Zasigurno smo svi jednom u životu iskusili kako su naša crijeva i mozak usko povezani. S jedne strane smo se svi nakon konzumacije čokolade osjećali raspoloženije. S druge strane, prije stresnih situacija kao što su ispiti, imali smo probavne smetnje. Intuitivno smo nekako svi upoznati s tim konceptom. No, moderna znanost je takozvanu osovinu crijevo-mozak otkrila tek prije nekoliko godina i tek polako postaje sve svjesnija njezine važnosti. Toliko je važna da se živčani sustav unutar crijeva počelo nazivati i „drugi mozak“.

Unutar stijenke naših crijeva nalazi se 100 x 10⁶ živčanih stanica. Naš drugi mozak je nevidljiv, proteže se kroz slojeve stijenke cijelom dužinom crijeva. Ta ogromna živčana mreža tvori potpuno autonoman, nezavisan živčani sustav. Eksperimentalno je dokazano kako se u slučaju prekidanja veza između središnjeg živčanog sustava i crijeva, živčani sustav unutar crijeva i dalje može samostalno brinuti za probavu, motoriku probavnog sustava, reflekse te cijeli sustav praćenja sadržaja naših crijeva. Koordinacija različitih fenomena naših crijeva kao što su povraćanje, proljev, ali i uredno funkcioniranje crijeva uhodani su programi našeg crijevnog živčanog sustava, a ne „prvog mozga“.

Naš prvi i drugi mozak komuniciraju intimno, i to pretežito naš drugi mozak s prvim. Danas se zna kako od 10 informacija razmijenjenih između središnjeg i živčanog sustava crijeva, 9 ide od crijeva prema mozgu, a tek 1 od mozga prema crijevima. Njih dvoje u komunikaciji koriste isti jezik koji se sastoji od kemijskih signala, takozvanih neurotransmitera. U neurotransmitere ubrajamo primjerice serotonin, dopamin i mnoge druge. Zanimljivo je kako se čak 90 % velikog broja neurotransmitera proizvodi i skladišti u crijevima, u slučaju serotonina čak i preko 95 %, a tek manji dio u mozgu.

Neurotransmitere možemo shvatiti kao kemijske signale koji u različitim dijelovima mozga prenose različite informacije. Serotonin prvenstveno asociramo s njegovom ulogom vezanom za raspoloženje i osjećaje. Serotonin nam daje osjećaj zadovoljstva, opuštenosti i unutarnjeg mira. Ali ne smijemo zaboraviti i njegov utjecaj na osjet boli, kao i osjećaj sitosti i regulaciju sna.

Već smo spomenuli kako se serotonin proizvodi u crijevima. U stijenci našeg crijeva nalazi se jedna posebna vrsta stanica koja proizvodi različite kemijske tvari koje mogu djelovati kao neurotransmiteri. Nazivamo ih enterokromafinim stanicama i one predstavljaju 10-15 % svih stanica crijevne stijenke. Njih možemo zamisliti kao stanice s dva izdanka: jedan seže u unutrašnjost crijeva, dok drugi završava na živčanim vlaknima koja idu prema mozgu. Tako enterokromafine stanice prate što se događa u unutrašnjosti naših crijeva te ovisno o situaciji šalju kemijske signale prema mozgu u obliku serotonina i drugih neurotransmitera. Za djelovanje enterokromafinih stanica, ključ je ono što se nalazi u crijevima. Primjerice ima li čokolade koja sadrži puno serotonina.

Ali uz površinu crijevne stijenke postoji i cijeli jedan eko-sustav koji sadrži trilijune bakterija. Nazivamo ga crijevni mikrobiom i on utječe na probavu, metabolizam i imunost. No, upravo preko enterokromafinih stanica i serotonina djeluje i na naše raspoloženje i mentalne funkcije. Danas tako znamo da je uvjet proizvodnje serotonina od strane enterokromafinih stanica prisutnost određenih bakterija u crijevima. Što znači da će nam u slučaju nedostatka tih bakterija izostati proizvodnja serotonina.

S druge strane je vrlo bitna regulacija rada enterokromafinih stanica od strane bakterija. Danas se smatra kako je čak 60 % proizvodnje serotonina stimulirano od strane crijevnog mikrobioma. Naime, bakterije kroz preradu vlakna koja mi konzumiramo proizvode razne supstance. Te supstance mogu poslužiti enterokromafinim stanicama ili kao stimulans ili sirovina za proizvodnju. Nadalje, pojedine bakterije mogu čak samostalno proizvoditi serotonin, neovisno o enterokromafinim stanicama.

Crijevni mikrobiom snažno utječe na funkciju osovine crijevo-mozak upravo tako što modulira dostupnost signala kojima se ova komunikacija odvija, kao što je serotonin. Danas postoje brojna istraživanja koja potvrđuju ovu spoznaju. Tako su u istraživanju iz 2011. miševi, koji su po ponašanju bili plašljivi i sramežljivi, nakon tretmana koktelom antibiotika postali hrabri i pustolovni. Ovi rezultati su ponovljeni u istraživanju kad je transplantirana stolica plašljivih miševa miševima koji su se ponašali odvažnima, i obrnuto. Nakon svake transplantacije miševi su poprimili obrasce ponašanja svojih donora. No, istraživanja su provedena i na ljudima. Tako je australsko istraživanje iz 2008. pokazalo kako su studenti u ispitnoj fazi imali manje dobrotvornih bakterija unutar crijevnog mikrobioma nego na početku semestra. Danas se zna kako  dugotrajna izloženost psihičkom stresu dovodi do neuravnoteženosti i prevlasti loših bakterija unutar crijevnog mikrobioma.

Što to znači za nas? Što za nas svakodnevno znači to što bakterije u našim crijevima utječu na naše raspoloženje? U znanstvenoj literaturi ističu se dva velika problema u kontekstu crijevnog mikrobioma, serotonina i našeg mozga.

Prvenstveno je tu naša prehrana. Kad promatramo čimbenike koji utječu na sastav i funkciju crijevnog mikrobioma, genetika utječe samo s 12 % a prehrana s čak 57 %. Što znači da svojom prehranom možemo promijeniti više od polovice svog mikrobioma, na bolje ili na gore. Vlakna su glavna hrana naših bakterija, osobito prebiotici. Njihovim unosom možemo biti sigurni da ćemo imati uravnotežen i snažan crijevni mikrobiom. Naravno, uz unos probiotika i funkcionalnih namirnica koje sadrže probiotike. Garancija za obilje serotonina.

Drugi problem su antibiotici. Antibiotici su snažni i učinkoviti lijekovi, ali ih danas zbog velike dostupnosti koristimo prečesto. Antibiotici su sveprisutni i nismo svjesni kakve posljedice mogu imati za nas. Znate li da kura antibiotika u trajanju od 5 dana uništava trećinu Vašeg crijevnog mikrobioma? U kontekstu djelovanja crijevnog mikrobioma na osovinu crijevo-mozak, posljedice su razorne. Jedna kura antibiotika povećava vjerojatnost razvoja anksioznosti za 17 %, a depresije za 24 % u 12 mjeseci nakon primijenjene kure. U slučaju dviju kura ta vjerojatnost se penje na 40 % za anksioznost, odnosno 45 % za depresiju. Jednostavno rečeno, antibiotik će smanjiti količinu serotonina u tijelu.

Naša crijeva i mozak neprestano komuniciraju međusobno koristeći kemijske signale kao što su serotonin. Iako su bakterije unutar našeg crijevnog mikrobioma ključne za dostupnost serotonina, mi smo oni koji svojim životnim odlukama svaki dan iznova oblikujemo crijevni mikrobiom. Danas znamo da zdravlje našeg „prvog mozga“ ovisi o zdravlju „drugog mozga“. Stoga je očuvanje našeg crijevnog mikrobioma bitna sastavnica u brizi o sveukupnom zdravlju, fizičkom i psihičkom.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Na spomen zdrave hrane većini nas prvo na pamet pada povrće. Od malih nogu nas roditelji, a zatim nutricionisti i liječnici „nagovaraju” da povećamo unos raznovrsnog povrća. Međutim, zašto je povrće toliko dobro za nas? Osim svih pozitivnih nutritivnih komponenti u povrću, kao što su vitamini i minerali, u posljednje vrijeme sve se više pozornosti pridaje vlaknima, i to ne bilo kakvim, već prebiotskim vlaknima. Jeste li znali da artičoka, primjerice, može utjecati na vašu tjelesnu masu, luk i češnjak na funkcioniranje mozga ili čičoke na izgled kože? Sve te učinke navedeno povrće ima zahvaljujući prebiotskim vlaknima!

Konzumacija biljnih vlakana od davnina se primjenjivala u nekim azijskim medicinskim kulturama, a u suvremenu medicinu ušla je 1921. godine, kad su znanstvenici Rettger i Cheplin otkrili kako konzumacijom određenih vlakana raste broj nekoliko vrsta bakterija u crijevima. Takvim otkrićem otvorilo se sasvim novo područje istraživanja – svijet prebiotika kakav danas poznajemo.

Ubrzo su pronađena specifična vlakna čijim unosom raste broj dobrih bakterija u crijevima, kao što su Lactobacillus i Bifidobacteria. Pojam prebiotika precizno je definiran tek 1995. godine, a njegova se definicija s novim otkrićima iz ovog područja znanosti neprestano mijenja. Danas se prebioticima smatra „hrana” dobrih bakterija u crijevnom mikrobiomu čijom konzumacijom možemo očekivati pozitivne učinke na naše zdravlje.

Biokemijski su vlakna dugi lanci ugljikohidrata koji izgrađuju dijelove biljke. Najviše je prebiotskih vlakana u čičokama, artičokama, poriluku, luku i češnjaku. Kako pomažu našem zdravlju, najbolje pokazuje jedna belgijska studija iz 2019. godine. Zdravi ispitanici jeli su tijekom dva tjedna najmanje 9 g vlakana na dan tako što su pojačali unos navedenih biljaka u obliku juha, priloga i salata.

Rezultati su bilo vrlo zanimljivi: ispitanici su tjedan dana nakon završetka studije naveli kako su brže, ali i dugotrajnije siti, kako im se smanjila želja za slanom, slatkom i masnom hranom te su počeli više jesti povrće, ali i uživati u njemu. Iako su navodili kako su ponekad zbog povećanog unosa vlakana bili više naduti nego prije, općenito gledajući, probava im je postala kvalitetnija. Sve ove promjene pratile su i promjene na razini crijevnog mikrobioma: porastao je broj dobrih, a smanjio se broj loših bakterija. Nakon samo dva tjedna pojačanog svakodnevnog unosa povrća.

Kako je moguće da hranjenje dobrih bakterija može dovesti do tako opsežnih promjena u tijelu? Što se dogodi s prebioticima iz povrća kad ih pojedemo? Naš probavni sustav vlakna ne može probaviti te ona cijela dospijevaju u debelo crijevo. Ondje ih preuzimaju bakterije naše crijevne flore, ali ne sve. Prebiotike vole samo dobre bakterije. Te dobre bakterije fermentiraju vlakna te stvaraju različite kemijske tvari kao što su kratkolančane masne kiseline, kojima možemo zahvaliti na dobrotvornim učincima povrća, a njih je zaista mnogo.

Tako, primjerice, fermentacijski proizvodi prebiotika postaju hrana drugim dobrim bakterijama. Ovaj efekt, zvan „cross-feeding”, dovodi do toga da još više dobrih bakterija unutar crijevnog mikrobioma počne stvarati još više kratkolančanih masnih kiselina. Napretkom molekularnih metoda otkriveno je kako unosom prebiotika ne hranimo samo Lactobacillus i Bifidobacteria, već i mnoge druge dobre bakterije kao što su Faecalibacterium, Roseburia i Eubacterium.

S druge strane, prebiotici i proizvodi njihove fermentacije suzbijaju rast loših bakterija, kao što je Escherichia coli. Dokazano je kako oni takve bakterije vežu kao mamac za sebe i time onemogućuju njihovo daljnje razmnožavanje.

Slobodne masne kiseline, koje nastaju fermentacijom prebiotika, ne djeluju samo u crijevu, već nakon ulaska u naš krvotok, i u cijelom organizmu. U debelom crijevu poboljšavaju nastanak sluzi koja štiti crijevo od štetnih tvari u njemu, hrane same stanice crijevne sluznice te je dokazano da mogu zaustaviti rast tumorskih stanica.

Što se tiče utjecaja na cjelokupni organizam, proizvodi prebiotika utječu, prije svega, na naš metabolizam: pojačavaju i produžavaju sitost, pojačavaju osjetljivost stanica na inzulin i smanjuju razinu šećera u krvi, pa time pozitivno utječu na pretilost, dijabetes, kolesterol i masnu jetru. Nadalje, vežu se za imunosne stanice u crijevu te tako jačaju imunitet i smiruju preosjetljivost crijeva u slučaju alergija. Doprinose pojačanoj apsorpciji kalcija te poboljšavaju zdravlje kostiju. Fermentacijski proizvodi prebiotika utječu i na bolju funkciju moždanih stanica, a smanjuju i anksioznost. Istraživanja na miševima pokazala su da primjena prebiotika dovodi do bolje hidratacije kože te smanjuje stvaranje crvenila.

Razvojem novih molekularnih tehnologija spoznajemo sve veći potencijal vlakana koji oni ostvaruju fermentacijom uz pomoć dobrih bakterija. Budući da se suvremena medicina sve više okreće prevenciji, kako do bolesti i poremećaja ne bi niti došlo, već u ranoj fazi života ljudima se nastoji usaditi navika zdrave i raznolike prehrane kako bismo time razvili raznolik i fleksibilan crijevni mikrobiom. Upravo su se vlakna iz povrća pokazala kao jedan od najvažnijih čimbenika prehrane koja čini dobro crijevnom mikrobiomu. Stoga moramo misliti na naše dobre bakterije i dati im hranu koja im je potrebna kako bi nam one uzvratile istom mjerom i pobrinule se za sve aspekte našeg zdravlja.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Kraj kalendarske godine idealno je vrijeme za preispitivanje svojih navika, donošenje neke odluke te stvaranje promjena nabolje u novoj godini. Nova godina uvijek je nov početak i dobra motivacija za pokrenuti se, zato nam je svima dobro poznat pojam novogodišnjih odluka. Mi ćemo iskoristiti ovo razdoblje kako bismo se podsjetili o čemu smo sve pisali u prethodnim člancima te ćemo pokušati to sve rezimirati u kratak popis odluka koje će nas uvesti u zdraviju i sretniju godinu.

Nakon obilnih blagdanskih obroka, poneseni poletom novogodišnjih odluka, većina nas poseže za starom članskom iskaznicom iz teretane na kojoj se već skupila prašina jer je vjerojatno nismo upotrebljavali od veljače, kad nam je splasnuo taj isti polet od prošle godine.

Međutim, sad znamo da fizička aktivnost igra ključnu ulogu u prevenciji, pa čak i liječenju određenih bolesti kao što su šećerna bolest, rak debelog crijeva, divertikulitis, demencija i Alzheimerova bolest. Tjelovježbom povećavamo raznolikost dobrih bakterija u crijevnom mikrobiomu, što dovodi do gubitka tjelesne mase i lučenja hormona sreće – serotonina i dopamina. Pa neka nam onda prva odluka bude redovita tjelovježba, kojom ćemo održavati zdravlje, fizički izgled i dobro raspoloženje.

Kako bismo bili odmorni i spremni za takve fizičke napore, bit će nam potrebno dovoljno sna. San je jedna od primarnih ljudskih potreba, ali je u današnje vrijeme užurbanog tempa života i sveprisutnih ekrana, nažalost, zanemarena.

Istraživanja pokazuju da trećina Amerikanaca spava manje od 6 sati, a četvrtina djece u Australiji u starosti od 5 do 15 godina spava manje od 9 sati. Takvi su podatci zabrinjavajući, s obzirom na to da je djeci dovoljno sna potrebno za rast i razvoj, a kod odraslih njegov nedostatak dovodi do povećanja upalnih čimbenika u organizmu. Dugotrajna prisutnost upale u tijelu dovodi do pojave pretilosti, šećerne bolesti i hipertenzije.

Međutim, osim trajanja sna, važna je i njegova kvaliteta. U tome nam mogu pomoći probiotici. Istraživanja su pokazala da primjena probiotika poboljšava kvalitetu sna u odnosu na placebo te skraćuje vrijeme potrebno za usnivanje. Crijevni mikrobiom pokazao se kao ključna komponenta povezanosti između manjka sna i razvoja upale u tijelu. Izgleda da bakterije u našem crijevu također imaju prirodni ciklus pa se tako tijekom noći više razmnožavaju, a s obzirom na to da dobre bakterije sprječavaju nastanak upale, dolazimo do uzročno-posljedičnog trokuta: san – upalni čimbenici – dobre bakterije.

Koliko god se činilo nemogućim u prenatrpanom raspredu izdvojiti osam sati za miran i kvalitetan san, čini se da ćemo morati, pa ćemo i to staviti pri vrh popisa naših novogodišnjih odluka.

S obzirom na ove hladne i tmurne dane, boravak u prirodi ne čini nam se nimalo primamljiv. Radije bismo vrijeme provodili u toplini svoja četiri zida. Upravo takav sjedilački način života u sterilnim uvjetima doveo je do gubitka bioraznolikosti mikroorganizama. To je, u kombinaciji sa zagađenjem urbanih sredina, prouzrokovalo povećanu učestalost nezaraznih bolesti – alergija, autoimunih bolesti i karcinoma.

Zbog smanjene izloženosti različitim bakterijama propada i naš crijevni mikrobiom, što kao što smo već spomenuli, vodi povećanju upalnih čimbenika u tijelu, a to zatim vodi pojavi brojnih bolesti i poremećaja koje uzrokuje naš imunosni sustav. Kako to spriječiti? Prema jednom finskom istraživanju, već se kod ljudi koji vikende provode u vikendicama u prirodi crijevni mikrobiom razlikuje od onih koji nemaju tu naviku.

Boravak u prirodi ne samo da poboljšava raznolikost crijevnog mikrobioma, već i podiže raspoloženje povećavajući razinu serotonina u tijelu te smanjuje subjektivni dojam stresa. Mislim da je to i više nego dovoljno kako bismo ga dodali na naš popis odluka.

Tjelovježba, kvalitetan san i boravak u prirodi neka budu samo početak vaših novogodišnjih odluka. Vjerojatno ste i sami primijetili da im je svima zajednička poveznica unaprjeđenje crijevnog mikrobioma, što sa sobom nosi razne dobrobiti za naše zdravlje, a ništa od toga nije moguće bez zdrave i uravnotežene prehrane bogate probioticima. Ostavljamo svakome od vas za domaću zadaću da ovaj popis nadopunite prema vlastitim željama i potrebama, a mi vam za ovogodišnje blagdane od srca želimo da se tih odluka držite te da vam donesu dobro zdravlje i radost.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Od malih nogu usađuje nam se strah od hladnoće i zime. Oblačimo se slojevito, pijemo čajeve, uzimamo vitamine i minerale. Sve to radimo kako bismo izbjegli prehlade i gripe, koje dolaze s padom temperatura. Svako godišnje doba nosi svoje infekcije. U ljetnom razdoblju češća su trovanja hranom i crijevne viroze, a zimi bilježimo povećan broj respiratornih infekcija. Još je Hipokrat 400. godine pr. Kr. govorio kako „dolazak zime razrješava bolesti ljeta, a dolazak ljeta razrješava bolesti zime”.

Iako nam se to intuitivno činilo posve prirodnim, znanost donedavno nije u potpunosti razjasnila zašto je to tako.

Poznato je da se određeni virusi brže razmnožavaju na nižim temperaturama, no porast respiratornih infekcija više se pripisivao ljudskom ponašanju. U zimskom razdoblju češće boravimo u zatvorenim prostorima pa je tako kontakt s drugim ljudima bliži, što pogoduje kapljičnom širenju infekcija. S druge strane, krvne žile na hladnoću reagiraju stezanjem pa je tako manji dotok imunosnih stanica u sluznice. Također se sluz unutar nosa stvara u manjim količinama, što dodatno slabi obranu sluznice od virusa.

Hladnoća utječe i na naš imunosni sustav. Dokazano je kako niže temperature dovode do manjeg lučenja interferona, tvari koja funkcionira kao alarm koji privlači imunosne stanice kad virusi prodru u nosnu sluznicu. Također, hladnoća smanjuje aktivaciju fagocita, stanica imunosnog sustava koje eliminiraju viruse iz našeg organizma.

Bitno je spomenuti i ulogu vitamina D, koji možemo unositi prehranom, primjerice, mliječnim proizvodima. Međutim, sinteza aktivnog oblika vitamina D u našem organizmu nije moguća bez izlaganja UV sunčevim zrakama. Smatra se kako u našem podneblju oko polovica populacije pati od manjka vitamina D, a u zimskim mjesecima taj broj raste i do 80%. Vitamin D ima ključnu ulogu u stimulaciji našeg imunosnog sustava. Dokazano je kako može poticati lučenje antivirusnih molekula u našem tijelu. Istraživanje iz 2010. pokazalo je kako su školska djeca koja su uzimala aktivni oblik vitamina D imala manji rizik od zaraze gripom.

Iako sve gore navedeno doprinosi porastu infekcija respiratornim virusima tijekom zime, znanstvenici glavnim odgovornim za ovaj fenomen smatraju – vlagu u zraku. Budući da je zimi zrak suši, kapljice sluzi koje izlučujemo rasprše se i lebde u zraku, umjesto da zbog vlage postanu trome i padaju. Tako da zapravo zimi u zatvorenom prostoru udišemo koktel sluzi i virusa izlučenih od strane ljudi koji su boravili u tom prostoru.

Nedostatak vlage u zraku možemo riješiti dobrim ovlaživačem zraka. Međutim, kako potaknuti naš imunosni sustav da se aktivira u borbi protiv respiratornih virusa?

Znanost je pokazala kako tu mogu pomoći probiotici. Da, bakterije nam mogu pomoći upravo poticanjem našeg imunosnog sustava. Dokazano je da probiotik Lactobacillusrhamnosus GG, poznatiji po svojoj kratici LGG, ima višestruke pozitivne učinke. Iako je mehanizam vrlo složen,  LGG svojim prisustvom i lučenjem kemijski aktivnih supstancija može pomoći našoj nosnoj sluznici u borbi protiv povećane količine respiratornih virusa. LGG potiče stvaranje IgA antitijela, koja su prva linija obrane našeg imunosnog sustava jer sprječavaju vezanje respiratornih virusa za sluznicu, ali i neutraliziraju njihove toksine. Nadalje, LGG potiče već spomenute fagocite na pojačano djelovanje i umnažanje unutar nosne sluznice. Uz to, LGG ispuštanjem specifičnih supstancija dovodi do lučenja citokina, kao što je interferon, koji privlače imunosne stanice, koje se moraju probijati kroz stegnute krvne žile do nosne sluznice, ali i koordiniraju njihovo djelovanje. Međutim, to nije sve! LGG ima pozitivne učinke i na razne limfocite, koji predstavljaju drugu liniju u borbi protiv respiratornih virusa.

Što to znači u praksi? Nekoliko istraživanja pokazalo je kako primjena probiotika može smanjiti količinu virusa unutar organizma tijekom respiratorne infekcije te može smanjiti učestalost  i trajanje simptoma, posebice grlobolje i kašlja. Uspoređivan je titar antitijela između cijepljenih protiv virusa gripe koji su uzimali probiotike i onih koji su uzimali placebo. Pokazalo se kako je titar bio veći  kod onih koji su uzimali probiotike, u nekim slučajevima čak i pet puta veći.

Ovu zimu znamo što nam je činiti. Kako bismo izbjegli infekciju respiratornim virusom, važno je izbjegavati prostore sa suhim zrakom i slojevitom odjećom zaštititi se od hladnoće. A najvažnije je održavati imunosni sustav jakim funkcionalnim jogurtima koji su, osim što sadrže LGG, također i izvor vitamina D. Dvije muhe jednim udarcem uz dnevnu dozu b.Aktiva!

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Ponekad imamo osjećaj kako su ljudi danas sve manje „zdravi”. U usporedbi s našim starijima kao da smo postali boležljiviji. Je li razlog tome poboljšana medicinska skrb, pa samim time i češća dijagnostika bolesti, ili su onečišćenje okoliša i moderan način života stvorili boležljive generacije?

Danas se smatra kako sve više ljudi boluje od takozvanih pretkliničkih bolesti (preclinicaldisease). Pretklinička bolest  definirana je kao stanje u kojem postoje određeni simptomi, ali bolest nije potvrđena laboratorijskim nalazima ili se pak prate promijenjeni laboratorijski nalazi, ali se ne javljaju nikakvi simptomi. Uzmimo kao primjer naše krvne žile. U fazi pretkliničke bolesti stanice koje oblažu našu krvne žile počet će „starjeti” – stvarat će se naslage po njima te će slabije reagirati na promjene krvnog tlaka. To će se očitovati ili simptomima ili laboratorijskim nalazima. Kad se ta ista krvna žila potpuno ispuni naslagama i začepi, razvit će se klinička bolest, primjerice, infarkt mozga.

Moderna znanost porast pretkliničkih bolesti pripisuje fenomenu „intestinalne hiperpermeabilnosti”, odnosno povećanoj propusnosti crijeva, pri kojoj u organizam ulaze štetne tvari. Rizični čimbenici za takvo što su:

–          uzimanje antibiotika

–          stres

–          primjena različitih lijekova, primjerice, protiv bolova

–          prehrana bogata mastima i/ili kalorijama

–          prehrambeni proizvodi koji sadrže GMO

–          kemijski tretirana i procesirana hrana

–          konzervansi.

Čitajući ovaj popis, čini nam se kao da se približavamo odgovoru na pitanje s početka. Kad se usporedimo s našim starijima, puno smo više izloženi navedenim rizičnim čimbenicima.

Međutim, što nam je činiti? Suvremena, zapadna medicina nije fokusirana na liječenje bolesti u pretkliničkoj fazi. Liječnici i zdravstveni profesionalci educirani su za liječenje kliničkih, potpuno razvijenih bolesti i imaju spremna učinkovita rješenja kad se bolest razvije te se može točno identificirati i kvantificirati.

Suvremena znanost stoga se uputila u potragu za rješenjima u drugim medicinskim tradicijama, kao što je tradicionalna kineska medicina. Ona je stara tisućljećima i temelji se na nekoliko principa. Za ying-yang svi smo čuli. Možda manje poznat, ali u kontekstu propusnosti crijeva i naših pretkliničkih bolesti vrlo je zanimljiv pojam qi (chi), odnosno„energija”. On označava vitalnu energiju koja hrani cijeli organizam, a prema vjerovanjima, stvara se većinom u našem probavnom sustavu. Prema kineskoj medicini, manjak qija odražava se na sve organske sustave, slično kao što danas znamo da propusnost crijeva dovodi do poremećaja imuniteta i upale u našem organizmu. Pokušavajući riješiti taj problem, došlo se do prakticiranja fekalne transplantacije. Pojam fekalne transplantacije, odnosno presađivanja stolice zdravih donora u svrhu liječenja poremećaja probavnog sustava, u kineskoj medicini spominje se još od davne 350. godine, i to prije Krista, kad je zabilježeno da je kineski liječnik Ge Hong liječio akutno trovanje hranom terapijom „žute juhe”, koja se pripravljala od stolice zdravih donora. On je vjerovao kako će davanjem „žute juhe” potaknuti proizvodnju qija u pacijenata.

Usporedbe radi, prvu je fekalnu transplantaciju u zapadnoj medicini proveo američki kirurg, dr. Ben Eiseman, čak 1600 godina nakon svoga kolege Ge Honga. Međutim, kaska li zaista zapadna medicina za kineskom toliko kad govorimo o pridavanju važnosti probavnom sustavu u našem zdravlju?

Ocem moderne, zapadne medicine smatra se grčki liječnik Hipokrat, koji je živio 400 godina prije Krista. Jedna je od njegovih najpoznatijih izreka kako „sve bolesti započinju u crijevima”. I on je, slično svojim kineskim kolegama, veliku pozornost pridavao ulozi intaktnosti crijeva u našem zdravlju. Iako se čini kako su ta vjerovanja dugo bila potisnuta, razvoj novih znanstvenih metoda iz područja molekularne biologije doveo je do toga da se podrijetlo naših bolesti počinje nazirati u crijevima. Baš kao u kineskoj medicini.

Što to znači za nas danas? Postoji li način da zaštitimo cjelovitost naših crijeva? Naravno, možemo se kloniti spomenutih rizičnih čimbenika, koliko je to danas uopće moguće. Ili možemo pokušati preparatima tradicionalne kineske medicine. Ono što spaja tradicionalnu kinesku medicinu i najnovije spoznaje funkcionalne su namirnice s probiotskim bakterijama. Drevni Kinezi veliku su pozornost pridavali fermentiranoj hrani u održavanju i poboljšavanju vitalne energije – qija. A moderna znanost i zapadna medicina otkrile su kako su upravo dobre, probiotske bakterije ključ u održavanju normalne funkcije naših crijeva. One nas štite od razvoja bolesti u njihovoj ranoj, pretkliničkoj fazi. Ne moramo vjerovati da se u crijevima generira naša vitalna energija, odnosno qi, ali nedvojbeno je da u harmoniji probavnog sustava leži ključ našeg cjelokupnog zdravlja. Funkcionalne namirnice s probioticima mogu biti odličan način postizanja i održavanja te harmonije. Dobar tek!

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Svi se možemo složiti kako je boravak u prirodi dobar za zdravlje. No, znamo li zašto? Norvežani su, primjerice, razvili cijelu životnu filozofiju zvanu friluftsliv koja se temelji na dubokoj povezanosti aktivnosti u prirodi s tjelesnim i duševnim zdravljem. Znanstvena istraživanja pokazala su kako fizička aktivnost koju je osoba provela u prirodi, na otvorenome, ima djelotvornije pozitivne učinke na zdravlje pojedinca, nego aktivnost provedena u sintetskom okruženju kao što su sportske dvorane, teretane i slično. 

S jedne strane to se pojačanje pozitivnih učinaka tjelesne aktivnosti u prirodi pripisuje njezinom utjecaju na naš um. Boravak u prirodi nas rasterećuje. Priroda nam privlači pozornost bez iziskivanja dodatnih napora, za razliku od modernih načina odmora poput ekrana. Različiti elementi iz prirode mogu potaknuti psihofiziološki oporavak od stresa: otvorenost prostora, prisutnost pravilnih struktura ili uzoraka kao i tek obično protjecanje vode. Priroda u nama izaziva nesvjesne reakcije sigurnosti i mira, što pozitivno utječe na oporavak od svakodnevice. 

No, postoji i druga, možda intimnija, poveznica prirode i našeg tijela. Iako nam se čini kako najviše informacija iz prirode dobivamo preko svojih osjetila, postoji jedno sasvim drugo mjesto gdje zapravo najviše dolazimo u dodir sa svojom okolinom. U našoj utrobi nalazi se „ekran“ ogromne površine, preko kojega okolina neposredno komunicira s nama. Taj ekran su naša crijeva. Tako zapravo duboko u nama samima vanjski svijet dolazi u neposredni kontakt s nama i utječe na naše zdravlje. 

Naš „unutarnji ekran“ obložen je gustim biofilmom u kojem se nalazi crijevni mikrobiom, što znači da priroda zapravo prvenstveno komunicira s njim, a tek onda s našim crijevima i imunosnim sustavom koji se nalazi u njemu. I tako se opet vraćamo nezaobilaznom i neizostavnom crijevnom mikrobiomu! Zašto su te poruke iz prirode upućene našem crijevnom mikrobiomu toliko važne? 

Danas u modernom, urbanom, zapadnom svijetu svjedočimo ogromnom porastu broja bolesti uvjetovanih imunosnim poremećajima. Na globalnoj razini čak se govori o svojevrsnom tsunamiju nezaraznih bolesti – od alergija, autoimunih bolesti i karcinoma do različitih psihičkih poremećaja. Osim moderne prehrane i sjedilačkog načina života koji su sigurno djelomično krivi za takvo stanje, odavno postoji takozvana higijenska hipoteza koja tvrdi kako život u „sintetskim“, čistim okolinama dovodi do smanjene izloženosti pojedinca mikroorganizmima, što posljedično dovodi do nedovoljne edukacije imunosnog sustava. Danas je ta hipoteza modificirana i naziva se hipoteza o bioraznolikosti.  

Moderna znanost tvrdi da previsoke razine higijene, a u isto vrijeme onečišćenje urbanih sredina različitim sintetskim tvarima, dovode do gubljenja bioraznolikosti mikroorganizama. To se na našem „unutarnjem ekranu“ očituje tako da dolazi do smanjene izloženosti različitim pozitivnim mikroorganizmima te do povećane izloženosti patogenim bakterijama koje jedine i mogu opstati u takvoj toksičnoj urbanoj sredini. Na taj način propada naš crijevni mikrobiom što se očituje povećanim lučenjem upalnih čimbenika i divljanjem naših imunosnih stanica. I zato smo mi danas, između ostalog, postali ranjivi i skloni razvoju mnogobrojnih bolesti i poremećaja koje uzrokuje naš imunosni sustav.  

Što nam je činiti? Napustiti domove u urbanim sredinama i odseliti na vrh neke planine, primjerice Velebita? Kada promatramo crijevni mikrobiom, to bi bila ispravna odluka: crijevni mikrobiom kod ljudi koji žive u ruralnim sredinama doista je kvalitetniji nego kod stanovnika gradskih sredina. Nažalost većina nas nema taj luksuz, zato pogledajmo kakva nam rješenja nudi znanost. Finci predlažu investiranje u vikendicu u prirodi – oni su dokazali kako se crijevni mikrobiom stanovnika gradskih sredina razlikuje između onih koji redovito odlaze u vikendice u prirodi i onih koji vrijeme provode isključivo u gradu. Drugo istraživanje, također iz Finske, bilo je čak i radikalnije. U jednoj pilot studiji ispitanici su tri puta dnevno oko 20 sekundi ruke trljali smjesom različitih gnojiva, komposta, starog lišća, kore drveta i zemlje. Iako se radilo tek o pilot studiji, rezultati su zapanjujući: nakon dva tjedna istraživanja došlo je do promjene u mikrobiomu kože podlaktica, što se čini donekle razumljivo. Ali, važno je naglasiti da je pritom došlo do promjena i u crijevnom mikrobiomu. I to nabolje. 

Sigurno se pitate zašto su znanstvenici toliko očajni pa predlažu ljudima da se mažu zemljom. Zato što znanstvena zajednica postaje sve svjesnija razornih posljedica koje za zdravlje ima život u sterilnim, urbanim sredinama. Pri tome najviše stradavaju djeca. Upravo u dječjoj dobi ključna je izloženost velikom broju različitih mikroorganizama kako bi se stvorio kvalitetan crijevni mikrobiom i kvalitetno „istrenirao“ imunosni sustav. To su dokazali znanstvenici koji su istraživali posljedice uvođenja vrtićkog programa fokusiranog na boravak i aktivnosti u prirodi. Djeca koja su sudjelovala u programu imala su, ne samo raznolikiji crijevni mikrobiom, već i pojačane razine serotonina u tijelu te smanjen subjektivni dojam stresa. Zanimljivo je spomenuti i istraživanje koje je potvrdilo kako je već promjena pokrova tla (humus, kompost) i vegetacije oko dječjeg vrtića, dovela do promjena kožnog i crijevnog mikrobioma ali i smanjenja laboratorijskih pokazatelja upale kod djece.  

Iz svega prethodno navedenoga očito je da nas interakcija s prirodom štiti od razvoja bolesti uzrokovanih lošim funkcioniranjem imunosnog sustava. Sad znamo i zašto. Iako nam se možda drastične promjene životne okoline sad čine jedinim rješenjem, bit će dovoljno za početak boraviti češće u prirodi. Sam boravak na otvorenom, običan odmor ili šetnja, rasteretit će nam um i poslati pozitivne poruke preko našeg „unutarnjeg ekrana“. I svakako povedite i svoje mališane jer su njima takvi trenutci najpotrebniji! 

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Zastanite na trenutak i prisjetite se prošle noći. Koliko ste sati spavali? Koliko brzo ste usnuli? Koliko ste se puta probudili? Osjećate li se naspavano i odmorno? San i umor učestale su teme na radnome mjestu uz jutarnju kavu ili čaj, uz koje se nadate da ćete nadoknaditi nedostatak energije zbog manjkava ili loša sna. Čini se kako je modernom čovjeku postalo normalno trpjeti posljedice nekvalitetna sna. Međutim, je li Vas ikad liječnik pitao gore spomenuta pitanja? Jeste li svjesni razornih posljedica lošeg sna za Vaše zdravlje?

Iako se san čini izgubljenim vremenom, tijekom kojeg beživotno ležimo, on je utkan u temelje svih oblika života na našem planetu. Sva živa bića, od sitnih bakterija do najvećih sisavaca, prilagodila su se tijekom milijardi godina evolucije mijenama dana i noći koje nastaju rotacijom Zemlje. Neke su životinje aktivne danju a neke noću, no činjenica je kako svi procesi unutar stanica u živom organizmu funkcioniraju u ciklusima od 24 sata, koliko Zemlji treba za rotaciju oko svoje osi. Naš unutarnji sat nalazi se u dijelu mozga zvanom hipotalamus i koordinira da se svi procesi u tijelu odvijaju u pravilnim ciklusima od 24 sata. Naš mozak to čini lučenjem raznih kemijski aktivnih tvari zvanih neurotransmiterima. Bitno je upamtiti kako se serotonin i noradrenalin pojačano luče u budnom stanju, a melatonin dok spavamo.

Međutim, iako je san ključan za funkcioniranje našeg organizma, čini se kako ga danas više nego ikad zanemarujemo. Primjerice, trećina Amerikanaca danas spava manje od 6 sati na dan, što je porast od 30 % u odnosu na 1985. godinu. Najveći problem leži u tome što i današnja djeca puno manje spavaju. Tako otprilike četvrtina djece u Australiji od 5. do 15. godine života spava manje od devet sati. Vrlo problematično, uzimajući u obzir kako je san ključan za rast i razvoj organizma.

Što se događa kad ne spavamo dovoljno? Istraživanja su pokazala kako je jedna neprospavana noć dovoljna za znatan porast upalnih čimbenika u cirkulaciji. Isti učinak ima takozvani parcijalni manjak sna, kojem smo vjerojatno svi izloženi. Već nakon pet dana uz 4-6 sati sna dolazi do povećanog otpuštanja upalnih čimbenika u organizam. Razmislite koliko se često Vama događa da spavate toliko. A dugotrajna upala u našem tijelu povezana s manjkom sna dovodi do medicinskih tegoba kao što su pretilost, šećerne bolesti ili arterijske hipertenzije.

Međutim, problematično nije samo smanjeno trajanje sna. Slične posljedice izaziva i takozvana fragmentacija sna, kad ne spavamo u komadu, ali i smjenski rad ili primjerice jet lag. Naše tijelo zaista od nas traži tih osam sati kvalitetnog sna u komadu. I ne pristaje na kompromise! Istraživanja su dokazala kako su osobe koje rade smjenski, a posebice noćne smjene, izložene povećanom riziku od pretilosti i šećerne bolesti.

U vrijeme sveprisutnih ekrana, izazovnih radnih uvjeta i općenito užurbanog načina života, zaista je teško doći do tih osam sati kvalitetnog sna. Ni moderna medicina nema rješenje kako povećati broj prospavanih sati. Ne postoji sredstvo koje će Vam produžiti san. Ali postoji način kako ga poboljšati. A to su, vjerovali ili ne, probiotici. Znamo da postoje psihobiotici, odnosno probiotici koji djeluju na naše kognitivne i psihičke funkcije, ali ovo je nešto sasvim novo. Istraživanja iz 2017. i 2019. pokazala su kako je primjena probiotika, jednog ili više sojeva, poboljšala kvalitetu sna u odnosu na placebo pripravak. Zanimljivo je kako je učinak bio izraženiji kod muških ispitanika, a najviše se isticalo skraćeno vrijeme usnivanja. Ovo djelovanje probiotika pripisuje se protuupalnom djelovanju naših sićušnih junaka.

Upravo se u literaturi u kontekstu manjka sna i razvoja upale u tijelu crijevni mikrobiom iskristalizirao kao ključna komponenta u razvoju gore spomenutih bolesti. Da, i bakterije unutar našeg crijeva imaju svoj prirodni ciklus. I one se vole odmoriti nekoliko sati. One rade tijekom dana kao i mi, no tijekom noći se razmnožavaju pa je najveći broj bakterija upravo ujutro prije buđenja. Uzročno-posljedična veza između manjka sna i promjene crijevnog mikrobioma znanstveno je dokazana. Znanstvenici su presađivali crijevni mikrobiom neispavanih miševa njihovim odmornim „kolegama”, koji su potom razvili ranu faze šećerne bolesti. S druge strane, dokazano je kako se kod ljudi dva tjedna nakon jet laga mijenja sastav crijevnog mikrobioma – nagore.

Odnos između manjka sna i crijevnog mikrobioma je složen, ali vrlo zanimljiv. Unosom hrane u vrijeme kad bismo trebali spavati, pravimo pomutnju unutar crijevnog mikrobioma, što dovodi do porasta loših bakterija. Manjak sna dovodi do lučenja hormona koji razgrađuju poveznice između stanica stijenke crijeva. Ona postaje propusna i time manjak sna posredno dovodi do oslabljivanja vrlo važne barijere. Međutim, i sam crijevni mikrobiom kažnjava nas za nespavanje. Naime, pojedine bjelančevine koje se nalaze u bakterijama izazivaju pospanost i umor kad dospiju unutar mozga. A s druge strane, crijevni mikrobiom, čini se, kao iz inata smanjuje lučenje serotonina, hormona ključnog za uredno funkcioniranje tijekom budnog stanja. I to upravo u crijevima, gdje ga ionako najviše proizvodimo. A kao šlag za kraj, bakterije kao reakciju na manjak sna stvaraju manje kemijskih supstancija koje nam mogu poslužiti za proizvodnju melatonina, koji osigurava da brzo usnemo te kvalitetno spavamo.

Priroda zaista nema milosti s nama kad je posrijedi san. Naše tijelo, ali i naš crijevni mikrobiom strogo nas kažnjavaju kad im ne dajemo dovoljno sna. Dugoročno nam se zaista zdravlje počinje urušavati zbog upale koju održavamo neprestanim manjkom dragocjenih sati odmora. San je ključna komponenta našeg zdravlja te o njemu ovisi ama baš svaki, i najmanji proces u organizmu. Nažalost, nitko nam ne može pomoći osim nas samih. Ne preostaje nam ništa nego pronaći vrijeme, ali i uvjete za tih osam sati spokojnog sna. Nemojte da Vam odgovori na pitanja iz uvoda budu išta manje od savršenih. I ne zaboravite da i probiotici mogu pomoći da Vam san bude dublji i opušteniji. A možda Vas je i dužina ovog članka malo potaknula na zijevanje. Makar se nadam da niste usnuli prije nego što ste došli do kraja. Odmorite se jer i Vama i Vašem crijevnom mikrobiomu to je prijeka potreba!

Autor:

Andrija Karačić, dr. med.

Funkcionalni jogurti koji sadrže dobre bakterije, odnosno probiotike, zaista su čudesna stvar zato što te sitne bakterije imaju velik učinak na imunitet, zdravlje crijeva, ali i na tjelesnu figuru i izgled. Međutim, jeste li znali da one mogu utjecati i na raspoloženje?

Iako pomalo nevjerojatno zvuči da bakterije mogu utjecati na ljudsku psihu, znanstvena istraživanja tijekom zadnjih deset godina pokazala su kako određeni probiotici imaju pozitivne učinke na raspoloženje te da mogu smanjiti razinu tjeskobe i depresije. Prema provedenim studijama, ispitanici sa psihičkim poremećajima i oni zdravi koji su uzimali probiotike, imali su znatno blaže znakove anksioznosti ili depresije od onih koji su uzimali placebo.

Pojedini znanstvenici otišli su tako daleko da su definirali novu skupinu unutar probiotika – psihobiotike, žive mikroorganizme koji, ako se unesu u dovoljnim količinama, imaju pozitivne učinke na psihu.

Kako je to moguće, pitate se? Djelovanje takvih probiotika na psihu složen je proces, a ključ njihovog djelovanja crijevni je mikrobiom ili skup mikroorganizama unutar našeg probavnog sustava koji neprestano komunicira s našim mozgom. I obrnuto.

Ideja da određene bakterije u crijevima mogu utjecati na naše ponašanje i mentalno zdravlje prije desetak se godina činila poput znanstvene fantastike. Međutim, rezultati novijih istraživanja sve više rasvjetljavaju taj prilično zagonetni odnos sitnih stanovnika crijeva i ljudskog uma u kojem crijevni mikrobiom i mozak međusobno komuniciraju putem živaca ili različitih kemijskih tvari. Taj složeni sustav nazivamo osovinom „crijevni mikrobiom – crijevo – mozak”.

Iako zvuči neobično, mnogi od nas već su iskusili djelovanja ovog sustava. Često se događa da imamo probavne tegobe kad smo napeti ili se osjećamo neočekivano loše i bezvoljno nakon pojedinih obroka. Crijevni mikrobiom nema samo utjecaj na naše raspoloženje već i na različite psihičke poremećaje. Ljudi oboljeli od raznih bolesti probavnog sustava učestalije pokazuju i znakove psihičkih poremećaja, a pacijenti sa shizofrenijom češće imaju laboratorijske nalaze koji upućuju na postojanje upale u probavnom sustavu. O tome govore rezultati istraživanja u kojem su znanstvenici crijevni mikrobiom depresivnih pacijenata presađivali sterilnim laboratorijskim miševima bez crijevnog mikrobioma: miševi koji su primili „depresivni” crijevni mikrobiom, pokazali su znatno više znakova depresivnog i tjeskobnog ponašanja od miševa koji su primili crijevni mikrobiom psihički zdravih pacijenata.

Upravo zbog te uske povezanosti crijevnog mikrobioma i našeg mozga probiotici mogu djelovati i na naše raspoloženje. Može se reći kako unosom probiotika obogaćujemo naš crijevni mikrobiom, a posredovanjem osovine „crijevni mikrobiom – crijevo – mozak” te pozitivne promjene prelijevaju se sve do našeg mozga.

Još jedan od ključnih čimbenika za djelovanje probiotika je serotonin, koji se još naziva i „hormon sreće” zbog njegovog utjecaja na raspoloženje, učenje i proces pamćenja. Znanost je pokazala da pojedini bakterijski sojevi, poput Lactobacillus brevis ili Lactobacillus plantarum, mogu proizvesti serotonin kad dospiju u crijevni mikrobiom. Uz to, probiotici mogu potaknuti proizvodnju serotonina unutar stijenke crijeva, gdje se inače i proizvodi najveća količina serotonina u našem tijelu.

Psihobiotici, stoga, nisu neki novi, posebni sojevi probiotika, već je riječ o uobičajenim probioticima, kao što su Bifidobacterium longum, Lactobacillus plantarum, Lactobacillus acidophilus i Lactobacillus reuteri, kojima je tijekom istraživanja dokazano djelovanje na psihu. Treba također naglasiti da je za djelovanje psihobiotika potrebno određeno vrijeme. Prema znanstvenoj literaturi, psihobiotici mogu djelovati na mozak tek nakon svakodnevnog unosa od najmanje 8 dana.

Uzimajući u obzir sve navedeno, čini se kako je konzumacija funkcionalnih jogurta koji sadrže dobre bakterije odličan način za podizanje raspoloženja. Osim što su prirodni i nemaju nuspojava, probiotici su široko dostupni i za njih ne treba recept. Unosom probiotika ne poboljšavate samo zdravlje crijeva i crijevnog mikrobioma već pozitivno djelujete i na sve druge tjelesne sustave koji su s njim povezani: imunitet, metabolizam, pa čak i na kožu.

Neka vam dnevna doza funkcionalnog jogurta postane navika jer vam možda baš te sitne bakterije uvelike poprave raspoloženje!

Autor:

Andrija Karačić, dr. med.

Često na Bundeku zastanem pred Gandhijevim kipom gdje pozlaćenim slovima stoji citat: „Ne postoji put k miru, mir je put.“ Mir. To je stanje koje godi našoj glavi, koliko i našim crijevima. Kad u crijevima zavlada nemir pa vlast preuzmu krive bakterije naše mikrobiote (što nazivamo disbiozom), otvaramo si širom vrata za mnoge bolesti. Bolesti kakve ne bismo nikad povezali s crijevima. Uzmimo, primjerice, masnu jetru. Kad nam ljudi kažu da im je dijagnosticirana masna jetra, prvo ćemo pomisliti kako sigurno vole „papati“ slatko i masno ili pak „popiti koju čašicu više“. Mast i alkohol nisu sami na tom „zadatku“. Imaju još jednog „partnera u zločinu“ koji jetru skrivečki čini masnom: disbiozu. Ona povećava propusnost crijeva. Nije dobro da su nam crijeva propusna (popularno nazvana „leaky gut“) jer će bakterije i njihovi toksini iz crijeva dospjeti krvlju ravno do jetre oštećujući njezino tkivo i čineći je masnom. Zato želimo postići i održavati „mir“ u crijevima (taj „mir“ nazivamo eubiozom). Tad su na vlasti prave bakterije naše mikrobiote: one vrijedne i dobroćudne. Čitava ideja obogaćivanja jogurta dobrim bakterijama proizašla je upravo iz namjere postizanja ravnoteže mikrobiote u crijevima. Mirna crijeva, mirna glava.

Brak industrije i znanosti

Kakva je to veza između znanstvenih istraživača na nekom institutu i prehrambenih tehnologa koji proizvode naš omiljeni jogurt s dobrim bakterijama? Jedni bez drugih ne mogu. Znanstvenici će otkriti koje su bakterije dobre, zašto su nam dobre, što nam dobroga rade, kako to rade i koliko ih mora biti da bi činile dobro zdravlju. Tu u priču ulaze prehrambeni tehnolozi, koji na temelju svih tih informacija stvaraju ukusan i hranjiv funkcionalan jogurt superbogat dobrim bakterijama. Takav jogurt ima zadatak očuvati i poboljšati naše zdravlje. Znanstvenici već dulje vrijeme istražuju koji učinak na zdravlje ima pojedina dobra bakterija ili pak ekipa dobrih bakterija. Kako bi to otkrili, nije dovoljno istraživati samo na stanicama i životinjama, već je potrebno dokazati taj isti učinak i na ljudima, i to na velikom broju ljudi, kvalitetno provođenim istraživanjima. Samo tad će stroga Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) dati zeleno svjetlo prehrambenoj industriji da na funkcionalnom jogurtu s točno određenom dobrom bakterijom napiše što će poboljšati u našem zdravlju. Tu tvrdnju nazivamo zdravstvenom tvrdnjom. No EFSA, no tvrdnja. Do tada, hajdemo uroniti u najnovija saznanja dobivena istraživanjem učinka jogurta s dobrim bakterijama na ljude. 

Jedan funkcionalan jogurt na dan tjera bolest iz kuće van

Funkcionalni jogurti već se dugo preporučuju kao pomoćna (dodatna) terapija kod visoke razine kolesterola u krvi. Upravo je ovaj mjesec – friško, friško – objavljen rad koji je objedinio rezultate 39 istraživanja o unosu jogurta s dobrim bakterijama kod ljudi s viosokim kolesterolom. Bilo je uključeno više od 2200 ispitanika (to je puno). Takav rad nazivamo metaanalizom. Stručan naziv za istraživanje provedeno na ljudima jest kliničko istraživanje. Autori metaanalize zaključili su da jogurti s dobrim bakterijama mogu pomoći u smanjenju razine lošeg kolesterola i ukupnog kolesterola ako se unose barem 8 tjedana. Zanimljivo je da je pad kolesterola u krvi bio veći kod muškaraca nego kod žena.

Metabolički sindrom (poznat i kao sindrom X) stanje je koje prethodi dijabetesu, karakteristično po tome što nam tijelo luči mnogo inzulina, a naše stanice ne reagiraju na njega. Kao da inzulin stalno kuca na vrata stanicama, a njima je toliko dosta svega da ne otvaraju vrata. Tad govorimo o rezistenciji na inzulin. Razina inzulina povezana je s razinom mokraćne kiseline u krvi. Što više mokraćne kiseline ima, to su količina inzulina te otpor stanica na inzulin veći. Ljudi s metaboličkim sindromom često imaju visoku mokraćnu kiselinu u krvi (čuli smo sigurno za giht) te su u stanju oksidacijskog stresa. U takvom stanju molekule koje oštećuju proteine, masti i DNA naših stanica (oksidansi) prevladavaju nad molekulama koje čuvaju stanice od okisdacijskog oštećenja (antioksidansi). Nakon što su ispitanici s metaboličkim sindromom 8 tjedana jeli jogurt s određenim dobrim bakterijama, istraživači su primijetili kako im se razina oskidacijskog stresa u stanicama te razina mokraćne kiseline u krvi smanjila. Autori istraživanja zaključili su kako konzumacija jogurta s dobrim bakterijama može smanjti oksidacijski stres i razinu mokraćne kiseline u krvi kod ljudi koji imaju rezistenciju na inzulin, odnosno sindrom X. Naša se priča uskoro nastavlja u drugom dijelu. A do tada – jogurt u ruke i no stress!

Autor:

Sandra Zugan, mag. nutr.