Znanstveno područje crijevnog mikrobioma proširuje se iz godine u godinu. Kad gledamo broj istraživanja o crijevnom mikrobiomu, a posljedično i spoznaja o toj temi, možemo reći kako je tijekom prošlog desetljeća došlo do prave eksplozije. Neki znanstvenici idu toliko daleko da ovo nazivaju „zlatnim dobom“ crijevnog mikrobioma. Taj tako dugo tajnoviti svijet privukao je ogromnu pažnju znanstvene zajednice.

Paralelno s rastom spoznaja o crijevnom mikrobiomu, rasla je i svijest o njegovoj važnosti za zdravlje cjelokupnog ljudskog organizma. Otkrivajući mnogobrojne poveznice mikroskopskih podstanara i našeg tijela, postalo je jasno kako ključ našeg dobrostanja leži u mraku naših crijeva. Zahvaljujući novim spoznajama o funkcioniranju crijevnog mikrobioma, polako smo počeli shvaćati kako ga zapravo možemo zaštititi i njegovati.

Tako je nastao i cijeli jedan rječnik specifičan za temu crijevnog mikrobioma. Probiotici, prebiotici, psihobiotici. Svakim danom u medijima susrećemo se s novim takozvanim bioticima . A jedan takav pojam su i takozvani postbiotici. Što je pak sad to?

Probiotici su bakterije, a prebiotici su vlakna. Postbiotici su nešto između i čine na neki način vezu između ta dva pojma. Postbiotici su po svojoj prirodi biokemijske supstance. I to ne bilo kakve: postbioticima se smatraju sve kemijske supstance koje stvaraju ili otpuštaju bakterije kroz svoju metaboličku aktivnost, a imaju blagotvoran učinak na organizam, direktno ili indirektno. Ili pojednostavljeno rečeno: postbiotici su ono što probiotske bakterije proizvode za nas ako ih hranimo onime što one vole jesti – prebiotskim vlaknima. To se lako može zapamtiti ako znamo da prefiks „pre“ znači prije, „post“ poslije a „pro“znači za. Prvo unosimo PRE-biotike koji poslije prerade postaju POST-biotici kako bi nam se odužile PRO-biotske bakterije koje rade za nas. Iako se često postbiotike slikovito opisuje kao „otpad“ bakterija, oni zapravo predstavljaju pravo bogatstvo za naš organizam.

Danas se ide toliko daleko da se postbiotike smatra jednako važnima kao i pro- i prebioticima. Održavanje „dobrog“, odnosno raznolikog, uravnoteženog i visoko funkcionalnog crijevnog mikrobioma mora svakome od nas biti cilj. „Dobar crijevni mikrobiom“ metaforički možemo zamisliti kao krov koji nas štiti i daje nam stabilnost, a ne propušta štetne tvari. Osnova i temelj toj konstrukciji su ispravna prehrana i redovna tjelovježba kao osnove našeg životnog stila. A sam krov drže tri stupa: probiotici, prebiotici i postbiotici. Sve tri jednako važne komponente našeg životnog stila koje direktno osiguravaju da nam crijevni mikrobiom bude uvijek na pravom mjestu.

A gdje nalazimo postbiotike? Osim u našim crijevima gdje ih bakterije proizvode dok ovo čitate, postbiotike možemo, osim u određenim lijekovima i dodatcima prehrani, konzumirati i kroz hranu, posebice putem fermentiranih i funkcionalnih namirnica. Postbiotici mogu biti vitamini, fenoli, enzimi, komponente stijenke bakterije ili egzopolisaharidi, složeni ugljikohidrati koje bakterije izlučuju. Različitih vrsta, a kamoli pojedinačnih tipova postbiotika ima nezamislivo puno i tek smo ih počeli identificirati te locirati njihovo područje djelovanja.

Jedan zanimljiv primjer postbiotika je kefiran. Kefiran je egzopolisaharid koji proizvodi i luči bakterija Lactobacillus kefiranofaciens, bakterija iz kefira, kako joj i samo ime kaže. Postbiotik kefiran dokazano smanjuje apsorpciju kolesterola, slično kao i određeni lijekovi za snižavanje masnoća u krvi koji se danas koriste u medicini. Takvim djelovanjem on odlaže razvoj ateroskleroze, pojednostavljeno rečeno – starenje krvnih žila. Istraživanja su pokazala da se unosom kefirana može spriječiti rast krvnog tlaka i stabilizacija vrijednosti šećera u krvi. Danas se kefiran smatra potencijalnim kandidatom za prevenciju svih krvožilnih bolesti: od srčanog do moždanog udara. Opravdano se može reći kako će u dovoljnim količinama konzumacija kefira pozitivno djelovati na regulaciju kolesterola i starenja krvnih žila.

Drugi zanimljiv egzopolisaharid je beta-glukan. Beta-glukan je popularan dodatak prehrani s kojim ste se već možda susreli. Beta-glukan je polisaharid i sastoji se od mnogobrojnih lanaca ugljikohidrata. Beta-glukan kao egzopolisaharid proizvode gljive, kvasci i bakterije, ali ga možemo naći i u nekim žitaricama kao što su ječam i zob.

Beta-glukan je od davnina poznat u tradicijskim medicinama kao sredstvo za poticanje imunosnog sustava. Istraživanja su pokazala kako beta-glukan potiče staničnu komponentu imunosti i time jača odgovor na opasnosti kao što su patogene bakterije, virusi ali i tumorske stanice. Razlikujemo dva tipa beta-glukana: beta-glukan dobiven iz kvasaca i bakterija, koji je postbiotik po definiciji te beta-glukan iz žitarica. Postbiotski beta-glukan višestruko je učinkovitiji u poticanju našeg imunosnog sustava od onog iz žitarica. A  danas znamo kako beta-glukan kao postbiotik pomaže djelovanju probiotika, posebice bakterije Lactobacillus, tako što olakšava njihovo prianjanje uz stijenku crijeva. Beta-glukan iz fermentiranih namirnica ili kao dodatak prehrani zaista može učiniti čuda.

Zaista je bezbroj postbiotika i svakim danom otkrivamo nove vrste postbiotika i mehanizme njihovog djelovanja na nas. Zasad zasigurno znamo kako postbiotici imaju imuno-modularno djelovanje i jačaju naš imuni sustav. Nadalje znamo kako su od velike pomoći u regulaciji metabolizma kolesterola i masnoća te usporavaju starenje naših krvnih žila. Studije provedene na tumorskim stanicama u laboratorijima pokazale su kako postbiotici imaju i antitumorsko djelovanje: određeni postbiotici mogu prouzročiti smrt tumorskih stanica i djelovati na gene tumorskih stanica tako da one sporije rastu.

I dalje preostaje pitanje koje postbiotike točno koristiti u koju svrhu i na koji način. Iako znanost o crijevnom mikrobiomu raste velikom brzinom, potrebno je provesti još mnoga istraživanja kako bi se otkrile sve tajne postbiotika. Ono što je ključno jest činjenica da te sitne kemijske tvari imaju ogroman potencijal: od imunosti i crijevnog mikrobioma do kolesterola i tumora. Iako se čini nevjerojatno, ali zaista postbiotici jesu ravnopravni pro- i prebioticima po pitanju važnosti za održavanje kvalitetnog crijevnog mikrobioma. Jer iako još ne znamo puno o samim postbioticima, znamo kako je crijevni mikrobiom ključan za naše zdravlje. Stoga se ne dajmo zbuniti još jednim „bioticima“. Postbiotike upamtimo kao „kemijske tvari koje luče bakterije i drugi mikroorganizmi“ koji su po svojoj važnosti uz bok pro- i prebioticima za naš crijevni mikrobiom.

Konzumacijom fermentiranih i funkcionalnih namirnica, ali i održavanjem proizvodnje postbiotika od strane naših vlastitih bakterija, snabdijevat ćemo svoje tijelo dostatnim količinama postbiotika. Makar još ne znamo koje dobro će nam donijeti, ne brinem se da ćemo zahvaljujući modernoj znanosti ubrzo i to saznati. Nadajmo se kako ćemo u budućnosti moći iskoristiti moć postbiotika u svoju korist.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Svima nam je poznata poslovica „ono si što jedeš“. Iako postoje različite teorije o njezinom nastanku, znamo da potječe još iz 19. stoljeća. Francuski znanstvenik Anthelme Brillat-Savarin još je davne 1826. godine tvrdio „reci mi što jedeš, a ja ću ti reći tko si“. Danas, skoro 200 godina kasnije, znanost je potvrdila tu poslovicu. Otkrili smo kako prehrana ima ogroman utjecaj na nas i naš organizam. Ponajviše jer smo otkrili da svojom prehranom utječemo ne samo na svoj organizam, već i na trilijune organizama mikroskopske veličine u našim crijevima. Taj složeni eko-sustav u našim crijevima djeluje na naš metabolizam, imunost, ali i raspoloženje, pamćenje i psihu. Razvili smo cijelu jednu mrežu veza i spona između naših sitnih podstanara i nas samih. Jedna od najfascinantnijih je zasigurno osovina crijevo-mozak koja potvrđuje riječi starog Brillat-Savarina: hranom koju unosimo mijenjamo crijevni mikrobiom koji pak djeluje na naš um i dušu, na ono što nas čini „ljudima“.

No, što biste rekli kad bih ja Vama rekao kako smo „ono što je naša majka jela tijekom trudnoće“? Zar je hrana koju je naša majka konzumirala dok smo bili „maleni“ u njezinoj utrobi mogla utjecati na naše stanje danas, kad smo postali odrasli i „veliki“? Moderna znanost tvrdi upravo to. Najnovije spoznaje upućuju na to kako nas je prehrana naših majki doslovce oblikovala, i to pogotovo jedan organ: naš mozak i središnji živčani sustav.

Zahvaljujući novim istraživanjima, osovina crijevo-mozak postaje još fascinantnija. Rezultati istraživanja pokazala su kako osovina crijevo-mozak naime funkcionira i puno prije nego što smo mislili. Još prije našeg rođenja fetalni crijevni mikrobiom počinje komunicirati s našim mozgom. Smatra se kako u toj ranoj fazi bakterije u crijevima surađuju s imunosnim sustavom, koji pak nadgleda te iste bakterije. Preko živčanog sustava unutar crijeva i živca lutalice, takozvanog vagusa, posljedice ove suradnje dopiru i do našeg mozga dok se još razvija. Istraživanja na miševima su tako dokazala kako se u fetalnom mozgu mogu pronaći kemijski signali iz crijevnog mikrobioma. Danas se govori  o fetalnoj osovini crijevo-imunost-mozak. I sve je u redu dok je ona u ravnoteži. No, u slučaju primjerice neuravnoteženosti bakterija unutar mikrobioma fetusa, problem se preko osovine crijevo-imunost-mozak može odraziti i na mozgu koji se tek razvija. Može doći do oštećenja mozga i središnjeg živčanog sustava, koja u ovoj životnoj fazi imaju teške posljedice na cjelokupni razvoj djeteta.

Primjer jedne takve neuravnoteženosti bakterija nalazimo kod djece nedonoščadi. Istraživači su kod nedonoščadi otkrili kako su određene negativne promjene u crijevnom mikrobiomu povezane s negativnim promjenama u imunosnom sustavu. No, nažalost su te negativne promjene u mikrobiomu i imunosnom sustavu bile povezane i s negativnim posljedicama za razvoj mozga i središnjeg živčanog sustava. Ovakva istraživanja nam jasno pokazuju kako je ravnoteža crijevnog mikrobioma ključna za uredan razvoj mozga zbog osovine crijevo-imunost-mozak. Međutim, ono što ulijeva nadu znanstvenicima je činjenica kako promjene na razini mikrobioma i imunosti prethode problemima na razini mozga. Što teoretski znači da bi se kod nedonoščadi održavanjem ravnoteže unutar crijevnog mikrobioma mogle spriječiti negativne posljedice za razvoj mozga. I ovdje upravo znanost vidi velik potencijal. Postoji opravdana nada kako bi se unosom pro- i prebiotika mogla uspostaviti ravnoteža u crijevnom mikrobiomu i time osigurati neometan razvoj mozga.

Bakterije nam zaista pomažu u razvoju mozga i središnjeg živčanog sustava. Jedno istraživanje je pokazalo kako su miševi majki tretiranih antibioticima imali slabije razvijen talamus, koji je centar za osjete u mozgu. Zanimljivo, istraživanje je pokazalo kako je u krvi takvih miševa bilo manje kemijskih signala iz mikrobioma ključnih za razvoj mozga. Kad su tako te miševe kasnije promatrali kao odrasle, uočili su kako oni sporije reagiraju na zvučne impulse.

No, na ovom mjestu treba upozoriti kako je većina istraživanja na temu osovine crijevo-imunost-mozak provedena na različitim laboratorijskim životinjama. Istraživanja na ljudima ima malo te su ona vrlo specifična, kao što je prethodno spomenuto istraživanje na nedonoščadi. Iako za poslovicu „ono si što jedeš“ postoji solidna znanstvena podloga, poslovicu „ono si što je majka jela tijekom trudnoće“ zasad još treba prepustiti na ispitivanje znanstvenicima kao još jednu hipotezu.

Danas znamo za važnost ravnoteže crijevnog mikrobioma za uredno funkcioniranje našeg odraslog mozga zbog osovine crijevo-mozak. No, čini se kako crijevni mikrobiom ima važnu ulogu i u razvoju samog mozga. A očito i pre- i probiotici, ali i antibiotici utječu na razvoj mozga. Iako znanost upućuje na to, moramo biti strpljivi i pustiti znanstvenike da potvrde svoje hipoteze. Mi se zasad samo možemo držati provjerenih poslovica, kao što je „ono si što jedeš“. Stoga pazimo na našu prehranu i uzimajmo pro- i prebiotike jer je to dobro za cijeli jedan eko-sustav. Jer ako nam crijevni mikrobiom ne bude u ravnoteži, nećemo biti ni mi.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Zasigurno smo svi jednom u životu iskusili kako su naša crijeva i mozak usko povezani. S jedne strane smo se svi nakon konzumacije čokolade osjećali raspoloženije. S druge strane, prije stresnih situacija kao što su ispiti, imali smo probavne smetnje. Intuitivno smo nekako svi upoznati s tim konceptom. No, moderna znanost je takozvanu osovinu crijevo-mozak otkrila tek prije nekoliko godina i tek polako postaje sve svjesnija njezine važnosti. Toliko je važna da se živčani sustav unutar crijeva počelo nazivati i „drugi mozak“.

