Dopamine je hit britanskog dua Franc Moody za ljubitelje disco funk glazbe među nama. Ova pjesma neće samo potaknuti lučenje dopamina nama slušateljima, već nas tekst istovremeno vrlo zgodno educira što je dopamin, ta molekula u mozgu koja mami toliko interesa. Dopamine je također hit kojem je autor švedski DJ Steve Angello (član poznate trojke Swedish House Mafia) za ljubitelje house glazbe među nama. A Dopamine je i hit mladog francuskog DJ-a Kungs za ljubitelje dance pop glazbe među nama. Pa što se to krije iza slave dopamina? Što je to inspiriralo ove umjetnike i još mnoge druge diljem svijeta da pjevaju o jednoj molekuli?
Dopamin – messenger našeg mozga
Upoznajmo ga. Dopamin je molekula koju stvaraju određene živčane stanice (neuroni) u našem mozgu. Neuron će stvoreni dopamin izlučiti, a taj izlučeni dopamin će se vezati na najbliži sljedeći neuron. Nakon što je dopamin izvršio svoj zadatak, vratit će se u neuron koji ga je izlučio prolazeći kroz jedan tunel u neuronu. Taj tunel u neuronu je zapravo protein koji nazivamo transporter dopamina. Transporter je poput točke na kraju rečenice. Tako naši neuroni komuniciraju. Dopamin je jedan od glasnika u našem mozgu. Zato se za njega službeno kaže da je neurotransmiter. Dopamin je glavni sudionik u dijelu mozga zaslužen za brzu pojavu osjećaja zadovoljstva, kao što je ujedno u glavnoj postavi u dijelu mozga zadužen za nagrađivanje, učenje i motivaciju. Zato se ljudi s nižim razinama dopamina u mozgu teže motiviraju od ljudi s normalnom razinom. Teško započinju ili završavaju zadatke. Primjerice, hodaju od jednog psihoterapeuta do drugog ili od jednog nutricionista do drugog, ali jednostavno ne uspijevaju započeti provoditi i održavati dane im smjernice.
Sto lica dopamina
Dopamin ima toliko funkcija u mozgu, ali i van mozga: u koordinaciji pokreta, u stvaranju spolnih hormona, u radu imuniteta, u razvoju ili održavanju pojedinih bolesti. U ADHD-u (poremećaju nedostatka pažnje s hiperaktivnošću) je izmjerena slabija aktivnost dopamina, nego kod ljudi koji nemaju ADHD. U Parkinsonovoj bolesti baš propadaju neuroni koji stvaraju dopamin. Zato oboljeli ljudi imaju poremećene voljne i automatske pokrete (kažemo da imaju poremećenu motoriku). S druge strane imamo pretjerano visoku razinu dopamina u mozgu koja uzrokuje bolest shizofreniju. Što više proučavamo dopamin, to više novih pitanja isplivava na površinu. Često bih svojim kolegama govorila da mi učiti o dopaminu zadaje više glavobolja nego zadovoljstva. Znanost nije još do kraja posložila puzzle o dopaminu. Radovi u tijeku…
Što je bilo prije – kokoš ili jaje? Debljina ili promjene u dopaminu?
Alkohol, droge, nikotin, kockanje, klađenje, gejmanje pa i skrolanje po društvenim mrežama – svi oni drmaju najviše po dopaminu od svih drugih neurotransmitera u našem mozgu. Upravo njihov učinak na dopamin stoji u pozadini svake ovisnosti. Hrana također utječe na dopamin. Pitanje koje izaziva daleko najviše interesa jest – stvara li hrana ovisnost? Ne možete ni zamisliti koliko se lome koplja oko ovog pitanja. Ono što znamo iz istraživanja na miševima, štakorima i ljudima jest – tko boluje od debljine i tko temelji svoju prehranu na mastima i šećerima, ima manju aktivnost dopamina u mozgu. Značajno se manje dopamina veže na neurone. To znači da signal ugode ne putuje. Prehrana bogata mastima i šećerima koči gene koji stvaraju proteine ključne u radu dopamina. (Mala digresija: pričali smo o nutrigenomici u Personalizirani jelovnici: san ili java? )
Kod tih se ljudi mijenja prag (razina) dopamina koja je potrebna da bi ljudi osjetili zadovoljstvo i nagradu. Kod ljudi veće debljine i kod ljudi koji redovito jedu previše šećera i masti, potrebna je veća količina visokoenergetske hrane da bi se postigao osjećaj zadovoljstva i nagrađivanja hranom u usporedbi s drugim ljudima kod kojih nema debljine i koji ne konzumiraju takvu prehranu svakodnevno. S vremenom, ljudi impulzivno posežu za sve većom i većom količinom hrane kako bi osjetili vrijednost nagrade hranom. (Slično se događa kod ovisnika koji posežu za sve većom količinom primjerice alkohola.) Ljudi hranom žele nadoknaditi nedostatak dopamina. To može objasniti zašto se javljaju epizode prejedanja i zašto je bolest debljine danas toliko otporna.
Kako nahraniti dopamin
S molekula se kratko vraćamo natrag na glazbu. Malo odmora. Provela sam svoje dvadesete godine pjevušeći u sebi tekst pjesme Where is my mind? koju su izvodili Pixies. Koji dvadesetogodišnjak se to ne pita. U to vrijeme sam naišla na knjigu američkog znanstvenika Datisa Kharazziana. Naslov Zašto moj mozak ne radi me odmah privukao. Pohrlila sam kao muha na med. Kharazzian je u svojoj knjizi iznio znanstveno potkovani pregled dodataka prehrani koji podržavaju aktivnost dopamina. Dakle tvari koje potiču stvaranje dopamina u mozgu jesu: ekstrakt biljke baršunastog graha (Mucuna pruriens); vitamin B6 o kojem smo pričali u Zdrava veza našeg tijela s vitaminima B6 i E (točnije njegova aktivna forma piridoksal fosfat poznata kap P-5-P); aminokiselina fenilalanin (DLPA) koja se prirodno u obilnim količinama nalazi u mesu, ribi, jajetu i mliječnim proizvodima; N acetil tirozin (NAT) – mrvicu nadograđena verzija aminokiseline tirozin; feniletilamin (PEA) koji se, gle čuda, prirodno nalazi u kakau pa tako i u tamnoj čokoladi. Kada je u pitanju doziranje pojedinog dodatka prehrani, uvijek apeliram da se ljudi posavjetuju s ljekarnikom ili fitoterapeutom od povjerenja. Ne savjetuje se kemijanje na svoju ruku. Nepromišljenost dvadesetih je iza nas. Kažu da su tridesete i četrdesete nove dvadesete, samo smo mudriji.
Autorica:
