Detoks dijete, programi i protokoli iznimno su popularni. Nakon božićnih blagdana posebice smo bombardirani reklamama za najrazličitije detokse, od šarenih sokića do čudotvornih dodataka prehrani. Ljudi u medijima, na društvenim mrežama ali i u našoj privatnoj okolini, pričaju o tome kako se osjećaju odlično nakon provedenoga detoksa.
Tako se jedan moj kolega liječnik, koji svaki mjesec ostavi veću svotu novaca za detoks program koji se sastoji od nekoliko vrsta smoothieja, kune u djelotvornost i učinkovitost njegovoga detoksa, i tvrdi kako ima osjećaj da mu se crijeva očiste nakon provedenoga detoksa.
Ako detoksi jesu tako dobri, zašto ih onda liječnici ne preporučuju? Zašto Vam Vaš obiteljski liječnik neće ordinirati jednu detoks kuru kako biste izgubili na tjelesnoj masi, obnovili crijeva i vratili koži izgubljeni sjaj? Zašto se stječe dojam da medicina ignorira očite prednosti čišćenja organizma od mnogobrojnih otrova u našem modernom svijetu?
Krenimo redom. Što je detoks?
Detoks je skraćenica riječi detoksifikacija, što krovne zdravstvene organizacije definiraju kao proces uklanjanja otrova/toksina iz našega organizma. Iako treba napomenuti kako tvrtke koje nude detokse širom svijeta nemaju jedinstvenu definiciju ovoga pojma, one sve imaju jedno zajedničko polazište, a to je ideja da kroz život u suvremenome svijetu nakupljamo otrove u svome tijelu te da s vremena na vrijeme moramo provesti čišćenje organizma. Kad se pak u školskoj medicini razgovara o detoksifikaciji, misli se na liječenje akutnih trovanja različitim sredstvima, najčešće aktivnim ugljenom koji zbog svoje porozne strukture ima sposobnost upijati otrove u crijevima i tako spriječiti njihov prijelaz iz crijeva u krvotok.
Znači medicina i „detoks-ekipa“ ne misle na istu stvar. Štoviše, mnogi liječnici tvrde da je ono što propagiraju detoksi potpuno besmisleno: zdrava jetra, pluća i bubrezi mogu u potpunosti ukloniti veliki dio toksina iz naše okoline i nijedan detoks na svijetu ne može zamijeniti njihove uloge.
No, to nije jedini razlog zašto Vam liječnik neće preporučiti detoks dijetu. Primarni razlog zašto detoks programi (još) nisu postali medicinska intervencija je činjenica kako oni nisu znanstveno dokazani. Uistinu postoje znanstvena istraživanja koja su istraživala utjecaj različitih detoks programa na organizam. Ali unatoč svim naporima, znanost nije mogla potvrditi tvrdnje koje se prepisuju detoksima.
Ali zašto toliko ljudi pozitivno reagira na detoks program? Kako objasniti iskustva moga kolege liječnika s početka priče, koji se uporno kune u svoj detoks? Kriju li znanstvenici nešto od nas?
Kada promatramo studije na temu detoksa, zaista se izdvaja jedan pozitivan učinak, a to je brzi gubitak na tjelesnoj masi. Ovaj fenomen je posljedica jedne ključne stavke: smanjenje prehrambenoga, odnosno kalorijskoga unosa kroz nekoliko dana. Ljudi na detoksu drastično smanje svoj kalorijski unos, ali i izbace mnoge „problematične“ namirnice kao što su procesuirana hrana i rafinirani šećeri. Ova promjena najviše pogoduje našim malim podstanarima – crijevnom mikrobiomu.
Najnovije studije iz područja crijevnog mikrobioma pokazuju kako sveukupni unos hranjivih tvari („nutrient load“) i kalorijski unos („caloric load“) predstavljaju ključne čimbenike u regulaciji sastava i funkcionalnosti crijevnog mikrobioma. Pojednostavljeno rečeno: koliko god je crijevnom mikrobiomu važno „što“ jedete, još je bitnije „koliko“ jedete. Danas znamo kako ograničavanje unosa hrane na određeno vrijeme, posebice u pogledu njezine energetske vrijednosti, predstavlja pozitivnu stvar za crijevni mikrobiom. Raste raznolikost crijevnog mikrobioma i dolazi do porasta „dobrih bakterija“, što posljedično ima protuupalne, antioksidativne i mnoge druge pozitivne učinke na naš organizam.
Znanstvenici objašnjavaju kako naš crijevni mikrobiom treba odmor – baš kao i mi sami, odnosno treba nekoliko sati u danu kad se ne mora baviti hranom koju smo unijeli u svoja crijeva. Zato je i san toliko bitan za naš crijevni mikrobiom, jer jedino adekvatnim snom pružamo mikrobiomu zasluženi odmor. Zato razmislite kad idući put u gluho doba noći posegnete za nekom grickalicom. Nemojte buditi „zvijer(i)“.
No, isto tako znamo da crijevni mikrobiom ne valja izgladnjivati: dugoročno ograničavanje prehrambenog unosa može dovesti do porasta „loših bakterija“ i poremećaja lučenja sluzi unutar crijeva. Zato stručnjaci za crijevni mikrobiom sve više preporučuju takozvano vremensko ograničavanje unosa hrane.
Vrlo jednostavno: pokazalo se kako je za crijevni mikrobiom vrlo dobro kad se faza mirovanja mikrobioma tijekom našeg sna produži – u večernjim ili jutarnjim satima. U literaturi se tako vrlo često kao intervencija koristi takozvani intermitentni post, odnosno kratkotrajni post. Postoje brojne varijacije – danas je najpopularniji takozvani „16/8“ post, kada je unos hrane ograničen na osam sati tijekom dana.
Ali, daleko smo i od toga da liječnici preporučuju nekakav oblik intermitentnog posta. Vjerojatno će biti potreban još dugi niz godina, puno znanstvenih i stručnih skupova kao i novih istraživanja da se šira zdravstvena zajednica počne baviti vremenskim ograničavanjem unosa hrane kao terapijskim konceptom. No, danas možemo reći kako je povremeno ograničavanje unosa hrane, odnosno kalorijskog unosa, blagotvorno za naš organizam.
Znamo kako crijevni mikrobiom ne može razviti svoj puni potencijal po pitanju našega zdravlja ako „nutrient load“, odnosno unos hrane, postane „nutrient over-load“, odnosno preopterećenje hranom. Zato slobodno pokušajte dati svom crijevnom mikrobiomu malo mira, kad god Vam odgovara, ujutro ili navečer. Upravo tako ćete postići iste učinke kao i moj kolega liječnik na njegovom skupocjenom detoksu!
Autor:
Andrija Karačić, dr. med.
