djecom.

Kada pustimo stres i tjeskobu zbog stalne utrke s vremenom i obavezama, tada nam ostaje pravo obilje vremena za igru i odmor.

Zimske kreativne aktivnosti na otvorenom

Zima, snijeg i boravak u prirodi djetetu pružaju pravo bogatstvo kreativnih, razigranih i zabavnih aktivnosti. Važno je da roditelji aktivno sudjeluju i iskoriste vrijeme zimskih praznika za kvalitetno vrijeme sa svojom djecom.

Povezanost s djetetom događa se u sadašnjem trenutku. Potrebno je da smo u potpunosti prisutni, a igra će nam pomoći da se sretnemo u dječjem svijetu.

Dan na snijegu, uz sanjkanje, grudanje i građenje snjegovića ostaje kao uspomena za cijeli život. Sjetimo se samo vlastitog djetinjstva i one radosti kada pretrpane školske programe zamijeni bezbrižnost slobodnog vremena u društvu obitelji i prijatelja. Sjetimo se priča i pustolovina koje su proizašle iz maštovite igre. I današnja djeca prepuna su energije, željna avantura i radosti istraživanja. A i nama roditeljima potreban je predah od pretjeranih obaveza i aktivnosti.

Zabavimo se i učimo kod kuće

Osim igre na otvorenom, zimsko vrijeme u toplini doma također možemo iskoristiti za brojne aktivnosti koje će poticati cjelokupan djetetov razvoj. Postoje životno važne lekcije koje često zaboravljamo, a vrlo su bitne za budućnost naše djece.

Igra pristojnog ponašanja

Većinu roditelja izbacuje iz takta drsko ponašanje djeteta, a pravila ponašanja djeci nisu omiljena tema. Najbolji način kao podučiti dijete uljudnom ponašanju je kroz igru. Svako dijete koje se lijepo ponaša mora znati: uljudno pozdraviti, zahvaliti, ispričati se, suzdržati se od nepristojnih komentara, pokazati brižnost. Roditelj je odgovoran pružati dobar primjer kroz svoje ponašanje i oplemenjivati vokabular djeteta pristojnim riječima i frazama. Bilo koja aktivnost koja uključuje pristojno i kulturno ponašanje pomoći će u razvoju djetetovih dobrih navika.

Zajedničko kuhanje

Djeca definitivno trebaju provoditi vrijeme s roditeljima u kuhinji, a ako zanemarimo nered, prolijevanje i poneki razbijeni komad posuđa, kuhanje s djecom je urnebesno zabavno! Osim zdravih navika i zabave, kuhanje je i edukativno, potiče kreativnost i razvoj novih vještina.

Zajedničko kuhanje omiljena je aktivnost u mojoj obitelji, a kuhinja je centar našeg doma. To je prava mindful aktivnost jer djeca vole istraživati svim svojim osjetilima – vidom, okusom, njuhom, dodirom i slušanjem. Kuhanje im pruža upravo to iskustvo!

Tijekom zimskih praznika poželjno je provoditi kvalitetno vrijeme s djecom, ali nije nužno da smo uključeni u sve što dijete radi. Bitan je poticaj roditelja i na samostalnu igru i učenje koje je u skladu s razvojnom dobi djeteta. Aktivnosti je potrebno prilagoditi dobi svog djeteta i stalno imati na umu da kvaliteta vremena koje provodimo sa svojim djetetom danas, postavlja temelj toplog i brižnog odnosa s djetetom u budućnosti.

Autor:
Ana Letina

Svi nekako znamo kako je „gotova” hrana nezdrava za nas. Kao da nam i intuicija govori, a ne samo naši bake i djedovi, kako su domaći kolači zdraviji od kupovnih slatkiša ili domaće suhomesnate delicije manje opasne za zdravlje od onih kupovnih. Svima nam se čini kako isto jelo u restoranu i pripremljeno u vlastitom domu potpuno drugačije utječe na naše tijelo, makar se na prvi pogled sastojalo od istih namirnica. Također smo sigurno sami iskusili ili čuli od naših bližnjih kako iste namirnice u drugim državama, posebice SAD-u, ne samo imaju potpuno drugačiji okus, već i potpuno drugačiji učinak na naše zdravlje. Jasno je kako nam „gut feeling” govori da postoji nešto u „gotovoj” hrani iz restorana i trgovina što je čini različitom od one domaće proizvodnje. Pogađate o čemu danas pričamo? Što znate o prehrambenim aditivima? Idemo po redu.

Razvoj suvremene prehrambene proizvodnje i gastronomije omogućila je primjena jedne specifične skupine tvari koje danas nazivamo prehrambenim aditivima. Kao što im ime kaže, prehrambeni aditivi tvari su koje normalno ne konzumiramo ili upotrebljavamo u pripremi hrane, ali njihovim dodavanjem (latinski: „additio”) zbog kemijskih svojstava koja imaju možemo povećati kvalitetu hrane. Ne samo da aditivi mogu produžiti životni vijek namirnica, već mogu i poboljšati njihova druga svojstva, primjerice: okus, miris ili konzistenciju. Iako aditive danas povezujemo ponajviše sa suvremenim načinom proizvodnje hrane, često zaboravljamo kako su se određeni aditivi oduvijek upotrebljavali u pripremi hrane. Sol, ocat, šećer ili limunov sok primjeri su tradicionalnih aditiva na koje nikad ne bismo pomislili kad raspravljamo o ovoj temi.

Budući da se upotrebljavaju u najrazličitije svrhe, razlikujemo više vrsta aditiva, koji se potom, unutar iste vrste, potpuno kemijski razlikuju. Najpoznatija vrsta aditiva zasigurno su omraženi konzervansi, a tu su i emulgatori, stabilizatori, bojila i pojačivači okusa. Sveukupno razlikujemo 20-ak vrsta, odnosno kategorija aditiva s golemim brojem različitih kemijskih tvari unutar svake kategorije. Umjetne zaslađivače, koji danas polariziraju liječnike, nutricioniste i pacijente, također ubrajamo u prehrambene aditive.

Moderna znanost, od prehrambene tehnologije do medicine, intenzivno se bavi aditivima. Danas znamo kako proizvodnja hrane u postojećim razmjerima nije moguća bez aditiva. Aditivi su tu da bi ostali. I to nije problem. Znanstvenici su dokazali kako nema razlike između aditiva prirodnog i sintetskog podrijetla, odnosno aditiva iz „laboratorija”. Na kraju krajeva, i naši dragi bake i djedovi od davnina su upotrebljavali različite aditive u pripremi hrane. Od sode bikarbone u kolačima do nitritnih soli za sušenje pršuta.

Problem leži više u tome što za velik broj konzervansa ne znamo kako te, osobito, u kojim dozama djeluju na naše zdravlje. Uporaba aditiva regulirana je međunarodnim i državnim tijelima, ovisno o državi, različito strogo. Sigurno ste čuli kako svaki aditiv ima svoj E-broj i kako proizvođač hrane mora navesti svaki pojedini aditiv sadržan u namirnici. Međutim, sigurnost prehrambenih aditiva ispitivana je uglavnom u prošlom stoljeću, a ta su se istraživanja danas pokazala neadekvatnima. U jeku porasta mnogih bolesti koje povezujemo s modernim načinom života, velik dio odgovornosti za štetnost zapadnjačkog načina prehrane danas se upravo odnosi na prehrambene aditive. A što smo to saznali tijekom prošlih godina da smo počeli manično dešifrirati E-brojeve s ambalaža proizvoda? Zašto nam se u reklamama ponosno naglašava kako proizvod nema konzervanse i umjetne zaslađivače? Što to znanstvenici i liječnici znaju o aditivima, a javnost još ne? Jesu li posrijedi samo intuicija i savjeti naših baka i djedova?

Promatrajući moderan način prehrane, znanstvenici su primijetili kako je redovit unos većih količina aditiva povezan s nepovoljnim učincima za funkciju crijeva, imunost, ali i metabolizam. Tek razvojem suvremenih biotehnoloških metoda i otkrićem crijevnog mikrobioma, pronađena je karika koja je nedostajala. Istraživanja su pokazala kako sve te kemijske tvari koje prehranom unosimo u sebe, mijenjaju sastav i funkcionalnost crijevnog mikrobioma. To se ne doima šokantnim jer danas znamo kako sve komponente našeg načina života mijenjaju naš crijevni mikrobiom. Svaki najmanji element naše prehrane, svaka minuta tjelesne aktivnosti i svaki sat sna mijenjaju naš mikroskopski ekosustav, a osobito aditivi, kao potentne kemijske tvari.

Međutim, pokazalo se, nažalost, kako promjenom crijevnog mikrobioma određeni aditivi mogu utjecati i na upalni odgovor našeg tijela, na razvoj alergijskih reakcija, ali i narušavanje arhitekture sluznice crijeva. Znanstvenici danas idu tako daleko i tvrde kako inzulinska rezistencija, odnosno nereagiranje naših stanica na inzulin i propuštanje glukoze u unutrašnjost stanice, može biti posljedica pretjeranog unosa beskaloričnih umjetnih zaslađivača. Inzulinska rezistencija stanje je koje prethodi šećernoj bolesti tipa 2, ali i mnogim drugim bolestima, zbog čega je u suvremenoj medicini područje od velikog interesa. Sudeći prema istraživanjima, prekomjerni unos umjetnih zaslađivača dovodi do sličnih zdravstvenih posljedica kao i prekomjeran unos klasičnog šećera, koji toliko preziremo. Izgleda da naš crijevni mikrobiom očito ne dijeli našu fascinaciju činjenicom da smo pronašli slatku deliciju u kojoj navodno možemo uživati bez grižnje savjesti jer nema šećera.

Što konkretno aditivi rade našem crijevnom mikrobiomu? Treba naglasiti kako su aditivi iznimno šarolika skupina kemijskih tvari pa ne možemo generalizirati učinak svih prehrambenih aditiva. Međutim, pregledom literature postaje jasno kako velika skupina aditiva iz različitih kategorija, od konzervansa do emulgatora, uzrokuje disbiozu, odnosno neuravnoteženost crijevnog mikrobioma. Prekomjernom konzumacijom aditiva doći će do smanjenja „dobrih” probiotskih bakterija, porasta potencijalno patogenih bakterija i bakterija koje se hrane zaštitnim sloji sluzi koja štiti naša crijeva. Zbog toga crijevni mikrobiom postaje siromašan i ranjiv, što se očituje u našem imunosnom sustavu. Dolazi do lučenja proupalnih čimbenika i aktiviranja naših mehanizama obrane jer neuravnotežen crijevni mikrobiom našem tijelu signalizira kako se nalazimo u „opasnoj okolini”. Zato ćete možda na putovanju u neku zemlju Sjeverne Amerike ili jugoistočne Azije iskusiti neke zdravstvene tegobe, makar jeli apsolutno iste namirnice. Naime, zbog liberalnije primjene aditiva u hrani, vjerojatno će povećana izloženost aditivima tijelu signalizirati da ste u „opasnoj okolini”.

Međutim, nije sve tako crno. Neki aditivi u hrani, kao što je sorbitol, smatraju se čak prebioticima jer je dokazano kako njihovim unosom potičemo rast „dobrih” bakterija kao što su Bifidobacterium i Lactobacillus. Iako vjerojatno postoje još mnogobrojni takvi primjeri, oni su isključivo iznimke koji potvrđuju pravilo. Govoreći banalno, naš crijevni mikrobiom jednostavno ne voli kad mu se serviraju velike količina prehrambenih aditiva. Naš crijevni mikrobiom ne pada na reklame, on zaista voli „domaće”.

Danas težimo demonizirati velik broj sastojaka hrane. Preveliku važnost dajemo negativnim stranama, a zaboravljamo na sve dobro što njima dobivamo. Zbog toga je danas svakodnevni izbor namirnica postao iznimno složen. Slično je i s aditivima. Ključno je osvijestiti kako su nam upravo aditivi omogućili bogatstvo i raznolikost koje uživamo danas u restoranu ili trgovini. Ne treba zaboraviti da ima golem broj različitih aditiva koji se međusobno ne samo kemijski, nego i funkcijski razlikuju. Međutim, treba biti svjestan kako aditivi konzumirani redovito u velikim količinama mogu imati svoje štetne učinke, koje još treba točno ispitati za mnoge vrste aditiva. Zato zaista treba slušati ne samo „gut feeling”, već i bake i djedove. Domaće je zaista domaće, potvrdio naš crijevni mikrobiom.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Postoji jednostavna i dobra rutina koja može djetetu pomoći da prepozna vlastite misli i osjećaje – vođenje dnevnika. Djecu je dobro poticati da provode neko vrijeme u tišini kako bi se umirili i odvojili od buke vanjskog svijeta.

Za mene je pisanje dnevnika puno više od običnog hobija. Proces pisanja isključuje me iz vanjskog svijeta te u njemu otkrivam snagu svoje prisutnosti i ostvarujem kontakt sa svojim unutarnjim glasom. Prve dnevnike počela sam pisati kao školarka i to je trajalo do kasne tinejdžerske dobi. Također, vodila sam dnevnik tijekom sve tri trudnoće i kreirala dnevnik uspomena prvih godina života moje djece. Lijepo se ponekad prisjetiti izazova i radosti pojedinih faza života te oživjeti stare slike i emocije. Dnevnik je prekrasna riznica uspomena koja traje cijeli život.

Zašto pisanje pomaže kod prihvaćanja negativnih i pozitivnih emocija?

Pisanje pomaže isprazniti glavu punu misli i briga ili riješiti se napetosti, potpuno slobodno, bez ograničenja. Oslobađanje napetosti riječima na papiru pruža novu, racionalniju perspektivu na problem koji je pred nama.

Pisana riječ ili crtanje dobar su filtar za nagomilane osjećaje i lak način na koji dijete može izraziti što misli i osjeća. Crtež može potaknuti dijalog između roditelja i djeteta te tako možemo lakše doznati djetetove misli i osjećaje koje dotad nije iskazalo.

Ljepota vođenja dnevnika u tome je što dijete može slobodno pisati o čemu god želi – o svojim osjećajima, prijateljima, idejama ili o nečemu što bi željelo vidjeti, doživjeti, ostvariti u budućnosti.

Kako dijete potaknuti na vođenje dnevnika

Dječji svijet prate razna raspoloženja i emocije, ponekad osjećaju tako snažno da im treba pomoći izraziti ono što osjećaju i pomoći im uspostaviti ravnotežu. Poticaj na vođenje dnevnika dobar je za djecu jer im pisanje pomaže u oslobađanju emocija, pozitivnih i negativnih, smanjuje stres i napetost te je korisno za fizičko i mentalno zdravlje.

Poželjno je da dijete samostalno odabere pribor za pisanje – lijepu bilježnicu, naljepnice, olovke, bojice. Također, poželjno je da odabere doba dana, kad mu najviše odgovara, te napiše nekoliko rečenica.

Lijepo je pohvaliti dijete za odluku i napredak te svakako imati na umu da je dnevnik nešto osobno. Ako dijete poželi imati tajno mjesto ili potpunu privatnost za pisanje, to je savršeno u redu.

Blagdansko vrijeme darivanja odlična je prilika za darovati djetetu neki od poznatih naslova iz dječje literature: „Dnevnik Ane Frank”, „Tajni dnevnik Adriana Molea” ili „Gregov dnevnik”, koji će potaknuti djecu na vlastito izražavanje kreativnosti i mašte pisanjem.

Vođenje dnevnika zabavno je i ostaje kao lijepa uspomena u budućnosti pisana vlastitim rukopisom. Što je još važnije, ono je zdrava navika koja pomaže djeci da izrastu u uspješne i odgovorne osobe.

Autor:
Ana Letina

Blagdanske aktivnosti čekaju nas  „iza ugla”: od pripreme hrane i posjećivanja obitelji do zajedničkog vremena koje možemo provesti na razne načine. Ovisno o tome kakva vam je inače obiteljska dinamika, tako će i blagdani biti za vas – vrijeme veselja, ispunjenosti i sreće ili vrijeme koje biste najradije na kalendaru unaprijed prekrižili.

U blagdanskom ozračju postoji nepisan „pritisak” kako svi trebamo biti dobro, nasmiješeni i vedri, bez ijedne loše misli u glavi, no to je nerealno jer su dani blagdana ujedno i stresni dani, kad imamo više obveza no obično. Neki od nas osjećaju pritisak očekivanja, a neki jednostavno ne vole gužve i blještavilo. Ono što može pomoći i jednima i drugima u većem uživanju (bez obzira na blagdane) usmjeravanje je na obiteljsku dinamiku i to kako je mogu unaprijediti.

Što su veze koje imamo unutar obitelji čvršće i pružaju nam više podrške, to će i naš život biti kvalitetniji. Odnosi u obitelji, prije svega, imaju utjecaj na naše zdravlje, blagostanje, ali i vjerojatnost oboljenja, pa čak i na depresiju. Kad su odnosi unutar obitelji podržavajući, naše će zdravlje biti bolje, a mi sretniji i samopouzdaniji. Možda su blagdani pravo vrijeme za ulaganje u obitelj, a samim time i u vlastito zdravlje.

1. Osmislite priču o vlastitoj obitelji. Ove blagdane kreirajte svoju priču u kojoj će svaki član obitelji imati ulogu pojedinog lika. Neka svaki lik predstavlja dobre strane tog člana obitelji. Kroz priču rješavajte neki pustolovni problem (pronađite blago ili se borite sa zmajevima) i neka svaki od likova doprinese tom rješenju – ipak ste zajedno jači! Mlađi pripadnici obitelji mogu priču ilustrirati, a ako samo malo mašte dodate u cijeli proces, možete na kraju iznjedriti pravu originalnu knjižicu „by samo moja obitelj”.

   

2. Zabranite kupnju poklona i ove godine stvorite uspomene jedni za druge, poklonite iskustva. Razmislite što je određena osoba radila za vas tijekom cijele godine i pokušajte joj na tome zahvaliti. Skuhajte majci ručak, pripremite domaći „spa tretman” za oca ili napravite predstavu za dijete. Poklonite pažnju jedni drugima kako biste pokazali da cijenite to što vam drugi tako nesebično daju.
3. Igrajte sve one društvene igre koje ste već davno zaboravili u nekom ormariću. Klasici poput „Čovječe, ne ljuti se!” uvijek raspire natjecateljsku strast unutar obitelji. Ovaj put zabranjeno je ljutiti se, dopušten je samo smijeh i kratak povratak u djetinjstvo.
4. Igranje bilo koje strateške igre pomoći će djeci razvijati logičko mišljenje, ali će ih naučiti i pridržavati se pravila te poštovati granice. Dijete se ovakvim oblikom igranja uči nositi s vlastitim frustracijama i porazima u sigurnom okružju. Ako ste kreativni ili su vam dosadile postojeće igre, možda su ovi blagdani vrijeme za kreiranje vaše obiteljske? Tko zna, možda su i tvorci „Monopolyja” krenuli blagdanskim druženjem, a završili osmislivši nešto legendarno.
5. Odigrajte igru „toranj od špageta”. Sve što vam za ovu igru treba jedan je paket sirovih (nekuhanih) špageta, ljepljiva traka, sljezovi kolačići i škare. Zadatak je da timski sagradite što viši toranj od špageta, a ako vas je puno, podijelite se u dva tima i natječite se. Ova igra prepuna je prilika za kreativno razmišljanje, rješavanje problema, ali i za timski duh. Jedino loše nered je koji ostaje nakon igre, ali i njega možete timski pospremiti.

Uz sve prijedloge i igre, svakako možete pronaći i aktivnosti koje najviše odgovaraju vašoj obitelji i u kojima inače najviše uživate. Samo sjedenje i razgovaranje također je moćno te može ove blagdane pretvoriti u vrijeme za opuštanje, dijeljenje i ojačavanje obiteljskih veza. Tko zna, možda je sad upravo prilika za osnaživanje postojećih odnosa ili poboljšanje starih koji su vremenom malo izblijedjeli. Ove blagdane uložite u obitelj.

Zimi volim promatrati snježne pahuljice kako padaju s neba. Vjerujem da nisam jedina koja uživa u tom pogledu. Barem dok ne postanu mokra bljuzga na sivom asfaltu. Te bijele pahuljice mi pružaju osjećaj mira u mojoj ludoj svakodnevnoj jurnjavi amo-tamo. Vraćaju me u ravnotežu. Uvijek je stvar ravnoteže. Kako u životu, tako i u prehrani koja je sastavni dio života. Tromi zimski dani vole lagana jela. Banane, tvrde sireve i pržene krumpiriće ostavimo za jesen. Vjetroviti zimski dani vole kuhana jela. Salate i sirovu hranu ostavimo za proljeće. Hladni zimski dani vole topla jela. Hladna jela ostavimo za vruća ljeta. Neka zimi i pića budu topla. Što više toplih čajeva i tople vode, to bolje.

Koje voće jesti zimi?

Ako se ujutro probudimo iz zimskog sna bez osjeta gladi, u redu je pričekati s doručkom i započeti dan sa šalicom čaja ili voćnim kompotom začinjenim limunom, medom, cimetom ili đumbirom. Ova topla pića ugrijat će nas i poslijepodne kada osjetimo da je vrijeme za lagani međuobrok. Čaju i kompotu slobodno pridružimo sezonsko voće.

Koje voće raste zimi? Apsolutne zvijezde zime jesu kivi i agrumi bogati vitaminom C. Pravo voće u pravo vrijeme dosadnih prehlada. U agrume ubrajamo mandarine, klementine, naranče, grejpove i limune. Osim kivija i sezonskih agruma, naći ćemo pravi klasik među voćem: jabuku – koja nikada ne izlazi iz mode.

Upoznajmo bolje voće koje nam zaslađuje zimu. Kivi nam dolazi iz daleke Kine. Osvojio je cijeli svijet jer je prava bombica vitamina C. Nema mu ravnog. Od velike je pomoći ljudima koje muči tvrda stolica. 3 kivija na dan pomažu stolici izaći van. Ovaj mali zeleni bogat je antioksidansima koji mogu smanjiti krvni tlak i razinu triglicerida u krvi, a povećati razinu dobrog HDL kolesterola.

Na spomen agruma, u mislima će nam se prvo pojaviti slika mediteranske zemlje obasjane suncem. Ipak, agrumi su rodom iz Kine i Indije – toplih tropskih krajeva istočne Azije. Mediteran ih je tek kasnije posvojio. Dok su naranče i limuni bogatiji vitaminom C od mandarine, mandarine i klementine šišaju svoje rođake po količini karotena – antioksidansa koji čuva našu kožu i oči. Naše tijelo koristi određene karotene kako bi stvorilo vitamin A. Agrumi obiluju antioksidansima i zato čuvaju naše krvne žile da ostanu zdrave. Kod ljudi koji redovito jedu agrume u sezoni, rjeđa je pojava šećerne bolesti i visokog kolesterola u krvi. Bolje je birati cjelovito voće, nego iscijeđeni sok. Ona bijela kožica na agrumima nam možda na prvu diže živce, ali šteta ju je odstraniti jer je bogata vlaknima i antioksidansima – tvarima koje čine te agrume tako dobrima za zdravlje.

Jabuka nam pak stiže s planina srednje Azije. Nekoliko vrlo znatiželjnih istraživača razbilo je mit da jedna jabuka na dan tjera doktora iz kuće van. Proveli su istraživanje na gotovo 9000 ljudi i zaključili da jedna jabuka nije dovoljna da prorijedi naše odlaske kod liječnika. Za to je ipak potreban timski rad voća i povrća – pola kilograma na dan. No jabuke su opravdano hvaljene i popularne. One su čuvari našeg srca i krvnih žila jer obiluju antioksidansima i vlaknima koji smanjuju upalu i razinu kolesterola u krvi. Uz to, naše dobre bakterije u crijevima jako vole kada im za ručak poslužimo vlakna iz jabuka.

Što zimi jesti za ručak i večeru?

Hešteg kuhano, hešteg toplo, hešteg ljuto, hešteg gorko, hešteg trpko. To su ključne riječi zimske kuhinje. Tako nas uči ayurveda s kojom smo se upoznali u tekstovima Prehrana u proljeće i Što jesti i što ne jesti ljeti. Zimi dajemo prednost zelenom lisnatom povrću – mrvicu gorkom, mrvicu trpkom. Koje je povrće IN tijekom zimske sezone osim blitve, špinata, radiča i salata? Imamo također kelj, brokulu, cvjetaču, prokulicu, mrkvu, kiselu repu i kupus, koje će naše dobre bakterije u crijevima također obožavati.

Neka jedna trećina tanjura bude hrana bogata proteinima, jedna trećina treba biti kuhana žitarica ili krumpir, a jednu trećinu neka čini povrće. Kuhanom povrću možemo dodati malo svježe salate. Gusta juha od povrća i mahunarki (graha, slanutka i leće) uz tostirani kruh TOP je večera zimi, kada nam je posebno drago jesti topla jela na žlicu.

Kako ne bismo u crijevima imali koncert limene glazbe nakon variva s grahom i slanutkom, pripremit ćemo mahunarke tako da ih namočimo u toploj vodi s 1 žličicom sode bikarbone. Nakon što odlijemo vodu od namakanja i ulijemo novu vodu u lonac, dodat ćemo ½ žličice sjemenki kima ili 2 lovorova lista, koji će se kuhati zajedno s mahunarkama. Jednom skuhane, potrebno ih je samo dobro procijediti. Nema više straha od plinova. Tako ćemo mirne duše uživati u toplim varivima tijekom hladnih zimskih večeri. Meni nema ljepšeg osjećaja navečer od toga da se ušuškam u topli dom dok svira Winter od Tori Amos.

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.

O utjecaju blagosti već smo pisali, ali nije naodmet ponoviti kako blagost i dobrota prema drugima utječu na naše zdravlje. Prije svega, biti blag prema drugome unaprjeđuje naše mentalno zdravlje, ali i povoljno utječe na naše tijelo jer potiče lučenje brojnih „dobrih” hormona poput serotonina ili oksitocina. Također, ako odlučite biti blaži prema drugima, to znači da ste se obvezali više obraćati pozornost na svoju okolinu te joj više doprinositi, a to je jedan od glavnih „stupova” našeg mentalnog zdravlja.

Naše ponašanje povezano je s našim unutarnjim stanjem, kao i s našim navikama u razmišljanju. Ako želite ovog Božića darovati blagost drugima, na tome ćete morati početi raditi – već danas. Naime, ako želimo bilo što promijeniti u našem ponašanju, dobro je biti svjestan/na složenosti procesa promjene. Primjerice, ako želite više obraćati pozornost na slučajne prolaznike te nekome pridržati vrata ili pustiti osobu da izađe iz nekog prostora prije nego vi u njega uđete (lift, tramvaj i sl.), to znači da ćete morati rasteretiti dio svoje pozornosti upravo za takve aktivnosti.

Primijetite koje vas misli čine „slijepima” za druge? Je li to možda u situacijama kad ste u žurbi ili ste gladni, umorni? Osvještavanje trenutačnog stanja prvi je korak koji biste trebali napraviti ako jednu naviku želite zamijeniti drugom.

Sljedeće je definirati što za vas znači biti blag/a? Možda je to propustiti nekoga prije vas u redu u pošti, a možda je to blaga riječ podrške upućena nekome tko ju je taj dan uistinu trebao. Možda je sitan znak pažnje jer ste se sjetili da je ta osoba prije nekog vremena baš zaželjela tu knjigu ili tu maramu, a možda je kompliment suradnicima i pohvala za dobro obavljen posao. Ne postoji pogrešan način izražavanja blagosti, postoji samo vaš koji ste što bolje opisali i definirali.

Treći korak je lak! Podsjetite se nekoliko puta u danu, a posebno u detektiranim situacijama, kako želite više biti blagi prema drugima. Imajte definirane situacije, ali i kako želite izraziti blagost: djelima, riječima ili na neki drugi način. Ponekad će vas u tome spriječiti nelagoda, koja je prirodna i javlja se u situacijama kad trebamo izaći iz zone komfora i napraviti nešto što inače ne radimo, ali ustrajte! Taj će osjećaj vremenom nestati, a vi ćete postati blaži.

Brojne su dodatne prednost poklanjanja nematerijalnih stvari za blagdane:

• poklanjanjem iskustava stvarate nezaboravne doživljaje koji traju cijeli život
• poklanjanje iskustava i trenutaka jedinstven je doživljaj
• ne košta ništa
• ovakve promjene čine vas mentalno zdravijima i otpornijima
• na ovaj način ojačavate odnose koje imate s drugim ljudima.

Uostalom, navedite jedan, samo jedan dobar razlog zašto ne biste trebali biti blaži i obzirniji prema drugima. Čak i vi koji puno dajete drugima, imate prostora za napredak jer uvijek možemo biti blaži i prema samima sebi. Odaberite svoj put i ovog Božića poklanjajte blagost svima.

Znati kako pravilno pripremiti jelo od ključne je važnosti kako bismo probavili, upili (apsorbirali) pa u tijelu iskoristili što veću količinu hranjivih tvari iz hrane. To što na papiru (zapravo češće na webu) piše da hrana sadrži određenu količinu vitamina, proteina ili slično, ne znači da ćemo mi u stvarnosti tu količinu dobiti u tijelu. Jednako kao i ljubav, prehrana je kemija, a ne matematika. To često govorim trenerima i vježbačima u teretani. Stoga prođimo zajedno kroz bitne korake u pripremi hrane kako bismo očuvali njezino bogatstvo hranjivim tvarima.

Kako oprati voće i povrće?

Peremo voće i povrće nakon što ogulimo koru, peteljku i druge njihove nejestive dijelove. Vitamini topivi u mastima nisu osjetljivi na vodu. Njih voda ne dira. Tijekom pranja gubimo vitamine topive u vodi: vitamin C i vitamini B skupine. Koliko ćemo vitamina i mineralnih tvari sačuvati za vrijeme pranja, ovisi o tri čimbenika: o načinu pranja, trajanju pranja i veličini komada voća i povrća koje peremo. Namakanje voća i povrća u vodi najbolji je način pranja kada želimo sačuvati što veći udio vitamina i minerala. Ako peremo pod mlazom vode, gubici će biti značajniji. Odu minerali i vitamini.

Uzmimo špinat za primjer. Namačemo li ga u vodi 15 minuta, špinat gubi 2 % vitamina C. Peremo li ga pak pod mlazom vode 15 minuta, špinat gubi 17 % vitamina C. Što kraće peremo, manje vitamina i manje mineralnih tvari gubimo. Namačemo li špinat u vodi sat vremena, gubi 9 puta više vitamina C, nego kada ga namačemo 15 minuta.

Bolje je oprati veće komade voća i povrća, a potom ih tek usitniti. Naime, veći komadi narezanoga voća i povrća tijekom pranja gube manje vitamina i minerala, nego što gube sitniji komadići. Namačemo li cijeli krumpir sat vremena, količina kalcija u krumpiru ostaje gotova nepromijenjena. No, namačemo li krumpir narezan na ploške sat vremena, taj će krumpir izgubiti 30 % kalcija.

Kako usitniti voće i povrće?

Nakon pranja slijedi usitnjavanje voća i povrća. Ako želimo sačuvati što više vitamina, najbolje je usitniti voće i povrće neposredno prije pripreme jela. Što dulje usitnjeni komadi zjape na zraku, to se više vitamina razgrađuje. Što je povrće više usitnjeno, odnosno što je veća površina pojedinačnih komadića voća ili povrća koje kuhamo u vodi i potom procijedimo, to će više vitamina i mineralnih tvari pobjeći u vodu. Zato su veći gubici vitamina C i vitamina B tijekom kuhanja nasjeckanoga povrća, nego tijekom kuhanja povrća narezanoga na velike komade.  Odnijela ih voda.

Kako kuhati zeleno povrće?

Zeleno povrće, bilo blitva, špinat, mahune, brokula ili kelj, valja uvijek kuhati u loncu / tavi bez poklopca. Kuhamo li u zatvorenom loncu s poklopcem, hlapljive kiseline koje se oslobađaju iz povrća, kondenzirat će se natrag u tekućinu čineći tu vodu u kojoj se povrće kuha kiselijom. Ta kiselina će pretvoriti klorofil – pigment lijepe zelene boje u smeđi pigment feofitin. (Sjetimo se formule feofitin = klorofil – magnezij). Na taj smo način izgubili lijepu zelenu boju povrća koje posmeđi / požuti, ali izgubili smo i dragocjeni magnezij koji se nalazio u pigmentu klorofilu. Klorofil se raspao u feofitin. I ode magnezij.

Sirovo ili kuhano?

Kuhanje smanjuje potrebu za korištenjem masti u jelu (dakle smanjuje kalorijsku vrijednost jela), ali istovremeno smanjuje i količinu vitamina topivih u vodi te mineralnih tvari koje putuju iz namirnice u vodu u kojoj se kuha.

Određena hrana može se pripremiti na različite načine, ovisno koju hranjivu tvar želimo bolje iskoristiti. Na primjer, mrkva će biti solidan izvor vitamina C ako je jedemo sirovu. A s druge strane, pružit će nam lijepu količinu antioksidansa beta karotena ako je skuhamo. Beta karoten je smješten duboko u stanicama mrkve, i to vezan za proteine. Em veza s proteinima otežava apsorpciju beta karotena, em su biljna tkiva sama po sebi otporna jer su stanice obložene dodatnom staničnom stijenkom koju stanice životinjskog svijeta (pa ni ljudskoga) nemaju. Rezanje i kuhanje naše mrkve učinit će molekule beta karotena dostupnijima i bolje ćemo ih apsorbirati. Ali nož i temperatura nisu dovoljni. Trebamo začiniti malo s uljem jer se beta karoten bolje apsorbira u prisutnosti ulja ili masti. Stručno kažemo da beta karoten ima lipofilni karakter. Voli masti.

Istraživanja nam potvrđuju da su razine beta karotena u krvi puno više nakon što jedemo mrkvu pirjanu u ulju nego mrkvu pirjanu u vodi. Zato je dobro kombinirati svježu i kuhanu hranu svaki dan. Svježe povrće kao izvor vitamina topivih u vodi koji su osjetljivi na toplinu, a pirjano povrće s uljem kao izvor vitamina topivih u mastima. Budimo raznoliki u izboru hrane i u pripremi jela. Koristimo sve boje u paleti. Za kraj, riječi velikog talijanskog kuhara Gualtiera Marchesija – kuhanje je samo po sebi znanost, a na kuharu je da ga učini umjetnošću.

Autorica:

Sandra Zugan, mag. nutr.

Kako dijete odrasta, mijenjaju se njegove potrebe, a veliki zadatak svakog roditelja je aktivno se prilagođavati njegovim razvojnim potrebama. Pravo je umijeće roditeljstva prepoznati, razumjeti i uskladiti se s razvojnim potrebama djeteta.

Što bolje poznajemo dječje razvojne faze, lakše možemo svoj način odgoja prilagoditi trenutnim potrebama djeteta.

U prvim godinama života djeca strahovito brzo rastu i napreduju i te godine su pravi kamen temeljac. Izuzetno su važne i u velikoj mjeri određuju i prate dijete kroz cijeli život.

U ranom djetinjstvu prevladava potreba za povezanošću. Djetetu tada treba snažan oslonac, odnosno bliski i sigurni odnosi.  Osjećaji sigurnosti i pripadnosti neki su od temeljnih ljudskih potreba. Dijete treba ljubav, prihvaćanje i puno emocionalne topline od svojih roditelja. Roditeljev odnos prema djetetu od velike je važnosti u ovom razdoblju. Iskustvo o sebi i drugima iz prvih godina prenosi se na kasnije godine života. U sigurnim i brižnim odnosima djeca uče o bliskosti i prepoznavanju vlastitih potreba.

Kako dijete odrasta, vjera roditelja u njegove sposobnosti i njihova stalna podrška osnažuju tu djetetovu potrebu za kompetencijom. Uspjeh u školi, sportu i prihvaćenost u društvu dobar su primjer zadovoljenja ove potrebe i imaju važnu ulogu pri uvježbavanju djetetovih sposobnosti i vještina.

Kao što dijete u ovoj fazi ima razvojni zadatak savladavati nove izazove, tako i roditelj ima odgovornost postaviti djetetu dosljedne granice u skladu s njegovom dobi.

Cilj odgoja su dobrobit, sreća i zdravlje djeteta i usmjeravanje djeteta prema ponašanjima kojima će zadovoljiti svoje potrebe, dok u isto vrijeme uvažava i tuđe. Uloga roditelja je osnažiti dijete i motivirati ga da samostalno svlada izazove. Stoga nije poželjno odrađivati stvari umjesto djeteta.

Što djeca bivaju starija, jača njihova potreba za autonomijom. Za roditelje to predstavlja izazov uspostavljanja nove ravnoteže između slobode i oslonca koju dijete treba. Dijete sve više samostalno istražuje vlastite ideje, a roditelj aktivno podržava, ohrabruje i pruža potporu djetetu. Roditelj također daje smjernice ili postavlja ograničenja.

Ako djeci ne dopustimo da se kreću u smjeru svojih ideja, ona na kraju neće postati samostalni i odgovorni ljudi jer neće imati vjere u vlastite sposobnosti.

Iako u ovom razdoblju dijete želi više slobode, ono i dalje želi pripadnost i odnos s roditeljima ispunjen povjerenjem. Djeci je potrebna ljubav i prihvaćanje od strane roditelja ili okoline, iako ponekad takve osjećaje skrivaju da bi se pokazala kao zrele osobe.

U svakodnevnoj brizi za dijete roditelji često svoje potrebe uzimaju zdravo za gotovo. Roditeljska je dužnost poticati cjelokupni tjelesni, intelektualni, psihofizički, emocionalni, moralni i duhovni razvoj djeteta.

Razumljivo je da se potrebe djece tijekom razvoja mijenjaju, a izazov roditeljstva jest pronaći način vođenja koje uzima u obzir potrebe djeteta (ali i potrebe roditelja). Kako bismo imali dovoljno strpljenja i snage za našu nezamjenjivu ulogu u odgoju djece, važno je brinuti i o sebi.

Autor:
Ana Letina

Odgoj djece nije jednostavan. Tijekom rasta i razvoja dijete ima velik broj vrlo različitih potreba i zahtjeva kojima treba udovoljiti. Moderan način života kao da je dodatno zakomplicirao cijeli proces. Svaki element odgoja postao je predmet rasprave. Svakodnevno smo suočeni s mnogobrojnim konceptima, filozofijama, stručnim mišljenjima i idejama kako poboljšati odgoj djece, koji su često međusobno potpuno oprečni. No, stječe se dojam kako se danas puno više trudimo oko odgoja djece, ali su sama djeca postala „problematičnija“: njihovo ponašanje, navike a posebice zdravlje. Kontinuirano pratimo sve veće stope incidencije različitih bolesti dječje populacije, posebice iz spektra alergijskih i neuroloških poremećaja. Što to nedostaje modernoj djeci, unatoč tome što se danas ulaže toliko truda u njihov odgoj?

Suvremena znanost tvrdi – raznolik crijevni mikrobiom.

Znanstvenici su otkrili kako se crijevni mikrobiom djece koja odrastaju u modernim zajednicama u svijetu uvelike razlikuje od mikrobioma djece iz područja gdje se i dalje živi tradicionalnim, ruralnim načinom života. Istraživački tim iz Italije uspoređivao je crijevni mikrobiom djece iz urbanih područja Italije i djece urbanih i ruralnih područja Burkine Faso. Ustanovljene su razlike između djece iz urbanih zajednica i djece iz ruralnih zajednica u sastavu i raznolikosti mikrobioma, neovisno o tome jesu li djeca odrastala u Italiji ili Burkini Faso. Brojna istraživanja potvrdila su ovu korelaciju. Stoga se danas smatra kako ubrzana globalizacija hrane i moderan način života,  od stambenih uvjeta do primjene lijekova i dezinficijensa, smanjuje raznolikost crijevnog mikrobioma.

Zašto je upravo raznolikost toliko bitna? Danas znamo kako je raznolik crijevni mikrobiom ključan za rast i razvoj djeteta. I to ne samo za dobro funkcioniranje probave koja će djetetu osigurati sve potrebno za uredan rast i razvoj, već i kao zaštita od potencijalnih opasnih uzročnika infekcija. Potvrđeno je kako upravo raznolikost crijevnog mikrobioma omogućuje normalan razvoj imunosnog sustava pa tako znamo da kolonizacija crijeva određenim vrstama bakterija kao što je Bacteroides fragilis potiče sazrijevanje bijelih krvnih stanica. Smanjena raznolikost crijevnog mikrobioma, odnosno smanjeni udjeli određenih bakterijskih vrsta (Veilonella, Rothia) povezani su s povećanim rizikom za razvoj različitih alergijskih bolesti kod djece, kao što su astma i ekcemi. Nadalje, sve jasnija postaje uloga raznolikosti crijevnog mikrobioma u razvoju središnjeg živčanog sustava. Znanstvenici tvrde kako smanjena raznolikost crijevnog mikrobioma prouzrokuje stanje kronične upale koje pak negativno utječe na neurološki razvoj, što dovodi do razvoja raznih neuroloških poremećaja koji se danas učestalo vide kod djece.

Danas znamo kako je održavanje raznolikosti unutar crijevnog mikrobioma ključ zdravog rasta i razvoja djeteta. Ali kako je postići?

Za razliku od djece, crijevni mikrobiom ne traži puno. Iako postoje brojne preporuke kako poboljšati crijevni mikrobiom, može ih se sažeti u 5 glavnih pravila.

1. Nahranite bakterije!

Bakterije, koje čine većinu metabolički aktivnih mikroorganizama unutar crijevnog mikrobioma, hrane se svime i svačime. One su zapravo prave male kemijske tvornice, koje ovisno o svojim mogućnostima mogu različite tvari koje dospijevaju u crijeva pretvarati u potpuno drukčije kemijske spojeve. No, isto kao i mi, bakterije imaju svoje omiljeno jelo, a to su vlakna, naročito prebiotska vlakna. Zato je za rast i razvoj djece vrlo bitan dostatan unos raznih vlakana: iz žitarica, grahorica, povrća i voća. Danas se za djecu preporučuje minimalni dnevni unos od 25 g vlakana.

2. Dajte im dobre bakterije!

Dodavanje dobrih bakterija u prehranu, odnosno probiotika, potiče raznolikost crijevnog mikrobioma. Ove dobre bakterije mogu biti iz fermentiranih proizvoda, bilo mliječnih ili biljnih, iz funkcionalnih namirnica ili u obliku nekakvog dodatka prehrani. Odnedavno znamo kako probiotici djeci ne pomažu samo kod proljeva. Istraživanje hrvatskih liječnika pokazalo je kako je primjena probiotika L. rhamnosus GG (LGG) u fermentiranom mliječnom proizvodu značajno smanjila rizik za obolijevanje od infekcija gornjeg dišnog sustava kod vrtićke djece, ali i skratila trajanje ovakvih infekcija.

3. Izbjegavajte procesuiranu hranu (konzervanse, umjetne zaslađivače, aditive)!

Istraživanja su pokazala kako je redovan unos procesuirane hrane, koja sadrži konzervanse, umjetne zaslađivače ili aditive, ali i redovan unos samih konzervansa, umjetnih zaslađivača ili aditiva, štetan za raznolikost crijevnog mikrobioma. Ne samo da se učestalim unosom ovakvih namirnica uskraćuje „dobra hrana“ za „dobre bakterije“, već se pokazalo kako ove tvari imaju direktan toksičan učinak na određene bakterije. Posljedično, dolazi do smanjene raznolikosti, ali i bujanja potencijalno opasnih bakterija unutar mikrobioma.

4. Uzimajte antibiotike samo ako su indicirani!

Antibiotici su jedni od najvećih dostignuća suvremene medicine te su neophodni za liječenje mnogobrojnih dječjih bolesti kao što su angina i upala srednjeg uha. Antibiotici djeluju tako da uništavaju bakterijske uzročnike, zato ih i nazivamo „anti“-bakterijskim tvarima. No, isto tako antibiotici uništavaju bakterije unutar crijevnog mikrobioma i tako mogu smanjiti raznolikost crijevnog mikrobioma. Nije slučajno da su znanstvenici otkrili kako je intenzivna terapija antibioticima u ranom djetinjstvu povezana s povećanim rizikom za razvoj mnogobrojnih bolesti kasnije u životu: primjerice astme, šećerne bolesti ali i pretilosti. Upravo zbog toga se i preporučuje unos probiotika uz antibiotike. To ne znači da antibiotike ne treba uzimati, već da njihova primjena mora biti isključivo u slučaju kad je to liječnik indicirao, odnosno postavio dijagnozu i prepisao antibiotike kao odgovarajuću terapiju. Uzimati antibiotike na vlastitu ruku ili preporuku nestručne osobe može biti pogubno za zdravlje vašeg djeteta.

5. Izložite se što više mikrobioma!

Mikrobiom je eko-sustav mikroorganizama određenog staništa. Što znači da različite mikrobiome ne možemo samo naći na, u i po vama, već i na drugim živim bićima (životinjama, biljkama), predmetima, stambenim objektima, šumama, moru i tako dalje. Mikroorganizama, odnosno njihovih zajednica, mikrobioma, ima od najdubljih morskih ponora do planinskih vrhova. Potpuno je logično da će raznolikost crijevnog mikrobioma djeteta biti veća ako je izloženo većem broju različitih mikrobioma. Znanost je ovu povezanost potvrdila u slučaju kućnih ljubimaca, seoskih životinja, boravka u prirodi, ali i ukućana. Zato je ključno da djeca budu u kontaktu sa životinjama i što više u prirodi, jer upravo na taj način možete povećati raznolikost crijevnog mikrobioma djeteta.

Nadam se da će ovih pet jednostavnih pravila olakšati brigu za još jednu ključnu stavku u odgoju djeteta. Iako odgoj djece nije jednostavan, odgoj crijevnog mikrobioma može biti vrlo jednostavan. Danas znamo kako je rast i razvoj mikroorganizama unutar crijevnog mikrobioma vrlo važan za uredan rast i razvoj djeteta. Zahvaljujući trudu znanstvenika danas također znamo kako uspostaviti, ali i održati i sačuvati raznolikost unutar crijevnog mikrobioma. Zato dajmo djeci ono što im treba – raznolik crijevni mikrobiom.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.