Debljina je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u tijelu. Govorimo o hipertrofiji, ali ne mišića, već masti. Debljina je, prema definiciji, kronična bolest. To znači da ta bolest traje tijekom vremena. Možemo biti sedam dana prehlađeni pa osmi dan zdravi, ali ne možemo biti sedam dana debeli pa se osmi probuditi kao čačkalica. Kronične bolesti tako ne funkcioniraju. Ne možemo kratkim, akutnim pristupom (primjerice dvotjednom dijetom) riješiti dugotrajan, kroničan problem.
Dakle, akutna je akcija dobro rješenje za akutni problem, ali nije dobro rješenje za kronični problem. Debljina je vrlo složena bolest, i to mnogouzročna. Glavni je uzrok debljine neravnoteža između energije koju tijelo troši i energije koju tijelo unosi (in =/= out). Međutim, stvari su rijetko jednostavne kako se na prvi pogled čini. Postoji „mali milijun” čimbenika koji utječu na tu (ne)ravnotežu. Počnimo s utjecajem okoliša pa prijeđimo na unutarnje čimbenike kao što su ponašanje, utjecaj hormona, živčanog sustava i same genetike. Taj se niz nastavlja s crijevnom mikrobiotom.
Mikrobiota u debljini
Na temelju dosad otkrivenih znanja, bakterije koje žive u našim crijevima utječu na to koliko ćemo masnog tkiva nakupiti u tijelu. U debljini nailazimo na drugačiji sastav crijevne mikrobiote nego kod ljudi koji ne boluju od debljine. Češće je prisutno stanje disbioze – stanje kad „vlast” u crijevima preuzmu bakterije „loših namjera” pa zavlada upala i crijeva postanu propusna. Takva izmijenjena crijevna mikrobiota u debljini izravno utječe na smanjenje jedne bitne molekule koju nazivamo „fiaf” (riječ je o kombinaciji imena talijanske marke automobila „Fiat“ i Elzina snjegovića, koji se zove Olaf). Taj pad molekule fiafa povećava količinu masnih stanica u tijelu, a smanjuje lučenje hormona GLP-1 (nije riječ o kratici za jednoga glupana) i hormona PYY u našim crijevima.
Zašto je pad razine tih hormona u najmanju ruku nezgodan? Zato što je riječ o dva hormona koji smanjuju osjet gladi. Što su razine tih hormona niže, mi smo gladniji. Uzmimo u obzir da se nova generacija lijekova za debljinu temelji upravo na povećanju razine hormona GLP-1. Važni su to igrači u utakmici za zdravu tjelesnu masu, tj. za zdrav sastav tijela. Pretpostavlja se da pojedine bakterije crijevne mikrobiote mogu utišati ili aktivirati naše gene uključene u metabolizam masti. Konkretno, bakterije mogu „paliti/gasiti” naše gene iz kojih nastaju proteini (enzimi) koji sudjeluju u procesu iskorištavanja (potrošnje) masti kao izvora energije ili u suprotnom procesu – skladištenja masti u masnom tkivu. Glavni „frajer” među tim enzimima metabolizma masti je AMP kinaza (zvuči kao „vamp iz Kine”).
Probiotici za mršavljenje?
Pitanje od milijun dolara. Možemo li uzimanjem probiotika (uzimanjem bakterija izvana) promijeniti našu mikrobiotu (unutarnje bakterije koje nastanjuju crijeva), što će rezultirati gubitkom kilograma? Ne još. Not today. Mnogi su nam to otpjevali (od Mary J. Blige, Imagine Dragonsa, Alessije Cara do BTS-a (za mlađe generacije čitatelja). Maybe tomorrow u duhu Stereophonicsa. Dosadašnja istraživanja na ljudima govore u prilog potencijalnoj budućoj primjeni probiotika u terapiji debljine. Nadam se da ću u bliskoj budućnosti moći pisati o točnom trajanju terapije, o točnoj dozi i točnom soju probiotičkih bakterija za mršavljenje. Danas to ne mogu. Previše je upitnika. Nedostaje protokol terapije. Nemamo dovoljan broj kvalitetnih istraživanja (kliničkih studija) na većem broju ljudi jednake dobi i spola.
Potencijalni probiotici
Bakterije nam još uvijek kriju mnogo tajni. Počnimo od toga da jedna vrsta bakterije ima više sojeva. Prepoznat ćete soj po kratici sa slovima i/ili brojkama nakon „imena i prezimena” bakterije. Primjerice, u našoj bakteriji LGG, punog imena Lactobacillus rhamnosus GG, Lactobacillus rhamnosus označava vrstu bakterije, a kratica GG soj. Jedan soj ima specifičan učinak na ljudsko zdravlje koji ne odgovara učinku drugih sojeva iste vrste bakterije, što je dosta „zapaprilo”stvari znanstvenicima.
Trenutačno raspolažemo informacijama da se probioticima gubi u prosjeku 0,63 kg tjelesne mase, bez promjene u prehrani, bez promjene u fizičkoj aktivnosti. Zvuči malo, znam, ali se gubi isključivo masno tkivo, i to pretežito u području trbuha. Upravo nam je trbušna mast izvor rizika za pojavu bolesti srca i krvnih žila te šećerne bolesti. Znamo također da je potrebno uzimati probiotike od 8 do 12 tjedana, i to u velikim dozama – barem 1010 živih bakterija na dan – dakle 10 milijardi probiotskih bakterija u danu.
Kako se sad stvari čine, neke od bakterija koje bi se mogle „kvalificirati” u probiotik za mršavljenje jesu: sojevi Lactobacillus gasseri BNR17 i 2055, soj Lactobacillus casei LAB13, soj Lactobacillus plantarum KY1032, soj Lactobacillus curvatus HY7601, soj Lactobacillus rhamnosus LPR, soj Bifidobacterium breve B3, sojevi Bifidobacterium animalis spp. Sactis BA8145, B420 i HN019, soj Bifidobacterium lactis GCL2505 i vrsta Akkermansia muciniphila – nova probiotska bakterija. Popis je poduži. Pričekat ćemo buduća saznanja o tome koje će od ovih dobrih bakterija ući u „finale”.
Autorica:
