Novo doba donijelo je i nove navike življenja. Dok su ljudi nekad davno više vremena provodili na otvorenom: manje automobila, rad u polju, igranje na otvorenom i sl., danas se moramo podsjetiti zašto je dobro izaći van, otvoriti oči i dozvoliti sunčevoj svjetlosti da nas iscijeli i pomogne nam unaprijediti tjelesno i mentalno zdravlje.
Izloženost ekranima neizbježno je “zlo” pa smo upravo zbog toga još i više obvezni uložiti u izloženost sunčevim zrakama, svježem zraku i zelenim površinama.
Još i prije modernog načina života, postojalo je razdoblje kada bi prirodno manje vremena provodili na otvorenom zbog vremenskih uvjeta i hladnoće. Znanstvenici su primijetili da je zatvaranje u kuće za vrijeme zime doprinijelo i promjeni raspoloženja pa su ustanovili nešto što danas nazivamo sezonskim poremećajem raspoloženja, a obilježavaju ga letargija te osjećaji tuge i beznađa. Ovaj je poremećaj raspoloženja izravno povezan s manjom izloženošću sunčevim zrakama, a danas se pojavljuje i kao posljedica većoj izloženosti ekranima i umjetnom osvjetljenju.
Istraživanja na radnicima koji rade u smjenama dovela su nas do novih otkrića, a to je da narušavanje obrazaca spavanja (spavanje danju, rad noću) narušava mentalno zdravlje ali i metabolizam, što posljedično može voditi ka cijelom spektru negativnih pojava poput smanjene energije, narušenog imunosnog sustava ili problema s tjelesnom težinom.
Izloženost sunčevim zrakama u jutarnjim satima može napraviti razliku! Naše tijelo je savršen mehanizam, a sunčeva svjetlost daje uputu tom mehanizmu kad se treba “upaliti” i početi raditi, a kad je vrijeme za odmor. Jutarnje izlaganje suncu (idealno odmah poslije buđenja) u razmaku od nekoliko minuta do pola sata, već za dva dana može vratiti Vaše hormone u ravnotežu i popraviti Vam raspoloženje.
Dobro je znati da sunce koje ćemo upiti ujutro ne mora biti direktno. Dapače, ako je preintenzivno, može i naštetiti Vašim očima. Sunce koje se probija kroz oblake ima više fotona, nego što mislimo, a oni će biti dovoljni da pokrenu Vaš organizam kao i Vašu probavu.
Znanstvena podloga navedenome kaže da postoje stanice u oku koje reagiraju na sunčeve zrake u niskom kutu padanja (ujutro i navečer), a te su stanice odgovorne za pokretanje cijelog tijela na akciju. Isti taj mehanizam upalit će se i navečer ako smo predugo izloženi ekranima i narušiti naš cirkadijurni ritam. Sukladno tome, ujutro koristite svjetlost za zdravlje, a navečer ga pametno isključite iz posve istog razloga.
Iako je moguće gledati ujutro kroz prozor i upijati sunčeve zrake, idealno je spajati izlaganje suncu s jutarnjom kratkom i žustrom šetnjom.
Kombiniranje izlaganja sunčevim zrakama s kratkom i žustrom šetnjom donosi nam još jednu korist – vezanu uz tjelesnu aktivnost! Novija istraživanja iz područja kineziologije pokazala su da kraće i žustrije šetnje (to su one gdje ste se ipak malo zapuhali na kraju) imaju vrlo sličan učinak za zdravlje kao i 10 000 koraka dnevno. Kretanje je nužno za zdravlje kao i za probavu, što rezultira time da kratka jutarnja šetnja ima više koristi za nas nego što smo to mogli i pretpostaviti.
Izlaganje zelenim površinama dodatno će pomoći našem zdravlju ali i našem pamćenju, naime tzv. “zelena aktivacija” potiče razne načine razmišljanja, pozitivno utječe na koncentraciju, pamćenje ali i kreativnost. Koliko je samo svega dobroga skriveno u jutarnjoj šetnji?
Uvođenje jutarnje šetnje u svakodnevne planove promjena je za Vas, ako to do sada niste imali naviku raditi. To pokretanje promjene kod Vas može naići na brojne prepreke i toga moramo biti svjesni! Promjena, ma kako bila pozitivna za nas na kraju, predstavlja određenu dozu stresa koju možemo ublažiti ako se za tu promjenu dobro pripremimo. Više o tome pročitajte u nekim od naših ranijih članaka, pripremite udobnu obuću za jutarnju šetnju i vidimo se na nekoj od suncem obasjanih ulica!
Autori:
Kako vrijeme u prirodi utječe na razvoj djeteta?
Kad razmišljam o životu u tehnološki razvijenom svijetu, čini mi se da vjerojatno nikad nećemo napustiti svijet računala, mobitela i društvenih mreža. Velik broj roditelja radni dan provodi za računalom, na internetu, baš kao i djeca zaokupljena elektroničkim igricama.
Dobra je vijest što se o negativnim učincima prekomjerne izloženosti digitalnim medijima (osobito kod djece) danas posvećuje puno više pozornosti i mnogi roditelji ulažu puno truda kako bi educirali svoju djecu i postigli dobru mjeru upotrebe tehnologija u svojim obiteljima.
Roditelji su suglasni da ono što mi i naša djeca trebamo jest uspostaviti kontakt s jednostavnim i malim životnim radostima uz obavezan povratak prirodi.
Velik broj istraživanja pokazuje da je boravak u prirodi („green time”) najbolji lijek protiv tehnološke ovisnosti („screen time”).
Stoga, zašto ovaj tjedan umjesto odlaska u šoping-centar, igraonicu, sportsku dvoranu ili bilo koji drugi zatvoreni prostor ne bismo odveli dijete u šetnju parkom, uz obližnji potok ili na livadu?
Prezaposlenost roditelja, mnogobrojne dječje aktivnosti i nedostatak vremena odvojili su djecu od najvažnijeg pozitivnog utjecaja na njihov razvoj – od prirode.
Djeca i priroda
Postoji li išta ljepše od nasmiješenog djeteta koje bosim nogicama hoda po plićaku, igra se vodom i znatiželjno promatra kamenčiće, školjke i male morske životinje?
Postoji li veća radost od trčkaranja livadom za leptirima i branja cvijeća za mamu?
Postoji li veća pustolovina od šetnje šumskim puteljkom uz cvrkut ptica?
Postoji li bolja učionica od prirode?
Postoji li bolje mjesto od prirode na kojem možemo probuditi sva naša osjetila?
Ne mogu zamisliti bolji način interaktivnog učenja od istraživanja prirode. U prirodi djeca upoznaju biljke i životinje te spoznaju na koji se način brinuti o prirodi i zbog čega je to važno.
Priroda je toliko važna za dječji razvoj i zdravlje. Ona je mjesto za kretanje, igranje, istraživanje, proučavanje, spoznavanje, opuštanje…
Priroda potiče ugodne emocije! U prirodi se djeca ne bore s osjećajem dosade i lošeg raspoloženja, a tjelesna aktivnost pridonosi snažnijem osjećaju životne radosti.
Kiša, snijeg, blato, zaprljana odjeća i razbijena koljena dio su nezaboravnih pustolovina sretnog djetinjstva!
Prirodno, zdravo, jednostavno
Priroda nas podsjeća da usporimo i ne žurimo.
Ako smo otvoreni za sve osjete, uživat ćemo u mirisu šume, cvijeća i lišća, čuti vjetar i ptice, primijetiti sunčane zrake koje prolaze kroz krošnje drveća.
Svako godišnje doba nudi neponovljiv doživljaj i donosi nam obilje prekrasnih prizora. Priroda potiče sva naša osjetila i u njoj možemo sve imati ako tražimo otvorenih očiju i čista srca. Nakon takvih iskustava još smo satima i danima dobre volje!
Priroda nam baš uvijek pruža osjećaj radosti, a obiteljski izleti u prirodu iznimno su važni trenutci za kvalitetno vrijeme te prilika za zbližavanje svih članova obitelji. Priroda nam nudi osvježenje od svakodnevice, nove pustolovine, osjećaj opuštenosti i prelijepe uspomene.
Vjerujem kako je misija mnogih roditelja odgojiti svoju djecu da vole prirodu, često je posjećuju i da prema njoj uvijek budu nježna i ljubazna ljudska bića.
Autor: Ana Letina
Život je kompleksan, kao i sam čovjek, pa je tako i svaki problem na koji nailazimo u životu kompleksan. Međutim, kompleksni problemi traže jednostavna rješenja koja je moguće provesti u stvarnom životu. Kad govorimo o ulaganjima u mentalno zdravlje i problemima na koje možemo naići u kontekstu mentalnog zdravlja, najčešći su problemi sa stresom, anksioznošću ili depresijom. Prije nego što ponudimo jednostavno rješenje za većinu nas, dobro je podsjetiti se kako generalno funkcioniramo te što imamo pod svojom kontrolom, a što ne.
Iako su problemi na koje se usmjeravamo najčešće „vani”, u našoj okolini, rješenje problema je u nama. U životu ima mnogo stvari koje nam se svakodnevno događaju. Bez obzira na to što želimo imati kontrolu nad njima, one utječu na nas. Međutim, ako znamo kako, onda i mi možemo utjecati na njih. Kontrolu i značajan utjecaj moći ćemo uspostaviti nad našim mislima, osjećajima, fiziologijom i ponašanjem. Te su četiri stvari međusobno povezane, jedna utječe na drugu i ako želimo mijenjati neku od njih, sve što trebamo učiniti je odabrati smjer iz kojeg ćemo krenuti. Primjerice, ako želimo kontrolirati svoje emocije i razinu stresa koji osjećamo u svakodnevici, možemo se koristiti meditacijom, vježbama disanja ili pak najjednostavnijom metodom ulaganja u mentalno zdravlje, a to je – kretanje.
Tjelesna aktivnost, odnosno kretanje, pa čak i u onom najjednostavnijim obliku (šetnja), dugoročno nam pomaže smanjiti štetan utjecaj stresa, smanjiti puls u mirovanju ili krvni tlak pa samim time dobivamo stvaran osjećaj tjelesnog, ali i mentalnog blagostanja.
Osim toga, kretanje smanjuje razinu kortizola, što omogućava otpuštanje endorfina i dopamina, zbog kojih se osjećamo sretnije, zadovoljnije, mirnije i ispunjenije.
S druge strane, ako smo pod utjecajem stresa dovoljno dugo, jedna od uobičajenih stresnih reakcija bit će smanjenje tjelesne aktivnosti i općenito naše potrebe za kretanjem ili aktivacijom tjelesnog ili mentalnog tipa.
Iako nas kratkotrajna izloženost stresu može pokrenuti, dugoročna izloženost stresu ozbiljnije narušava naše mentalno i tjelesno zdravlje, iscrpljuje nas u svakom pogledu i potom većina ljudi bira povlačenje u sebe i u svoje domove te naginje nezdravoj prehrani, gledanju televizije te smanjenju tjelesne aktivnosti. To se događa jer naše tijelo takvo dugotrajno stanje prepoznaje kao opasnost koja može potrajati pa potom čuva energiju i potiče nas na „spremanje zaliha energije”. Iako bi takav mehanizam bio povoljan nekad davno, prije nekoliko desetaka tisuća godina, isti nas mehanizam u današnjem modernom društvu s modernim stresorima i mogućnostima polako „ubija”.
Što nam je činiti?
Bez obzira na to što vam je teško i što vam ponekad nedostaje motivacije, pokušajte odvojiti barem malo vremena za tjelesnu aktivnost. Nakon što ste krenuli, samo nekoliko minuta nakon pokretanja vaše će tijelo proizvesti sve što vam je potrebno kako biste s tom aktivnošću i nastavili. Istina je da su početci teški, ali oni ne traju dugo i ne traže previše motivacije. Vaš će minimalan angažman rezultirati pojavom motivacije, a vaše će vam tijelo i um biti zahvalni u budućnosti. Svakim kretanjem i svakom šetnjom vaše će mentalno zdravlje biti otpornije na nove izazove stresa kojih nikad neće nedostajati. Stoga prvi korak, ili je bolje reći prvih 10 minuta, odvojite već danas!
Autori:
Iako je proljetni umor prisutan kod velike većine ljudi i karakterističan za prve mjesece proljeća, nije posve jasno zbog čega nastaje, a teorija je nekoliko. Neki stručnjaci smatraju da je riječ o hormonalnoj neravnoteži, neki o promjeni vremena, a gotovo svi se slažu da su promjene prehrane i tjelesne aktivnosti nužne ako ga želimo prevenirati.
Najčešći simptomi proljetnog umora su: malaksalost, osjećaj bezvoljnosti i iscrpljenosti, smanjena kvaliteta sna, mentalni i tjelesni umor, gubitak fokusa, povremene glavobolje, promjene raspoloženja, gubitak apetita i mnogi drugi.
Budući da su naše mentalno i tjelesno zdravlje povezani, a jedno utječe na drugo, evo nekoliko stvari koje možete poduzeti.
Kako se pokrenuti?
Iako je proljetni umor globalna pojava koja zahvaća većinu ljudi, njegovo trajanje i intenzitet velikim dijelom ovise o nama, našoj tjelesnoj aktivnosti te, prije svega, prehrani. Prehrana je osnovni izvor energije, koja nam nedostaje u ranim proljetnim mjesecima. Kao što možete vidjeti, promjena je moguća uz pametne izbore za naše zdravlje, energiju i imunitet.
Autori:
Meditacija – o meditaciji smo već puno pisali, ali rijetko je spominjemo kao oblik treninga mozga. Svakodnevna mindfulness meditacija u trajanju od 5 do 10 minuta ima iznimno pozitivan utjecaj na vašu emotivnu kontrolu, fokus, ali i na odnos koji imate s vašim mislima. Takav će vas trening pripremiti za situacije u kojima previše promišljanja nije poželjno, već se od vas očekuje da ostanete pribrani i koncentrirani na zadatak. Meditacija će vam također pomoći da u svojoj svakodnevici smanjite nepotrebno mentalno opterećenje i zadržite fokus na zadatku, a pritom i emotivnu kontrolu. Meditirati možete uz hranu, glazbu, u prirodi, za vrijeme tjelesne aktivnosti ili kod kuće zatvorenih očiju dok samo opažate svoj tijek misli i uvježbavate odvajanje od njih bez kritičkog prosuđivanja svojih misli ili sebe.
Disanje – vježbe disanja, posebno one u omjeru udaha i izdaha 1:2 predstavljaju vrhunski trening vaše koncentracije, usmjerenog fokusa, ali ubrzavaju i vaše vrijeme reakcije posebno u trenucima kad “pod stresom” morate donositi važne odluke. Trening disanja sam po sebi nije posebno zanimljiv, ali upravo je u tome jedan od velikih izazova i baš zbog toga možete imati sjajan trenažni učinak. Držanje pozornosti na nečem vrlo monotonom kroz duže razdoblje od 5 do 10 minuta dnevno čini vaš mozak spremnijim za usmjeravanje pozornosti na nešto što vam je od osobite važnosti. Disati možete kod kuće u savršenim uvjetima, ali mi vam preporučujemo da povremeni trening obavite i u nesavršenim uvjetima okruženi bukom ili drugim ljudima, dok putujete na posao ili ste na poslu. Nakon nekog vremena vježbe vaš će mozak u stresnim situacijama drugačije reagirati, a vi ćete imati spreman i uvježban alat koji možete iskoristiti kako bi zadržali svoj fokus i emotivnu kontrolu.
Mentalne simulacije – mentalna simulacija oblik je mentalnog uvježbavanja neke izvedbe. Primjerice, želite se pripremiti za važan sastanak ili neku drugu izvedbu. Prvi dio pripreme je sadržajni dio koji uključuje pamćenje i produkciju onoga što želite reći. Međutim, kako ćete to izvesti, ovisit će i o drugim čimbenicima. Mentalnom simulacijom “stavljamo” se u situaciju u kojoj ćemo se konačno naći i prolazimo svoju izvedbu kao da se odvija u stvarnom svijetu. Ako je pravilno izvedena, takva mentalna simulacija na pravi način stimulira sve one dijelove našeg mozga koji su zaduženi za izvedbu u stvarnom svijetu i stvara tragove pamćenja slične onima kad nešto doista radimo. Rezultat je, naravno, bolja uvježbanost, ali i samopouzdanje, iako se još niste našli u samoj stvarnoj situaciji. Da bi u tome uspjeli, mentalnu simulaciju treba koristiti kao vježbu za mozak, redovito i poštujući neka pravila poput:
Vlastite perspektive – zadatak je zamišljati se iz prvog lica, kao da ste doista tamo gdje trebate biti, a ne tako da vidite sebe kako obavljate zadatak iz neke druge perspektive. Sjetite se da je cilj zavarati mozak da ste doista tamo, a ne samo zamišljati situaciju.
Sinestezije osjeta – zadatak vam je aktivirati sva osjetila na najrealniji mogući način i “zamisliti” što sve osjećate dok ste u situaciji fizički (miris, okus, opip, tjelesni osjećaj, itd.)
Savršenstva izvedbe – ovo je jednostavno pravilo s kojim mnogi imaju problem u početku. Simulirajte stvari koje želite bez da u simulaciji radite greške. Naime, normalno je da griješite i u simulaciji (ipak je to trening uvježbavanja), ali ako napravite pogrešku, vratite se nekoliko koraka unatrag i ponovite dio izvedbe koji nije bio kvalitetan.
Kontrole – iako kontrolirate stvari u simulaciji, ne zaboravite da želite kontrolirati i svoje emotivno stanje, svoju razinu pobuđenosti. Osvijestite kako se osjećate i kako se želite osjećati i uvježbajte i taj dio, a za regulaciju možete koristiti i disanje koje uvježbavate dodatno.
Fokus točke – odredite koji su ključni elementi i pod-elementi vaše izvedbe i imajte ih u vidu dok uvježbavate kao da u glavi imate lanac događaja ili radnji koje poduzimate u nekom redoslijedu. To je važno jer uvijek na nešto trebamo biti fokusirani. U protivnom naš mozak sam odabere što mu je interesantno, ali ne uvijek i korisno za izvedbu.
Osim ovih uobičajenih mentalnih treninga, svim svojim klijentima predlažemo izlaganje u novim situacijama, možda i u nelagodi, jer se na taj način naš mozak s vremenom uvježbava nositi s istom. Takav trening izlaganja je također oblik mentalnog treninga koji se ne odvija uvijek planirano i nije uvijek ugodan, ali je svakako poželjan za osnaživanje i poboljšanje funkcionalnosti vašeg mozga.
Za kraj, svaki trening zahtijeva oporavak, pa tako i trening vašeg mozga. Od svih metoda oporavka (a ima ih puno), oporavak kroz spavanje je najbolja varijanta koju nikako ne možemo izostaviti, a nedostatak je teško nadoknaditi kroz druge oblike oporavka. Iz tog razloga, kako bi vaši mentalni treninzi dali pravi rezultat, poklonite svom mozgu redoviti odmor odnosno san.
Smanjen unos dodanog rafiniranog šećera – neka istraživanja su pokazala da ljudi koji pretjerano konzumiraju šećer imaju smanjen volumen mozga i lošije kognitivne funkcije od onih koji su tu konzumaciju smanjili do minimuma.
Općenito nutricionisti navode neke namirnice koje su se pokazale jako dobre za zdravlje mozga pa tako i pamćenje, ako se dugoročno konzumiraju:
Zeleno povrće – kelj, špinat, brokula, avokado
Riba – losos, tuna
Bobičasto voće i voće – borovnice, maline, jagode
Čaj, kava – ali uz umjerenu konzumaciju
Tamna čokolada – uz umjerenu konzumaciju
Orašasti plodovi – orasi, bademi, suncokretove sjemenke, chia sjemenke, kikiriki
Meditacija i vježbe opuštanja – vrijeme koje zasebno odvajate za vježbe relaksacije poput disanja i meditacije, mogu pozitivno utjecati na povećanje količine sive tvari u mozgu koja se povezuje s pamćenjem i ostalim kognitivnim funkcijama.
Prisutnost u trenutku – osim strukturirano odvojenog vremena za meditaciju, svakodnevno usmjeravanje na trenutak, ostavljajući iza sebe brige o budućnosti i razmišljanja o prošlosti imaju vrlo pozitivan i iscjeljujući učinak na naš mozak i pamćenje.
Optimalna tjelesna težina i tjelesna aktivnost – istraživanja pokazuju da tjelesno aktivni ljudi i oni čija je tjelesna težina optimalna, rjeđe imaju poteškoće s pamćenjem.
Spavanje – kod svih nas, ali i kod djece, pamćenje i učenje mogu biti značajno narušeni zbog nedostatka sna samo jednu noć. Možete zamisliti što se događa kad je kvaliteta spavanja narušena dugoročno.
Smanjen unos alkohola – alkohol u prekomjernim količinama može narušiti funkcioniranje našeg hipokampusa koji je zadužen upravo za pamćenje. Kod nekih ljudi oštećenja mogu biti trajna.
Socijalizacija – socijalne situacije u kojima imamo priliku razgovarati, dijeliti, pa čak i ulaziti u sukobe pozitivno utječu na naše pamćenje, dok izolacija utječe na degradaciju mentalnih funkcija neovisno o dobi.
Za kraj smo sačuvali ono najzanimljivije i najprimamljivije, barem mlađoj populaciji!
Igranje igara koje potiču aktivnost našeg mozga – sudoku, tetris, alias, križaljke, memory, šah, razne društvene igre riječima, matematičke igre, pa čak i puzzle, sve su to igre koje predstavljaju određeni izazov za naš mozak. Ako već volite igrati igrice na mobitelu, neka to budu one koje predstavljaju mentalni izazov, a ne isključivo igre za zabavu. Već petnaestak minuta igranja dnevno kod nekih ljudi može izazvati pozitivne promjene po pitanju šireg kognitivnog funkcioniranja, pa tako i pamćenja, čak i kod ljudi čije je kognitivno funkcioniranje slabije. Neka su istraživanja pokazala da igranje sličnih igara može odgoditi i demenciju kod ljudi u starijoj životnoj dobi. Bilo kako bilo, ne vidimo razlog da se ne bi igrali, a pritom trenirali svoje pamćenje!
Okruženi smo pravim ometačima pažnje, živimo u svijetu prepunom buke, uz dostupnost tehnoloških i komunikacijskih napravica, što zasigurno ne ide u prilog pažnji i koncentraciji. Našoj djeci je još teže jer nemaju dovoljno iskustva poput nas da bi znali njima i upravljati.
Često govorimo djetetu „Koncentriraj se, budi pažljiv, fokusiraj se, gledaj što radiš!”, a iste te rečenice sigurno pamtimo i iz vlastitog djetinjstva.
Veliki broj istraživanja pokazuje da zbog prekomjerne izloženosti nefiltriranim i nepotrebnim informacijama, djeca osjećaju umor i smanjuje im se produktivnost kao i sposobnost koncentracije. Mentalni nemir koji se javlja zbog informacija koje pristižu sa svih strana i u sve kraćem vremenu, ima vrlo velik utjecaj na mlade dječje mozgove.
Drugim riječima, kada vanjski podražaj ili bujica misli odvlače djecu od zadatka na koji su se usredotočila, javlja se čista suprotnost dobroj pažnji u obliku nepažnje ili rastresenosti.
Svima nam je poznat scenarij – dijete piše domaću zadaću, a tijekom aktivnosti je toliko puta ometeno i ne može se dovoljno koncentrirati na zadatak koji treba obaviti, čak i ako aktivnost nije intelektualno zahtjevna. Nedostatak pažnje veliki je potrošač vremena i energije, a ponekad i izvor problema u obavljanju svakodnevnih zadataka.
Zašto je važno biti pažljiv?
Pažnja predstavlja našu sposobnost odabira i održavanja svijesti u određenom pravcu, kao i sposobnost promjene tog pravca.
Iz ove definicije vidljivo je da pažnja ima dvije osnovne funkcije. Prva se odnosi na usmjeravanje i usredotočivanje psihičke energije na određeni sadržaj, a druga se odnosi na sposobnost premještanja naše pažnje s jednog na drugi objekt.
Jednostavno rečeno, središnja zadaća pažnje je filtrirati i odabrati važne informacije koje će naš um dobiti. One druge, nevažne, možemo zanemariti.
Biti pažljiv znači biti sposoban namjerno usmjeriti svoju pažnju na određenu stvar, aktivnost ili ideju, zadržati je onoliko dugo koliko je vremena potrebno za njeno obavljanje te imati sposobnost efikasno prebaciti pažnju na drugu aktivnost.
Vještine kontrole pažnje izuzetno su važne za sposobnost učenja i rješavanja problema i zato je vrlo važno njegovati i razvijati dječju pažnju od najranije dobi. Kada je koncentracija na najvišoj razini, puno se lakše, brže i bolje uči i radi.
Koliko traje dječja pažnja?
Prema riječima stručnjaka, prosječni kapacitet koncentracije djeteta je 3 do 5 minuta za svaku godinu života. Dakle, trogodišnjak se može koncentrirati između 9 i 15 minuta, predškolsko dijete oko pola sata, a desetogodišnjaci jedan školski sat.
Iako su navedena vremena korisne smjernice roditeljima, treba imati na umu da mnoga djeca drže koncentraciju puno kraće. Veliki izazov sposobnosti koncentracije je ako ono što dijete radi nije zanimljivo ili mu druge stvari odvlače pažnju.
Vještina sposobnosti koncentracije i pažnje razvija se kako dijete raste. Važno je poticati njezin razvoj, a to najbolje funkcionira kroz neki oblik igre.
Mindful igre i aktivnosti za poticaj razvoju dječje pažnje i koncentracije
Znanstveno je dokazano da je mindfulness jedna od najkorisnijih praksi za postizanje emocionalne ravnoteže, poboljšanja pažnje i koncentracije. U nastavku je nekoliko jednostavnih mindful vježbi koje dijete može primijeniti u svakoj situaciji.
Vježbanje svjesnog disanja
Duboko, smireno i svjesno disanje jača doživljaj sadašnjeg trenutka i prirodno „sidri” dijete te omogućuje bolju posvećenost trenutnoj aktivnosti. Koncentriranjem na polagani udah i izdah osnažujemo vezu između tijela i uma. Trening svjesnog disanja ima blagotvoran učinak na emotivno, tjelesno i mentalno zdravlje. Ako dijete nauči koristiti svjesno disanje u trenucima kada se osjeća nervozno ili rastreseno, može se smiriti i bolje koncentrirati.
Pozorno promatranje prirode
Boravak u prirodi spaja igru i učenje. U prirodi djeca istražuju svim svojim osjetilima – vide, čuju, dodiruju i mirišu svijet. Cilj ove vježbe je jednostavan: usredotočiti se i osvijestiti sve što nas okružuje.
U šetnji parkom, šumom ili plažom dijete može tražiti školjke, kamenje u obliku srca, lišće, grančice. Koncentracijom na predmete koji su uključeni u potragu, dijete uči filtrirati, usmjeravati pažnju i donijeti odluku koji predmet ulazi u njegovu kolekciju. Nešto toliko jednostavno je zapravo toliko lijepo. Djeca koja dovoljno vremena provode u prirodi, zdravija su i sretnija jer ih pokret i igra čine spremnima za učenje i nove spoznaje.
Vježba 5 osjetila
Ono što je potrebno za ovu igru je osvijestiti svoja osjetila i obratiti potpunu pozornost na svako od njih. Zamolite dijete da se osvrne oko sebe i primijeti pet stvari koje može vidjeti. Fokus neka bude na sitnicama i detaljima, na nečem što inače dijete ne primjećuje. Zatim neka dijete obrati pažnju na četiri stvari koje može dodirnuti (mekoća jastuka, topla šalica čaja…). Nakon toga, potrebno je fokusirati se na tri stvari koje može čuti i ostati fokusirano na zvukove iz okruženja. Zamolite dijete da obrati pažnju na dva mirisa i neka provjeri jesu li oni ugodni ili neugodni. Za kraj vježbe, ponudite djetetu voće ili čokoladu i neka svoju pažnju usmjeri na okus. Pritom može i zatvoriti oči te uživati u slasnom zalogaju. Ova vježba uči nas da zastanemo, obratimo pažnju i na trenutak se povežemo sa samim sobom.
Društvene igre
Razvoju dječje pažnje i koncentracije mogu pomoći igre koje imate kod kuće: puzzle, memory, Lego, precrtavanje predložaka, bojanje mandala, igre s plastelinom, rješavanje mozgalica, igre razvrstavanja prema nekom kriteriju i ostale. Također, djeca vole društvene igre koje se igraju po pravilima jer sudjeluje cijela obitelj, a osim zabave, pomažu djetetu izoštriti pažnju, planirati, zadržati fokusiranost.
Ne zaboravite pohvalu!
Aktivnosti koje provodite s djecom moraju biti u skladu s djetetovim sposobnostima i trebaju omogućiti napredak. Djeca vole nove izazove, potiču im radoznalost i tako ih je lakše motivirati. Posebno valja biti strpljiv s djecom slabije pažnje, njihov napredak je sporiji, ne valja ih požurivati, kritizirati ili kažnjavati. Dijete je potrebno pohvaliti za uloženi trud i ostvareni napredak.
Autor:
Naš je mozak savršen mehanizam, a jedna od funkcija koja ga čini takvim je neuroplastičnost, odnosno plastičnost mozga. Što znači da je naš mozak „plastičan”? Naravno, ne da je građen od plastike, nego da je riječ o organu koji ima sposobnost mijenjanja tijekom vremena. Dakle, mozak nije isti od trena kad nastane do posljednjeg dana, on se neprestano mijenja: nove veze se stvaraju, ali i neke stare propadaju. Stvaranje i propadanje neuronskih veza u mozgu normalan je proces (jer se ne koristimo svime što smo naučili tijekom života), no plastičnost služi i tome da se mozak „popravi” ako se u nekim slučajevima ošteti.
Oštećenja mozga, nažalost, mogu biti posljedica nesreće, ali do oštećenja dolazi i pukim prolaskom vremena. Naš mozak starenjem može gubiti i neke važne funkcije ili dijelove sjećanja, a to stanje nazivamo demencijom. Osim demencije, još neke pojave mogu ozbiljno narušiti funkcionalnost mozga, poput uzimanja opijata, alkohola ili pretjeranog služenja društvenim mrežama.
Naravno da neka štetna ponašanja i navike ubrzavaju propadanje funkcija mozga, no do toga će doći i samim prolaskom vremena ako ne vježbamo naše pamćenje i ne izlažemo mozak nekim aktivnostima za koje se zna da poboljšavaju njegovu funkcionalnost.
Plastičnost mozga karakteristika je koja omogućava nama, kao živim bićima, i kompenzaciju jednog nedostatka nekim drugim funkcijama: primjerice, kod osoba koje su slabovidne može doći do bolje funkcije u nekom drugom senzornom području, primjerice sluha.
Kao što vidimo, plastičnost je funkcija kojoj možemo zahvaliti puno spontanih procesa koji su tu da nam olakšaju život, ali plastičnost možemo upotrebljavati i svrhovito. Ciljanim vježbama možemo unaprijediti mozak te posljedično poboljšati koncentraciju i pamćenje.
Igre asocijacija ili asocijacije između novog i starog. Kako biste unaprijedili pamćenje, zaigrajte igru asocijacija sa svojim partnerom/partnericom ili s djecom. Pokušajte stvoriti neobične asocijacije, a najčudniju nagradite izlaskom u kino. Igra asocijacija stvara nove veze u mozgu i ojačava stare, također razvija kreativnost i vokabular.
Mnemotehničke metode odavno su poznate u psihologiji, a djeca ih uspješno upotrebljavaju od malih nogu. Izradite svoj sustav koji poboljšava učinkovitost pamćenja. Koristite se verbalnim, vizualnim ili mještovitim mnemotehnikama: izradite akronim od niza riječi, zamislite tekst smješten na listu papira, smjestite niz karata u zamišljeni prostor i sl.
Slaganje popisa za kupnju koji pokušavate naučiti napamet zgodan je način treniranja pamćenja jer će vas „natjerati” upotrebljavati razne asocijacije kako biste u tome bili uspješniji.
„Where is Waldo?” poznata je igra u kojoj što prije morate pronaći lik Walda, koji je smješten na stranici prepunoj detalja. Možete Walda smjestiti i u prostor te se poigrati s djecom tko će ga prvi pronaći. Ne samo da ćete trenirati usmjeravanje pozornosti nego ćete se i dobro zabaviti!
Razlike između dvije slike klasična je igra koja trenira pozornost, fokus, ali i detekciju signala iz okoline. Za ovu igru, ma koliko bila jednostavna, potrebno je puno koncentracije i strpljenja (osobito kad ostane samo još jedna razlika koju je potrebno pronaći).
Vježbe pamćenja popisa riječi ili brojeva po kategorijama. Uzmite popis naizgled nepovezanih riječi ili brojeva (može vam ga i netko drugi napisati) i pokušajte isprva zapamtiti što više stvari s popisa, a nakon toga pokušajte grupirati riječi ili brojeve u kategorije i pokušajte opet. Usporedite dva rezultata.
Reproduciranje slike nakon što smo je „zapamtili” nešto je teži zadatak od prethodnog jer traži više truda od nas. Vizualno pamćenje ovisi o našim asocijacijama i prostornoj orijentaciji. Bit će ovo sjajan izazov za mozak!
Crtanje prema pamćenju može biti crtanje tlocrta stana, hotelske sobe ili mape za potragu za blagom, što onda možete iskoristiti i za igru s djecom.
Čitanje s razumijevanjem i prepričavanje skraćenog sadržaja nešto je s čim smo se susretali tijekom obrazovanja. Oblikovalo je to naš način mišljenja, ali i pamćenja, naučili smo odvajati bitno od nebitnog i racionalizirati količinu informacija kojima smo svakodnevno okruženi. Međutim, kako je škola završila, mi smo prestali s dobrom praksom. Vrijeme je da se vratimo u „školicu” i zaposlimo naš mozak na ovaj odlični način.
Još je puno načina kako možete zaigrati vaš mozak te ga izložiti kvalitetnim vježbama, a posljedično uživati u boljem pamćenju i boljoj koncentraciji. Odaberite neku od igara s našeg popisa ili smislite sami svoju. Kako bilo, mozak je najvrjednije što imamo i svakako se isplati ulagati u njegov razvoj. Sretno!
Autori:
Osjećaji neizvjesnosti i straha rezultat su osobne interpretacije situacije u kojoj se trenutačno nalazimo, ali i načina razmišljanja o prošlosti ili budućnosti. Primjerice, ako smo okruženi nepovoljnim vijestima, a nemamo pravu opciju krenuti u akciju, koji je smisao tih vijesti? Jesmo li informirani ili smo zasićeni? Pomažu li nam ili odmažu neprestani nizovi negativnih izvora informacija? Pitanja su to koja vrijedi postaviti kad želite napraviti predah i posvetiti se svom krugu kontrole – podsjetimo se, krug kontrole jedino je što imate pod utjecajem, a i jedino čime biste se većinom trebali baviti. Sastoji se od naših misli, osjećaja, ponašanja i fiziologije jer i ono što je nevidljivo oku, ima utjecaj na naše stanje (hormoni i živčani sustav).
Ako su osjećaji proizvod misli (a jesu), na što bismo se onda trebali usmjeriti kako bi nam osjećaji bili više u ravnoteži? Kako bismo mogli doći do toga da se bolje osjećamo?
Svatko od nas ima svoje vrijednosti, a na taj popis mogli bismo staviti ljubav i prihvaćanje. Svi volimo sigurnost i često za njom tragamo, kao i za srećom. Kad je okolina nepovoljna, sigurnost, prihvaćanje i ljubav moramo dati jer je jednostavno ponekad nemamo odakle primiti. Učinite to na sljedeći način:
Zapamtite, nije trik u tome da se osjećamo sjajno u nepovoljnim situacijama, to bi svakako bilo neobično i nepoželjno. Trik je u tome da si znamo olakšati teške trenutke i predahnuti u neprekidnoj neizvjesnosti.
Autori:
Roditelje više od svega uznemiruje kada dijete ne postiže rezultate u skladu sa svojim sposobnostima i kad osjećaju djetetove neiskorištene mogućnosti. Ako dijete kontinuirano postiže manje nego što bi moglo, tada roditelji traže od njega da više radi, da više vremena usmjeri u domaće zadaće, čitanje, treniranje i učenje općenito. S takvim izazovima roditelji i djeca suočavaju se svakodnevno.
Roditelji i učitelji svjesni su kako bi djeca postizala bolji uspjeh da se više potrude. Međutim, uvjeriti dijete u tu teoriju mnogo je teže nego što očekujemo. Posebno ako dijete odaje dojam da ga ništa u vezi škole ne zanima jer ima sasvim druge interese.
Istina je da je učenje uzbudljivo, korisno i zabavno, ali također zna biti i iscrpljujuće, a ponekad i frustrirajuće.
Što kad nema motivacije?
Nemotivirano dijete često će odugovlačiti s izvršenjem zadataka, što dodatno potiče osjećaj uznemirenosti i tjeskobe. A što dulje odgađa, to se osjeća gore zbog toga. Uz negativne misli i osjećaje teško je probuditi snagu volje i interes za bilo što. Frustrirano, ljuto, razočarano i obeshrabreno dijete neće imati povjerenja u vlastite sposobnosti i teško će osjećati entuzijazam i motiviranost.
Vrlo često intervencija roditelja rezultira dodatnim stresom. Dijete koje svakodnevno doživljava (često dobronamjerno) kontroliranje i prigovaranje, nezadovoljsto i loše povratne informacije o sebi, neće uspješno razviti unutrašnju motivaciju koja mu je potrebna da samo savlada probleme i uspije u onom što želi. Stres je demotivator broj jedan!
Umjesto toga potrebno je ohrabrivati dijete, imati strpljenja i vjerovati u njegove sposobnosti. Uz takvu podršku dijete stječe samopoštovanje, samopouzdanje i dodatnu motivaciju za daljnje pokušaje. Čak i kad je suočeno s teškim i zahtjevnim zadatkom od kojeg želi odustati, ako osjeti suosjećanje i toleranciju na pogreške od strane roditelja, preuzet će odgovornost i pokušati ponovno. Nakon što se izjada.
U radu s djecom i kao majka često potičem djecu na poželjno ponašanje i usvajanje dobrih navika te im pomažem steći motivaciju, fokus i ustrajnost potrebne za uspješno učenje i postizanje zadanih ciljeva.
Put do razumijevanja motivacije vrijedan je truda. Korisno je znati objasniti djetetu odakle motivacija dolazi.
Djeca često pitaju: „Je li motivacija osjećaj? Energija? Želja? Ponašanje? Način na koji razmišljam?”
Dječja motivacija
Ono što nas motivira, nije jednostavno objasniti jer slojevitost motivacije uključuje snagu volje, radoznalost, samokontrolu, tip osobnosti, kognitivne sposobnosti…
Također, faze odrastanja u velikoj mjeri utječu na dječju motiviranost u učenju.
Motivacija malog djeteta instinktivne je prirode, dijete vjeruje da ga svaki novi pokušaj dovodi bliže uspjehu. Malo dijete sebe smatra sposobnim, unatoč brojnim neuspjesima.
Djeca školske dobi sklonija su birati aktivnosti koje im donose ugodu, a izbjegavati one manje ugodne. Isto tako, uviđaju da svoj manjak interesa ili sposobnosti mogu nadoknaditi s više uloženog truda.
Ako u ovoj fazi dijete razvije pozitivan odnos prema učenju i korisne navike koje podržavaju proces učenja, u prednosti je da i u tinejdžerskoj dobi zadrži optimističan odnos prema učenju.
U tinejdžerskoj dobi djeca teško podnose frustraciju kad njihov uspjeh izostane unatoč povećanom trudu. Ako se neuspjeh često događa, nastupa značajniji nedostatak motivacije i predanosti učenju. Posebno ako su očekivanja roditelja previsoka i ubijaju djecu u pojam. Djeca se tad prestaju truditi, niti ne pokušavaju jer prije nego krenu, očekuju neuspjeh. To im se čini lakšim od slušanja kako nisu uspjeli. Opet.
Vjeruju da se trud oko učenja i zadaće ne isplati i lako preuzimaju stajališta: „Baš me briga” i „Što će mi uopće to u životu?”. Ta stajališta proizlaze iz nezadovoljstva koje kriju od sebe i drugih.
Nedostatak interesa ili truda za određenu aktivnost roditelji pripisuju i lijenosti. Vjerujem da je to zabluda i da djeca nisu lijena. Djeca se žele osjećati dobro u vezi svojih sposobnosti i postignuća. Djeca vole pohvalu i podršku odraslih. Uživaju u osjećaju ponosa kad uspiju.
Kako uspješno motivirati dijete
Motivacija je velika pokretačka snaga ljudskog ponašanja. Motivacija koja dolazi iz srca (unutrašnja ili intrinzična), osim snažnog poticaja na djelovanje, donosi sa sobom i osjećaj ispunjenja i zadovoljstva zbog ostvarenih rezultata.
Nasuprot tome, dijete može biti snažno motivirano i vanjskim poticajima (nagrada, pohvala, udovoljavanje očekivanjima drugih), ali takva vrsta motivacije nije integrirana u dijete kao kontinuirani izvor motivacije.
Iskustvo mi je pokazalo da djeca najbolje savladavaju zadatke kad je njihova znatiželja potaknuta kroz igru. Također, djeca koja uče u opuštenoj atmosferi bez pritiska vremena i rezultata osjećat će se rasterećeno, čak i osnaženo. Pozitivna energija u domu kvalitetno pomaže i potiče dijete da ustraje u radu i osjeća zadovoljstvo zbog uloženog truda. Za visoku razinu motivacije važno je da se dijete osjeća dobro i mirno.
Roditelji bi trebali imati na umu koje teme i aktivnosti njihovo dijete zanimaju, znati koje su njegove jake strane, talenti i u čemu dijete uživa. Dijete će u tim područjima i aktivnostima osjećati najveću motivaciju.
Ako od najranije dobi podučimo dijete da valja učiti zbog prednosti koju stječe znanjem, a ne zbog izvedbe ili eventualne kazne koju želi izbjeći, dijete će osjećati unutarnji motiv da razvija vlastiti potencijal i daje najbolje od sebe. Djeca koja rado uče obično odrastaju u obiteljima u kojima se znanje cijeni. Roditelj koji pokazuje interes, pruža podršku, usmjerava i ohrabruje dijete značajno doprinosi motivaciji djeteta.
Autor: