Zaista ne postoji dobar trenutak za razboljeti se. No, apsolutno najgore vrijeme za razboljeti se je vrijeme godišnjih odmora. Bilo da je to prehlada, grlobolja, gripa ili probavne tegobe. Ako ste ovo ikad doživjeli, scenarij vam je vjerojatno poznat. Glavobolja, osjećaj umora, kašalj i temperatura koja redovito počinje s prvim danom godišnjeg odmora. Zvuči poznato?
Bolest godišnjeg odmora zaista postoji. Taj se fenomen u literaturi naziva „leisure sickness“, odnosno bolest godišnjeg odmora. Bolest godišnjeg odmora razvija se tijekom godišnjeg odmora, kako i samo ime kaže, ali se kod nekih osoba može manifestirati već i tijekom vikenda. Iako je teško procijeniti stvarnu raširenost bolesti, literatura navodi postotke od oko 3% u općoj populaciji. Danas se pojam bolesti godišnjeg odmora koristi kao krovni izraz za osjećaj nelagode ili bolesti tijekom slobodnog vremena, vikenda ili godišnjeg odmora, a ne nužno kao klasična dijagnoza. To može uključivati sve – od stvarne bolesti poput prehlade ili gripe, do simptoma poput bolova u mišićima, mučnine, umora i glavobolje (čak i migrene), bez jasne infekcije kao uzroka. Zajednički nazivnik je uvijek taj kako se tegobe pojavljuju upravo onda kada ste na odmoru.
Prvi takav fenomen opisali su nizozemski psiholozi Ad Vingerhoets i Maaike van Huijgevoort sa Sveučilišta u Tilburgu, koji su davne 2002. godine objavili prvu pilot studiju o ovom fenomenu i nazvali ga „leisure sickness“.
Razlozi za ovaj fenomen su višestruki. Znanstvenici smatraju kako se ova bolest razvija kod osoba koje se primarno psihološki, a posljedično i fizički, teško mogu prebaciti iz radnog modusa u stanje opuštanja, zbog izraženog osjećaja odgovornosti, ambicioznosti i anksioznosti. Zbog nemogućnosti prilagodbe tijela na funkcioniranje u uvjetima godišnjeg odmora, ove osobe postaju osjetljive za razvoj bolesti godišnjeg odmora. Od bolesti godišnjeg odmora zapravo obolijevaju osobe koje svjesno, a najčešće nesvjesno, ne žele ići na godišnji odmor. Odnosno njihov um to ne želi. Iako priča s ovim fenomenom zvuči apstraktno, razvoj bolesti ne zvuči uopće toliko nelogično ako u obzir uzmemo sve što se u tijelu događalo prije godišnjeg odmora.
Postoji više mehanizama kako se ova kombinacija okolišnih i psiholoških čimbenika prelijeva u razvoj bolesti godišnjeg odmora. Nakon Hansa Selyja i njegovog rada na teoriji stresa, znamo kako su psihička stanja i bolesti tijela nerazdvojni. Veza između nemogućnosti prilagodbe na godišnji odmor i bolesti godišnjeg odmora primarno su hormoni. Hormoni, kao kemijski signali koji kolaju našim krvotokom, utječu na živčani i imunološki sustav. Naše nadbubrežne žlijezde luče hormone kao odgovor na hormone iz naše hipofize. Hormoni poput kortizola i adrenalina drže nas budnima, fokusiranima i često potiskuju fizičke simptome bolesti. Naša hipofiza pak usko komunicira s našim hipotalamusom, odnosno centrom za homeostazu. Hipotolamaus je odgovoran za održavanje ravnoteže u tijelu: po pitanju tjelesne temperature, apetita, sna ali i stresa. Ukoliko je naš mozak neprestano aktivan i u punom radnom pogonu, to će posebno podražiti hipotalamus kao centar za ravnotežu u našem tijelu, što će se posljedično odraziti i na našu hipofizu, nadbubrežnu žlijezdu, adrenalin, noradrenalin i kortizol.
Upravo je hormonalna os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda odgovorna za „raspad sustava“ kod osoba s bolestima godišnjeg odmora. Zbog prekomjerne aktivacije ove osi, njihovo tijelo je preplavljeno adrenalinom, noradrenalinom i kortizolom dok rade. Njihovo tijelo radi u 5. brzini, u smislu visoke aktivacije svih fizioloških funkcija koje osiguravaju da naše tijelo savršeno obavlja sve zadatke koje mu mi, kao upravitelji svog hipotalamusa, zadajemo. Posebno jak učinak ovi hormoni imaju na naš imunitet. Kad je os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA) jako aktivna, potencijal našeg imunosnog sustava smanjuje se kako vrijedne resurse unutar tijela ne bismo trošili na upalu i imunosne procese. Ne čudi stoga kako ćete upravo na godišnjem odmoru platiti danak za to, u obliku neke prehlade ili gripe.
Pored hormona, drugi krivac za bolest godišnjeg odmora je fokus. Promjenom rutine dolazi neizbježno i do promjene fokusa. Naš mozak je rob navike. Kad više ne sjediš za računalom ili kad ne trčiš po radnom mjestu, dok bjesomučno provjeravaš poruke i mailove i hektično odgovaraš na pozive, mozak ti se nalazi u nepoznatom teritoriju. I mora brzo pronaći adekvatnu zamjenu za stvari koje ga okupiraju tijekom radnog vremena. Jedna opcija je vrtjeti scenarije vezane uz posao. „Što radi konkurencija?“, „Hoće li kolege moći bez mene dovršiti projekt?“ i „Što šef misli o meni ovako?“, potpuno su legitimna pitanja koja će mozgu uvelike otežati prilagodbu na režim godišnjeg odmora u vidu katastrofičnog razmišljanja. Druga stvar kod fokusa je što ćemo na godišnjem odmoru biti primorani fokus posvetiti svom tijelu. Tako mnoge zanemarene fizičke boljke do izražaja dolaze tek kad stanemo sa svojom poslovnom rutinom. Micanje fokusa s mailova, poruka, poziva, lista i projekata na samog sebe, bilo to zdravstveno ili karijerno, može dodatno potaknuti razvoj bolesti godišnjeg odmora.
Pored hormona i fokusa, treći mehanizam odgovoran za razvoj bolesti godišnjeg odmora su nove klice s kojima se susrećemo na godišnjem odmoru. Putovanja sredstvima masovnog transporta uključuju boravak u prostorima i prostorijama s puno ljudi i ograničene cirkulacije zraka, što je idealna okolina za prijenos patogenih klica. Dodatno, izloženost suhom zraku ventiliranih prostora olakšava sam prijenos uzročnika i slabi sluznu barijeru gornjeg dišnog sustava.
Bolest godišnjeg odmora zaključno se razvija uslijed tri glavna mehanizma: pada imuniteta zbog djelovanja hormona odgovora na stres, promjene fokusa s poslovnih obaveza na karijeru i vlastito tijelo i izloženosti potencijalnim uzročnicima infekcija. No, treba istaknuti kako je i dalje ovaj fenomen relativno slabo istražen. Tako da ćemo možda ubuduće otkriti i neke nove mehanizme.
No, ako ste ikad patili od bolesti godišnjeg odmora postoji jedna pozitivna vijest – niste sami. Vaše tijelo zaista vam ne pokušava sabotirati planove niti vas želi kazniti zbog odlaska na zasluženi odmor. Radi se o potpuno prirodnim mehanizmima i procesima, koji se događaju u svima nama. Radi se jednostavno o tome da kod nekih ljudi i puki odlazak na godišnji odmor može predstavljati prevelik šok za organizam.
No, ima li nade? Jeste li osuđeni na više od 10 godina bolesti godišnjeg odmora, ako jednom i kod vas krene ova pošast?
Definitivno ne. Ako sagledamo sve različite mehanizme koji vode do pojave ove bolesti, postaje jasno kako postoje vrlo jednostavni načini kako suzbiti razvoj ove bolesti. Ako gledamo literaturu i iskustva osoba koje su se uspješno izliječile od bolesti godišnjeg odmora, onda su preporuke kao što je promjena posla, i promjena stava prema poslu i stava prema životu općenito. No, može i manje drastično!
Prva i glavna preporuka je definitivno ublažiti prijelaz s radnog režima na režim godišnjeg odmora. Smanjiti radno opterećenje tijekom dana i tjedana netom prije godišnjeg odmora, zadržavanje nekih elemenata rutine radnog dana tijekom godišnjeg odmora, i planirati vrijeme za odmor i oporavak tijekom prvih dana godišnjeg odmora.
Druga preporuka je ne opterećivati se ako simptomi krenu. Odnosno, ne paničariti. Sad, kad znate što je bolest godišnjeg odmora i zašto nastaje, svjesni ste kako će bilo kakav dodatan stres dodatno potaknuti lučenje hormona i dodatno oslabiti vaš imunitet. Dajte sebi i svom tijelu vremena vratiti se u ravnotežu i napuniti baterije. Najgore što možete učiniti kad je riječ o ovoj bolesti je dodatno se fokusirati na njezine negativne konotacije.
Treća preporuka je pripaziti na higijenu tijekom putovanja i prvih dana boravka, pogotovo na novim i egzotičnim destinacijama. Ako već i jeste imunosuprimirani, vašem tijelu ne treba nova beštija s kojom se morate naučiti nositi. Ako imate bolest godišnjeg odmora, već ste mu vi sami dovoljna beštija s kojom se, očito, još nije naučio nositi. Sretan vam put! Ili možda prigodnije – uzdravlje!
Kako u društvu raste svijest o crijevnom mikrobiomu, tako raste i zabrinutost oko unosa antibiotika. Sve više pacijenata pita što će biti s probavom nakon antibiotika, pogotovo kad su u pitanju pedijatrijski pacijenti. S razlogom. Najčešće nuspojave antibiotika, upravo zbog djelovanja na crijevni mikrobiom, su probavne tegobe: procjenjuje se kako će od 5 do čak 35% osoba koje uzimaju antibiotike iskusiti neki oblik probavnih tegoba. Najčešće proljev. Zbog povezanosti crijevnog s kožnim i vaginalnim mikrobiomom, negativne posljedice antibiotika osjete se i u ovim mikrobnim zajednicama: tako nuspojave primjene antibiotika mogu biti i kožne i vaginalne infekcije. Posljedice unosa antibiotika po zdravlje, nekad i zbog nepovratnih promjena u crijevnom mikrobiomu, čak mogu biti i dugoročne. Tako je na životinjskom modelu otkriveno kako dugoročne posljedice unosa antibiotika mogu biti pretilost i alergije. Istraživanje provedeno u Engleskoj 2015. godine pokazalo je pak kako je opetovana izloženost antibioticima povezana s povećanim rizicima za razvoj anksioznosti i depresije. Danas znamo kako će se štetne posljedice antibiotika na crijevni mikrobiom odraziti štetno čak i na cjelokupno zdravlje.
A što krhkiji crijevni mikrobiom, to veći razmjer štete. Iako zaista postoji razlog za zabrinutost oko crijevnog mikrobioma kad su u pitanju antibiotici, nema razloga za strah pa čak ni za izbacivanje antibiotika. Antibiotici su zlatni standard za liječenje velikog broja bolesti i dan danas nakon desetljeća njihove primjene. I dalje igraju ogromnu ulogu u suvremenoj medicini. Vjerojatno su svakome od nas spasili glavu i više od jednog puta tijekom života. Zato samo naprijed bez straha od antibiotika. Pogotovo jer danas znamo kako ublažiti štetne učinke antibiotika na crijevni mikrobiom. No, krenimo redom. Što uopće antibiotici rade našem crijevnom mikrobiomu?
Antibiotici su kao što im i samo ime kaže: protiv („anti-“) mikrobnog života („bios“). Na različite načine antibiotici prekidaju životni ciklus bakterija u različitim fazama i na taj način sprječavaju njihovo daljnje razmnožavanje. Tako suzbijaju bakterijske infekcije u ždrijelu, plućima i mnogim drugim mjestima u, na i po našem tijelu. No, to isto čine i u našem probavnom sustavu. Jer antibiotici ne biraju. Antibiotik kao sitna kemijska molekula ne može razlikovati opasne i bezopasne bakterije. Dapače, koliko god opasnih, toliko i bezopasnih bakterija može ukloniti. A time nastaje i veća šteta u zajednici crijevnih bakterija. Zajedničko je svim antibioticima kako se nakon njihove primjene prati smanjenje raznolikosti crijevnog mikrobioma. Odnosno, smanjuje se broj različitih vrsta bakterija jer se primjenom antibiotika gube one vrste koje antibiotik u potpunosti eliminira. Što jači antibiotik, to veće smanjenje raznolikosti crijevnog mikrobioma. Istraživanja pokazuju kako se nakon unosa antibiotika raznolikost crijevnog mikrobioma može smanjiti za čak 10%. Ako prosječna odrasla osoba u razvijenom svijetu ima oko 500 različitih vrsta bakterija u svom crijevnom mikrobiomu, to znači da će nakon primjene nekog antibiotika potencijalno izgubiti čak 50 vrsta bakterija.
Pored smanjenja raznolikosti unos antibiotika vezan je i uz smanjenje udjela velikog broja crijevnih bakterija čija je prisutnost važna za naše zdravlje. Reklo bi se laički „dobrih“ bakterija. Gubitak bakterija, pogotovo onih koji imaju zaštitnu ulogu u sklopu crijevne barijere, dovodi do negativnih posljedica po imunosni sustav, čiji se veći dio nalazi upravo unutar probavnog sustava, ali i apsorpciju nutrijenata. A pored toga će se smanjenjem udjela „dobrih“ bakterija smanjiti i njihova moć kontrole opasnih bakterija. Vrlo često nakon što antibiotik eliminira bakterije koje su izazvale infekciju, vidimo bujanje opasnih bakterija unutar crijevnog mikrobioma zbog gubitka „dobrih“ bakterija koje su ih dotad držale pod kontrolom. Rezultat? Osiromašen i krhak crijevni mikrobiom, što će se akutno očitovati razvojem proljeva ili drugih probavnih tegoba kod nekih pacijenata, a dugoročno možda čak i poremećajem osi crijevo-mozak, osi crijevo-koža, ili osi crijevo-vagina.
Kako sačuvati, odnosno oporaviti, svoj crijevni mikrobiom od štetnih posljedica antibiotika?
Na prvom mjestu zasigurno je unos probiotika. Sigurno ste već jednom čuli frazu „probiotik uz antibiotik“. Bilo da je ljekarnik ili liječnik Vama osobno preporučio uzimanje probiotika uz kuru antibiotika ili ste vidjeli kako netko iz Vaše neposredne okoline uzima nekakve pripravke paralelno uz antibiotik.
O probioticima se danas jako puno priča. Od priče s jogurtom i drugim fermentiranim namirnicama danas smo došli do probiotika u tabletama i čokoladicama i upotrebe probiotika za najrazličitija zdravstvena stanja. Od mršavljenja do nošenja sa stresom. Da, tijekom zadnjih desetljeća probiotici su postali puno više od „živih bakterija koje unesene u dostatnim količinama imaju blagotvorne učinke“. Tako se danas primjena probiotika veže za promjene sastava crijevnog mikrobioma, regulaciju imunosnog sustava i jačanje crijevne barijere.
Primjena probiotika uz antibiotik znanstveno dokazano jača crijevnu barijeru, a uz to povećava i otpornost crijevnog mikrobioma na širenje opasnih bakterija. Primjerice, soj Bifidobacterium bifidum W23 pokazao se izvrsnim u zaustavljanju rasta opasnih bakterija kao što su Salmonella, Shigella i Escherichia coli. Tako probiotici mogu smanjiti vjerojatnost bujanja opasnih bakterija tijekom i nakon primjene antibiotika i ubrzati oporavak mikrobne zajednice nakon unosa antibiotika. Smatra se kako crijevnom mikrobiomu bez probiotika treba tri do šest mjeseci da se oporavi nakon jedne kure antibiotika, a uz probiotik se to razdoblje skraćuje na dva do tri tjedna. Navedeno se vidi i po pitanju nuspojava do kojih dolazi unosom antibiotika: meta-analiza objavljena u American Journal of Clinical Nutrition pokazala je kako primjena probiotika može smanjiti rizik od proljeva uzrokovanog antibiotikom za 42%.
Iako su mnoga pitanja vezana uz primjenu probiotika uz antibiotik i dalje otvorena, kao što je, primjerice, točno doziranje, smatra se kako je najvažnije s probioticima krenuti navrijeme – istovremeno uz unos antibiotika. Takav je i zaključak koji proizlazi iz više provedenih istraživanja kako su probiotici najučinkovitiji u oporavku crijevnog mikrobioma ako se s njima krene što ranije, idealno paralelno uz antibiotik. Probiotici su najučinkovitiji zapravo u „očuvanju“ crijevnog mikrobioma, a ne samo u „oporavku“. Tako se prema njima treba postaviti kada se uzima antibiotik. Pozitivne probiotske bakterije primarno će nam očuvati crijevni mikrobiom, crijevnu barijeru i važne bakterije.
Pored toga se preporuča probiotike uzimati i dva do tri tjedna nakon završetka kure antibiotika, kako bi se crijevni mikrobiom u potpunosti oporavio od iste. Istovremeno je nužno pripaziti da se probiotik unosi najmanje sat prije i poslije uzimanja antibiotika, kako bi probiotici imali priliku uopće dospjeti do crijeva, prije eliminacije od strane antibiotika.
Uz probiotike nema straha za naš crijevni mikrobiom. Iako ih je dobro unositi uvijek, njihov unos ponajviše nam je potreban kad uzimamo antibiotike. Možda ne toliko nama, koliko našim crijevnim bakterijama. A one će nam stostruko vratiti: s jedne strane antibiotici neće utjecati na našu probavu, a s druge strane će nas zaštititi i od njihovih brojnih dugoročnih štetnih posljedica. Zato „antibiotika, antibiotika amo, jer utjehe ima u probioticima!“.
Stiže Božić! Pozivnice za domjenke, oglasi u novinama i glazba na radiju ga već duže vrijeme najavljuju i svi ga s veseljem iščekujemo. Teško je definirati što različitim ljudima znači kad se spomene „Božić“, ali sam uvjeren kako većini hrana pritom igra definitivno ogromnu ulogu. Neki recepti i namirnice obavezan su dio božićnog folklora. Može se slaviti Božić bez pečenja, francuske salate, fritula i kiflica, ali je li to onda i dalje „Božić“? Mnogima od nas teško. Činjenica je kako će većini nas i ovaj 25. prosinca proteći u cjelodnevnom maratonu sljedova tradicionalnih ali voljenih specijaliteta, nakon čega se često i ne osjećamo pretjerano slavljenički: dok su neki naduti, druge muči osjećaj težine u trbuhu. Nekima reagira žuč, drugima pak želudac. Enormna količina visokokalorične hrane, bogate mastima, šok je za našu probavu. Mora li to biti tako?
Božićni maraton „dobre hrane“ može imati kobne posljedice i za naš crijevni mikrobiom koji je iznimno promjenjiv. Znanstveno je dokazano kako se sastav, odnosno udjeli različitih bakterija, već unutar 24 sata mogu značajno promijeniti. Što znači da božićni gastronomski maraton zasigurno utječe i na naš crijevni mikrobiom. Nažalost negativno. Istraživanja na miševima ali i ljudima, pokazala su kako je pretjeran unos masti – kako zasićenih tako i nezasićenih te unos rafiniranih ugljikohidrata, poguban za mnoge bakterije. Posljedice? Snižena raznolikost i neuravnoteženost crijevnog mikrobioma, gubitak protuupalnih bakterija i bujanje potencijalno patogenih bakterija. Ukratko disbioza, odnosno poremećaj crijevnog mikrobioma.
Prije nego što nastavim, htio bih naglasiti jednu vrlo važnu stvar. Božić je blagdan zajedništva, mira i ljubavi. Osobno smatram kako na dan Božića postoje puno važnije stvari od crijevnog mikrobioma. Kvalitetno druženje s našim bližnjima, s kojima ionako provodimo premalo vremena zbog ubrzanog ritma suvremenog života. Kroz uživanje u hrani, druženju i poklonima opuštanje od naše uobičajene svakodnevice, koja nas ionako previše zdravstveno opterećuje. Kontemplacija, molitva i razmišljanje o duhovnim i metafizičkim aspektima našeg života, koji su također iznimno važni za naše zdravlje. Mislim da je sasvim promašeno 25. prosinca razmišljati o disbiozi te dobrim i lošim bakterijama. Za to imamo sve ostale dane u godini.
I u tome možda i leži poanta: ukoliko se svakodnevno brinete o svom crijevnom mikrobiomu, on je daleko od disbioze. I teško će ga i najraskošniji božićni maraton otjerati u probleme. Za vas uistinu nemam nikakve savjete, osim da na Božić zaista istinski uživate. Vi možete slobodno na ovom mjestu prestati čitati i početi sastavljati božićni jelovnik i listu kolača. No, što ako je crijevni mikrobiom već u problemu? Kako minimizirati potencijalne štetne učinke božićnih gastronomskih užitaka?
Naravno, većina preporuka i savjeta ovisi o tome u kakvom je problemu Vaš crijevni mikrobiom. Je li smanjena raznolikost? Je li crijevni mikrobiom neuravnotežen? Nedostaje li Vam probiotskih bakterija? Stoga je teško dati neke generalne preporuke, no pokušat ću.
Jedan od problema šoka koji božićno svečano (pre)jedanje priređuje crijevnom mikrobiomu je to što se naša probava vrlo teško nosi s istim. Količine hrane i nutrijenata koje taj dan unosimo veće su nego što ih naša probava može obraditi. Odnosno, božićni maraton hrane se relativno teško probavlja djelovanjem naših vlastitih probavnih enzima, jer ih jednostavno proizvedemo premalo za potrebe tog dana. Zbog toga crijevni mikrobiom biva izložen velikoj količini neprobavljene hrane koja štetno utječe na njega. Stoga je primjena probavnih enzima odlično rješenje za minimiziranje štetnih posljedica gastronomskog božićnog spektakla. Njihovim unosom podupiremo našu probavu, čime smanjujemo interakciju neprobavljene hrane s mikrobiomom. Tako su uz probavne enzime i osjećaj nadutosti i težine manji. Oni se mogu konzumirati ili otprilike minimalno sat vremena prije obroka ili neposredno nakon obroka, ovisno o kojoj se formulaciji probavnih enzima radi.
San, odnosno njegov nedostatak, užasno su bitan rizični čimbenik za disbiozu, tj. poremećaj crijevnog mikrobioma. Nedovoljnim i nekvalitetnim spavanjem tijekom noći koje prethode Božiću uvelike se povećava rizik od disbioze: crijevni mikrobiom postaje krhkiji i ranjiviji. Logično je da će u tom slučaju božićni gastronomski maraton još teže pasti na crijevni mikrobiom. A upravo je san životna navika koju ćemo često zanemariti u vremenu prije Božića. Razumljivo. Vrijeme je božićnih domjenaka i koncerata. Kasnovečernjih nabavki božićnih poklona u zadnji tren. Intenzivnih priprema za blagdane: kupovine, kuhanja, pečenja i čišćenja. Jasno, sve to je potrebno kako bi dan Božića prošao čarobno. No, to je velika greška koju mnogi od nas čine. Zanemarujući san u tom razdoblju, postajemo ranjivi za izazove koje to vrijeme nosi. Uključujući božićni objed. Nemojte žrtvovati sate sna prije Božića jer ćete u suprotnom morati žrtvovati i sate božićne proslave nauštrb sati provedenih na zahodskoj školjci. Spavanjem sedam do osam sati dnevno u isto vrijeme nekoliko dana prije Božića čuvamo se štetnih posljedica božićnog ručka.
Raznolikost crijevnog mikrobioma je njegova najvažnija odrednica. Što raznolikiji crijevni mikrobiom, to veća funkcionalnost, stabilnost i otpornost. Jedna od najvećih ugroza raznolikosti crijevnog mikrobioma je nedostatan unos hrane potrebne za rast i razvoj svih njegovih članova. Uskraćivanjem nutrijenata našim bakterijama, počinjemo ih ubrzo gubiti. Prvi korak ka disbiozi. Zato na Božić barem kušajte sva jela. I sve njihove komponente. Konkretno nemojte skidati kiseli kupus sa sarme. On sadrži probiotske bakterije, ali i metabolite nastale bakterijskom fermentacijom kupusa koji su blagotvorni za crijevni mikrobiom. Isto tako probajte i malo francuske salate. Makar izbjegavate majonezu zbog njezinih kalorija ili pak ne volite grašak. Svako božićno jelo sadrži neke prebiotike ili postbiotike koji će sačuvati raznolikost Vašeg crijevnog mikrobioma. Pa čak i kolačići. Naravno, preporuka nije pojesti sva jela. Poanta je kušanjem svih božićnih jela unijeti širok raspon različitih kemijskih spojeva. Od nezasićenih masti iz bakalara, do polifenola iz kolačića s kakaom. Svaki od ovih spojeva na svoj će način obogatiti Vaš crijevni mikrobiom. Za to Vam ne treba šaka, tanjur ili porcija nečega. Možda se nešto na božićnoj trpezi ne sviđa Vama osobno, ali jamčim Vam kako postoji jedan dio Vas kome će griz tog jela dobro doći.
Kako se mijenja meteorološka slika, tako se mijenja i slika pacijenata u liječničkoj čekaonici. Crijevne viroze i trovanja hranom zamjenjuju prehlade i upale pluća. Posve prirodno: priroda i okoliš vani mijenjaju se baš kao i naši unutarnji crijevni mikrobiom tijekom različitih godišnjih doba. No, nekako kao da se ne bojimo ovih ljetnih infekcija kao onih zimskih. Najčešće u kasno proljeće mediji nisu puni članaka sa savjetima za podizanje imuniteta. Iako i ljetne infekcije mogu imati ozbiljne posljedice. No, sad je jesen i bavimo se podizanjem imuniteta. Ljudi kupuju multivitamine i nabavljaju domaći propolis. Bit će valjda od neke koristi, pročitali smo negdje.
Ono što će Vam sigurno biti od koristi je pripremiti svoj crijevni mikrobiom za zimsko razdoblje. Istraživanja među populacijom koja se hrani tradicionalno, znači ne konzumira se rajčica iz staklenika usred zime itd., pokazala su kako crijevni mikrobiom gubi na raznolikosti tijekom zimskih mjeseca. To se čini i logičnim: sjetite se samo koliko ste više ljetnog voća, jagoda, trešanja, pa smokava i lubenica punih vlakana i polifenola pojeli tijekom proteklih mjeseci. I koliko ćete ih pojesti do idućeg proljeća i ljeta.
Ne, u nastavku ne slijede preporuke u stilu jedite više voća i uzimajte vitamin C, D ili cijeli kompleks. Ideja je bila predstaviti Vam četiri jednostavne preporuke za podizanje crijevnog mikrobioma, a time i imuniteta prije zimskog razdoblja koje imaju svoje temelje u najnovijim istraživanjima. Možda Vam upravo preporuke pomognu izbjeći one dosadne prehlade, naporne grlobolje i bolne upale pluća, kojih se svih toliko bojimo.
Beta-glukani nisu najpopularniji dodatak prehrani, što je prava nepravda. Oni su prirodni polisaharidi, koji su u prehrani prisutni u zobi, gljivama, ječmu i algama, a u crijevnom mikrobiomu pak proizvod aktivnosti našeg crijevnog mikrobioma. Ovi spojevi poznati su po svojoj sposobnosti da stimuliraju imunološki sustav tako što podržavaju aktivnost imunoloških stanica, poput makrofaga i neutrofila, koji tijelu pomažu na prvoj crti obrane u borbi protiv prvenstveno respiratornih patogena. A beta-glukani su i prebiotici. Oni potiču rast protuupalnih bakterija u crijevima, poput Lactobacillus i Bifidobacterium.
Prema američkoj studiji objavljenoj u Journal of Nutrition, redoviti unos beta-glukana može smanjiti rizik od respiratornih infekcija, što je izuzetno važno u zimskim mjesecima. Idealno je u prehranu uključiti barem 3 grama beta-glukana dnevno. To možete postići ili prehranom kroz žlicu zobenih pahuljica za doručak ili ako preferirate slani doručak, onda se preporučuje unos gljiva. Znanstvenici i liječnici preporučuju kontinuirani unos beta-glukana tijekom cijele zime kako bi crijevni mikrobiom i imunitet ostali dugotrajno stabilni i snažni.
Novi trend s društvenih mreža je „forest bathing“, izvornog japanskog naziva “shinrin-yoku”, ili u prijevodu na hrvatski jezik – šumske kupke. Ova razmjerno tehnički jednostavna fizička aktivnost uključuje svjesno boravljenje u šumi, odnosno opuštanje u blagodatima šume tako što ćete i svojim umom uroniti u njezinu atmosferu. Trčanje kroz šumu dok glazba trešti u slušalicama definitivno nije forest bathing. Smatra se da ona primarno ima pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje. Dok šetamo šumom, mi smo izloženi bogatom mikrobiomu šume, ali i različitim tvarima s blagotvornim djelovanjem na naš crijevni mikrobiom koje otpuštaju biljke. U to ni ne ubrajamo šumske bobice ubrane tijekom šetnje šumom. No, neke tvari, kao što su primjerice fitoncidi dokazano povećavaju aktivnost NK-stanica (stanica prirodnih ubojica), koje igraju ključnu ulogu u borbi protiv virusa i tumorskih stanica.
Japanska studija iz Environmental Health and Preventive Medicine otkrila je kako već samo dva sata provedena u šumi tjedno značajno povećavaju aktivnost NK-stanica, smanjuju razine kronične upale u tijelu i općenito poboljšavaju otpornost organizma na infekcije. Idealno bi bilo uložiti vrijeme u ovakve šetnje barem jednom tjedno. Ako Vam šuma nije u blizini, šetnja kroz park ili područje s puno zelenila također može pružiti značajne zdravstvene prednosti slične klasičnoj šumskoj kupki.
Kako bismo dodatno optimizirali korist od ovih šumskih kupki, preporučuje se isključiti sve tehnološke distrakcije poput telefona i svjesno upijati sve senzorne podražaje iz šume. Mirise, zvukove i vizualne prizore prirode. To ne samo da jača imunitet, već pomaže i u smanjenju doživljaja kroničnog stresa, koji je jedan od glavnih čimbenika slabljenja imunološkog sustava kad se nakon ljeta vratimo na radno mjesto.
Jogurt, kiselo mlijeko, kefir i drugi mliječni fermentirani napitci bogati su probioticima, korisnim bakterijama koje podržavaju zdravlje crijevnog mikrobioma, ali i prebioticima (galaktooligosaharidi) i bakterijskim metabolitima nastalima tijekom fermentacije kao što je primjerice kefiran. Ovi kiseli, osvježavajući napitci sadrže mnoge sojeve bakterija koje proizvode mliječnu kiselinu poput Lactobacillus acidophilus, koje su izuzetno važne za održavanje uravnotežene crijevne flore. Redovita konzumacija ovakvog napitka poboljšava imunološki odgovor tijela, posebno stimuliranjem proizvodnje imunoglobulina A (IgA), koji štiti sluznicu od prodora patoloških klica.
Prema španjolskoj studiji objavljenoj u Frontiers in Microbiology, svakodnevna konzumacija 200-300 ml fermentiranog mliječnog napitka, konkretno kefira, tijekom najmanje 4 do 6 tjedana značajno povećava raznolikost crijevnog mikrobioma. Što je crijevni mikrobiom raznovrsniji, to je imunološki sustav učinkovitiji u prepoznavanju i neutraliziranju prijetnji.
Preporučuje se dnevno popiti čaša jogurta ili kefira, i to samostalno ili u kombinaciji kao što je nekakav smoothie, ako želite zamaskirati okus. Ako Vam i dalje smeta njihov okus, preporučuje se unos neke fermentirane namirnice sa sličnim svojstvima po pitanju udjela probiotika, prebiotika i metabolita, ali biljnog porijekla.
E ovu preporuku ste vjerojatno već čuli! Cink je mineral ključan kako za imunološku funkciju, tako i za zdravlje crijevnog mikrobioma. Zna se kako nedostatan unos cinka može rezultirati poremećajem crijevnog mikrobioma s lošim posljedicama za imunitet. Osim toga, cink je esencijalan za proizvodnju T-limfocita, bijelih krvnih stanica koje su odgovorne za obranu tijela od patogena.
Prema američkoj studiji iz Nutrients, dnevni unos od 10-15 mg cinka može značajno poboljšati imunološku funkciju, posebno u zimskim mjesecima, kada smo izloženi većem riziku od prehlada i gripa te može djelovati preventivno protiv razvoja respiratornih infekcija. Hrana bogata cinkom uključuje sjemenke bundeve, grah, orašaste plodove i morsku hranu poput kamenica i rakova. Ako Vas je strah da ga nedovoljno unosite sad kad Vam najviše treba, možete naravno uvijek pribjeći suplementaciji. Danas nam je dostupno mnoštvo formulacija koje sadrže cink, koji su kvalitetan i pouzdan izvor cinka, posebno u kombinaciji s vitaminom C, koji dodatno potiče apsorpciju cinka. Ili možete iscijediti poneki limun po kamenicama.
Za optimalnu apsorpciju, preporučuje se uzimanje cinka zajedno s obrokom kako bi se smanjila mogućnost iritacije želuca.
Sezonske promjene ne pogađaju samo prirodu i turizam, već i naše tijelo. Dolaskom zime postaje vrlo važno usredotočiti se na jačanje funkcija imunološkog sustava putem crijevnog mikrobioma kako bi izbjegli sve one respiratorne infekcije koje zimi haraju. Zar ne želite i Vi postati osoba „koja nikad ništa ne pokupi“ i kod koje svaka gripa ili COVID prođu bez ikakvih problema? A onda probajte beta-glukane, kefir ili jogurt, cink i šumske kupke. Uvijek je ljepše šetati šumom ispunjenih pluća, nego sjediti šmrcav u čekaonici.
Sjećate li se sebe prije nego što ste otišli na godišnji odmor? Je li godišnji bio dovoljno dug da zaboravite sve nedaće svoje stare rutine?
Na godišnjem odmoru zbog prekida svakodnevne rutine drastično poboljšavamo svoju kvalitetu života. Bolje spavamo, kvalitetnije se hranimo, više se družimo. Mnogi od nas tek na godišnjem stignu izdvojiti vremena za uživanje u onim malim ali tako bitnim stvarima: doručku, zalasku sunca, čitanju knjiga. Mnogi će reći kako na godišnjem žive najbolju verziju sebe. Stoga nije čudno kako su mnogima tada puno manje izražene zdravstvene tegobe: probava funkcionira bolje, metabolizam manje divlja, manje je nesanice i kroničnih bolova. No, sve što je dobro kratko traje. Tek što smo se navikli na novi ritam, vrijeme je za pakiranje i povratak u staru rutinu.
No, to ne znači nužno da se moramo u potpunosti vratiti i staroj rutini. Upravo je povratak s godišnjeg odmora idealan trenutak za promjenu navika. To što ste ponovno počeli s poslom, ne znači kako morate početi i sa svojom starom rutinom. Pokušajte iskoristiti ovaj trenutak da biste malim koracima koje ste nesvjesno radili tijekom godišnjeg odmora, poboljšali kvalitetu života tijekom cijele godine.
Najvažnije je prisjetiti se Vaših najproblematičnijih navika. Upravo je ovo idealan trenutak za rad na njima. Primjerice, prekomjerna konzumacije kave. Mnogim ljudima kava je jedini način za preživjeti radni dan. Ujutro ih pokreće, a tijekom dana ih diže iz mrtvih kad kofein pak prestane djelovati. I tako se stvara začarani krug iz kojeg je tijekom svakodnevne rutine radnog dana teško izaći. Upravo je zato trenutak povratka s godišnjeg odmora odličan trenutak za rad na ovoj navici. U prosjeku odrasla osoba na godišnjem odmoru zbog promjena u strukturi dana i svakodnevnih obaveza konzumira čak i do 50 % manje kofeina. Doziranjem unosa kave, idealno tijekom prijepodnevnih sati, spriječit će se pad energije koji se događa nakon preobilne konzumacije kave. Zato pomalo s kavom nakon godišnjeg.
Druga česta problematična navika, koju mnogi od nas danas dijelimo, loša je higijena sna. Higijena sna odnosi se na okoliš i ponašanje povezano sa snom. Dobru higijenu sna čine dosljednost u vremenu odlaska na spavanje i buđenja, izbjegavanje stimulansa, hrane i ekrana prije sna i održavanje prikladnog okruženja za spavanje. Većinom se naše ponašanje prije odlaska na spavanje uvelike razlikuje tijekom godišnjeg odmora i po povratku na posao. Na godišnjem ćemo posljednje sate budnosti najčešće provesti u ugodnom društvu u nekoj opuštajućoj aktivnosti. A tijekom godine, tik prije sna, redovito znamo završavati neke obaveze, provoditi vrijeme na društvenim mrežama ili večeravati jer nismo ranije stigli tijekom dana. Sve to se izrazito negativno odražava na higijenu sna, zbog čega primarno pati kvaliteta sna. Statistike širom svijeta su katastrofalne po pitanju kvalitete sna i danas tek manjina ljudi spava zaista kvalitetno, što je preduvjet za zdravlje mozga, metabolizma ali i probave. I dok nam rad na higijeni sna tijekom godine teško pada zbog užurbanosti suvremenog svijeta, godišnji odmor je vrijeme kad nam to nekako prirodno pada. Zato pripazite na higijenu sna nakon godišnjeg.
Još jedna problematična navika na koju se često znamo žaliti tijekom godine je brza konzumacija obroka. U Hrvatskoj se doručak tipično kupuje u pekarnicama kako bi se pojeo na putu do radnog mjesta ili pak na radnom mjestu kad prvi put uhvatimo predah od posla. Rijetki od nas doručak jedu kod kuće ili ga pak pripremaju doma i donose na posao. Ako ste Vi taj kolega, čestitke, ne morate čitati dalje. No, i dalje većina zaposlenih u Hrvatskoj doručak, i općenito obroke tijekom radnog dana, tretira kao nužno zadovoljavanje elementarne potrebe, bez da im posveti dovoljno pažnje i vremena. A upravo to ima razorne posljedice po pitanju probave. Hrana nije adekvatno sažvakana, probavni enzimi ne stignu se lučiti, razina šećera u krvi raste naprasno, proguta se previše zraka, hormoni sitosti ne stignu se lučiti. Posljedice? Nadutost, bolovi u trbuhu, žgaravica, želja za slatkim nakon obroka, inzulinska rezistencija, problemi s crijevnim mikrobiomom. Čovjek a posebice njegova probava i metabolizam nisu podešeni za brzu konzumaciju hrane. Iz tog razloga je (pre)brzo konzumiran obrok zapravo šok za naš organizam. Zato se obrocima, isto kao što to činite na godišnjem odmoru, ne treba žuriti. Za hranu je potrebno izdvojiti malo vremena tijekom dana. Ne samo kako bi se obrok mogao što lakše probaviti, već i kako bi u njemu mogli zaista uživati. Zato jedite sporo kao na godišnjem.
Povratak na radno mjesto nakon zasluženog godišnjeg odmora definitivno je šok za organizam. Rigidna struktura dana, nagomilane obaveze, ponovni susret s kolegama koje ne preferiramo. Stres u pravom smislu te riječi. No, to ne znači da se dobre stvari godišnjeg odmora ne mogu nastaviti i tijekom ostatka godine. Iako je puno teže imati kvalitetne životne navike na poslu, jer imamo manje vremena, živaca i motivacije, možemo ipak nastaviti s nekim dobrim navikama koje smo imali tijekom godišnjeg odmora. Bio to spori doručak na početku dana, čitanje knjige prije spavanja ili jedna kava manje nakon ručka. Iako godišnji odmor ne može trajati vječno, možemo se potruditi čak i tijekom godine malo osjećati kao da smo upravo na godišnjem. Izdržati dan bez pada energije tijekom radnog vremena, buditi se ujutro odmorno i naspavano i uživati u obroku tijekom radnog vremena. Tako će naposljetku i idući godišnji odmor doći brže i lakše!
Svatko od nas ima sebi svojstvenu boju očiju, otisak prstiju i ton glasa. To nam je svima potpuno normalno, time se dičimo i ponosimo. No, isto tako svatko od nas ima i svoje ožiljke, kožne nesavršenosti i raspodjelu masnog tkiva. Međutim, to nastojimo promijeniti, sakriti ili još gore prekriti. Naše nesigurnosti povezane s fizičkim izgledom razvile su jednu cijelu, vrlo profitabilnu industriju. Od 2018. godine naovamo ukupni prihodi beauty industrije gotovo su se udvostručili pa su tako s 87 milijardi narasli na 128 milijardi američkih dolara. A daljnja prognoza je samo rast, rast i još veći rast. Najveći dio ove industrije upravo otpada na industriju njege lica, čijim proizvodima pokušavamo svoju kožu dovesti do desetke.
No, postoji li možda i drugi put? Moramo li imati pet do šest proizvoda za njegu lica i kose, piti kolagene i druge suplemente za bolji izgled i ići na redovite tretmane? Ili našoj koži, kosi i figuri možemo pomoći i na drugi način?
Zamislite da u svojoj utrobi imate staklenik s tisućama biljaka koje daju najrazličitije plodove. I svaki dan naš imunitet, naš metabolizam pa čak i um ovise o tome da ih se opskrbi ovim plodovima. Ovaj staklenik s raznolikom florom je naš crijevni mikrobiom, crijevna flora. U dubinama našeg probavnog sustava nalazi se fascinantan svijet mikroorganizama. Ovaj mikroskopski ekosustav, poput ogromnog tropskog staklenika, sastoji se od trilijuna bakterija, virusa i gljivica koje zajedno rade na održavanju našeg zdravlja. Unutar njega cvjetaju i daju plodove različite bakterije egzotičnih imena. Naš mikrobiom nije samo pasivni suputnik; on svojim metabolitima („plodovima“) aktivno sudjeluje u brojnim tjelesnim procesima, uključujući probavu hrane, proizvodnju vitamina i zaštitu od patogena. A što više biljaka odnosno bakterija u stakleniku, to više plodova. Njihov sklad određuje kako naš „vrt“ izgleda izvana. Zdravi mikrobiom osigurava da naša koža, kosa i figura budu u najboljem mogućem stanju. Ovaj nevjerojatni mikrosvijet oblikuje naš fizički izgled na načine koji su jednako fascinantni kao i raskošne biljke u dobro održavanom stakleniku.
Naša koža, naš najveći organ, osjetljiva je na unutarnje promjene i vanjske čimbenike. Zdrav crijevni mikrobiom kao vitalan unutarnji čimbenik može igrati ključnu ulogu u održavanju mladolikog i blistavog izgleda kože, najviše putem regulacije imuniteta i oksidativnog stresa. Kada je mikrobiom raznolik i uravnotežen, kao jedan dobro njegovani tropski vrt unutar staklenika, on pomaže u smanjenju upalnih procesa i oksidativnog stresa u koži, reguliranju proizvodnje sebuma te čak u borbi protiv akni. Pojam “os crijevo-koža” odnosi se na ovu izravnu vezu između našeg probavnog zdravlja i stanja naše kože. Znanstvenici su uvidjeli kako primjerice laboratorijski miševi koji uzimaju probiotike i time unose dobre bakterije u svoje staklenike imaju takozvani „glow of health“, sjaj zdravlja, odnosno da izgledaju zdravije.
Naša koža i vlasište također imaju svoj mikrobiom koji ovisi o situaciji unutar crijevnog mikrobioma. Neuravnoteženi crijevni mikrobiom može dovesti do negativnih promjena u mikrobiomu vlasišta, što će rezultirati upalnim procesima, prhuti, seborejom ili čak opadanjem kose. Fascinantna su istraživanja koja su pokazala kako se transplantacijom zdravog crijevnog mikrobioma može izliječiti neke oblike ćelavosti (alopecije). A i prethodno spomenuta industrija njege lica prepoznala je mikrobiom kože: za sve više kozmetičkih proizvoda proizvođači tvrde kako štite upravo ovaj kožni mikrobiom.
Konačno, crijevni mikrobiom utječe i na našu fizičku konstituciju. Zdrava crijeva pomažu u učinkovitijoj apsorpciji hranjivih tvari, reguliraju naš metabolizam i pomažu u održavanju zdrave tjelesne težine. Istraživanja su pokazala kako nas naš crijevni mikrobiom može zaštititi od nakupljanja prekomjerne tjelesne mase kad neko vrijeme unosimo više kalorija, ali i olakšati nam gubitak viška kilograma ukoliko se to ipak dogodilo. Interakcije između crijevnog mikrobioma i našeg izgleda složene su jer se odvijaju putem više osi. „Os crijevo-mišić“ odnosi se na povezanost između naših crijeva i mišića pa tako znamo da neki probiotici mogu pomoći u procesu povećanja mišićne mase. S druge strane, „os crijevo-jetra“ bitna je jer problemi na toj relaciji mogu završiti razvojem inzulinske rezistencije.
Zato je jasno kako će zdrav crijevni mikrobiom biti blagotvoran za naš izgled: za našu kožu, kosu ali i konstituciju. Ako nam je crijevni mikrobiom za desetku, onda će se to i izvana vidjeti. I ljudi mogu imati „glow of health“, ne samo miševi.
Evo pet konkretnih preporuka kako poboljšati crijevni mikrobiom i poboljšati svoj fizički izgled, u kontekstu našeg staklenika.
Naše tijelo je zadivljujući sustav u kojem su svi dijelovi međusobno povezani. Promjena na licu možda je upravo prouzrokovana onim što ste unijeli u sebe prije par dana. Njegovanjem našeg unutarnjeg staklenika, crijevnog mikrobioma, možemo vidjeti značajne promjene na svom vanjskom izgledu. Našoj koži, kosi i konstituciji. No, za razliku od skupocjenih krema i tretmana, istovremeno ćete imati i bolju probavu, spavati bolje i osjećati se bolje. Svatko tijelo je desetka, kad ima dobar crijevni mikrobiom!
U današnje vrijeme patiti u tišini nije opcija. Posumnjate li na sindrom kroničnog umora, nekoliko je stvari koje možete učiniti sami ili uz pomoć stručnjaka kako biste provjerili je li to Vaš problem.
Kronični umor definiran je kao umor koji se ne može umanjiti odmorom, odnosno snom. Postoje različiti tipovi kroničnog umora: fizički kad osoba ne pronalazi energiju za provedbu svakodnevnih fizičkih aktivnosti, i mentalni kad osoba ima poteškoća s koncentracijom zbog osjećaja umora i teško ostaje budna tijekom rada. Prepoznajete li se? Kronično ste umorni? No, kronični se umor ne smije brkati s pospanošću. Pospanost je kratkoročna i prouzrokovana nedostatkom sna. Pospanost se može umanjiti odmorom. Jeste li tijekom zadnjih par dana spavali sedam do osam sati dnevno u mračnoj prostoriji, pritom zadnju kavu pili oko podne i izbjegavali obroke i ekrane sat do dva prije odlaska u krevet? Ako jeste, e onda možda stvarno jeste kronično umorni. Ako ne, vratite se na prvi korak. Laka Vam noć!
Ako se osjećate kronično umorni, a san ne pomaže, onda je vrijeme za liječnika. Suvremena medicina Vaše stanje definira kao sindrom kroničnog umora („chronic fatigue syndrome“). Ovo iznimno složeno stanje i dalje je slabo istraženo i ne znamo koji su njegovi uzroci. Posljedično je i dijagnostika kod kroničnog umora vrlo ograničena, jer se u biti samo isključuju druga zdravstvena stanja koja mogu biti u podlozi kroničnog umora. Vaš liječnik će Vas stoga vjerojatno uputiti na niz dijagnostičkih pretraga kojima ćete, nadamo se, otkriti problem. Jer u suprotnom ni Vi ni Vaš liječnik nemate puno opcija. Ne postoji znanstveno dokazana terapija za liječenje kroničnog umora.
Prvi korak definitivno su laboratorijski nalazi. Podloga kroničnog umora može biti slabokrvnost, inzulinska rezistencija i dijabetes ili pak problemi sa štitnjačom. Drugi korak su RTG srca, pluća i pregled te pulmološka obrada. Mnoge plućne bolesti mogu se klinički manifestirati kao kronični umor, od astme do kronične opstruktivne plućne bolesti. Treći korak je EKG srca i pregled kardiologa jer se i neke srčane mane mogu očitovati kao kronični umor. Ukoliko i dalje niste pronašli potencijalni uzrok, nemojte očajavati. Niz bolesti povezan je s kroničnim umorom. To su bolesti imunološke, reumatološke, hematološke, psihičke i nefrološke naravi. Ukoliko se zaista nijedan dijagnostički test ne pokaže pozitivnim nakon više od šest mjeseci, može se po smjernicama raditi o „sindromu kroničnog umora“.
Istraživanja upućuju na moguću pozitivnu ulogu suplementacije u liječenju sindroma kroničnog umora. Studije ukazuju na blagotvorne posljedice unosa vitamina, naročito B12 i drugih vitamina B kompleksa, minerala, konkretno različitih oblika magnezija, kao i antioksidansa, koenzima 10 i NADH-a (nikotinamid adenin dinukleotida), zbog djelovanja na mitohondrije, naše stanične elektrane.
Prije početka uzimanja bilo kakve suplementacije konzultirajte se s liječnikom ili diplomiranim nutricionistom.
Ukoliko nijedan nalaz tijekom dijagnostičke obrade nije ukazao na mogući uzrok Vaših tegoba, problem možda čak leži u Vašim crijevima. Znanstvenici su otkrili kako pacijenti oboljeli od sindroma kroničnog umora često pate od disbioze, poremećaja crijevnog mikrobioma. Točnije, imaju smanjenu bioraznolikost crijevnog mikrobioma. Istraživanja pokazuju da su razine protuupalne bakterije Faecalibacterium prausnitzii, takozvanog biosenzora zdravlja unutar mikrobioma, obrnuto proporcionalne intenzitetu tegoba kroničnog umora. Znači – manje Faecalibacteriuma, više problema s kroničnim umorom. Ova bakterija i njezine kolege iz mikrobioma proizvode butirat fermentacijom supstrata koji u crijeva dospijevaju putem naše prehrane. Ukoliko ne unosite prebiotike, naravno da ćete izgubiti i svoj prirodni biosenzor.
Jedna (zelena) banana dnevno zbog rezistentnog škroba i dvije – tri sirove čičoke mogle bi biti jednostavan način kako nadoknaditi izgubljene vrste. A ukoliko želite brze rezultate ili ne volite jesti zelene banane, opcija je naravno i unos samog butirata kao dodatka prehrani. Za to Vam preporučujem unos butirata (anionskog oblika butirne (maslačne) kiseline) u obliku tributirina.
S obzirom da uzrok kroničnog umora nije dovoljno jasan, važno mu je pristupiti iz nekoliko različitih smjerova, a psihološki aspekt predstavlja jedan od njih. Naše misli, osjećaji, ponašanje i fiziologija čvrsto su međusobno povezani. Način na koji se nosimo sa svakodnevnim malim promjenama te koliko se brzo prilagođavamo istima može se odraziti na svaku od navedenih sastavnica. Svakodnevna prilagodba predstavlja svojevrstan oblik stresa za nas. Stres troši tijelo na fizičkoj i emocionalnoj razini, što svakako ne ide u prilog kroničnom umoru. Cilj je razviti vlastite strategije nošenja sa stresom kako bismo minimalizirali njegov utjecaj na naše mentalno i tjelesno zdravlje. Imati uvid u vlastiti naučeni obrazac razmišljanja, oblikovati svoja ponašanja u određenim situacijama te fiziološke reakcije koje se javljaju kao posljedica, svakako je dobar prvi korak.
Dakle, s obzirom na to da uzrok kroničnog umora najčešće nije odmah vidljiv ni jasan, dopustite sebi pogled u nevidljivu stranu. Smjernice koje donosimo u nastavku samo su neki od načina kako to možete postići.
Tehnike opuštanja godinama zauzimaju svoje mjesto u brojnim člancima, a njihov pozitivan utjecaj dokazan je i potkrijepljen znanošću. Najpoznatija vrsta tehnika opuštanja svakako su vježbe disanja. Vježbe disanja postaju sve popularnija metoda opuštanja, stoga ih moramo uzeti s dozom opreza i filtrirati one koje zaista imaju svoju znanstvenu podlogu.
Jedna od takvih je tehnika trbušnog disanja, poznata i pod nazivom dijafragmalno disanje. Izvodi se na način da udahom osiguravamo lagano širenje trbuha, dok su prsa istovremeno mirna i nepomična. Zatim laganim izdahom pazimo da se trbuh povlači prema natrag. Ovu vježbu provodite 5 – 10 minuta dnevno, u sjedećem ili ležećem položaju. Trbušno disanje ima brojne prednosti i koristi, a među njima je i stimulacija živca kao važnog dijela parasimpatičkog živčanog sustava koji igra ključnu ulogu u opuštanju tijela.
U učinkovitijem nošenju sa štetnim učincima kroničnog umora može nam pomoći i mindfulness meditacija. Glavni smisao tehnika koje se prakticiraju je usmjeravanje pozornosti na sadašnji trenutak kako bismo osvijestili ono što se događa u našem umu, tijelu ili okolini. Mindfulness nam pomaže u kontroliranju vrtloga misli koje nas u stanjima umora često okupiraju. Istraživanja su pokazala kako primjena mindfulnessa može ublažiti simptome stresa, tjeskobu i bol te poboljšati kvalitetu sna. Također je utvrđeno i da može djelomično nadomjestiti prijeko potrebni odmor.
Dobra vijest je da ne moramo izdvajati previše vremena kako bismo prakticirali mindfulness. Jednostavnom šetnjom u kojoj ćete se više usmjeriti na zvukove oko sebe ili pak osvještavanjem okusa hrane za vrijeme obroka, već ćete uspješno primijeniti mindfulness meditaciju.
Naše tijelo priprema se za spavanje i odmor puno prije nego što ugasimo zadnje svjetlo i zatvorimo oči, stoga je važno osluškivati ga. Kako trenutno izgleda Vaša priprema za spavanje? Što je dobro, a što može bolje? Definirajte prostor za napredak jer dobro usvojena rutina može postati Vaša nova navika. Jasno definirane večernje rutine daju našem tijelu znak da je vrijeme za spavanje. I dok ne možemo kontrolirati ono što radimo za vrijeme spavanja, možemo kontrolirati sve ono što nas dovodi do toga. Kasni obrok, izloženost tehnologiji ili pak prekomjerno razmišljanje o obvezama u večernjim satima, dodatno nas drži budnima. Suprotno tome, tehnike opuštanja i mindfulness alati samo su neki od trikova koje možete uvrstiti u svoju večernju rutinu kako biste lakše i kvalitetnije utonuli u san.
Većina ljudi sklona je tražiti pomoć kada stvari već u dobroj mjeri izmaknu kontroli. Nekada je to tako jer nisu svjesni ozbiljnosti situacije u kojoj su se našli i ne uoče problem navrijeme, a nekada zato što mogu osjećati sram ili strah od cijelog iskustva i kako će to izgledati pred drugima. Kako bismo spriječili daljnji negativni utjecaj kroničnog umora na različite aspekte našeg života, bitno je na vrijeme uzeti stvar u svoje ruke, što nekada znači i potražiti pomoć stručnjaka. Prvi korak uvijek je najteži, ali i pokazuje da smo spremni pokrenuti pozitivnu promjenu. U radu sa psihologom ili psihoterapeutom učimo sagledati situaciju iz druge perspektive te možemo prikupiti vrijedne alate i mehanizme kako bismo se na ispravan način suočili sa stanjem u kojem se nalazimo.
Autori:
Blagdani su poznati kao „najljepše doba godine“. Sreća, veselje i radost. Prva asocijacija nam je često ona božićna idila: ugodna, spokojna atmosfera toplog doma uz obilje nasmijanih i blaženih lica naših bližnjih. No, moramo biti iskreni i priznati kako je to rijetko tako u stvarnosti.
Blagdane većinom dočekamo umorni i iscrpljeni. Bilo od napornih poslovnih i školskih obaveza za kraj kalendarske godine, bilo od božićnih domjenaka, proslava i koncerata. Onda nas svake godine ponovno iznenade gužve i čekanje u redovima kolodvora, aerodroma, trgovačkih centara. O stresu kupnje poklona i priprema povezanih s blagdanima nećemo ni pričati. A kad blagdani jednom napokon krenu, kreće i potpuni raspad sistema: pretjerivanje u hrani i alkoholu, nespavanje i napetosti s onim „nasmijanim“ i „veselim“ bližnjima s početka priče. S time da nam uvijek u glavi ostaje onaj strah „siječanjske rupe“ kad će na naplatu doći svi prekomjerno potrošeni novci, sve smazane kalorije i promili. S blagdanima su tako problemi od početka pa sve do kraja.
Koliko god voljeli blagdane, moramo priznati kako su oni i stres za organizam. I koliko god ih sanjali tijekom ostatka godine, blagdani nam vrlo brzo prisjednu. Našem tijelu, nama samima i našem crijevnom mikrobiomu. Zvuči potpuno nevjerojatno, ali istraživanje na 28 zdravih ispitanika iz 2019. godine pokazalo je kako blagdani, ovisno o tome jesu li provedeni s vlastitom obitelji ili s obitelji svog partnera, značajno utječu na sastav crijevnog mikrobioma. Udjeli čak osam relevantnih bakterijskih vrsta bili su sniženi ako su blagdani provedeni s obitelji partnera, u usporedbi s tim ako su provedeni s vlastitom obitelji.
Kako sačuvati svoj crijevni mikrobiom tijekom blagdana? U nastavku slijede tri zlatna savjeta iz adventskog kalendara CCM-a:
„Budite manje na društvenim mrežama!“
Prvi zlatni savjet tiče se mentalnog zdravlja: tijekom cijele godine, a posebice za vrijeme blagdana društvene mreže koristite što manje. Previše energije odlazi na pasivno konzumiranje društvenih mreža, a ta bi se energija mogla iskoristiti za neke druge aktivnosti tijekom blagdana. Primjerice na društvene igre ili šetnje u dobrom društvu. U modernom svijetu premalo međusobno razgovaramo. Kao čestitke većina će radije poslati nekakvu masovno dijeljenu poveznicu, sličicu ili video preko poruke, nego nazvati nekoga i čestitati mu blagdane. Zato praznike iskoristimo za onu tradicionalnu čašicu razgovora koja nam svima nedostaje. Ali bez mobitela u rukama. Nije bitan sadržaj, nego energija koju izmjenjujemo sa svojim sugovornicima. Isključite uređaje, pričajte jedni s drugima!
„Nemojte zaboraviti na fizičku aktivnost tijekom blagdana!“
Najveći problem suvremene prehrane nije (samo) kvaliteta nego više kvantiteta. Dapače, smatra se da smo danas nezdraviji nego ikad prije, ne samo zbog onečišćenja, već ponajviše zbog neprestanog prekomjernog unosa kalorija. Znanstvenici su otkrili kako se crijevni mikrobiom na neki način slama pod tim kontinuiranim dotokom energije i nutrijenata. Gubi svoju raznolikost, postaje krajnje neuravnotežen i gubi svoje mnogobrojne funkcije. Tijekom blagdana svi smo skloni prejedanju. I nikoga tu ne treba kriviti. Blagdani su tradicionalno vrijeme obilja i raskoši, i uvijek dolaze uz ozračje slavlja i veselja. Problem je u tome što je suvremenom čovjeku prehrana tijekom cijele godine obilna i raskošna. Definitivno nije savjet vagati hranu tijekom blagdana ili pokušati općenito smanjiti unos hrane. Blagdani su samo jednom godišnje. Jedemo i družimo se, jedno bez drugog vrlo teško mogu. No, ono što se može jest ublažiti taj kalorijski šok, odnosno drastični kalorijski višak tijekom ovih dana. Najlakše je to pak ostvariti kroz tjelesnu aktivnost. Ništa dramatično, šetnja poslije ručka s gostima ili šetnja umjesto auta za put do drage osobe. Nemojte val kalorija dočekati na kauču i u krevetu jer će crijevni mikrobiom teško izroniti čitav iz njega.
„Jedite fermentirano, idealno dvije do tri porcije dnevno!“
Sa svakim novim istraživanjem potvrđuje se drevno uvjerenje naših predaka kako su fermentirane namirnice užasno zdrave. Kefir, rasol, ocat, taj niz se nastavlja unedogled. Za razliku od klasičnih probiotika iz ljekarni, ove namirnice sadrže i prebiotike, kemijske spojeve koji služe za hranu naših mikroskopskih podstanara, pa su fermentirane namirnice zapravo sinbiotici, kombinacija pro- i prebiotika. O postbioticima, komponentama probiotika da i ne govorimo. Za blagdane se tradicionalno sprema obilje fermentiranih namirnica. U literaturi vidimo kako se pozitivni učinci uočavaju nakon unosa dvije do tri porcije fermentiranih namirnica dnevno. Kiseli kupus, zvijezda među zimskim povrtnim namirnicama, na stol dolazi u svim oblicima. Od sarme do salate. Po pitanju crijevne mikrobiote, i sarma i sirovi kiseli kupus prava su riznica svega dobroga za naša crijeva. Iako u znanstvenoj literaturi nemamo podatke o sastavu probiotika u kuhanoj sarmi, činjenica kako kiseli kupus sam po svojoj naravi sadrži obilje prebiotika čini sarmu pravom hranom za naš crijevni mikrobiom. Pod uvjetom naravno da kupus ne skidamo sa sarme prije nego krenemo jesti.
Ukoliko Vas zanima još ovakvih sličnih zlatnih savjeta utemeljenih na znanstvenim dokazima, pogledajte i mnoge druge savjete u adventskom kalendaru na društvenim profilima CCM-a, gdje se tijekom adventa svakodnevno objavljuje jedan od sveukupno 24 zlatna savjeta u obliku videa produciranih od strane LOOD podcasta.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
Iako se neki zdravstveni problemi našoj okolini čine beznačajnima, nama samima uvelike znaju narušiti kvalitetu života. Herpes se definitivno ubraja u njih. Tko god je ikad imao one sitne mjehuriće oko usta, zna taj osjećaj. Često nam se čini kako su ove kožne promjene puno veće nego što zaista jesu zbog neugodnosti koje izazivaju tijekom govora i jela. A uz to se ove promjene, nažalost, najčešće pojavljuju kad smo najranjiviji. Tijekom stresnih razdoblja na poslu, prije velikog ispita ili proslave na čiju smo organizaciju potrošili puno vremena. Mladenci znaju o čemu pričam. Kao da nam pretrpljeni stres nije bio dovoljan, već nas i herpes mora vidno kazniti. A nakon što se probudimo s herpesom, čini se kako nema pomoći: dok se kraste ne posuše i otpadnu za nekoliko dana, herpes je tu. Uzalud sve kreme svijeta.
Međutim, postoji li način kako u potpunosti spriječiti izbijanje herpesa? Može li se herpes preduhitriti?
Itekako. Kožne promjene izaziva virus herpes simpleks tip 1. Kad se jednom osoba inficira ovim virusom, najčešće u dječjoj dobi, on prelazi u dormantnu fazu, odnosno spava u živčanim stanicama trigeminalnog živca, čiji završetci sežu do kože lica. Virus herpesa ne može se eliminirati iz našeg tijela. Ako dođe do aktivacije virusa i njegova razmnožavanja, on se širi živčanim vlaknima i završava na koži lica, gdje razvija svoju tipičnu kliničku sliku. Sitne mjehuriće, ispunjene tekućinom, koji nakon pucanja cijele krastama, obično na rubu usnica, na obrazima, nosu, najčešće samo na jednoj strani lica. Međutim, ako se herpes ne aktivira, on će nastaviti mirno spavati u živčanim stanicama.
U SAD-u je više od 50 % populacije u dobi od 14. do 49. godine života inficirano ovim virusom. Ipak, tek 20-40 % razvija vidljivi herpes, i to ponajviše u dobi do 35. godine života jer se nakon 35. herpes manifestira vrlo rijetko. Zašto se kod samo nekih ljudi aktivira herpes?
Iako aktivacija herpesa nije u potpunosti razjašnjena, ustanovljeno je nekoliko provocirajućih čimbenika, odnosno trigera. Oni su:
Jeste li prepoznali djelovanje ijednog od ovih čimbenika na Vaš herpes? Ili čak kombinaciju?
Neke čimbenike razvoja herpesa relativno je lako spriječiti. Zaštita lica od hladnoće i sunca odjećom i proizvodima sa SPF-om temelj je prevencije herpesa. Prvi korak definitivno je spriječiti razvoj opeklina od sunca na koži lica. Briga o koži lica i usnicama definitivno se nameće kao drugi korak.
Međutim, na većinu ostalih čimbenika (gotovo) je nemoguće utjecati. Rad na imunitetu kako bismo se zaštitili od razvoja respiratornih infekcija ionako nam mora biti prioritet tijekom hladnijih mjeseci, ali teško ćemo je baš svake sezone izbjeći. Ima li nade?
Zahvaljujući trudu znanstvenika, otkriveno je nekoliko potencijalnih metoda kako obuzdati našeg virusnog „podstanara”. Tako se u prevenciji herpesa preporučuje primjena idućih (prirodnih) tvari:
Iako se u medijima može naići i na preporuke za unos vitamina C, E i antioksidansa, nažalost, nedostaju znanstvene studije koje bi potvrdile njihovu specifičnu učinkovitost kad je riječ o prevenciji herpesa.
Bitno je napomenuti kako je najučinkovitija znanstveno dokazana terapija u liječenju i prevenciji herpesa primjena antiviralnih lijekova (aciklovir, ganciklovir). Kao i kad je riječ o svim zdravstvenim problemima, uvijek je preporuka konzultirati se prvo s liječnikom i informirati se o mogućnostima liječenja. Ako su epizode učestale i/ili povezane s razvojem komplikacija herpesa, moguće je dugoročno prevenciju provoditi primjenom antiviralnog lijeka.
Stoga se herpes definitivno može preduhitriti. Zaista postoje istraživanja koja upućuju na to da primjena antiviralnih lijekova, lizina, propolisa i probiotika može prevenirati izbijanje herpesa. Međutim, isto je tako vrlo važno osvijestiti trigere herpesa i zaštititi se od štetnih učinaka sunca i hladnoće, ali imati i odgovarajuće životne navike kako bi se ublažio umor i utjecaj stresa na organizam. Uza sve ovo, moguće je virus herpesa pustiti da u miru spava u nama. Iako sam virus ne možemo riješiti, njegovo izbijanje možemo kontrolirati i time imati jedan zdravstveni problem manje. On se možda našoj okolini čini malim, ali nama definitivno može narušiti kvalitetu života.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
Što jedete kad ste pod stresom? Je li to ona šarena salata s društvenih mreža koja ima mnoštvo začina i sjemenki ili pak hamburger meni iz obližnjeg restorana brze hrane s onim masnim sladoledom kao desertom? Pretpostavljam ovo drugo. I to je sasvim normalno, reklo bi se medicinskim rječnikom – fiziološki. No, zašto je upravo odluka što ćete naručiti iz dostave tijekom pripremanja ispitnog roka ili projekta za posao tako bitna? Kojim namirnicama bi se bilo najbolje opskrbiti prije nego što Vas zapljusne još jedan u nizu valova stresa? Pa krenimo na put u našu utrobu. Odnosno bolje rečeno u krug našom utrobom.
U našem tijelu sve živo je povezano. Imunosne stanice, živčani signali, hormoni. Sve su to načini kako komponente našeg tijela živahno međusobno komuniciraju na najrazličitijim vremenskim i prostornim relacijama. Tijekom dana i mjeseci. Od mozga do utrobe i nazad. Sa ili bez stresa.
Jedna takva relacija je i os crijevo-mozak, o kojoj je već bilo riječi. U njezino vrlo brzo funkcioniranje smo se tijekom života vjerojatno svi uvjerili u nekom trenutku. Nervoza zbog gladi, proljev zbog nervoze. Dugoročno djelovanje ove osi, s druge strane, dovodi do toga da pacijenti oboljeli od neke probavne bolesti često pate i od nekog poremećaja raspoloženja. I obrnuto. Poremećaj osi crijevo-mozak dugoročno se očituje i na nekom crijevnom mikrobiomu, važnom partneru mozga na ovoj relaciji. Koliko god mozak svojim živčanim i neurohormonalnim signalima kontrolira naše crijevne mikroorganizme, toliko i sam crijevni mikrobiom svojim metabolitima, toksinima i neurohormonima može kontrolirati naš um i psihu. Ne zvuči strašno. Ili?
No, što se dogodi kad stres počne djelovati na os crijevo-mozak? Može li stres kontrolirati naše crijevne mikroorganizme?
Itekako. Stres se danas uz modernu, zapadnjačku prehranu smatra jednim od najgorih čimbenika po zdravlje crijevnog mikrobioma. Kako naš crijevni mikrobiom zna da smo pod stresom? Stres posredno i neposredno utječe na naš crijevni mikrobiom. Uglavnom kroz informacije iz središnjeg živčanog sustava putem osi crijevo-mozak. Bilo u obliku živčanih signala iz vegetativnog živčanog sustava, uglavnom simpatikusa. Ili pak putem kemijskih signala iz krvotoka, upalnih i hormonalnih čimbenika. Tako primjerice katekolamini kao što su adrenalin i noradrenalin, koji su hormonalni čimbenici stresa, mogu povećati broj „loših“ bakterija za 10 000 puta u roku od samo 14 sati te tako dovesti do neravnoteže u mikrobnoj zajednici. Štetni učinci stresa, posebice kroničnog, tako su dokazani na studentima tijekom ispitnih rokova kod kojih dolazi do gubitka „dobrih“ bakterija. No, posljedice stresa na crijevni mikrobiom mogu biti i dugoročne te zahvatiti i dio mikrobioma uz stijenku crijeva. Dokazano je kako lučenje kortizola i aktivacija mastocita u sklopu odgovora tijela na stres dovodi do povećane propusnosti crijevne membrane. Tako je primjerice opisano kako su ljudi koji su navodili probleme u braku imali „propusnija“ crijeva nego oni koji su naveli kako su u sretnom braku. Danas se čak govori o „stresom remodeliranoj crijevnoj membrani“. Konsenzus među znanstvenicima je da stres, posebice dugoročni dovodi do disbioze, poremećaja crijevnog mikrobioma te se neprestance otkrivaju novi mehanizmi kojima stres ostvaruje ovaj učinak.
No, zašto je onda tako bitno što jedemo kad smo pod stresom? Ima li ikakve pomoći, može li se ikako crijevni mikrobiom sačuvati od stresa?
Pošto je u našem tijelu sve povezano, logično je kako problem unutar crijevnog mikrobioma ne može ostati samo njegov problem. Putem osi crijevo-mozak vrlo brzo će i mozak saznati kako „tamo dolje“ nije više sve u redu. Disbioza će se uglavnom očitovati kao poremećaj imunosnog sustava, popularno zvan „pad imuniteta“. Nerijetko se nakon sloma crijevnog mikrobioma i posljedičnog poremećaja upalnog odgovora prati razvoj infekcija ili autoimunih poremećaja. Sjetite se samo osobe koja dobije herpes nakon neke stresne faze života. Zbog toga se smatra kako disbioza umanjuje našu sposobnost nošenja sa stresom te nas čini ranjivima. O negativnim utjecajima na naše raspoloženje putem osi crijevo-mozak da i ne govorimo.
No, dodatni je problem što će disbioza dovesti do promjena u prehrambenim navikama. Crijevni mikrobiom može pojačati ili smanjiti apetit, mijenjati ekspresiju receptora za okus, ali i sustave za nagradu povezanih s unosom hrane. Zbog toga nas stres ne čini samo ranjivim, nego nam mijenja i prehrambene preference. Istraživači su dokazali kako su obožavatelji američkog nogometa čija bi momčad izgubila unosili više kalorija i zasićenih masti dan nakon utakmice, nego oni čija bi momčad pobijedila. No, možda je još veći problem taj što stres mijenja naš metabolički odgovor na hranu. Žene koje su navele kako su dan prije bile izložene stresu bi nakon obroka brze hrane imale veće razine inzulina, manju potrošnju kalorija i manju razgradnju masti, nego one koje nisu navele izloženost stresu.
Iako možda zvuči nekako simpatično i prisno da je unutar našeg organizma sve povezano, tako je i nezahvalno. Jer problem koji je nastao u jednom dijelu tijela, vrlo brzo će se preliti i na druge dijelove. Danas se smatra kako je međuodnos stresa i crijevnog mikrobioma ne samo složen već i dvosmjeran. Stres će inicijalno dovesti do neravnoteže unutar crijevnog mikrobioma putem živčanih i kemijskih signala, ali i povećanja propusnosti crijevne membrane. A poremećaj crijevnog mikrobioma prouzrokovan stresom potom će onda dalje smanjivati našu otpornost na stres. Bilo direktno putem osi crijevo-mozak ili kroz nezdrave prehrambene odluke.
Zašto je tako bitno što jedete kad ste pod stresom? Jer ukoliko ne preuzmete kontrolu nad svojom osi crijevo-mozak, vrlo brzo ćete se naći u začaranom krugu. Vaš crijevni mikrobiom padat će još dublje u krizu, a Vi ćete se još gore nositi sa stresom, što će dodatno pogoršati situaciju u crijevima. Budući da rijetko kad možemo izbjeći stres tijekom obrazovanja, na poslu ili u braku, bitno je utjecati na jedan od najvažnijih čimbenika u regulaciji našeg crijevnog mikrobioma. Našu prehranu. Tako su japanski znanstvenici na studentima dokazali kako se primjenom jednog probiotskog soja tijekom nekoliko tjedana mogu ublažiti simptomi uslijed kroničnog stresa. U drugom su pak istraživanju žene koje su tijekom dužeg vremena konzumirale fermentirani mliječni proizvod, a ne placebo, imale smanjenu aktivnost mozga kao odgovor na emotivne stresore. Iako se čini banalnim, izgleda kako će upravo odluka što ćete pojesti kad ste pod stresom zaustaviti začarani krug stresa i propadanja crijevnog mikrobioma. Iako danas puno bolje razumijemo kako će stres utjecati na crijevni mikrobiom, nego kako nas crijevni mikrobiom može štititi od stresa, izgleda da se jako puno može postići zaštitom crijevnog mikrobioma od utjecaja stresa. Zato nemojmo zaboraviti kako je sve živo u našem tijelu povezano. Upravo zbog toga vrlo brzo možemo ući u začarani krug iz kojeg se vrlo teško izvući. Iako se možda ona salata s početka priče ne čini idealnim rješenjem za obrok tijekom stresne faze života, već ćete puno postići ako uz svoj jelovnik uzmete nekakav probiotik.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.