“Rad na sebi” uključuje toliko različitih opcija da, kad kažemo da radimo na sebi, uistinu je teško pogoditi o čemu je riječ. No, ono što je zajedničko svim ulaganjima i promjenama, kad pričamo o osobnom rastu i razvoju, jest to da ćemo na putu naići na poteškoće, morati se odreći nečega kako bismo nešto novo dobili ili zaradili, ali i izaći iz zone komfora. Često su upravo te ideje o odricanju i izostanku komfora razlog odustajanja prije nego smo se i posvetili promjeni. Istina je da bez “zasukanja rukava” nema pravog rada na sebi, promjena se nikad ne događa “preko noći”, a za prave stvari u životu se (ipak) moramo potruditi.
Promijenimo pogled na odricanja i izlaske iz zone komfora jer tako ćemo i povećati vjerojatnost uspjeha u promjeni. Ako na izazove gledamo kao na poželjne motivatore u procesu promjene i gradimo vlastite snage nošenja s njima, onda promjena dobiva novu dimenziju i donosi nam više napretka od očekivanog. Primjerice, ako želite početi hodati svaki dan određeno vrijeme u danu, paralelno morate planirati kako ćete se nositi s danima kad vam se neće dati hodati kako ne biste upali u vrtlog vlastitih uvjerenja koja su vas i prije znala spriječiti u nekoj aktivnosti i kako vas ne bi držali na mjestu. Kad do niske motivacije dođe, vi ćete biti spremniji, ne nužno i uspješniji isprva, ali barem ćete znati zašto taj dan niste odradili nešto planirano. Svaki sljedeći put možete (i trebate) biti malo uspješniji. Tako gradimo samoefikasnost, a posljedično i samopouzdanje.
Dakle, bez izazova i “teških” trenutaka, nemamo ni šansu postati bolja verzija sebe.
Izvan zone komfora nalazi se zona rasta, ali nažalost nećemo odmah uskočiti iz jedne u drugu. No, ukoliko prestanemo gledati na promjenu i osobni razvoj isključivo kao na nelagodu, a počnemo razmišljati o tome da napuštanjem zone komfora imamo priliku narasti, naša će motivacija biti pozitivno usmjerena. I opet, poznavanje procesa povećava vjerojatnost uspjeha. Pa upoznajmo ga u nastavku.
Zona komfora:
U ovoj zoni se osjećamo sigurno i sve nam je više-manje poznato. Naše je samopouzdanje na zadovoljavajućoj razini i nema razloga da se na nešto “tjeramo”. Visoke smo doze samoefikasnosti jer su situacije koje susrećemo svakodnevno poznate i ne zahtijevaju od nas neke nove vještine niti snalaženje.
Iako je ova zona lagodna, ona će s vremenom postati nedovoljna jer, iako se mi nemamo potrebu mijenjati, svijet će se oko nas i dalje vrtjeti. Promjena je neminovna i teška je upravo ona koja se događa neplanirano i naglo. Saznajmo što se događa onda kad krenemo mijenjati navike ili usvajati nove vještine – što se nalazi izvan zone komfora?
Zona straha:
Izvan zone komfora nalazi se možda i najteža zona kroz koju ćemo proći jer je puna nepoznanica. Čim smo više nepripremljeni ušli u promjenu, tim će i više straha i nepoznanica biti u ovoj zoni. Zašto je tako nelagodno? Manjak osjećaja samoefikasnosti (nisam spreman/na za promjenu i ne znam što se događa) vodi i smanjenom osjećaju samopouzdanja, a ne pomaže ni činjenica da ćemo u ovoj fazi nailaziti na puno samopropitkivanja i izgovora.
Najčešće nećemo ni primijetiti izgovore koje si govorimo jer su povezani s našim uvjerenjima – mi se uistinu lako uvjerimo da je nešto preteško za nas ili da mi jednostavno nismo “taj tip” i da promjena nije za nas. Ponekad su naši izgovori tako siloviti da si doslovno zabranimo pomicanje s mjesta, po načelu “zaslužujem se odmoriti, ionako puno radim” i sl. U ovoj će fazi i mišljenja drugih imati snažno djelovanje na nas i naše odluke. Pokolebat će nas i najmanji izostanak podrške ili neodobravanje. Ukoliko osvijestimo sve moguće rizike ove faze i unaprijed imenujemo tipične izgovore koje možemo očekivati od samih sebe kao i podršku koju očekujemo od drugih, imamo šanse izaći “živi” iz ove faze, ma koliko teška se činila.
Zona učenja:
Ranije smo spomenuli kako je promjena vezana uz učenje. No, ne učimo samo nove vještine, nego se učimo i prepoznavati vlastite obrasce razmišljanja, izgovora, uvjerenja i svega onoga što nam inače stoji na putu promjene, u situaciji u kojoj se pojavila nelagoda. U zoni učenja spremni smo se uhvatiti u koštac s izazovima i nismo više orijentirani na problem nego na rješenje. U ovoj zoni pomičemo vlastite granice i širimo vlastitu zonu komfora. Orijentirani na napredak i izazove, naučit ćemo nove vještine, a s novim sposobnostima narast će i naša motivacija. Promjena se više ne čini kao uteg već, sve više, kao naša krila.
Zona rasta:
Evo nas u željenoj zoni u kojoj postajemo ono što smo željeli. Promjena nam se nije dogodila neplanirano, ali nije išla ni u neželjenom smjeru. Točno smo tamo gdje smo željeli doći. S novim sposobnostima, povećanim osjećajem samokompetencije i samopouzdanja, smijemo si dopustiti pogled u budućnost jer iako smo ostvarili napredak, to ne znači da sad možemo (opet) utonuti u zonu komfora. Promjena nije faza, ona je konstanta u našim životima. Iako sa sobom nosi i teška razdoblja, ona nam na kraju donosi užitak ali i ponos. U zoni rasta nalazimo vlastitu svrhu življenja jer smo se okrenuli našim vrijednostima, a iz ove pozicije dobro je “baciti pogled” u budućnost i planirati nove izazove i nove ciljeve.
Za kraj spomenut ćemo jednu zanimljivost, a to je da bez vlastitog angažmana oko uspjeha, taj uspjeh neće donijeti sreću, barem ne dugoročno. Prigrlite teške trenutke u životu kao priliku i ne bježite od izazova. Oni su tu samo zato da bismo imali priliku postati bolja verzija sebe.
Autori:
