Roditelje više od svega uznemiruje kada dijete ne postiže rezultate u skladu sa svojim sposobnostima i kad osjećaju djetetove neiskorištene mogućnosti. Ako dijete kontinuirano postiže manje nego što bi moglo, tada roditelji traže od njega da više radi, da više vremena usmjeri u domaće zadaće, čitanje, treniranje i učenje općenito. S takvim izazovima roditelji i djeca suočavaju se svakodnevno.
Roditelji i učitelji svjesni su kako bi djeca postizala bolji uspjeh da se više potrude. Međutim, uvjeriti dijete u tu teoriju mnogo je teže nego što očekujemo. Posebno ako dijete odaje dojam da ga ništa u vezi škole ne zanima jer ima sasvim druge interese.
Istina je da je učenje uzbudljivo, korisno i zabavno, ali također zna biti i iscrpljujuće, a ponekad i frustrirajuće.
Što kad nema motivacije?
Nemotivirano dijete često će odugovlačiti s izvršenjem zadataka, što dodatno potiče osjećaj uznemirenosti i tjeskobe. A što dulje odgađa, to se osjeća gore zbog toga. Uz negativne misli i osjećaje teško je probuditi snagu volje i interes za bilo što. Frustrirano, ljuto, razočarano i obeshrabreno dijete neće imati povjerenja u vlastite sposobnosti i teško će osjećati entuzijazam i motiviranost.
Vrlo često intervencija roditelja rezultira dodatnim stresom. Dijete koje svakodnevno doživljava (često dobronamjerno) kontroliranje i prigovaranje, nezadovoljsto i loše povratne informacije o sebi, neće uspješno razviti unutrašnju motivaciju koja mu je potrebna da samo savlada probleme i uspije u onom što želi. Stres je demotivator broj jedan!
Umjesto toga potrebno je ohrabrivati dijete, imati strpljenja i vjerovati u njegove sposobnosti. Uz takvu podršku dijete stječe samopoštovanje, samopouzdanje i dodatnu motivaciju za daljnje pokušaje. Čak i kad je suočeno s teškim i zahtjevnim zadatkom od kojeg želi odustati, ako osjeti suosjećanje i toleranciju na pogreške od strane roditelja, preuzet će odgovornost i pokušati ponovno. Nakon što se izjada.
U radu s djecom i kao majka često potičem djecu na poželjno ponašanje i usvajanje dobrih navika te im pomažem steći motivaciju, fokus i ustrajnost potrebne za uspješno učenje i postizanje zadanih ciljeva.
Put do razumijevanja motivacije vrijedan je truda. Korisno je znati objasniti djetetu odakle motivacija dolazi.
Djeca često pitaju: „Je li motivacija osjećaj? Energija? Želja? Ponašanje? Način na koji razmišljam?”
Dječja motivacija
Ono što nas motivira, nije jednostavno objasniti jer slojevitost motivacije uključuje snagu volje, radoznalost, samokontrolu, tip osobnosti, kognitivne sposobnosti…
Također, faze odrastanja u velikoj mjeri utječu na dječju motiviranost u učenju.
Motivacija malog djeteta instinktivne je prirode, dijete vjeruje da ga svaki novi pokušaj dovodi bliže uspjehu. Malo dijete sebe smatra sposobnim, unatoč brojnim neuspjesima.
Djeca školske dobi sklonija su birati aktivnosti koje im donose ugodu, a izbjegavati one manje ugodne. Isto tako, uviđaju da svoj manjak interesa ili sposobnosti mogu nadoknaditi s više uloženog truda.
Ako u ovoj fazi dijete razvije pozitivan odnos prema učenju i korisne navike koje podržavaju proces učenja, u prednosti je da i u tinejdžerskoj dobi zadrži optimističan odnos prema učenju.
U tinejdžerskoj dobi djeca teško podnose frustraciju kad njihov uspjeh izostane unatoč povećanom trudu. Ako se neuspjeh često događa, nastupa značajniji nedostatak motivacije i predanosti učenju. Posebno ako su očekivanja roditelja previsoka i ubijaju djecu u pojam. Djeca se tad prestaju truditi, niti ne pokušavaju jer prije nego krenu, očekuju neuspjeh. To im se čini lakšim od slušanja kako nisu uspjeli. Opet.
Vjeruju da se trud oko učenja i zadaće ne isplati i lako preuzimaju stajališta: „Baš me briga” i „Što će mi uopće to u životu?”. Ta stajališta proizlaze iz nezadovoljstva koje kriju od sebe i drugih.
Nedostatak interesa ili truda za određenu aktivnost roditelji pripisuju i lijenosti. Vjerujem da je to zabluda i da djeca nisu lijena. Djeca se žele osjećati dobro u vezi svojih sposobnosti i postignuća. Djeca vole pohvalu i podršku odraslih. Uživaju u osjećaju ponosa kad uspiju.
Kako uspješno motivirati dijete
Motivacija je velika pokretačka snaga ljudskog ponašanja. Motivacija koja dolazi iz srca (unutrašnja ili intrinzična), osim snažnog poticaja na djelovanje, donosi sa sobom i osjećaj ispunjenja i zadovoljstva zbog ostvarenih rezultata.
Nasuprot tome, dijete može biti snažno motivirano i vanjskim poticajima (nagrada, pohvala, udovoljavanje očekivanjima drugih), ali takva vrsta motivacije nije integrirana u dijete kao kontinuirani izvor motivacije.
Iskustvo mi je pokazalo da djeca najbolje savladavaju zadatke kad je njihova znatiželja potaknuta kroz igru. Također, djeca koja uče u opuštenoj atmosferi bez pritiska vremena i rezultata osjećat će se rasterećeno, čak i osnaženo. Pozitivna energija u domu kvalitetno pomaže i potiče dijete da ustraje u radu i osjeća zadovoljstvo zbog uloženog truda. Za visoku razinu motivacije važno je da se dijete osjeća dobro i mirno.
Roditelji bi trebali imati na umu koje teme i aktivnosti njihovo dijete zanimaju, znati koje su njegove jake strane, talenti i u čemu dijete uživa. Dijete će u tim područjima i aktivnostima osjećati najveću motivaciju.
Ako od najranije dobi podučimo dijete da valja učiti zbog prednosti koju stječe znanjem, a ne zbog izvedbe ili eventualne kazne koju želi izbjeći, dijete će osjećati unutarnji motiv da razvija vlastiti potencijal i daje najbolje od sebe. Djeca koja rado uče obično odrastaju u obiteljima u kojima se znanje cijeni. Roditelj koji pokazuje interes, pruža podršku, usmjerava i ohrabruje dijete značajno doprinosi motivaciji djeteta.
Autor:
