Kako pobijediti stres? Kako ukloniti tugu? Odgovor je kratak i neatraktivan ali istovremeno istinit. Nikako! Nekima će privlačno zvučati ideja o pobjedi nad stresom i nelagodnim osjećajima, toliko atraktivno da će o toj ideji maštati i priželjkivati dan kad će se to doista i dogoditi. Međutim, stres je neizbježan baš kao i nelagodni osjećaji. Kad stresa ne bi bilo, ne bi bilo naših akcija, ne bismo se pomicali s jednog mjesta i činili dobre stvari za sebe i svoju okolinu. Isto vrijedi i za osjećaje nelagode poput tuge. Kad je ne bi bilo, ne bismo se trudili izbjeći je, ne bismo se usmjeravali ka sreći, a istovremeno bi nam život bio prilično letargičan, s vremenom možda i dosadan. Riječ sreća bi donekle izgubila smisao.
Stres, tuga, ljutnja i mnogi drugi osjećaji neizbježan su, sastavan i poželjan dio naše svakodnevice. Problem nastaje samo onda kad je tih osjećaja previše, kad oni dugotrajno upravljaju našim mislima i postupcima, te u onom trenutku kad odustajemo od pokušaja da nešto promijenimo. Iz tog razloga, život podrazumijeva kontinuiranu borbu i izgradnju otpornosti na stres kao i otpornosti na nelagodne osjećaje u dugoročnom smislu. Štoviše, ne samo da podrazumijeva, već nam nudi brojne prilike da to i učinimo, a pritom obogatimo svoj život za još jedno iskustvo, vještinu, znanje ili sposobnost. Ako nemamo alate za borbu, dugoročna izloženost stresu i nelagodnim osjećajima može dovesti do sindroma izgaranja, kroničnog stresa pa čak i depresije.
Ipak, u toj borbi i izgradnji otpornosti postoji mnogo načina o kojima smo i ranije pisali. Međutim, jednog se „trika” još nismo dotakli. Riječ je o dopaminu, nevjerojatnom neuromodulatoru koji utječe na naše ponašanje ali i na naše osjećaje.
Dopamin između ostalog utječe na:
- Kontrolu pokreta (posebno fine motorike) odnosno kretanje, posebno ono usmjereno na ostvarenje nekog cilja
- Osjećaj zadovoljstva
- Pamćenje i učenje
- Spavanje
- Raspoloženje
Drugim riječima, kad su naše razine dopamina optimalne, naši pokreti su mirniji i precizniji, potreba za kretanjem veća, dobro smo raspoloženi, bolje spavamo, pamtimo i učimo, a povrh svega osjećamo zadovoljstvo. S druge strane, ako je naša razina bazalnog (osnovnog i stabilnog) dopamina niska, tad se manje krećemo, slabije spavamo i učimo, lošije smo raspoloženi, prevlada nas osjećaj stresa i krećemo se u smjeru depresije. Ako se nađemo u toj fazi, većina nas pribjegava brzim načinima povećanja razine dopamina, poput konzumacije masne, slane i slatke hrane, ali nekad i štetnih supstanci poput nikotina, alkohola ili nekih drugih droga. Ako do toga dođe, razina dopamina će se kratkoročno podići. Osjećat ćemo se bolje, sretnije, zadovoljnije, ali to će trajati jako kratko. Nakon toga slijedi pad i dodatno narušavanje bazalnog dopamina, što često pojedince vodi u začarani krug iz kojeg je teško izići s obzirom da smo u stalnoj potrazi za brzim izvorima zadovoljstva.
Kako onda pametno „podići” razinu dopamina i osjećati se manje pod stresom, manje depresivno i zadovoljnije?
Evo nekoliko stvari koje možete poduzeti s obzirom da direktno ne možete konzumirati dopamin, već samo potaknuti njegovo stvaranje u tijelu.
Kvalitetna prehrana – suho voće, banane, avokado, sjemenke, mliječni proizvodi, kakao, kurkuma, voće i povrće, riba, itd.
Tjelesna aktivnost – iako nas dopamin može pokrenuti, jednako tako naš angažman, čak i onda kad nam se to doista ne da, potiče stvaranje dopamina. Jednom kad krenemo, lakše je nastaviti jer je novonastali dopamin taj koji će nas potaknuti iznova na dodatnu tjelesnu aktivnost.
Slušanje glazbe – ne svima ali nekima će glazba biti velik „izvor dopamina” i svi vi koji uživate u glazbi, povremeno koristite ovu spoznaju, možda i u kombinaciji s treningom.
Seksualna aktivnost – tijekom seksualne aktivnosti koja je u svojoj biti povezana s osjećajem zadovoljstva, dopamin se neizbježno oslobađa kod svih zdravih ljudi.
Ostvarivanje ciljeva – veliki ostvareni ciljevi mogu značiti velike količine dopamina, ali slabiju konstantu i duge periode kad ga nema. Na takve se ciljeve ne treba posebno usmjeravati, to radimo i bez da razmišljamo. Međutim, osvještavanje procesa napretka kroz zadavanje i ostvarivanje manjih ciljeva je ono što će naš dopamin učiniti konstantnijim i stabilnijim.
Meditacija i joga – jedna i druga aktivnost imaju efekt opuštanja uz dodatno poboljšanje cirkulacije, što može pozitivno utjecati na lučenje dopamina, posebno ako se te aktivnosti kombiniraju jer obje imaju značajan antistresni efekt i značaj u regulaciji osjećaja.
Duženje i smijeh – opušteno druženje s nama dragim osobama popraćeno smijehom, kao i osjećaj pripadnosti i podrške tijekom kvalitetnih razgovora ili obične zabave, mogu pozitivno utjecati na našu razinu dopamina. Iako takve aktivnosti neće izazvati cijelu „navalu” dopamina, upravo nam to i treba jer ne želimo velike uspone i padove već stabilnost.
Dakle, iako je stres svugdje oko nas, a nelagodnih osjećaja poput tuge ima napretek, jednako tako ima i mnogo načina kako se od njih možemo zaštititi, stvarati otpornost ili smanjiti trajanje tih stanja. Na nama je samo da odaberemo svoju taktiku i potaknemo lučenje dopamina iz nekoliko različitih smjerova.
Autori:
