U svakodnevnoj borbi s užurbanim načinom života često zanemarujemo svoju prehranu, a samim time i zdravlje. Javlja se potreba za brzim i ukusnim a pritom zdravim namirnicama koje su nam široko dostupne. Takvo nešto ćemo ponajprije naći u funkcionalnim namirnicama kao što funkcionalni jogurti od kojih je najpoznatiji b.Aktiv LGG.
Što to upravo b.Aktiv LGG čini funkcionalnom namirnicom? To što sadrži bakterijsku kulturu LGG koja djeluje probiotski na ljudski organizam. Po definiciji probiotici su dobre bakterije, odnosno živi organizmi koji, kada ih se unosi u dovoljnoj količini, blagotvorno djeluju na naš organizam. Oni moraju ispunjavati različite kriterije kao što je otpornost na želučanu kiselinu, dok njihovi blagotvorni učinci moraju biti znanstveno dokazani.
Kako oni djeluju? Svaki čovjek unutar probavnog sustava ima svoj osobni ekosustav odnosno crijevni mikrobiom. U nama živi oko 39 trilijuna mikroba raspoređenih u otprilike tisuću dosad otkrivenih vrsta, a ukupno teže do čak 1500 grama. Crijevni mikrobiom je ključan ne samo za zdravlje probavnog sustava već i za naš energetski metabolizam, imunološki sustav ali i raspoloženje i starenje. Kod zdravih ljudi unutar crijevnog mikrobioma postoji ravnoteža između „dobrih“ i „loših“ bakterija. Ali bolesti, loša prehrana, stres i nedostatak sna ugrožavaju tu ravnotežu. Upravo unosom funkcionalnih jogurta s preko milijardu dobrih bakterija u samo jednoj dozi, pospješujemo prevlast tih dobrih bakterija u svom mikrobiomu.
Znanstvenici se općenito slažu da probiotici uglavnom imaju pozitivan utjecaj na probavni i imunološki sustav. No, upravo zbog pozitivnog djelovanja na crijevni mikrobiom, LGG ima i mnoge druge manje poznate dobrotvorne učinke. Redovito uzimanje LGG-a snižava razinu kolesterola u krvi, smanjuje jačinu i trajanje boli kod pacijenata s migrenom ili primjerice pomaže u smanjenju tegoba pacijenata sa sindromom iritabilnog kolona.
Dokazano je da probiotici na razne načine mogu djelovati i na cjelokupno zdravlje i naš fizički izgled. Pored ogromnog izbora kozmetičkih proizvoda kojima tretiramo kožu izvana, zaboravljamo da na kožu moramo djelovati i iznutra. Jedno istraživanje je pokazalo kako su žene koje su na dnevnoj bazi uzimale probiotike imale značajno vlažniju, sjajniju i elastičniju kožu s plićim borama u usporedbi sa ženama koje nisu uzimale probiotike.
Akne, koje smo prije uglavnom povezivali s razdobljem puberteta, predstavljaju problem ženama svih dobnih skupina. Takvo upalno stanje kože često se povezuje s osovinom „crijevo-mozak-koža“. Smatra se kako emocionalne promjene, epizode anksioznosti i depresije dovode do povećane propusnosti stijenke probavnog sustava, aktivacije imunosnog sustava ali i lakšeg prolaza upalnih čimbenika u krvotok, što uzrokuje upalna stanja kože kao što su akne. Postoje neka istraživanja koja kažu da probiotici uz standardnu terapiju pomažu u liječenju akni.
Još jedna bolest naših generacija svakako je pretilost koja, osim nezadovoljstva izgledom, za sobom vuče ozbiljne zdravstvene posljedice. Prema posljednjim podacima, više od polovice (57,4%) stanovništva Hrvatske ima prekomjernu tjelesnu masu. Glavni uzrok tome pored nedovoljne tjelesne aktivnosti je nepravilna prehrana. Mršavljenje je mukotrpan i dugotrajan posao koji osim gubitka kilograma zahtijeva dugoročno održavanje optimalne tjelesne mase. Pored osobne motivacije, potrebno je uskladiti tjelovježbu, smanjeni kalorijski unos te kvalitetnu i raznovrsnu prehranu. U svemu tome nam mogu pomoći i probiotici, a posebice dobrima su se pokazali oni iz roda Lactobacillus, kao i LGG. Neka istraživanja pokazuju kako probiotici, uz smanjen kalorijski unos tijekom 12 tjedana, mogu povećati gubitak tjelesne mase u usporedbi s placebom. U tih ispitanika zabilježen je i manji opseg struka i smanjenje masnog tkiva. Zanimljivo je da su rezultati naglašeniji i zapaženiji kod žena.
Uzimajući u obzir široki spektar djelovanja probiotskih bakterija kao što je LGG, možemo zaključiti da redovitim unosom funkcionalnih jogurta koji u sebi sadrže kulture „dobrih“ bakterija činimo veliku uslugu svom organizmu. Iskoristimo to što u svakoj obližnjoj trgovini imamo proizvode koji su svima dostupni, ukusni i mogu nam pomoći u održavanju unutarnjeg i vanjskog zdravlja organizma. Pored svih štetnih utjecaja kojima smo izloženi iz okoliša, ali i onih koje stresom i anksioznošću stvaramo sami sebi, naše tijelo zaslužuje svoju dnevnu dozu dobrih bakterija.
Autor:
Andrija Karačić, dr. med
U prošlom smo članku govorili o mnogobrojnim potencijalnim učincima probiotika na različite aspekte zdravlja, od tjelesne težine do jakosti kostiju. Ovaj put ćemo se bazirati na temu koju često i ne povezujemo usko sa zdravljem, a to je – izgled. Naš fizički izgled, odnosno izgled kože i kose, smatra se u mnogim kulturama odlikom dobrog zdravlja. Nerijetko se kaže kako netko “izgleda zdravo“ ili pak „izgleda bolesno“. Osim sa zdravljem, poželjan izgled se povezuje i s mladosti, koju unatoč tisućljetnom trudu nismo uspjeli sačuvati od prolaznosti.
No, kakve sad veze imaju izgled i probiotici? Kako primjerice obični jogurt s LGG-om može utjecati na bore, sjaj kose ili akne? “Davne” 2010. formirana je teorija o modelu osovine “crijevo-mozak-koža”. Mnogobrojna istraživanja su dokazala kako debelo crijevo i njegov mikrobiom, mozak i koža komuniciraju međusobno u vidu regulacije upalnih procesa u sklopu reakcije tijela na stres. Znanstvenici su ovim modelom pokušali objasniti kako modulacija mikrobioma dovodi s jedne strane do smanjivanja upalne reakcije kože uzrokovane stresom a s druge strane do fenomena transformacije kože i njezinih mini-organa kao što je primjerice folikul dlake. Zvuči dobro, no što to konkretno znači? U principu, teorija osovine „crijeva-mozak-koža“ i istraživanja povezana s njom upućuju na to da unosom određenih probiotika možemo pozitivno utjecati na zdravlje kože, različite upale kože, rast dlaka te općenito na reakciju perifernih tkiva na stres.
Sve vam se ovo čini apstraktno i mislite da se radi o samo još jednoj teoriji koja vama osobno ne može pomoći? Vjerojatno je tako mislila i skupina Korejki, njih 110 u dobi između 41 i 59 godina dok 2015. godine nisu sudjelovale u jednom istraživanju. Tamošnji znanstvenici su naime testirali probiotik Lactobacillus plantarum na njegova svojstva kao „nutrikozmetik“ sukladno teoriji o osovini „crijevo-mozak-koža“. Pošto je izgled pokazatelj mladosti fokusirali su se na posljedice starenja na kožu. Starenje kože ima dvije komponente: intrinzičnu i ekstrinzičnu. Intrinzična komponenta ovisna je o genetičkim čimbenicima a nju čine redukcija debljine sloja kože te porast suhoće kože. Ekstrinzična komponenta je posljedica vanjskih čimbenika kao što su UV zračenje ili toksini, primjerice iz dima cigareta, te nju čine bore, gubitak elastičnosti kože, gubitak sjaja kože te poremećaji pigmentacije. Prva skupina ispitanica je tijekom 12 tjedana svakodnevno unosila jednu dozu (1×109 CFU) probiotika u obliku praha, a druga skupina placebo. Rezultati su zaista potvrdili teoriju o ovom probiotiku kao nutrikozmetiku: koža ispitanica koje su uzimale probiotik bila je značajno vlažnija, elastičnija i sjajnija a bore pliće nego u ispitanica koje su uzimale placebo. Razlike su se vidjele već nakon 4 tjedna primjene probiotika, a bile su dramatične nakon 12 tjedana.
Osim na izgled kože, probiotici očito imaju utjecaj i na različita upalna stanja kože, koja smo iskusili zasigurno svi, ako ništa tijekom puberteta. Akne su primjerice poremećaj koji se često povezuje s osovinom „crijevo-mozak-koža“. Smatra se kako emotivne promjene tijekom puberteta, kao što su lako razumljive epizode anksioznosti i depresije tijekom odrastanja, dovode do promjena u mikrobiomu crijeva što prouzrokuje povećanu propusnost stijenke debelog crijeva čime dolazi do pretjerane aktivacije imunosnog sustava ali i olakšanog prolaza upalnih faktora u krvotok koji pogoršavaju upale kože kao što su akne. Tako već postoji nekoliko istraživanja koja upućuju na to kako probiotici uz standardnu terapiju mogu pomoći u liječenju akni ali i smanjiti nuspojave antibiotika koji se daju u terapiji akni.
Ako možda i niste imali akne, zasigurno znate nekoga tko boluje od psorijaze, kronične autoimune bolesti kože koja se manifestira kao opetovana pojava crvenih plakova s bjelkastim ljuskicama po tijelu. Pacijente s psorijazom liječimo imunosupresivima koji pokušavaju obuzdati „podivljali“ imunosni sustav ali upravo zbog toga prouzrokuju i mnogobrojne nuspojave, posebno opasne u sadašnje vrijeme pandemije. Oko 10% bolesnika s upalnim bolestima crijeva, kao što je ulcerozni kolitis, boluju i od psorijaze, što se svima upoznatima s osovinom „crijevo-mozak-koža“ i ne čini toliko spektakularnim. No, zanimljivo je kako pacijenti s psorijazom i upalnim bolestima crijeva imaju vrlo sličan obrazac sastava crijevnog mikrobioma te ih obilježava manjak dobrih bakterija, koje znamo kao probiotike, kao što su Bifidobakterije te Lactobacillusi. Podaci o uspješnosti probiotika u liječenju psorijaze su zasad ograničeni na studije na molekularnoj razini i mišjim modelima, no rezultati su obećavaju i ulijevaju nam nadu, posebice sad kad znamo da pacijenti s psorijazom pokazuju poremećaje crijevnog mikrobioma ali imajući na umu i ograničenja trenutne terapije za psorijazu, imunosupresiva.
Pored stresa starenja, puberteta i različitih upalnih stanja, probiotici pomažu i kod možda najvećeg stresa na našu kožu: traumu kože u obliku operacijskog reza. U istraživanju objavljenom 2019. na miševima, dokazano je kako je miševima koji su tijekom 5 dana prije operativnog zahvata uzimali dnevno oko 200’000 CFU 4 vrste probiotika (Lactobacillus rhamnosus, paracasei, acidophilus, Bifidiobacterium lactis) u hrani, za razliku od onih koji s uzimali placebo, operacijska rana znatno brže cijelila te je unutar ožiljka bilo više vezivnog tkiva što znači da je ožiljak bio čvršći. Pošto je ovakvo istraživanje teško replicirati na ljudima vjerojatno još dugo nećemo saznati u kojoj mjeri probiotici utječu na cijeljene rana na ljudima, ali činjenica da više istraživanja na miševima imaju slične rezultate daje zaključiti kako će se u skoro vrijeme i ljudima pred operaciju preporučati unos probiotika.
Ako nekim slučajem čitate ovo a imate odlično hidriranu kožu bez bora, nemate akne ni psorijazu a ne planirate se ni operirati uskoro, sigurno se pitate mogu li onda probiotici ikako pomoći vašem na prvu besprijekornom izgledu. Kad razgovaramo o probioticima i izgledu često se citira jedna studija jednostavnog ali simboličnog naziva – probiotske bakterije dovode do „sjaja zdravlja“. Prije 10-ak godina su znanstvenici istražujući utjecaj primjene jogurta s probioticima na laboratorijskim miševima slučajno primijetili kako oni imaju izrazito sjajnu dlaku. I tako su počeli davati miševima ciljano jogurt s probiotikom Lactobacillus reuteri i pratiti njihov izgled, uz prisustvo naravno kontrolne skupine koje je uzimala samo jogurt bez dodanog probiotika. Već nakon 7 dana mogle su se mjeriti znatne razlike između dvije skupine. Kod miševa na probiotiku sloj kože je postao deblji, krzno je postalo gušće zbog većeg broja folikula dlaka te sjajnije zbog porasta broja žlijezda lojnica. Po navodima istraživača miševi su izgledali zdravije i mlađe u usporedbi s onima bez probiotika. Naravno, ljudi nisu miševi i sličnog istraživanja na ljudima nažalost zasad nema. No, kad vidite koliko se ljudi oko vas muče sa svojim izgledom te koliko vremena i novaca troše na različite preparate i terapije koji ne daju zadovoljavajuće rezultate, lako se postavlja pitanje kako se možda zaista trebamo okrenuti drugom pristupu. Možda zaista tajna „sjaja zdravlja“ leži u tmini našeg debelog crijeva? Možda je najvrjednija kozmetika stvarno „nutrikozmetik“ u plastičnoj bočici jogurta? Nažalost, odgovor na to pitanje nemamo ali veliki broj novih istraživanja upućuje na to da vrelo mladosti zaista leži u svakodnevnoj dozi probiotskog jogurta u vašoj obližnjoj trgovini.
Više o osovini crijevo-mozak-crijevo
Autor:
Autor: Andrija Karačić, dr. med.
Sjećamo li se sebe kao prvašića? U toj dobi, između 4. i 8. godine života, formirala se naša mikrobiota (poznata u javnosti kao mikroflora), koja odgovora mikrobioti danas, u našoj odrasloj dobi. Ti su mikroorganizmi autohtoni. Oni su stalni stanari u našoj „zgradi“. Koje vrste bakterija, kvasaca i virusa će nastaniti naše tijelo (ili stručnije rečeno – kolonizirati, ako želimo zvučati profinjeno), ovisi o mnogo čimbenika: počevši od bolnice u kojoj smo rođeni, o vrsti porođaja, o majčinu mlijeku, o našoj dohrani, o zemlji u kojoj smo proveli naše najranije djetinjstvo i o ljudima koji su se gurali da u ruke prime nas, slatke male bebe.
Ako promatramo sastav mikrobiote (vrste mikroorganizama koje žive u nama), vidjet ćemo da ona ostaje ista tijekom našeg života. Ono što se mijenja je broj pojedinih vrsta (i rodova, porodica, redova…) mikroorganizama. Dakle, mikrobiota se tijekom života mijenja brojčano. (Pre)hrana, sport, lijek, stres, bolest: svi oni utječu na taj broj. Time se mijenja količina gena mikroorganizama u našem tijelu. Kad pričamo o genima naših sićušnih, ali za život nužnih sustanara, koristimo se nazivom „mikrobiom“. Čitajući Jogurt sa zadatkom upoznali smo dobru bakteriju LGG. Zovemo ju alohtonom bakterijom jer smo je unijeli hranom. Došla je izvana. Ona je gost u našoj „zgradi“. Nije vlasnik stana, već uistinu dobar, ali privremen podstanar. Jednako tako, svaki lijek ili dodatak prehrani s dobrim bakterijama i kvascima izvor je takozvanih alohtonih mikroorganizama. Ti dobri mikroorganizmi neće „kupiti stan u našoj zgradi“, ali će kao „gosti podstanari“ puno pomoći „domaćim stanarima“ da žive u miru i ravnoteži. Jednako tako će pomoći domaćinima u obavljanju njihovih zadaća. Idemo otkriti koje su to zadaće naših mikrosustanara kad je riječ o imunitetu.
U našem imunosnom sustavu mikrobiota ima dvostruku zadaću. Krenimo od prve. Cilj sitnih „stanara“ i „podstanara“ je spriječiti kolonizaciju mikroorganizama koji uzrokuju bolesti. Ako se sjećamo iz redaka Jogurta sa zadatkom, takve mikroorganizme nazivamo patogenima. Osim što dobre bakterije fizički blokiraju lošim bakterijama ulazak u stanice tijela, naša se mikrobiota ujedno natječe za hranu sa „zlikovcima“. Poput „igre gladi“. Što je više naših dobrih bakterija, lošim će bakterijama ostati manje hrane. Ni bakterije ne žive od ljubavi i zraka. Nadalje, naša mikrobiota ima vlastito oružje kojim izravno napada loše bakterije. Njihove „metke“ službeno nazivamo bakteriocinom. Dakle, dobre bakterije luče bakteriocin, koji ima antibakterijsko djelovanje protiv loših bakterija. Međutim, tu ne staje njihova zadaća. Naša mikrobiota, stalna ili privremena, zove, odnosno regrutira vojsku vrijednih leukocita (stanica imunosnog sustava) na „mjesto zločina“ gdje moraju uhvatiti „zločince“: patogene mikroorganizme kojima nije mjesto u našim crijevima. Na taj način čuvaju svoju kuću, naša crijeva. Kao i mi, vode brigu da nam crijeva budu zdrava, funkcionalna i nepropusna. Sretni mi, sretni oni. Možete li zamisliti da 65 % svih stanica imunosnog sustava živi u limfnim čvorovima oko naših crijeva? Upravo je to priskrbilo crijevima titulu najvećeg imunosnog organa u tijelu. Sluznica crijeva barijera je između našeg i tuđeg: između selfa i non–selfa.
Prijeđimo sad na drugu zadaću mikrobiote, jednako važnu poput prve zadaće. Mikrobiota nas ne štiti samo od patogena, štiti nas i od nas samih. Naime, ima situacija kad je naš imunitet hiperaktivan. Prepoznat ćemo to stanje po pojavi alergija ili pak autoimunih bolesti kad imunitet napada stanice domaćina: self. Dobre bakterije koje unosimo putem funkcionalne hrane, dodataka prehrani ili lijekova nazivamo imunomodulatorom. Koristimo se riječju „modulirati“, a ne „jačati“ upravo iz razloga što prejak imunitet nije dobar imunitet. Optimalni imunitet prvo učinkovito napada patogene (non-self), a zatim, kad su se patogeni predali, djeluje protuupalno kako ne bi oštetio vlastita tkiva. Možemo taj proces zamisliti poput klackalice. Stanice imunosnog sustava koje sjedaju na jednu stranu klackalice te time reguliraju jačinu imunosnih reakcija nazivaju se ragulacijski T-limfociti. Nadimak im je T-reg (prisjeća nas na T-rex, ali nedajmo se zavarati jer je T-reg miroljubiva stanica). Njezinu aktivnost stimuliraju neke probiotičke bakterije. Među njima, najpoznatija je naša LGG dobra bakterija.
Autor:
Sandra Zugan, mag. nutr.
Osjećate li se zbunjeno kad se susretnete s pojmovima: „mikrobiom“, „probiotici“, „prebiotici“, „sinbiotici“? Pri kupnji u trgovini i ljekarni ili dok gledate reklame u novinama, na televiziji i društvenim mrežama, često imate osjećaj kako je riječ o nekakvim apstraktnim, tajnovitim, ali čudotvornim pripravcima? Ne brinite se! Potpuno je razumljivo ako nikad niste čuli, čitali ili učili o mikrobiomu i ovim raznim „bioticima“. Nemojte kriviti sebe ni obrazovni sustav, jednostavno se još prije desetljeće-dva ni znanstvena zajednica nije bavila mikrobiomom. Tako, na primjer, kad pretražujemo PubMed, svjetski virtualni registar znanstvenih članaka, nalazimo kako je 2000. godine objavljeno 6 članaka koji su u naslovu imali pojam „mikrobiom“, 2010. 246 članaka, a 2019. godine njih čak 3337. Ovaj golemi skok upućuje na to kako je, zahvaljujući razvoju novih tehnologija, omogućeno istraživanje tog dosad nepoznatog svijeta zvanog „mikrobiom“. Štoviše, od nekadašnjeg misterija, mikrobiom se prometnuo u jednu od najpopularnijih tema u modernoj znanosti, a nove spoznaje pristižu velikom brzinom te uvijek iznova iznenađuje koliko smo malo znali o mikrobiomu, prebioticima i probioticima te koja je njihova uloga i utjecaj na cijeli naš organizam.
Bilo pri kupnji hrane ili lijekova, često se susrećemo s pojmom „probiotik“. Proizvodi se reklamiraju ili kao probiotici ili proizvodi s probiotskim djelovanjem, a često se spominju i različiti latinski nazivi, od kojih ste možda čuli za Bifidobacterium ili Lactobacillus. Nešto za što ste sigurno čuli su antibiotici, lijekovi ili tvari koje uništavaju bakterije koje su opasne za naše zdravlje. Ako su antibiotici protiv bakterija, jesu li onda probiotici za bakterije? Kako to da nam se često savjetuje uzimati probiotike s antibioticima? Bez brige, probiotici ne podržavaju rast i razvoj opasnih bakterija, nego rade za naše dobro. U svim suvremenim definicijama piše kako su probiotici bakterije ili drugi mikrobi u našoj prehrani koji imaju blagotvoran učinak na naše zdravlje. Najčešće ih nalazimo u fermentiranim prehrambenim proizvodima, posebice mliječnim, kao što su jogurt i kefir. Tako je, primjerice, nobelovac Elie Metchnikoff 1907. dugovječnost bugarskih seljaka pripisao konzumaciji kefira koji sadrži probiotik Bacillus bulgaricus i tako još prije sto godina započeo našu fascinaciju dobrim bakterijama koje rade za nas. Danas ih, osim prirodno u hrani, možemo samostalno konzumirati i u raznim drugim oblicima, kao što su tablete i sirupi, te se s novim istraživanjima sve više produžuje popis stanja i poremećaja u kojima su nam probiotici od velike pomoći.
Pojam „prebiotik“ ne odnosi se na same bakterije iako slično zvuči. Prebiotici su različite komponente u našoj hrani, najčešće različita vlakna koja potiču rast i aktivnost dobrih bakterija, gljivica i inih mikroba u nama. Ukratko, prebiotici su hrana za mikrobe unutar naše prehrane ili – ako se poslužimo našim pojmovima – unoseći prebiotike, hranimo probiotike. Dotaknut ćemo se kratko i sinbiotika, koji sadrže i prebiotike i probiotike. To su, primjerice, različiti jogurti obogaćeni probioticima i prebioticima. U svakodnevnoj prehrani prebiotike najviše nalazimo u voću, povrću, grahoricama i žitaricama. Vrlo se često prebiotici dodaju određenim prehrambenim proizvodima kao što su jogurti i formule za djecu ili se prodaju kao dodatci prehrani u obliku kapsula. Možda ste se i sami susretali s proizvodima na kojima piše kako im je dodan inulin, oligofruktoza ili kako sadrže puno vlakana. Vlakna su ključna komponenta prehrane koja često u našoj, zapadnoj prehrambenoj kulturi biva zanemarena. Tako je, primjerice, kirurg Denis Burkitt nakon povratka iz Afrike, gdje u prehrani dominiraju namirnice s puno vlakana, okrivio upravo nedostatak vlakana, to jest prebiotika, u modernoj prehrani zapadnog svijeta kao razlog za epidemiju karijesa, pretilosti, upala slijepog crijeva i mnogih drugih zdravstvenih boljki našeg društva.
Mikrobiom je grčka riječ koja se sastoji od tri elementa: „mikro“ – što znači „malo, sitno“; „bio“ znači „život“, a sufiks „-om“ označava cjelinu jedne vrste ili skupine. Ukratko prevedeno: „skup sitnih živih bića“. To vrlo dobro odgovara službenoj modernoj definiciji mikrobioma: zajednica svih mikrobnih stvorenja, kao što su bakterije, virusi, gljivice, protozoe te arheje, koje zajedno žive na određenom staništu, bilo to živo biće, tlo, more ili čak zgrada. Kakve veze ima mikrobiom s nama ljudima? Pa mi ljudi nismo usamljena bića: u nama i na nama živi oko 39 trilijuna mikroba, raspoređenih u otprilike tisuću dosad otkrivenih vrsta, te ukupno teže do čak 1500 grama. To je cjelokupni mikrobiom svakog od nas, naš osobni ekosustav koji nosimo kroz život, naša vlastita flora i fauna, potpuno različit od osobe do osobe. Tako se danas smatra da smo mi ljudi „superorganizam“, čije zdravlje, sposobnost i snaga dolazi ne samo od nas, našeg tijela i gena već i svih onih mikroba i njihovih gena koji žive s nama. Bitno je naglasiti kako nijedan od tih mnogobrojnih mikroba ne izaziva nikakve bolesti, naš imunosni sustav ih prepoznaje kao dio nas te ih ne napada, štoviše, čuva ih i uči od njih. Taj mikrobiom dijeli se na zajednice ovisno o mjestu prebivališta, unutar i na našem tijelu.
Iako mikrobi žive apsolutno svugdje, nabrojit ćemo najbitnije skupine s kojima se najčešće susrećemo u svakodnevici, različitim proizvodima, popularnim i znanstvenim člancima. Tako znamo za mikrobiom u usnoj šupljini, posebice u naslagama na zubima, ali i slini, takozvani oralni mikrobiom. Dalje se navodi i izuzetno bitan mikrobiom kože, kao i mikrobiom spolnih organa. Najpoznatiji i najbolje istraženi je mikrobiom probavnog sustava čija količina i sastav variraju o mjestu, od želudca do debelog crijeva. Naš daleko najveći mikrobiom je onaj u debelom crijevu zbog velike koncentracije bakterija te velike površine na kojoj je nastanjen. Trenutačno se u znanstvenoj zajednici sve više raspravlja o ideji kako bi mikrobiom debelog crijeva trebalo proglasiti nezavisnim organom ljudskog tijela zbog isprepletenosti s drugim organima i sustavima našeg organizma, ali i dobre uklopljenosti u sveukupno funkcioniranje našeg tijela koje traje već milijunima godina, otkako se razvijamo zajedno s našim mikrobiomom.
Zasigurno trenutačno imate mnogo pitanja. Odakle potječe mikrobiom? Kako komunicira s nama, kakav i koliki je njegov utjecaj na nas, ali i kako mi možemo utjecati na njega? Zašto je dobro uzimati prebiotike i probiotike i koji je najbolji? Ne bojte se, nadam se kako ćete u nastavku serijala članaka dobiti odgovor na većinu pitanja.
Stoga se upoznajte s prijateljem, to jest trilijunima prijatelja za koje niste dosad znali i koji neprestano čine dobro za Vas i Vaše zdravlje te naučite kako izgraditi kvalitetan odnos s njima, za Vašu dobrobit.
A dotad čuvajmo naš mikrobiom unoseći probiotike kao dobre nove stanovnike u naš organizam te prebiotike kao hranu za taj čudesni svijet u nama.
Ako Vas još nešto zanima o tezama koje smo spominjali u članku, možete se informirati putem dolje navedenih poveznica:
Autor: Andrija Karačić, dr. med.
Čovjek od pamtivijeka traži sveti gral, izvor vječne mladosti, nektar bogova, neku čarobnu pilulu za pomlađivanje, a čitavo vrijeme ignorira riječi starih i mudrih ili znanstvenika.
Recept napisan na papiru izgleda otprilike ovako:
Zvuči jednostavno, no svi mi svakodnevno dokazujemo da ne stižemo popunjavati sve rupe na brodu lažnih obećanja koja smo si dali za Novu godinu (nemojte to raditi). Ljudi smo, griješimo. Lažemo sebi zbog vlastite komocije ili prokrastinacije. To je sve ok, ali bitno je i osvijestiti kako bismo donosili mudre odluke.
Većina nas sretnika krstari kroz djetinjstvo manje ili više pošteđena težih bolesti zahvaljujući obitelji i modernoj medicini te civilizaciji kao takvoj, stoga imamo osjećaj lažne besmrtnosti. Svi odgovorno tvrdimo da nikad nismo bili bolesni, no u kasnim 30-ima ili 40-ima već počinjemo zapomagati s prvim dijagnozama.
Što se događa, najjednostavnije mi je usporediti s bankom i kamatama koje nudi. Banka vam nikad neće dati velike kamate na štednju, što znači da ulaganje na vlastiti račun banka toliko mizerno nagrađuje da napredak niti ne vidite, osim ako štedite dugi niz godina, a onda sretno podignete novac i odete na putovanje u državu koja nije postojala kad ste započeli štednju ili praunuku kupite auto. Isto vrijedi u životnim ulaganjima. Počnete li sutra zdravo živjeti iz petnih žila, učinke tog „lifestylea“ nećete primijetiti odmah, neke stvari nećete uopće primijetiti, nego ćete samo nastaviti dalje. Neće vam izrasti kosa preko noći, ali ćete smanjiti rizike za većinu kroničnih bolesti, od nekih se čak možete i izliječiti, ali to je rezervirano za najustrajnije među nama.
Obični smrtnici među nama u banci se ipak zadužuju, a kad se zadužujemo, kamate su visoke, često nas banke „deru“ toliko da neki ljudi ne uspijevaju vratiti dug. Tako je i sa zdravljem. Ako investiramo u loše navike i hranu, nesanicu, stres i pritom se krećemo manje od umirovljenog ljenjivca, „kamate bolesti“ koje skupljamo kumulativno rastu, a prije ili kasnije razvijaju se kronične bolesti, koje sve redom vode u preuranjenu smrt.
Kako je to moguće kad „svi sve znaju“?
Ili zato što kažu da znaju, a zapravo ne znaju – namjerno ili slučajno – ili zato što ljudi rade stvari na svoju štetu ako osjećaju neku vrstu ugode.
Zato – prođimo brzo kroz svaku stavku kako bismo ih približili svjesnom umu i olakšali donošenje odluka u budućnosti te ulaganje u zdravstvenu štednju.
Tjelovježba je zapravo pogrešan naziv, to bi se trebalo zvati „normalno korištenje tijelom“, to je ono za što smo stvoreni, pokret. Što više raznolikog, svrsishodnog pokreta na otvorenom čini nas zdravijima, a naš imunosni sustav otpornijim. Pokret nije samo izvršna funkcija mozga, on je i pokretač raznih mehanizama u tijelu, poput probave, cirkulacije i razmišljanja. Pokrete smo doveli na novu razinu u plesu, koji je zbog ritma, glazbe, druženja i dodira fantastičan oblik tjelovježbe.
Spavanje ne treba posebno objašnjavati, nadam se, ali važno je naglasiti da je to faza oporavka upravljačkih jedinica naših života – duše, uma… uglavnom, san je vrlo važna investicija u zdravlje, imunitet te, osobito, psihu. Primjerice, mozak nove pokrete uči pred kraj ciklusa spavanja, tako da je najmanje 6 sati potrebno kako bismo učinkovito usvojili nove motoričke vještine iz prošlog dana. Nema zdravlja bez kvalitetnog sna.
Prehrana je nekoć bila problem zbog manjka raznovrsne hrane i manjka kalorija, odnosno problem je bila glad. Danas imamo tragediju – kronične bolesti „fast food civilizacije“. Umjesto manjka – imamo višak. U našem okružju problem je racionalno i pametno odabrati kvalitetne namirnice, odnosno izdvojiti više novca ili vremena, te pritom ne pokleknuti pred impulzivnom željom za masnim i slatkim.
Zdrav duh nije mala stvar iako ga uzimamo zdravo za gotovo. Bolesti duha tabuiziramo jer taj dio sebe najmanje poznajemo pa nas je „frka“. Strah nas je pogledati u sebe, raditi na sebi, očuvati zdravlje duha. Općepoznato je da je zdrav duh u zdravom tijelu, a preduvjeti za to su: dovoljno pokreta, sna i kvalitetnih namirnica. Međutim, ni to nije dovoljna investicija ako smo izloženi velikim stresorima, pa očuvanje psihičke ravnoteže može uključivati i dodatne aktivnosti, poput nekog oblika meditacije ili, jednostavno, rada na sebi.
Iako možda, znanstveno gledano, ne spada u esencijalne preduvjete za preživljavanje, ljubav je svakako velik „booster“ našeg zdravlja. Postoje neurotransmiteri, hormoni ljubavi i sreće, koji pozitivno utječu na duh i tijelo, a ljubavni jadi mogu voditi u duševnu bol te izazvati pravu fizičku ili somatsku manifestaciju ili čak bolest. Zagrljaji voljene osobe svakako pomažu, sličan učinak imaju i kućni ljubimci.
Sreća je, čini se, izvan našeg dometa. Genetiku i epigenetiku ne možemo potpuno kontrolirati našim postupcima, pa sreću jedino možemo tražiti dugotrajnim ulaganjem u zdravlje i balansiranjem idealnog recepta i realnosti.
Kad podvučemo dvije crte i zbrojimo sve:
Što se više trudimo uklopiti zdrave navike u svoje živote, to imamo veću šansu za dug i kvalitetan život sa što manje kroničnih bolesti.
Investirajte u zdravlje, isplati se na duge staze!
Autor:
Natko Beck, dr. med.
Svi dobro znamo da je boravak na svježem zraku ključan za naše zdravlje, ali možda nismo baš previše razmišljali o tome zašto je tako.
Evo nekoliko razloga koji će vas uvjeriti da je svakodnevni izlazak van ono što vam treba, bez obzira na godišnje doba, temperaturu i vremensku prognozu:
Budući da povećani unos kisika utječe na poboljšanje probave, boravak vani može vam pomoći pri mršavljenju.
Udisanje svježeg zraka pozitivno utječe na izlučivanje serotonina (hormona sreće).
Boravak na svježem zraku i izlaganje suncu pomaže nam da stvaramo više vitamina D, koji potiče naš imunitet, jača kosti, zube i još mnogo toga…
Unos svježeg zraka potiče mozak da radi brže i jasnije.
Svjež zrak čisti pluća, a osobito je korisno kretati se i vježbati na otvorenom.
Boravak na svježem zraku povećava unos kisika, koji pomaže radu naših bijelih krvnih zrnaca te se uspješnije branimo od virusa i bakterija.
Izbjegavanje zagađenih i zatvorenih prostora te izlaganje svježem zraku povoljno utječe na reguliranje krvnog tlaka i otkucaja srca.
Stoga, odvojite vrijeme i svaki dan ga provedite vani. Nećete požaliti!
Svi smo već više puta čuli da našem organizmu treba dovoljan unos vode kako bi pravilno funkcionirao. Ako zanemarimo ovu činjenicu, tijelo će nam najprije početi slati znakove poput suhoće usta, isušene kože i očiju, a potom i bolnih zglobova, kroničnog umora te problema s probavom.
Preporuke za dnevni unos vode vrlo su raznolike – od „pijte kad osjetite žeđ”, preko popularnih 8 čaša do obvezne 2-3 litre.
Iako zvuči vrlo neobično, prevelik unos vode zaista nam može naštetiti i dovesti do hiponatremije. To je stanje snižene razine natrija u krvi koje dovodi do mnogih ozbiljnih zdravstvenih tegoba – mučnine, povraćanja, glavobolje te konvulzija i kome.
Međutim, ne brinite se… Iako je teoretski moguće, u praksi se ovako nešto događa vrlo rijetko. Kako bi vam voda naštetila, morali biste popiti tri-četiri litre vode u samo nekoliko sati.
Nedavna neovisna studija ustanove Institute of Medicine preporučuje za muškarce dnevni unos tekućine 3 litre, a za žene oko 2,2 litre. Dakle, to nije preporuka unosa vode već sve tekućine, što uključuje i hranu te ostale napitke. Tu spadaju juhe i variva, voće i povrće, čaj, kava, sokovi te mlijeko i mliječni napitci.
Stoga, stručnjaci Institute of Medicine preporučuju popiti čašu obične vode uz svaki obrok i između obroka, a dodatno uzimanje vode se preporučuje pri tjelovježbi i sportu, kod velikih vrućina i dugog putovanja avionom.
Neupitno je da nam je određeni dnevni unos vode ključan za zdravlje, ali pritom ne smijemo iz vida izgubiti ravnotežu i specifične potrebe našeg tijela. Ako se pravilno hranimo, jedemo kuhanu hranu, voće i povrće te izbjegavamo zaslađene i gazirane napitke, a prednost dajemo čistoj negaziranoj vodi, nemamo se o čemu brinuti.
Ljudski organizam štiti se od utjecaja opasnosti iz vanjskog svijeta, ali i unutarnjih neprijatelja pomoću imunosnog sustava.
Taj izrazito slojevit, kompliciran i važan dio našeg organizma svaki dan uspješno se bori protiv horda malih nevidljivih neprijatelja i vanjskih čimbenika ne bi li održao našu svetu homeostazu, tj. ravnotežu unutar organizma.
Izloženi smo raznim utjecajima poput zračenja sunca i svemira, teških metala, otrovnih spojeva, raznih životinja sa i bez žalaca, malim virusima, bakterijama i parazitima koji nas gotovo svakodnevno na raznim razinama testiraju.
Naizgled pasivniji dijelovi imunosnog sustava su barijere i okoliš koji stvaramo na raznim dijelovima. Barijere su izuzetno važne – od kože koja je gotovo neprobojna, osim za koji žalac ili oštre rubove, do zdravih sluznica, koje u sluzi sadrže vojske i skrivene alate spremne za one bakterije, viruse, parazite koji su se probili do nje.
To je ujedno i razlog zašto je važno brinuti se o zdravlju kože i ne pušiti jer pušenje izravno vrućim zrakom uništava sluznicu gornjeg i donjeg dišnog sustava.
Unutar probavnog sustava najveća barijera svakako je kisela okolina unutar želuca, jako mali broj bakterija, virusa i parazita može izdržati takve uvjete.
Unutar tankog i debelog crijeva tu su još posebni specijalizirani dijelovi sustava obrane, ali i naši komenzali, mikrobiota, ekipa prijateljskih bakterija koja živi i boravi u nama, pomaže nam u apsorpciji, metabolizmu, ali i obrani. Nažalost, one stradaju kad uzimamo antibiotike kako bismo uništili one zločeste bakterije, ali srećom, tu su razni jogurti i probiotici koji pomažu da se taj dio obnovi.
Krvno-moždana barijera kraljica je svih barijera obrambenog sustava jer ona štiti mozak od bilo čega što se možda nalazi u krvi, a nije dobro za mozak. Naša upravljačka jedinica, dakle, nije dostupna tako jednostavno i potrebni su trikovi bakterija i virusa da se probiju do toga ključnog mjesta.
Onaj drugi, još manje vidljiv dio sustava sačinjavaju specijalizirane stanice, koje imaju svoje vrlo, vrlo cool zadatke i kad čovjek malo dublje zaviri u taj mikrokozmos, ostane zapanjen kakvu mi ekipu imamo da nas čuva.
Urođeni sustav s kojim se rađaju bebe je nespecifičan.
Ova ekipa napada sve što nisu zdrave stanice našeg organizma.
Najzvučnija imena iz ove postave su neutrofili, makrofagi i NK stanice!
Kakvi igrači… Neutrofili su policijska ophodnja naše krvi. Krv je krcata ovim stanicama koje su vječito u patroli i ako samo neka stanica krivo trepne, ova ekipa će je pojesti!
Meni najdraži igrači su makrofagi, koji više borave u raznim tkivima i zonama upale te jedu sve pred sobom što ne valja.
NK stanice su specijalci na nemilosrdnom zadatku. NK je kratica za „natural killers“, to su, dakle, ubojice u našem sustavu. Oni su u patroli i traže sve stanice koje ne mogu potvrditi da su to zaista one. Dosta radikalne stanice, ali upravo one nas štite od mutanata u našim redovima, od stanica koje su napali virusi ili od razvoja raka.
Uz ove vrlo posebne, ali svestrane čuvare, tu su i vrlo specijalizirani, adaptivni igrači, koji čine naš stečeni imunološki odgovor.
To su T i B limfociti, stanice koje se bave prepoznavanjem i uništavanjem već poznatih virusa i bakterija. T-limfociti su akcijski junaci, oni čekaju dojavu od B-limfocita, koji im prezentiraju antigen neprijatelja i zatim započinju lanac uništenja, ponekad sami, a ponekad pozovu neke od „žderača“.
B-limfociti imaju jako važan zadatak i oni su zaslužni za funkcioniranje cjepiva jer po antigenu proizvode i protutijela, koja kolaju našim krvotokom poput rakete te čekaju da se pojavi specifični neprijatelj..
Ovo je kratak i vrlo pojednostavljen pregled tog čudesnog sustava, koji je gotovo jednako kompliciran mozgu i što ga bolje upoznajemo, što dublje prodiremo u taj mikrokozmos, to jasnije vidimo čudesne mehanizme zbog kojih uspijevamo ostati zdravi.
Autor:
Natko Beck, dr. med.