Ako ste primijetili da vaša pozornost često odluta, teško vam je ostati koncentriran na dnevne zadatke, upuštate se u multitasking, osjećate se kao da ste pod stresom i teško vam je kontrolirati sve što biste htjeli, ne brinite se. Proživljavate iste stvari kao i velika većina ljudi u modernom društvu danas. Ipak, dugoročno, užurban ritam života i stres ostavljaju neželjene posljedice na naše tjelesno i mentalno zdravlje te nas mogu dovesti do tjelesnog i mentalnog „izgaranja”.
Jeste li znali da se u trenutku kad ste „pod stresom” vaša ramena podignu, a disanje ubrza i postaje pliće? Vrlo se brzo povisi i tlak te se ubrza rad srca. To je samo dio tjelesnih reakcija koje ljudi imaju kad su pod stresom, a vrlo brzo kreću i psihološke reakcije poput gubitka fokusa i tijeka misli, nesanice i slično. Već smo pisali o vrijednosti vježbi disanja, a ovaj smo put za vas pripremili još konkretnije upute za to kako ulagati u svoje mentalno i tjelesno zdravlje uz ovu jednostavnu vježbu trbušnog usmjerenog disanja.
Većinu vremena dišemo, a da na to ne obraćamo pozornost. Osvještavanjem ove tjelesne funkcije te usmjeravanjem pozornosti na disanje, naše se tijelo opušta, postižemo višu razinu svjesnosti o našem tijelu, udahu/izdahu i trenutku. Ovakva vježba dobar je uvod u mindfulness meditaciju, postizanje mirnog uma i opuštenog tijela.
Vježbu započinjete usmjeravanjem na udah i izdah. Nekritično, bez prosuđivanja ili pokušaja kontrole, pratite vaše disanje. Pratite kojim dijelom tijela dišete i pomiču li se neki drugi dijelovi tijela osim trbuha i prsa. Pokušajte osjetiti kojim putem prolazi zrak koji udišete te kakva je razlika između udahnutog i izdahnutog zraka. Također pratite opušta li se vaše tijelo i kakav je osjećaj opuštenosti.
Nakon nekoliko minuta jedan dlan stavite na trbuh, a drugi na prsa. Pokušajte disati tako da se dlan na trbuhu podiže dok se dlan na prsima ne miče. U početku se na prsa vrši lagani pritisak kako se prsa i ramena ne bi podizala, dok se dlan na trbuhu samo „promatra“. Poslije se gornji dlan makne te se samo donja ruka upotrebljava za kontrolu disanja trbuhom. Kako bi učinak vježbe bio veći, s vremenom pokušajte produljiti svoj izdah u odnosu na trajanje udaha.
Vježba se provodi 5-10 minuta na dan. U početku se vježba provodi ležeći, potom sjedeći ili ležeći.
Idealno vrijeme za uvođenje vježbi disanja je vrijeme godišnjih odmora i u prvim tjednima povratka na posao, kad kreirate svoje dnevne, jutarnje ili večernje rutine, koje će čuvati vaše zdravlje tijekom ostatka godine. Za kraj, zapamtite da je ovu vježbu nužno provoditi svakodnevno ako od nje želite imati koristi. Uvođenje ove vježbe predstavlja novu naviku, a za svaku naviku treba vremena i zato nemojte odustajati, nalazite se na dobrom putu.
Autori:
Ana Čerenšek, prof. psih.
Igor Čerenšek, mag. psych.
Disanje nam je najjeftiniji i najdostupniji alat za upravljanje emocijama, razinom pobuđenosti, fokusom i zdravljem. Iako ne trebamo razmišljati o disanju kako bismo disali, znate li što se događa kad razmišljamo o disanju? Što postižemo preuzimanjem kontrole nad tom važnom funkcijom?
Ovo su neke od mogućnosti koje dobivate kad disanje postane aktivnost na koju obraćate pozornost, kad postane svjesno i usmjereno.
Kad krenemo vježbati disanje, prvo uočavamo da je teško biti usredotočen na disanje jer nam misli bježe na razne druge manje i više važne stvari. Usmjeravanjem pozornosti na disanje tijekom duljeg razdoblja te vraćanjem pozornosti kad nam „pobjegne”, pokazalo se korisnim alatom za razvoj usmjerene pozornosti koji se može rabiti u sportu, rekreaciji i svakodnevici. Primjerice, ako ste primijetili da tijekom dana, dok obavljate svoje radne zadatke, često odlutate i razmišljate o drugim stvarima, disanje je vježba za vas.
Kontrola intenziteta
Intenzitet ili razina pobuđenosti živčanog sustava bitan je faktor u predviđanju uspješnosti obavljanja radnih zadataka. Brojna istraživanja pokazala su da tehnike disanja mogu značajno utjecati na smanjenje intenziteta pobuđenosti, ali i na povećanje ako je to potrebno. Primjerice, ako imate važan razgovor, ispit ili natjecanje i želite dobro upravljati svojim uzbuđenjem, kvalitetno disanje može vam pomoći u tome da ne izgubite fokus u ključnom trenutku.
Učinkovito disanje važan je faktor u procesu oporavka. Kvaliteta udaha i izdaha, kao i način te vrijeme udaha i izdaha, utječu na količinu kisika koju tijelo dobiva tijekom tjelesne i mentalne aktivnosti, ali i nakon aktivnosti. Koristite se vježbama disanja kao pripremom za zahtjevnu aktivnost ili za oporavak od iste.
Naše emocije nisu pod našom izravnom kontrolom te njima možemo „upravljati” kontrolom vlastitih misli, odnosno stajališta i uvjerenja. Ali jednako tako, kontrolom disanja možemo utjecati na emocionalno stanje i vrlo brzo se opustiti kad smo, primjerice, ljuti ili nervozni. Nervoza rijetko pomaže, a disanje uvijek!
Disanje utječe na rad srca te na krvni tlak. Kontrolom disanja i svakodnevnom vježbom disanja u kombinaciji s tjelesnom aktivnosti utječemo na kvalitetu rada našeg najvažnijeg mišića – srca.
Dakle, jednostavnim usmjeravanjem pozornosti na dah svakodnevno u trajanju od 5 do 10 minuta, vi unaprjeđujete svoje mentalno i tjelesno zdravlje. Disanje je alat kojim se koriste vrhunski profesionalci u sportu kako bi zasjali kad je to najpotrebnije, mladi koji se spremaju za važne ispite, menadžeri koji vode mnoge ljude, ali prije svega, žele dobro voditi sebe te svi oni kojima je potreban odmor i odmak nakon radnog dana ili se za svoj radni dan žele dobro pripremiti. Nema razloga da ovu zdravu vježbu i vi ne uvedete u svoju svakodnevicu i uživate u procesu, ali i vlastitom napretku!
Autori:
Ana Čerenšek, prof. psih.
Igor Čerenšek, mag. psych.
Uvoditi promjenu u život izazovan je i dugotrajan proces. Ponekad nam se sama ideja o tolikom ulaganju čini prezahtjevnom pa odustajemo prije negoli smo krenuli. Kako bismo ipak ideju o promjeni primijenili, dobro je znati da postoje i male stvari koje možemo pokrenuti, a koje nas ipak mogu dovesti daleko. O čemu je zapravo riječ? U članku u kojem smo pisali o kvaliteti sna spomenuli smo rutinu kao jedan od načina pripreme za kvalitetniji počinak. Rutine su uvježbani obrasci ponašanja, odnosno slijed radnji koje, primjerice, prije odlaska na spavanje vaše tijelo i vaš um polako uvode u san. Naravno, kako bi nešto postalo rutina, potrebno je neko vrijeme to ponavljati, odnosno uvježbavati, dok ne postignemo željeni učinak.
Međutim, rutine nisu tu samo kako bi nas pripremile za san, one mogu biti i sjajan početak dana.
Jutarnje rutine važne su jer nam daju smjer u kojem želimo ići taj dan, naš je početak dana onakav kakav želimo imati, a ne kakav nam je spontano „pao u krilo”. Nakon što uvedete jutarnje rutine, više se nikad ne morate „ustati na lijevu nogu”, a neki od vas će možda i postati jutarnji tipovi koji vole popiti kavu sa svojim najmilijima. Sve je moguće, pitanje je samo u kojem smjeru želite krenuti. Naime, jutarnje rutine dobro je slagati prema određenim smjernicama kako bi bile baš vaše i kako biste od njih imali najveću korist. Nisu sve rutine dobre za svakoga, a mi volimo reći i da je manje zapravo više, stoga nemojte pretjerivati s aktivnostima koje ćete staviti u raspored.
Postavite si ovih nekoliko pitanja kako biste složili vašu idealnu jutarnju rutinu.
Tri su područja važna za vaše mentalno zdravlje: osobno blagostanje, funkcionalnost i doprinos društvu. Razmislite koliko se dobro osjećate u posljednje vrijeme i što vam konkretno nedostaje ili bi moglo biti bolje. Primjerice, ako vam nedostaje doza mira u životu, pokušajte mir staviti u jutarnju rutinu. Ako ustanete 15 minuta ranije od uobičajenog vremena, imat ćete priliku za 15 minuta mira uz kavu. Ako, primjerice, već neko vrijeme osjećate bol u leđima, neka vaše jutro započne jednostavnim vježbama koje vam je propisao kineziterapeut ili fizijatar. Ako je doprinos društvu nešto što biste mogli unaprijediti, neka vaše jutro započne jasnim zadatkom usmjerenim na unaprjeđenje – taj zadatak može biti razgovor s obitelji ili nešto jednostavno kao što je priprema prirodnog soka za djecu.
Svaki dan ima neki svoj ritam. Ponekad moramo biti usmjereni na velik broj zadataka pa će taj dan od nas zahtijevati srednji intenzitet pobuđenosti i puno sati tijekom kojih želimo biti dobro. U tom ćemo slučaju našu rutinu prilagoditi potrebama dana: ujutro ćemo pogledati raspored i pokušati se kratko podsjetiti što sve treba pripremiti te u kakvom stanju želimo biti dok te poslove odrađujemo. To je nešto što zovemo „vizualizacijom dana” i može nam pomoći u pripremi. Iako ne možemo predvidjeti sve događaje u danu, možemo planirati naše emotivno stanje u kojem te događaje želimo dočekati. Ako želimo biti opušteni i mirni tijekom dana jer se želimo odmoriti, jutro ćemo započeti vježbom disanja ili kratkom meditacijom. Kakvo god stanje htjeli tijekom dana, dobro ga je prizvati već ujutro, neka dan počne u pravom raspoloženju.
Uklopite u vaše jutarnje rutine malo smisla, a nema većeg smisla u životu od vaših vrijednosti. Ako vam je, primjerice, zahvalnost važna, započnite dan zapisivanjem tri stvari na kojima ste zahvalni. Nastavite raditi to svakog jutra i pokušajte uvijek imenovati tri različite stvari. Time ne samo da se podsjećate koje stvari u životu smatrate vrijednima, već i mijenjate naviku u razmišljanju. Počinjete više opažati dobre stvari u svom životu i više se usmjeravati na njih. Što god smatrali svojom vrijednosti, uklopite u svoje jutro kako biste dan počeli uz veći osjećaj smisla.
Neke stvari u životu volimo, ali nam je teško pronaći vrijeme za njih u užurbanom rasporedu. Tako, primjerice, često čujemo da neki planiraju čitati kad odu u mirovinu jer sad nemaju vremena za to ili su jednostavno preumorni. Odredite aktivnost za koju nemate vremena i koju često ne stavljate u prioritete te je pokušajte uklopiti u jutarnju rutinu. Neka jutro počne čitanjem samo nekoliko stranica. Iz jutra u jutro osjećat ćete se odlično jer ste uspjeli riješiti neki naizgled nerješiv problem, a ujedno ste i pobijedili vlastite izgovore. Vaš osjećaj samokompetencije će rasti, a njime i osjećaj samopouzdanja i sve to zbog nekoliko stranica knjige na dan. Ako ujutro nemate dovoljno vremena za nešto što dugo planirate, iskoristite jutro za promišljanje i planiranje vremena u danu i tjednu kad biste to mogli uvrstiti u svoj raspored.
U vašim jutarnjim rutinama ima mjesta i za neke stvari koje niste nikad prije radili, a htjeli biste da one postanu dio vašeg života. Ako vam nedostaje discipline i borite se s tim problemom većinu vašeg života, pokušajte disciplinu uvesti u jutarnje rutine. Svako jutro pospremite krevet iako vam se ne da. Probijena barijera ne mora biti velika stvar, može se vježbati i u ovakvim malim trenutcima. Ono što ćete putem o sebi naučiti, prenesite i na neke velike stvari i tako ste posadili sjemenje za budućnost.
Jutarnje rutine mogu odrediti vaš dan i povesti ga u željenom smjeru. Mogu imati pozitivan utjecaj na vaše emotivno stanje, kao i na vaš fokus. Također, mogu biti osnova vašeg rasta i napretka, kao i nov početak svega što želite u životu ostvariti. Ponekad zbog svih životnih prioriteta i obveza zaboravimo sebe, zato je jutro vrijeme koje možemo posvetiti sebi, ali na konstruktivan i planiran način.
Autori:
Ana Čerenšek, prof. psih.
Igor Čerenšek, mag. psych.
Spavanje je potreba, užitak, neizbježna obveza, gnjavaža, gubljenje vremena, ovisi kako gledaš. Međutim, bez obzira na naše mišljenje, spavanje je nešto što ne možemo izbjeći. Stoga je dobro pozabaviti se pitanjem unaprjeđenja kvalitete sna jer tako unaprjeđujemo kvalitetu života, ali i ulažemo u mentalno zdravlje.
U spavanju provedemo trećinu života pa, ipak, o spavanju razmišljamo tek kad nam postane problem. Jeste li znali da postoji nekoliko pravila za zdrav san? Pogledajmo zajedno što možemo učiniti kad je riječ o spavanju, čak i ako nemamo problem.
Vaša spavaća soba vaše je utočište u kojem želite osjećati mir koji vas poziva na odmor. Poznato je da okolina utječe na prizivanje određenih misli koje vežemo uz nju pa je važno koje misli prizivamo ulaskom u spavaću sobu jer će te misli potaknuti pojavu naših emocija. Ako se u vašoj spavaćoj sobi nalazi previše nepotrebnih stvari i imate osjećaj da je zatrpana te da je možda čak u nekoj mjeri postala svojevrsno „skladište“ za neispeglani veš i slične stvari koje je dobro sakriti od pogleda eventualnih gostiju, vaše utočište hitno treba – make over.
Ne želite osjećaj kaosa i nereda prije spavanja, želite mir i opuštanje. Tri su zlatna pravila „čistih“ prostora koji izazivaju mir: estetika, jednostavnost i funkcionalnost. Ovo su ujedno i pravila svjetski poznatog švedskog dizajna koje pokušajte iskoristiti za kreaciju vaše oaze mira.
Većina ljudi zanemaruje ulaganje u madrace, podnice, jastuke i posteljinu pa se tako nađu u situaciji da već desetak godina spavaju na privremenim „rješenjima“ poput kauča na razvlačenje ili „klik-klak“ kreveta za prvu ruku. Madrace mijenjamo kad se raspadnu ili kad nas stara opruga slučajno iznenadi svojim pojavljivanjem jer uvijek ima nešto „pametnije“ za potrošiti novac.
Činjenica je da kvalitetu spavanja zanemarujemo dok smo mladi i dok nemamo nekih većih poteškoća zdravstvene prirode. Kvalitetnije madrace kupujemo tek kad nam križobolja počne potpuno ometati spavanje, a tad je vjerojatno već prekasno i problem je tu. Zašto ne bismo napravili plan preobrazbe našega kreveta i probali uštedjeti nešto sredstava da si omogućimo san kao kraljevi? Dobro, ne baš kao kraljevi jer danas je ipak moguće puno kvalitetnije spavati u usporedbi s njima i njihovim neudobnim ležajevima. Priuštite si udobno rješenje, ipak je posrijedi trećina vašeg života.
Ne čekajte problem kako biste počeli razmišljati o ulaganju u zdravlje.
Iako svi volimo čuti priče o iznimnim ljudima koji su malo spavali, znanost i dalje tvrdi da je nemoguće biti zdrav i malo spavati. Tjedni je prosjek između sedam i devet sati, koje je potrebno provesti u krevetu kako bismo imali normalnu funkciju uma i tijela, a dugotrajan manjak sna može dovesti do ozbiljnih mentalnih i tjelesnih poteškoća.
Poteškoće koje se vežu uz narušenu kvalitetu sna su: dijabetes, visoki tlak, pretilost kao posljedica akumuliranog nedovoljnog spavanja, jačanje osjećaja boli, odnosno smanjena tolerancija na bol, povećanje anksioznosti, razdražljivost, itd. Unatoč tomu, ljudi u 90 % slučajeva neće tražiti rješenje u unaprjeđenju kvalitete sna jer svoje probleme ne vežu uz taj specifični uzrok, već ga traže drugdje.
Međutim, nije vrijeme spavanja jedino važno kad govorimo o kvaliteti spavanja, važno je i koliko vam vremena treba da se uspavate, kao i kvaliteta samog ciklusa spavanja kad usnite. Kako biste si pomogli i unaprijedili kvalitetu spavanja, isprobajte neke od sljedećih savjeta.
Investirajte u vaše zdravlje već danas unaprjeđujući bilo koji od segmenata vezanih uz kvalitetu spavanja. Renovirajte spavaću sobu, kupite novu posteljinu ili uvedite nove rutine uspavljivanja – odluka je na vama.
Autori:
Ana Čerenšek, prof. psih.
Igor Čerenšek, mag. psych.
„U zdravom tijelu zdrav duh“, govori stara poslovica, filozofski toliko krhka da bih je usporedio s pitalicom o kokoši i jajetu, iako mi je čak lakše smisliti odgovor za pitalicu s kokoši. Naime, jaje je bilo prvo jer se prvo kokoš, po definiciji, morala izleći iz jajeta. Ako se nije izlegla, onda nije kokoš, nego prakokoš, a za prvu kokoš je također obavezno da izleže i svoje prvo kokošje jaje. Bar ja tako mislim. Međutim, što je s tijelom i duhom? Ova stara mudrost potpuno je točna iz pogleda opće populacije, nas smrtnika. Postoje iznimke na jednom i drugom kraju, kao i uvijek, ali kad shvatimo da mi na papiru radimo razliku između duha i tijela te da je zapravo riječ o jednom sustavu, onda sve postaje jasnije.
Sve sustave ljudskog organizma imenovao je čovjek radi lakšeg shvaćanja, učenja, proučavanja, ali čovjek kao jedinka nije djeljiv po sustavima. Svima nam je jasno da smo cjelina. Jednako tako nije fer promatrati ova dva bitna sustava odvojeno od drugih, ali ova dva sustava zaista su posebna.
Međutim, prije nego zaglibim u filozofskim dilemama, važno je da se vratim na poslovicu. Shvaćamo je kao motivaciju za više tjelesne aktivnosti jer ako se više gibamo, i naš duh bit će bolje. Potpuno točno. I intuitivni i znanstveni zaključci dovode do istog: tjelesna aktivnost pomaže mozgu na mnogo načina.
Ako krenete pretraživati znanstvene baze, pronaći ćete mnoštvo radova koji ističu pozitivne učinke tjelesne aktivnosti na mozak. Možemo sažeti i reći da su glavni učinci: aktivacija i održavanje kardiovaskularnog sustava, smanjenje upala, snižavanje razine hormona stresa te, naravno, povećanje cirkulacije u mozgu. Takav mozak ima manje šanse da razvije demenciju, depresiju, takav mozak ima bolje kognitivne sposobnosti, bolje pamti, brže reagira… dakle, zdraviji je. Stoga se isplati ulagati u tijelo ako želite zdraviji mozak.
Za one štrebere među nama koji bi sad htjeli još više ulagati u mozak, ima i dodatak. Ako na tjelovježbu dodate i mentalne vježbe, postići ćete još bolje rezultate i očuvati mozak sočnijim i korisnijim za godine pred nama.
Zašto sam napisao „sočnijim“, pitate se možda. To je zaista radiološka opservacija. Kad promatramo mozak na CT-u ili MR-u, vidimo da mozak mlade osobe i mozak starca ne izgledaju isto. Naime, starenjem dolazi do atrofije kore velikog mozga, baš kao i mišića, pa unutar lubanjske jame mozak zauzima na snimkama sve manji i manji volumen jer je mozak sličan mišiću po jednoj važnoj osobini: ako se njime ne koristimo, on propada, suši se kao grožđica. Ima još jedan minus koji im je zajednički, a to je: kad umre mišićna stanica ili neuron, nema nazad, nema regeneracije, bar ne onako kako to radi koža, jetra itd. Prije nego se bacite u očaj zbog gubitka sočnosti mozga, ima jedan veliki „ali“.
Mozak i mišići ostaju besmrtni ako ih upotrebljavamo, mogu hipertrofirati ako ih upotrebljavamo više, oba organa ne da vole da ih se trenira, nego zauzvrat pružaju sreću, pamet i zdravlje.
Zaključno, možemo reći da treba trenirati i tijelo i mozak. Treba i dalje propagirati tjelovježbu jer je evidentno da postajemo sve deblji, tijelo nam sve više kržlja i postaje tromije, ali jednako tako treba naglasiti i važnost održavanja zdravlja mozga jer upravo su mentalne bolesti budući veliki civilizacijski problem. Ulaganjem u ova dva „besmrtna“ sustava ulažete u sve druge sustave tijela jer su oni motor, krila i pilot vašeg aviona na letu života, a očekujemo turbulencije.
Zdravlje i kvaliteta života tebe kao jedinke trebaju ti biti od životne važnosti.
Uživaj u letu!
Autor: Natko Beck, dr. med.
Kad razmišljamo o mentalnom zdravlju, obično nam na pamet padaju tehnike opuštanja i meditacija. Međutim, često zaboravimo na jedan vrlo važan lijek koji postoji od davnina i potpuno je besplatan, a to je – prijateljstvo.
Naravno, svakome je jasno da su nam prijatelji u životu vrlo važni, ali što je to što nam pružaju, a povoljno utječe na naše mentalno zdravlje?
Prisutnost pravog prijatelja koji nas prihvaća i voli točno onakve kakvi jesmo, može nam pomoći da i sami prihvatimo sebe te smanjimo svoja nerealna očekivanja.
Prijatelj koji nas može slušati bez potrebe da nas prekida, procjenjuje i ispravlja, pruža nam vrijeme da se izrazimo i, prije svega, čujemo sami sebe. Tako lakše možemo sagledati vlastitu situaciju i pronaći rješenja.
Slušajući kroz koje izazove je naš prijatelj prolazio i kako ih je riješio, sami učimo o mogućim rješenjima sličnih situacija u kojima ćemo se možda naći.
Često nam je potrebno da je uz nas prijatelj koji u nama vidi snagu koju sami ne prepoznajemo te nas ohrabri u trenutcima kad nam se čini da nećemo uspjeti.
Pravi prijatelj ponekad će nam dati savršen savjet, i to zato što nas dovoljno dugo poznaje, a ipak ima određeni odmak od naše situacije da može sagledati širu sliku.
Kad se nađemo u nekoj teškoj situaciji koju ne možemo sagledati pozitivno, prijatelj je tu da vidi i drugu stranu priče, koja možda i nije toliko strašna kako se nama čini, te se zajedno s nama nasmije.
Izlazak iz zone komfora, što je to? Najčešća je zabluda da se radi o ekstremnoj i teškoj tjelesnoj aktivnosti, no izlazak iz komfora ima više veze s vašim mislima nego s vašom tjelesnom spremom.
Ako ste ikad počeli raditi nešto novo u životu ili uvodili zdravu naviku, sjetite se kako ste u nekom trenutku počeli posustajati jer je bilo teško, tek što ste počeli napuštati vlastiti komfor, našli ste način za povratak u zonu sigurnosti.
Najbolji i najbrži način za osobni rast jest definiranje izazova. Zahvaljujući izazovima rastemo i zato je dobro ne odustajati od njih na prvi znak „nevolje”. Izazovi u procesu promjene dolaze iz raznih smjerova, a poznavanje i prepoznavanje tih smjerova vodi k većoj garanciji uspjeha tako da ne ostanete uvijek zbunjeni oko toga zašto ste (opet) odustali. Promjena i rast su teški, neugodni i najčešće ne izgledaju lijepo, zato idemo upoznati te naše izazove kako bi sljedeći put bili uspješniji.
Tri su područja rasta u kojima se događa izlazak iz zone komfora kod promjene:
Naše se tijelo mijenja i postoje stvari koje može i koje ne može uspješno odraditi. Ako ste, primjerice, počeli vježbati, sigurno u samom početku nećete biti vrlo vješti. Nedostaju vam sposobnosti koje morate razvijati. Znanost kaže da svaka osoba može znatno unaprijediti svoje sposobnosti i to ne samo u vježbanju nego i u plesanju, pjevanju, pa čak i crtanju, samo ako se oko njih potrudi. Zato zavrnite rukave, prihvatite činjenicu da ste trenutno lošiji od drugih, prebrodite sram ako ga osjećate i izađite iz zone komfora! Sjetite se da promjena i rast u početku često stvaraju osjećaj nelagode, kao što su vas boljele noge dok ste rasli kao dijete, a doza nelagode može predstavljati dobar putokaz da ste uistinu na pravom putu izlaska iz komfora.
Naša uvjerenja zaista mogu biti prava kočnica. Mi najčešće, i bez toga da smo si dali truda i vremena, znamo objasniti „da nešto nije za nas”, „da se to ne može” ili naša najdraža „da nemamo vremena za to”. Postavite si pitanje je li to stvarno istina? Biste li našli vremena, pokušali i potrudili se da zbilja morate? Ljudi nađu motivaciju i postanu ustrajni, nažalost, kad im je zdravlje već dosta narušeno. Bilo bi bolje da ne morate nego da želite, a da želje uspješno pretvorimo u stvarnost, potrebno je dobro definirati svoj zašto. Nađite svoj zašto dok nije prekasno. Nadalje, postoje tri uobičajene pogreške u našem promišljanju jer vjerujemo da je trenutno stanje trajno i nepromjenjivo. Ovim izjavama sami sebe sputavamo u napretku, a mogli bismo ih jednostavno promijeniti.
„Ne znam kako” promijeni u „još nisam naučio”.
„Pokušao sam, ali mi ne ide” promijeni u „nisam se dovoljno pripremio”.
„Nisam talentiran” promijeni u „nisam dovoljno dugo ustrajao”.
Još jedna velika kočnica u našem izlasku iz zone komfora može biti nedostatak znanja. Ljudi u promjenu kreću najčešće nedovoljno pripremljeni i organizirani jer ne znaju što ih sve čeka na tom putu. Nedostatak znanja tjera nas da nađemo izgovore (vidi gore) i da dignemo ruke od svega. Tako je lakše. Ipak, prihvatiti vlastito neznanje vodi izlasku iz zone komfora. Pokušajte.
Naša okolina često nudi podršku, no ne i za stvari koje ne razumije. Ako ste odlučili promijeniti neku naviku, to će se jasno vidjeti već pri prvom sljedećem druženju i kontaktu s bližnjima. Narušavanje dinamike društva i obitelji ima odjek i kod ostalih, ne samo kod vas. Budući da ste promjenu birali vi, a ne i svi ostali, vrlo brzo dolazi do pritisaka i pokušaja vraćanja na staro jer je to staro dobro poznato i ne podrazumijeva izlazak iz zone komfora. Othrvati se pritiscima okoline i izbjeći brzi povratak na staro predstavlja možda i najveći izlazak iz zone komfora. Ljudi često posustanu jer im se više „ne da objašnjavati”, a ponekad nemaju „čvrst karakter” u situacijama u kojima se od njih očekuje da se ponašaju kao i većina ostalih. Ako vam izostanak podrške društva predstavlja veliki problem, pokušajte u početku, dok se i sami uvodite u promjenu, malo maknuti od proslava i druženja ili, još bolje, otvoreno tražite podršku od svojih bližnjih kako bi vam bili vjetar u leđa, a ne kamen oko vrata.
Izaći iz zone komfora prilično je važno ako želite rasti i napredovati. Ako vam je trenutno dovoljno dobro u životu, postoji opasnost da već stagnirate. Stagnacija nije opcija jer dugoročno sigurno nosi svoje probleme. Pokušajte danas naći jednu sitnicu koja vam može unaprijediti život i uvedite je u život malo po malo.
Izlazak iz zone komfora je stresan, ali se s vremenom na njega priviknemo. Jednom kad smo se priviknuli, to novo nam postaje komforno i tu opet prestaje naš rast. Dakle, kako bismo rasli, nužna je doza stresa koja utječe na naše mišiće, naš način promišljanja ili naše ponašanje u svakodnevici.
Sad kad znate da stres nije uvijek loš i da promjena „na prvu“ ne izgleda uvijek lijepo, možete se bolje pripremiti na hrabri izlazak iz zone komfora. Korak po korak i postajete oni koji čine razliku.
Autori:
Igor Čerenšek, mag. psych.
Ana Čerenšek, prof.psih.