U početku, kako godine odmiču, rastemo uvis, zatim u dubinu, a povremeno i u širinu. Većini visina i dubina zvuče dobro, međutim, širina nam nije posebno draga, ma koliko ona bila neizbježna. Iako neke promjene priželjkujemo, a na nekima uporno radimo, postoje i one koje ne prihvaćamo najbolje ili ih ne želimo prihvatiti. Takve promjene uključuju posljedice starenja na koži, promjene u tjelesnoj težini, obliku tijela, gubitku kose i slično.
Prihvaćanje takvih promjena teško je ponajviše zbog konotacija koje se vežu uz ideju starenja. Ljudi nemaju problem s prihvaćanjem ugodnog i pozitivnog. Kad bismo malo promijenili našu perspektivu i proširili definiciju starenja, podsjetili se što sve ono doista podrazumijeva, možda ne bismo imali puno toga ni za prihvatiti. Umjesto prihvaćanja, mi uvježbavamo brza rješenja i prilagodbe. Umjesto zadovoljstva s onim što imamo, nezadovoljni smo onim što nemamo ili pak želimo drugačije.
Kako je do toga došlo?
Jednim dijelom mi ljudi ne volimo ideju da nam vrijeme “curi” i sve što ukazuje na prirodan proces starenja imamo tendenciju odbacivati ili mijenjati. S druge strane, nije samo starenje problem, već i medijska kultura koja nas svakodnevno direktno ili indirektno obasipa milijunima informacija o tome kako trebamo izgledati i kako se trebamo oblačiti.
Uz pomoć medija i marketinga, komercijalizam i konzumerizam čine dodatan problem jer je posjedovanje sve važnije bez obzira na potrebe. Iz svih tih i mnogih drugih razloga našli smo se u globalnom društvu u kojem “se zna” što sve trebamo imati, a što nemati. Primjerice, postoji nerealan idealan omjer prsa struka i bokova koji trebamo imati, neovisno o godinama, a istovremeno postoje pjegice, celulit i bore koje ne trebamo imati.
Da bi stvari bile još zanimljivije, ženama je život dodatno otežan. Muškarcima se trbuh tolerira, a bore i sijede čine ih markantnima (Silver Fox fenomen). Žene nemaju isti tretman. To i nije čudno, s obzirom na to da su muškarci primarno oni koje se targetira reklamama za pivo i roštilj u kojima je prekomjerna tjelesna težina odraz sreće i dobre zabave, dok je ženama u reklamama zabava anticelulitna krema, depiliranje i steznik koji sve vraća “na mjesto” i čini “nevidljivim”.
I što sad?
Postoje promjene koje dolaze i koje su donekle odgodive, a dugoročno neizbježne. Nešto što je neizbježno nema smisla ni izbjegavati ni mrziti. Za takve prirodne promjene nam preostaju dvije opcije: prihvaćanje ili nezadovoljstvo. Ako biramo nezadovoljstvo, to je zato što smo donekle odlučili da nam je važnije što kaže TV reklama od nas samih. To je zato što nismo pogledali u dubinu i primijetili da nam je, primjerice, s istim borama došlo iskustvo, mudrost i mir.
Možete nastaviti “govorom mržnje” prema samom sebi ako mislite da vam to pomaže – no kome uistinu pomažu tako grube riječi? Ako nismo spremni promijeniti životni stil do te mjere da prati naše (ne)realne standarde, odustanimo od konstantnog nezadovoljstva i pronađimo ravnotežu. Primjerice, ako nismo spremni trenirati svaki dan i drastično mijenjati prehrambene navike jer volimo vrijeme provoditi u druženju, više volimo šetati ili jesti uravnoteženo ono na što smo navikli, onda nam jedino preostaje napustiti negativni samogovor ili naviku isticanja naših mana i nedostataka. Snagu usmjerite na održivi životni stil i uživajte u njemu jer on je vaš odabir!
Da zaključimo: oboje, prihvaćanje i promjena imaju smisla. Neke stvari u životu ima smisla prihvatiti, a nekad za nas ima smisla prihvatiti se posla i mijenjati ono što se može mijenjati. Bez obzira na to koji smo put izabrali važno je da je on naš i da ga ne pokrećemo zbog nekog drugog ili samo zato što netko na nekoj društvenoj mreži (s filterima) promovira nerealne standarde. Osviješteni izbori vode vas u pravom smjeru i jedina su opcija ako želite biti ispunjeni i sretni.
I za kraj, evo jedne “sličice” za vas i vaše razmišljanje:
Zamislite ovu osobu: sitne građe, ali debeljuškast, proćelav, teže hoda, usporen i usmjeren je na svoje potrebe. Velika je razlika u dojmu pričamo li o osobi u dobi od 80 godina i osobi u dobi od 8 mjeseci. Kontekst je bitan, ali i konotacije vezane uz dob. Mladost prihvaćamo bez problema, a starost (kao da) nije radost. Koji je vaš kontekst i koje su vaše mogućnosti? Što bi vas veselilo i kako se zamišljate u budućnosti? Pitanja su ovo koja vam mogu pomoći na putu prema pravim odabirima.