Unutar stijenke naših crijeva nalazi se 100 x 10⁶ živčanih stanica. Naš drugi mozak je nevidljiv, proteže se kroz slojeve stijenke cijelom dužinom crijeva. Ta ogromna živčana mreža tvori potpuno autonoman, nezavisan živčani sustav. Eksperimentalno je dokazano kako se u slučaju prekidanja veza između središnjeg živčanog sustava i crijeva, živčani sustav unutar crijeva i dalje može samostalno brinuti za probavu, motoriku probavnog sustava, reflekse te cijeli sustav praćenja sadržaja naših crijeva. Koordinacija različitih fenomena naših crijeva kao što su povraćanje, proljev, ali i uredno funkcioniranje crijeva uhodani su programi našeg crijevnog živčanog sustava, a ne „prvog mozga“.

Naš prvi i drugi mozak komuniciraju intimno, i to pretežito naš drugi mozak s prvim. Danas se zna kako od 10 informacija razmijenjenih između središnjeg i živčanog sustava crijeva, 9 ide od crijeva prema mozgu, a tek 1 od mozga prema crijevima. Njih dvoje u komunikaciji koriste isti jezik koji se sastoji od kemijskih signala, takozvanih neurotransmitera. U neurotransmitere ubrajamo primjerice serotonin, dopamin i mnoge druge. Zanimljivo je kako se čak 90 % velikog broja neurotransmitera proizvodi i skladišti u crijevima, u slučaju serotonina čak i preko 95 %, a tek manji dio u mozgu.

Neurotransmitere možemo shvatiti kao kemijske signale koji u različitim dijelovima mozga prenose različite informacije. Serotonin prvenstveno asociramo s njegovom ulogom vezanom za raspoloženje i osjećaje. Serotonin nam daje osjećaj zadovoljstva, opuštenosti i unutarnjeg mira. Ali ne smijemo zaboraviti i njegov utjecaj na osjet boli, kao i osjećaj sitosti i regulaciju sna.

Već smo spomenuli kako se serotonin proizvodi u crijevima. U stijenci našeg crijeva nalazi se jedna posebna vrsta stanica koja proizvodi različite kemijske tvari koje mogu djelovati kao neurotransmiteri. Nazivamo ih enterokromafinim stanicama i one predstavljaju 10-15 % svih stanica crijevne stijenke. Njih možemo zamisliti kao stanice s dva izdanka: jedan seže u unutrašnjost crijeva, dok drugi završava na živčanim vlaknima koja idu prema mozgu. Tako enterokromafine stanice prate što se događa u unutrašnjosti naših crijeva te ovisno o situaciji šalju kemijske signale prema mozgu u obliku serotonina i drugih neurotransmitera. Za djelovanje enterokromafinih stanica, ključ je ono što se nalazi u crijevima. Primjerice ima li čokolade koja sadrži puno serotonina.

Ali uz površinu crijevne stijenke postoji i cijeli jedan eko-sustav koji sadrži trilijune bakterija. Nazivamo ga crijevni mikrobiom i on utječe na probavu, metabolizam i imunost. No, upravo preko enterokromafinih stanica i serotonina djeluje i na naše raspoloženje i mentalne funkcije. Danas tako znamo da je uvjet proizvodnje serotonina od strane enterokromafinih stanica prisutnost određenih bakterija u crijevima. Što znači da će nam u slučaju nedostatka tih bakterija izostati proizvodnja serotonina.

S druge strane je vrlo bitna regulacija rada enterokromafinih stanica od strane bakterija. Danas se smatra kako je čak 60 % proizvodnje serotonina stimulirano od strane crijevnog mikrobioma. Naime, bakterije kroz preradu vlakna koja mi konzumiramo proizvode razne supstance. Te supstance mogu poslužiti enterokromafinim stanicama ili kao stimulans ili sirovina za proizvodnju. Nadalje, pojedine bakterije mogu čak samostalno proizvoditi serotonin, neovisno o enterokromafinim stanicama.

Crijevni mikrobiom snažno utječe na funkciju osovine crijevo-mozak upravo tako što modulira dostupnost signala kojima se ova komunikacija odvija, kao što je serotonin. Danas postoje brojna istraživanja koja potvrđuju ovu spoznaju. Tako su u istraživanju iz 2011. miševi, koji su po ponašanju bili plašljivi i sramežljivi, nakon tretmana koktelom antibiotika postali hrabri i pustolovni. Ovi rezultati su ponovljeni u istraživanju kad je transplantirana stolica plašljivih miševa miševima koji su se ponašali odvažnima, i obrnuto. Nakon svake transplantacije miševi su poprimili obrasce ponašanja svojih donora. No, istraživanja su provedena i na ljudima. Tako je australsko istraživanje iz 2008. pokazalo kako su studenti u ispitnoj fazi imali manje dobrotvornih bakterija unutar crijevnog mikrobioma nego na početku semestra. Danas se zna kako  dugotrajna izloženost psihičkom stresu dovodi do neuravnoteženosti i prevlasti loših bakterija unutar crijevnog mikrobioma.

Što to znači za nas? Što za nas svakodnevno znači to što bakterije u našim crijevima utječu na naše raspoloženje? U znanstvenoj literaturi ističu se dva velika problema u kontekstu crijevnog mikrobioma, serotonina i našeg mozga.

Prvenstveno je tu naša prehrana. Kad promatramo čimbenike koji utječu na sastav i funkciju crijevnog mikrobioma, genetika utječe samo s 12 % a prehrana s čak 57 %. Što znači da svojom prehranom možemo promijeniti više od polovice svog mikrobioma, na bolje ili na gore. Vlakna su glavna hrana naših bakterija, osobito prebiotici. Njihovim unosom možemo biti sigurni da ćemo imati uravnotežen i snažan crijevni mikrobiom. Naravno, uz unos probiotika i funkcionalnih namirnica koje sadrže probiotike. Garancija za obilje serotonina.

Drugi problem su antibiotici. Antibiotici su snažni i učinkoviti lijekovi, ali ih danas zbog velike dostupnosti koristimo prečesto. Antibiotici su sveprisutni i nismo svjesni kakve posljedice mogu imati za nas. Znate li da kura antibiotika u trajanju od 5 dana uništava trećinu Vašeg crijevnog mikrobioma? U kontekstu djelovanja crijevnog mikrobioma na osovinu crijevo-mozak, posljedice su razorne. Jedna kura antibiotika povećava vjerojatnost razvoja anksioznosti za 17 %, a depresije za 24 % u 12 mjeseci nakon primijenjene kure. U slučaju dviju kura ta vjerojatnost se penje na 40 % za anksioznost, odnosno 45 % za depresiju. Jednostavno rečeno, antibiotik će smanjiti količinu serotonina u tijelu.

Naša crijeva i mozak neprestano komuniciraju međusobno koristeći kemijske signale kao što su serotonin. Iako su bakterije unutar našeg crijevnog mikrobioma ključne za dostupnost serotonina, mi smo oni koji svojim životnim odlukama svaki dan iznova oblikujemo crijevni mikrobiom. Danas znamo da zdravlje našeg „prvog mozga“ ovisi o zdravlju „drugog mozga“. Stoga je očuvanje našeg crijevnog mikrobioma bitna sastavnica u brizi o sveukupnom zdravlju, fizičkom i psihičkom.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Na spomen zdrave hrane većini nas prvo na pamet pada povrće. Od malih nogu nas roditelji, a zatim nutricionisti i liječnici „nagovaraju” da povećamo unos raznovrsnog povrća. Međutim, zašto je povrće toliko dobro za nas? Osim svih pozitivnih nutritivnih komponenti u povrću, kao što su vitamini i minerali, u posljednje vrijeme sve se više pozornosti pridaje vlaknima, i to ne bilo kakvim, već prebiotskim vlaknima. Jeste li znali da artičoka, primjerice, može utjecati na vašu tjelesnu masu, luk i češnjak na funkcioniranje mozga ili čičoke na izgled kože? Sve te učinke navedeno povrće ima zahvaljujući prebiotskim vlaknima!

Konzumacija biljnih vlakana od davnina se primjenjivala u nekim azijskim medicinskim kulturama, a u suvremenu medicinu ušla je 1921. godine, kad su znanstvenici Rettger i Cheplin otkrili kako konzumacijom određenih vlakana raste broj nekoliko vrsta bakterija u crijevima. Takvim otkrićem otvorilo se sasvim novo područje istraživanja – svijet prebiotika kakav danas poznajemo.

Ubrzo su pronađena specifična vlakna čijim unosom raste broj dobrih bakterija u crijevima, kao što su Lactobacillus i Bifidobacteria. Pojam prebiotika precizno je definiran tek 1995. godine, a njegova se definicija s novim otkrićima iz ovog područja znanosti neprestano mijenja. Danas se prebioticima smatra „hrana” dobrih bakterija u crijevnom mikrobiomu čijom konzumacijom možemo očekivati pozitivne učinke na naše zdravlje.

Biokemijski su vlakna dugi lanci ugljikohidrata koji izgrađuju dijelove biljke. Najviše je prebiotskih vlakana u čičokama, artičokama, poriluku, luku i češnjaku. Kako pomažu našem zdravlju, najbolje pokazuje jedna belgijska studija iz 2019. godine. Zdravi ispitanici jeli su tijekom dva tjedna najmanje 9 g vlakana na dan tako što su pojačali unos navedenih biljaka u obliku juha, priloga i salata.

Rezultati su bilo vrlo zanimljivi: ispitanici su tjedan dana nakon završetka studije naveli kako su brže, ali i dugotrajnije siti, kako im se smanjila želja za slanom, slatkom i masnom hranom te su počeli više jesti povrće, ali i uživati u njemu. Iako su navodili kako su ponekad zbog povećanog unosa vlakana bili više naduti nego prije, općenito gledajući, probava im je postala kvalitetnija. Sve ove promjene pratile su i promjene na razini crijevnog mikrobioma: porastao je broj dobrih, a smanjio se broj loših bakterija. Nakon samo dva tjedna pojačanog svakodnevnog unosa povrća.

Kako je moguće da hranjenje dobrih bakterija može dovesti do tako opsežnih promjena u tijelu? Što se dogodi s prebioticima iz povrća kad ih pojedemo? Naš probavni sustav vlakna ne može probaviti te ona cijela dospijevaju u debelo crijevo. Ondje ih preuzimaju bakterije naše crijevne flore, ali ne sve. Prebiotike vole samo dobre bakterije. Te dobre bakterije fermentiraju vlakna te stvaraju različite kemijske tvari kao što su kratkolančane masne kiseline, kojima možemo zahvaliti na dobrotvornim učincima povrća, a njih je zaista mnogo.

Tako, primjerice, fermentacijski proizvodi prebiotika postaju hrana drugim dobrim bakterijama. Ovaj efekt, zvan „cross-feeding”, dovodi do toga da još više dobrih bakterija unutar crijevnog mikrobioma počne stvarati još više kratkolančanih masnih kiselina. Napretkom molekularnih metoda otkriveno je kako unosom prebiotika ne hranimo samo Lactobacillus i Bifidobacteria, već i mnoge druge dobre bakterije kao što su Faecalibacterium, Roseburia i Eubacterium.

S druge strane, prebiotici i proizvodi njihove fermentacije suzbijaju rast loših bakterija, kao što je Escherichia coli. Dokazano je kako oni takve bakterije vežu kao mamac za sebe i time onemogućuju njihovo daljnje razmnožavanje.

Slobodne masne kiseline, koje nastaju fermentacijom prebiotika, ne djeluju samo u crijevu, već nakon ulaska u naš krvotok, i u cijelom organizmu. U debelom crijevu poboljšavaju nastanak sluzi koja štiti crijevo od štetnih tvari u njemu, hrane same stanice crijevne sluznice te je dokazano da mogu zaustaviti rast tumorskih stanica.

Što se tiče utjecaja na cjelokupni organizam, proizvodi prebiotika utječu, prije svega, na naš metabolizam: pojačavaju i produžavaju sitost, pojačavaju osjetljivost stanica na inzulin i smanjuju razinu šećera u krvi, pa time pozitivno utječu na pretilost, dijabetes, kolesterol i masnu jetru. Nadalje, vežu se za imunosne stanice u crijevu te tako jačaju imunitet i smiruju preosjetljivost crijeva u slučaju alergija. Doprinose pojačanoj apsorpciji kalcija te poboljšavaju zdravlje kostiju. Fermentacijski proizvodi prebiotika utječu i na bolju funkciju moždanih stanica, a smanjuju i anksioznost. Istraživanja na miševima pokazala su da primjena prebiotika dovodi do bolje hidratacije kože te smanjuje stvaranje crvenila.

Razvojem novih molekularnih tehnologija spoznajemo sve veći potencijal vlakana koji oni ostvaruju fermentacijom uz pomoć dobrih bakterija. Budući da se suvremena medicina sve više okreće prevenciji, kako do bolesti i poremećaja ne bi niti došlo, već u ranoj fazi života ljudima se nastoji usaditi navika zdrave i raznolike prehrane kako bismo time razvili raznolik i fleksibilan crijevni mikrobiom. Upravo su se vlakna iz povrća pokazala kao jedan od najvažnijih čimbenika prehrane koja čini dobro crijevnom mikrobiomu. Stoga moramo misliti na naše dobre bakterije i dati im hranu koja im je potrebna kako bi nam one uzvratile istom mjerom i pobrinule se za sve aspekte našeg zdravlja.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Kraj kalendarske godine idealno je vrijeme za preispitivanje svojih navika, donošenje neke odluke te stvaranje promjena nabolje u novoj godini. Nova godina uvijek je nov početak i dobra motivacija za pokrenuti se, zato nam je svima dobro poznat pojam novogodišnjih odluka. Mi ćemo iskoristiti ovo razdoblje kako bismo se podsjetili o čemu smo sve pisali u prethodnim člancima te ćemo pokušati to sve rezimirati u kratak popis odluka koje će nas uvesti u zdraviju i sretniju godinu.

Nakon obilnih blagdanskih obroka, poneseni poletom novogodišnjih odluka, većina nas poseže za starom članskom iskaznicom iz teretane na kojoj se već skupila prašina jer je vjerojatno nismo upotrebljavali od veljače, kad nam je splasnuo taj isti polet od prošle godine.

Međutim, sad znamo da fizička aktivnost igra ključnu ulogu u prevenciji, pa čak i liječenju određenih bolesti kao što su šećerna bolest, rak debelog crijeva, divertikulitis, demencija i Alzheimerova bolest. Tjelovježbom povećavamo raznolikost dobrih bakterija u crijevnom mikrobiomu, što dovodi do gubitka tjelesne mase i lučenja hormona sreće – serotonina i dopamina. Pa neka nam onda prva odluka bude redovita tjelovježba, kojom ćemo održavati zdravlje, fizički izgled i dobro raspoloženje.

Kako bismo bili odmorni i spremni za takve fizičke napore, bit će nam potrebno dovoljno sna. San je jedna od primarnih ljudskih potreba, ali je u današnje vrijeme užurbanog tempa života i sveprisutnih ekrana, nažalost, zanemarena.

Istraživanja pokazuju da trećina Amerikanaca spava manje od 6 sati, a četvrtina djece u Australiji u starosti od 5 do 15 godina spava manje od 9 sati. Takvi su podatci zabrinjavajući, s obzirom na to da je djeci dovoljno sna potrebno za rast i razvoj, a kod odraslih njegov nedostatak dovodi do povećanja upalnih čimbenika u organizmu. Dugotrajna prisutnost upale u tijelu dovodi do pojave pretilosti, šećerne bolesti i hipertenzije.

Međutim, osim trajanja sna, važna je i njegova kvaliteta. U tome nam mogu pomoći probiotici. Istraživanja su pokazala da primjena probiotika poboljšava kvalitetu sna u odnosu na placebo te skraćuje vrijeme potrebno za usnivanje. Crijevni mikrobiom pokazao se kao ključna komponenta povezanosti između manjka sna i razvoja upale u tijelu. Izgleda da bakterije u našem crijevu također imaju prirodni ciklus pa se tako tijekom noći više razmnožavaju, a s obzirom na to da dobre bakterije sprječavaju nastanak upale, dolazimo do uzročno-posljedičnog trokuta: san – upalni čimbenici – dobre bakterije.

Koliko god se činilo nemogućim u prenatrpanom raspredu izdvojiti osam sati za miran i kvalitetan san, čini se da ćemo morati, pa ćemo i to staviti pri vrh popisa naših novogodišnjih odluka.

S obzirom na ove hladne i tmurne dane, boravak u prirodi ne čini nam se nimalo primamljiv. Radije bismo vrijeme provodili u toplini svoja četiri zida. Upravo takav sjedilački način života u sterilnim uvjetima doveo je do gubitka bioraznolikosti mikroorganizama. To je, u kombinaciji sa zagađenjem urbanih sredina, prouzrokovalo povećanu učestalost nezaraznih bolesti – alergija, autoimunih bolesti i karcinoma.

Zbog smanjene izloženosti različitim bakterijama propada i naš crijevni mikrobiom, što kao što smo već spomenuli, vodi povećanju upalnih čimbenika u tijelu, a to zatim vodi pojavi brojnih bolesti i poremećaja koje uzrokuje naš imunosni sustav. Kako to spriječiti? Prema jednom finskom istraživanju, već se kod ljudi koji vikende provode u vikendicama u prirodi crijevni mikrobiom razlikuje od onih koji nemaju tu naviku.

Boravak u prirodi ne samo da poboljšava raznolikost crijevnog mikrobioma, već i podiže raspoloženje povećavajući razinu serotonina u tijelu te smanjuje subjektivni dojam stresa. Mislim da je to i više nego dovoljno kako bismo ga dodali na naš popis odluka.

Tjelovježba, kvalitetan san i boravak u prirodi neka budu samo početak vaših novogodišnjih odluka. Vjerojatno ste i sami primijetili da im je svima zajednička poveznica unaprjeđenje crijevnog mikrobioma, što sa sobom nosi razne dobrobiti za naše zdravlje, a ništa od toga nije moguće bez zdrave i uravnotežene prehrane bogate probioticima. Ostavljamo svakome od vas za domaću zadaću da ovaj popis nadopunite prema vlastitim željama i potrebama, a mi vam za ovogodišnje blagdane od srca želimo da se tih odluka držite te da vam donesu dobro zdravlje i radost.

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Od malih nogu usađuje nam se strah od hladnoće i zime. Oblačimo se slojevito, pijemo čajeve, uzimamo vitamine i minerale. Sve to radimo kako bismo izbjegli prehlade i gripe, koje dolaze s padom temperatura. Svako godišnje doba nosi svoje infekcije. U ljetnom razdoblju češća su trovanja hranom i crijevne viroze, a zimi bilježimo povećan broj respiratornih infekcija. Još je Hipokrat 400. godine pr. Kr. govorio kako „dolazak zime razrješava bolesti ljeta, a dolazak ljeta razrješava bolesti zime”.

Iako nam se to intuitivno činilo posve prirodnim, znanost donedavno nije u potpunosti razjasnila zašto je to tako.

Poznato je da se određeni virusi brže razmnožavaju na nižim temperaturama, no porast respiratornih infekcija više se pripisivao ljudskom ponašanju. U zimskom razdoblju češće boravimo u zatvorenim prostorima pa je tako kontakt s drugim ljudima bliži, što pogoduje kapljičnom širenju infekcija. S druge strane, krvne žile na hladnoću reagiraju stezanjem pa je tako manji dotok imunosnih stanica u sluznice. Također se sluz unutar nosa stvara u manjim količinama, što dodatno slabi obranu sluznice od virusa.

Hladnoća utječe i na naš imunosni sustav. Dokazano je kako niže temperature dovode do manjeg lučenja interferona, tvari koja funkcionira kao alarm koji privlači imunosne stanice kad virusi prodru u nosnu sluznicu. Također, hladnoća smanjuje aktivaciju fagocita, stanica imunosnog sustava koje eliminiraju viruse iz našeg organizma.

Bitno je spomenuti i ulogu vitamina D, koji možemo unositi prehranom, primjerice, mliječnim proizvodima. Međutim, sinteza aktivnog oblika vitamina D u našem organizmu nije moguća bez izlaganja UV sunčevim zrakama. Smatra se kako u našem podneblju oko polovica populacije pati od manjka vitamina D, a u zimskim mjesecima taj broj raste i do 80%. Vitamin D ima ključnu ulogu u stimulaciji našeg imunosnog sustava. Dokazano je kako može poticati lučenje antivirusnih molekula u našem tijelu. Istraživanje iz 2010. pokazalo je kako su školska djeca koja su uzimala aktivni oblik vitamina D imala manji rizik od zaraze gripom.

Iako sve gore navedeno doprinosi porastu infekcija respiratornim virusima tijekom zime, znanstvenici glavnim odgovornim za ovaj fenomen smatraju – vlagu u zraku. Budući da je zimi zrak suši, kapljice sluzi koje izlučujemo rasprše se i lebde u zraku, umjesto da zbog vlage postanu trome i padaju. Tako da zapravo zimi u zatvorenom prostoru udišemo koktel sluzi i virusa izlučenih od strane ljudi koji su boravili u tom prostoru.

Nedostatak vlage u zraku možemo riješiti dobrim ovlaživačem zraka. Međutim, kako potaknuti naš imunosni sustav da se aktivira u borbi protiv respiratornih virusa?

Znanost je pokazala kako tu mogu pomoći probiotici. Da, bakterije nam mogu pomoći upravo poticanjem našeg imunosnog sustava. Dokazano je da probiotik Lactobacillusrhamnosus GG, poznatiji po svojoj kratici LGG, ima višestruke pozitivne učinke. Iako je mehanizam vrlo složen,  LGG svojim prisustvom i lučenjem kemijski aktivnih supstancija može pomoći našoj nosnoj sluznici u borbi protiv povećane količine respiratornih virusa. LGG potiče stvaranje IgA antitijela, koja su prva linija obrane našeg imunosnog sustava jer sprječavaju vezanje respiratornih virusa za sluznicu, ali i neutraliziraju njihove toksine. Nadalje, LGG potiče već spomenute fagocite na pojačano djelovanje i umnažanje unutar nosne sluznice. Uz to, LGG ispuštanjem specifičnih supstancija dovodi do lučenja citokina, kao što je interferon, koji privlače imunosne stanice, koje se moraju probijati kroz stegnute krvne žile do nosne sluznice, ali i koordiniraju njihovo djelovanje. Međutim, to nije sve! LGG ima pozitivne učinke i na razne limfocite, koji predstavljaju drugu liniju u borbi protiv respiratornih virusa.

Što to znači u praksi? Nekoliko istraživanja pokazalo je kako primjena probiotika može smanjiti količinu virusa unutar organizma tijekom respiratorne infekcije te može smanjiti učestalost  i trajanje simptoma, posebice grlobolje i kašlja. Uspoređivan je titar antitijela između cijepljenih protiv virusa gripe koji su uzimali probiotike i onih koji su uzimali placebo. Pokazalo se kako je titar bio veći  kod onih koji su uzimali probiotike, u nekim slučajevima čak i pet puta veći.

Ovu zimu znamo što nam je činiti. Kako bismo izbjegli infekciju respiratornim virusom, važno je izbjegavati prostore sa suhim zrakom i slojevitom odjećom zaštititi se od hladnoće. A najvažnije je održavati imunosni sustav jakim funkcionalnim jogurtima koji su, osim što sadrže LGG, također i izvor vitamina D. Dvije muhe jednim udarcem uz dnevnu dozu b.Aktiva!

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Ponekad imamo osjećaj kako su ljudi danas sve manje „zdravi”. U usporedbi s našim starijima kao da smo postali boležljiviji. Je li razlog tome poboljšana medicinska skrb, pa samim time i češća dijagnostika bolesti, ili su onečišćenje okoliša i moderan način života stvorili boležljive generacije?

Danas se smatra kako sve više ljudi boluje od takozvanih pretkliničkih bolesti (preclinicaldisease). Pretklinička bolest  definirana je kao stanje u kojem postoje određeni simptomi, ali bolest nije potvrđena laboratorijskim nalazima ili se pak prate promijenjeni laboratorijski nalazi, ali se ne javljaju nikakvi simptomi. Uzmimo kao primjer naše krvne žile. U fazi pretkliničke bolesti stanice koje oblažu našu krvne žile počet će „starjeti” – stvarat će se naslage po njima te će slabije reagirati na promjene krvnog tlaka. To će se očitovati ili simptomima ili laboratorijskim nalazima. Kad se ta ista krvna žila potpuno ispuni naslagama i začepi, razvit će se klinička bolest, primjerice, infarkt mozga.

Moderna znanost porast pretkliničkih bolesti pripisuje fenomenu „intestinalne hiperpermeabilnosti”, odnosno povećanoj propusnosti crijeva, pri kojoj u organizam ulaze štetne tvari. Rizični čimbenici za takvo što su:

–          uzimanje antibiotika

–          stres

–          primjena različitih lijekova, primjerice, protiv bolova

–          prehrana bogata mastima i/ili kalorijama

–          prehrambeni proizvodi koji sadrže GMO

–          kemijski tretirana i procesirana hrana

–          konzervansi.

Čitajući ovaj popis, čini nam se kao da se približavamo odgovoru na pitanje s početka. Kad se usporedimo s našim starijima, puno smo više izloženi navedenim rizičnim čimbenicima.

Međutim, što nam je činiti? Suvremena, zapadna medicina nije fokusirana na liječenje bolesti u pretkliničkoj fazi. Liječnici i zdravstveni profesionalci educirani su za liječenje kliničkih, potpuno razvijenih bolesti i imaju spremna učinkovita rješenja kad se bolest razvije te se može točno identificirati i kvantificirati.

Suvremena znanost stoga se uputila u potragu za rješenjima u drugim medicinskim tradicijama, kao što je tradicionalna kineska medicina. Ona je stara tisućljećima i temelji se na nekoliko principa. Za ying-yang svi smo čuli. Možda manje poznat, ali u kontekstu propusnosti crijeva i naših pretkliničkih bolesti vrlo je zanimljiv pojam qi (chi), odnosno„energija”. On označava vitalnu energiju koja hrani cijeli organizam, a prema vjerovanjima, stvara se većinom u našem probavnom sustavu. Prema kineskoj medicini, manjak qija odražava se na sve organske sustave, slično kao što danas znamo da propusnost crijeva dovodi do poremećaja imuniteta i upale u našem organizmu. Pokušavajući riješiti taj problem, došlo se do prakticiranja fekalne transplantacije. Pojam fekalne transplantacije, odnosno presađivanja stolice zdravih donora u svrhu liječenja poremećaja probavnog sustava, u kineskoj medicini spominje se još od davne 350. godine, i to prije Krista, kad je zabilježeno da je kineski liječnik Ge Hong liječio akutno trovanje hranom terapijom „žute juhe”, koja se pripravljala od stolice zdravih donora. On je vjerovao kako će davanjem „žute juhe” potaknuti proizvodnju qija u pacijenata.

Usporedbe radi, prvu je fekalnu transplantaciju u zapadnoj medicini proveo američki kirurg, dr. Ben Eiseman, čak 1600 godina nakon svoga kolege Ge Honga. Međutim, kaska li zaista zapadna medicina za kineskom toliko kad govorimo o pridavanju važnosti probavnom sustavu u našem zdravlju?

Ocem moderne, zapadne medicine smatra se grčki liječnik Hipokrat, koji je živio 400 godina prije Krista. Jedna je od njegovih najpoznatijih izreka kako „sve bolesti započinju u crijevima”. I on je, slično svojim kineskim kolegama, veliku pozornost pridavao ulozi intaktnosti crijeva u našem zdravlju. Iako se čini kako su ta vjerovanja dugo bila potisnuta, razvoj novih znanstvenih metoda iz područja molekularne biologije doveo je do toga da se podrijetlo naših bolesti počinje nazirati u crijevima. Baš kao u kineskoj medicini.

Što to znači za nas danas? Postoji li način da zaštitimo cjelovitost naših crijeva? Naravno, možemo se kloniti spomenutih rizičnih čimbenika, koliko je to danas uopće moguće. Ili možemo pokušati preparatima tradicionalne kineske medicine. Ono što spaja tradicionalnu kinesku medicinu i najnovije spoznaje funkcionalne su namirnice s probiotskim bakterijama. Drevni Kinezi veliku su pozornost pridavali fermentiranoj hrani u održavanju i poboljšavanju vitalne energije – qija. A moderna znanost i zapadna medicina otkrile su kako su upravo dobre, probiotske bakterije ključ u održavanju normalne funkcije naših crijeva. One nas štite od razvoja bolesti u njihovoj ranoj, pretkliničkoj fazi. Ne moramo vjerovati da se u crijevima generira naša vitalna energija, odnosno qi, ali nedvojbeno je da u harmoniji probavnog sustava leži ključ našeg cjelokupnog zdravlja. Funkcionalne namirnice s probioticima mogu biti odličan način postizanja i održavanja te harmonije. Dobar tek!

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Svi se možemo složiti kako je boravak u prirodi dobar za zdravlje. No, znamo li zašto? Norvežani su, primjerice, razvili cijelu životnu filozofiju zvanu friluftsliv koja se temelji na dubokoj povezanosti aktivnosti u prirodi s tjelesnim i duševnim zdravljem. Znanstvena istraživanja pokazala su kako fizička aktivnost koju je osoba provela u prirodi, na otvorenome, ima djelotvornije pozitivne učinke na zdravlje pojedinca, nego aktivnost provedena u sintetskom okruženju kao što su sportske dvorane, teretane i slično. 

S jedne strane to se pojačanje pozitivnih učinaka tjelesne aktivnosti u prirodi pripisuje njezinom utjecaju na naš um. Boravak u prirodi nas rasterećuje. Priroda nam privlači pozornost bez iziskivanja dodatnih napora, za razliku od modernih načina odmora poput ekrana. Različiti elementi iz prirode mogu potaknuti psihofiziološki oporavak od stresa: otvorenost prostora, prisutnost pravilnih struktura ili uzoraka kao i tek obično protjecanje vode. Priroda u nama izaziva nesvjesne reakcije sigurnosti i mira, što pozitivno utječe na oporavak od svakodnevice. 

No, postoji i druga, možda intimnija, poveznica prirode i našeg tijela. Iako nam se čini kako najviše informacija iz prirode dobivamo preko svojih osjetila, postoji jedno sasvim drugo mjesto gdje zapravo najviše dolazimo u dodir sa svojom okolinom. U našoj utrobi nalazi se „ekran“ ogromne površine, preko kojega okolina neposredno komunicira s nama. Taj ekran su naša crijeva. Tako zapravo duboko u nama samima vanjski svijet dolazi u neposredni kontakt s nama i utječe na naše zdravlje. 

Naš „unutarnji ekran“ obložen je gustim biofilmom u kojem se nalazi crijevni mikrobiom, što znači da priroda zapravo prvenstveno komunicira s njim, a tek onda s našim crijevima i imunosnim sustavom koji se nalazi u njemu. I tako se opet vraćamo nezaobilaznom i neizostavnom crijevnom mikrobiomu! Zašto su te poruke iz prirode upućene našem crijevnom mikrobiomu toliko važne? 

Danas u modernom, urbanom, zapadnom svijetu svjedočimo ogromnom porastu broja bolesti uvjetovanih imunosnim poremećajima. Na globalnoj razini čak se govori o svojevrsnom tsunamiju nezaraznih bolesti – od alergija, autoimunih bolesti i karcinoma do različitih psihičkih poremećaja. Osim moderne prehrane i sjedilačkog načina života koji su sigurno djelomično krivi za takvo stanje, odavno postoji takozvana higijenska hipoteza koja tvrdi kako život u „sintetskim“, čistim okolinama dovodi do smanjene izloženosti pojedinca mikroorganizmima, što posljedično dovodi do nedovoljne edukacije imunosnog sustava. Danas je ta hipoteza modificirana i naziva se hipoteza o bioraznolikosti.  

Moderna znanost tvrdi da previsoke razine higijene, a u isto vrijeme onečišćenje urbanih sredina različitim sintetskim tvarima, dovode do gubljenja bioraznolikosti mikroorganizama. To se na našem „unutarnjem ekranu“ očituje tako da dolazi do smanjene izloženosti različitim pozitivnim mikroorganizmima te do povećane izloženosti patogenim bakterijama koje jedine i mogu opstati u takvoj toksičnoj urbanoj sredini. Na taj način propada naš crijevni mikrobiom što se očituje povećanim lučenjem upalnih čimbenika i divljanjem naših imunosnih stanica. I zato smo mi danas, između ostalog, postali ranjivi i skloni razvoju mnogobrojnih bolesti i poremećaja koje uzrokuje naš imunosni sustav.  

Što nam je činiti? Napustiti domove u urbanim sredinama i odseliti na vrh neke planine, primjerice Velebita? Kada promatramo crijevni mikrobiom, to bi bila ispravna odluka: crijevni mikrobiom kod ljudi koji žive u ruralnim sredinama doista je kvalitetniji nego kod stanovnika gradskih sredina. Nažalost većina nas nema taj luksuz, zato pogledajmo kakva nam rješenja nudi znanost. Finci predlažu investiranje u vikendicu u prirodi – oni su dokazali kako se crijevni mikrobiom stanovnika gradskih sredina razlikuje između onih koji redovito odlaze u vikendice u prirodi i onih koji vrijeme provode isključivo u gradu. Drugo istraživanje, također iz Finske, bilo je čak i radikalnije. U jednoj pilot studiji ispitanici su tri puta dnevno oko 20 sekundi ruke trljali smjesom različitih gnojiva, komposta, starog lišća, kore drveta i zemlje. Iako se radilo tek o pilot studiji, rezultati su zapanjujući: nakon dva tjedna istraživanja došlo je do promjene u mikrobiomu kože podlaktica, što se čini donekle razumljivo. Ali, važno je naglasiti da je pritom došlo do promjena i u crijevnom mikrobiomu. I to nabolje. 

Sigurno se pitate zašto su znanstvenici toliko očajni pa predlažu ljudima da se mažu zemljom. Zato što znanstvena zajednica postaje sve svjesnija razornih posljedica koje za zdravlje ima život u sterilnim, urbanim sredinama. Pri tome najviše stradavaju djeca. Upravo u dječjoj dobi ključna je izloženost velikom broju različitih mikroorganizama kako bi se stvorio kvalitetan crijevni mikrobiom i kvalitetno „istrenirao“ imunosni sustav. To su dokazali znanstvenici koji su istraživali posljedice uvođenja vrtićkog programa fokusiranog na boravak i aktivnosti u prirodi. Djeca koja su sudjelovala u programu imala su, ne samo raznolikiji crijevni mikrobiom, već i pojačane razine serotonina u tijelu te smanjen subjektivni dojam stresa. Zanimljivo je spomenuti i istraživanje koje je potvrdilo kako je već promjena pokrova tla (humus, kompost) i vegetacije oko dječjeg vrtića, dovela do promjena kožnog i crijevnog mikrobioma ali i smanjenja laboratorijskih pokazatelja upale kod djece.  

Iz svega prethodno navedenoga očito je da nas interakcija s prirodom štiti od razvoja bolesti uzrokovanih lošim funkcioniranjem imunosnog sustava. Sad znamo i zašto. Iako nam se možda drastične promjene životne okoline sad čine jedinim rješenjem, bit će dovoljno za početak boraviti češće u prirodi. Sam boravak na otvorenom, običan odmor ili šetnja, rasteretit će nam um i poslati pozitivne poruke preko našeg „unutarnjeg ekrana“. I svakako povedite i svoje mališane jer su njima takvi trenutci najpotrebniji! 

Autor:
Andrija Karačić, dr. med.

Zastanite na trenutak i prisjetite se prošle noći. Koliko ste sati spavali? Koliko brzo ste usnuli? Koliko ste se puta probudili? Osjećate li se naspavano i odmorno? San i umor učestale su teme na radnome mjestu uz jutarnju kavu ili čaj, uz koje se nadate da ćete nadoknaditi nedostatak energije zbog manjkava ili loša sna. Čini se kako je modernom čovjeku postalo normalno trpjeti posljedice nekvalitetna sna. Međutim, je li Vas ikad liječnik pitao gore spomenuta pitanja? Jeste li svjesni razornih posljedica lošeg sna za Vaše zdravlje?

Iako se san čini izgubljenim vremenom, tijekom kojeg beživotno ležimo, on je utkan u temelje svih oblika života na našem planetu. Sva živa bića, od sitnih bakterija do najvećih sisavaca, prilagodila su se tijekom milijardi godina evolucije mijenama dana i noći koje nastaju rotacijom Zemlje. Neke su životinje aktivne danju a neke noću, no činjenica je kako svi procesi unutar stanica u živom organizmu funkcioniraju u ciklusima od 24 sata, koliko Zemlji treba za rotaciju oko svoje osi. Naš unutarnji sat nalazi se u dijelu mozga zvanom hipotalamus i koordinira da se svi procesi u tijelu odvijaju u pravilnim ciklusima od 24 sata. Naš mozak to čini lučenjem raznih kemijski aktivnih tvari zvanih neurotransmiterima. Bitno je upamtiti kako se serotonin i noradrenalin pojačano luče u budnom stanju, a melatonin dok spavamo.

Međutim, iako je san ključan za funkcioniranje našeg organizma, čini se kako ga danas više nego ikad zanemarujemo. Primjerice, trećina Amerikanaca danas spava manje od 6 sati na dan, što je porast od 30 % u odnosu na 1985. godinu. Najveći problem leži u tome što i današnja djeca puno manje spavaju. Tako otprilike četvrtina djece u Australiji od 5. do 15. godine života spava manje od devet sati. Vrlo problematično, uzimajući u obzir kako je san ključan za rast i razvoj organizma.

Što se događa kad ne spavamo dovoljno? Istraživanja su pokazala kako je jedna neprospavana noć dovoljna za znatan porast upalnih čimbenika u cirkulaciji. Isti učinak ima takozvani parcijalni manjak sna, kojem smo vjerojatno svi izloženi. Već nakon pet dana uz 4-6 sati sna dolazi do povećanog otpuštanja upalnih čimbenika u organizam. Razmislite koliko se često Vama događa da spavate toliko. A dugotrajna upala u našem tijelu povezana s manjkom sna dovodi do medicinskih tegoba kao što su pretilost, šećerne bolesti ili arterijske hipertenzije.

Međutim, problematično nije samo smanjeno trajanje sna. Slične posljedice izaziva i takozvana fragmentacija sna, kad ne spavamo u komadu, ali i smjenski rad ili primjerice jet lag. Naše tijelo zaista od nas traži tih osam sati kvalitetnog sna u komadu. I ne pristaje na kompromise! Istraživanja su dokazala kako su osobe koje rade smjenski, a posebice noćne smjene, izložene povećanom riziku od pretilosti i šećerne bolesti.

U vrijeme sveprisutnih ekrana, izazovnih radnih uvjeta i općenito užurbanog načina života, zaista je teško doći do tih osam sati kvalitetnog sna. Ni moderna medicina nema rješenje kako povećati broj prospavanih sati. Ne postoji sredstvo koje će Vam produžiti san. Ali postoji način kako ga poboljšati. A to su, vjerovali ili ne, probiotici. Znamo da postoje psihobiotici, odnosno probiotici koji djeluju na naše kognitivne i psihičke funkcije, ali ovo je nešto sasvim novo. Istraživanja iz 2017. i 2019. pokazala su kako je primjena probiotika, jednog ili više sojeva, poboljšala kvalitetu sna u odnosu na placebo pripravak. Zanimljivo je kako je učinak bio izraženiji kod muških ispitanika, a najviše se isticalo skraćeno vrijeme usnivanja. Ovo djelovanje probiotika pripisuje se protuupalnom djelovanju naših sićušnih junaka.

Upravo se u literaturi u kontekstu manjka sna i razvoja upale u tijelu crijevni mikrobiom iskristalizirao kao ključna komponenta u razvoju gore spomenutih bolesti. Da, i bakterije unutar našeg crijeva imaju svoj prirodni ciklus. I one se vole odmoriti nekoliko sati. One rade tijekom dana kao i mi, no tijekom noći se razmnožavaju pa je najveći broj bakterija upravo ujutro prije buđenja. Uzročno-posljedična veza između manjka sna i promjene crijevnog mikrobioma znanstveno je dokazana. Znanstvenici su presađivali crijevni mikrobiom neispavanih miševa njihovim odmornim „kolegama”, koji su potom razvili ranu faze šećerne bolesti. S druge strane, dokazano je kako se kod ljudi dva tjedna nakon jet laga mijenja sastav crijevnog mikrobioma – nagore.

Odnos između manjka sna i crijevnog mikrobioma je složen, ali vrlo zanimljiv. Unosom hrane u vrijeme kad bismo trebali spavati, pravimo pomutnju unutar crijevnog mikrobioma, što dovodi do porasta loših bakterija. Manjak sna dovodi do lučenja hormona koji razgrađuju poveznice između stanica stijenke crijeva. Ona postaje propusna i time manjak sna posredno dovodi do oslabljivanja vrlo važne barijere. Međutim, i sam crijevni mikrobiom kažnjava nas za nespavanje. Naime, pojedine bjelančevine koje se nalaze u bakterijama izazivaju pospanost i umor kad dospiju unutar mozga. A s druge strane, crijevni mikrobiom, čini se, kao iz inata smanjuje lučenje serotonina, hormona ključnog za uredno funkcioniranje tijekom budnog stanja. I to upravo u crijevima, gdje ga ionako najviše proizvodimo. A kao šlag za kraj, bakterije kao reakciju na manjak sna stvaraju manje kemijskih supstancija koje nam mogu poslužiti za proizvodnju melatonina, koji osigurava da brzo usnemo te kvalitetno spavamo.

Priroda zaista nema milosti s nama kad je posrijedi san. Naše tijelo, ali i naš crijevni mikrobiom strogo nas kažnjavaju kad im ne dajemo dovoljno sna. Dugoročno nam se zaista zdravlje počinje urušavati zbog upale koju održavamo neprestanim manjkom dragocjenih sati odmora. San je ključna komponenta našeg zdravlja te o njemu ovisi ama baš svaki, i najmanji proces u organizmu. Nažalost, nitko nam ne može pomoći osim nas samih. Ne preostaje nam ništa nego pronaći vrijeme, ali i uvjete za tih osam sati spokojnog sna. Nemojte da Vam odgovori na pitanja iz uvoda budu išta manje od savršenih. I ne zaboravite da i probiotici mogu pomoći da Vam san bude dublji i opušteniji. A možda Vas je i dužina ovog članka malo potaknula na zijevanje. Makar se nadam da niste usnuli prije nego što ste došli do kraja. Odmorite se jer i Vama i Vašem crijevnom mikrobiomu to je prijeka potreba!

Autor:

Andrija Karačić, dr. med.