Burnout ili sagorijevanje najčešće se veže uz posao, no nije to jedino područje gdje možemo doživjeti osjećaje vezane uz ovaj fenomen. Roditeljstvo zna biti težak posao s kojega ne možete uzeti godišnji odmor ili produženi vikend. Ovisno o potrebama vašeg djeteta (ili vaše djece), podršci partnera / -ice, i o mogućoj pomoći od strane baka, djedova, stručnjaka u čuvanju djece i sl., stresovi vezani uz odgoj djece mogu biti podnošljivi ali i samo u vašim rukama.

Kako biste prepoznali simptome sagorijevanja u roditeljstvu te samim time bili boljeg zdravlja, što je opet važno i za vas i za vašu djecu, opisat ćemo neke od njih. Prepoznavanje vlastitog lošeg stanja pruža vam neke opcije – tražiti pomoć, podršku ili odmor od posla koji ne staje. Stigma povezana s ovim dokazanim fenomenom uobičajena je stvar.

Roditelji se često osjećaju loše kad trebaju (sebi i drugima) priznati kako doživljavaju roditeljski burnout, no ta pojava nije rijetkost, a iskreno pričanje o tome svakako može pomoći. Guranje „pod tepih” znači da ćete samo cijelu stvar dodatno pogoršati. Nedavne studije pokazuju da je roditeljstvo veliki izvor stresa za čak tri četvrtine ispitanih roditelja koji su se već susretali s anksioznošću. Vrijeme je da otvoreno počnemo pričati o tome!

Tri su glavna stanja vezana za roditeljski burnout:

1. Osjećaj iscrpljenosti povezan s roditeljskom ulogom;
2. Emotivna otuđenost od vlastite djece;
3. Nesigurnost po pitanju vlastitih roditeljskih kompetencija.

Sva ta stanja nisu izniknula ni iz čega, ona su rezultat svakodnevnih brojnih zanemarenih stanja iscrpljenosti. Ukoliko ne znamo uzeti predah i odmoriti od svakodnevne užurbanosti, vrijeme je da to naučimo.

Simptomi roditeljskog burnouta su sljedeći:

1. Misli o bijegu, osjećaj kao da smo zarobljeni u trenutnom stanju;
2. Povećana opasnost od anksioznih stanja, poremećaja i depresije;
3. Povećana konzumacija opijata i alkohola;
4. Povećana iscrpljenost – mentalna i tjelesna;
5. Iritabilnost i frustracija, lako planemo;
6. Osjećaj napuštenosti, kao da smo sami u tome;
7. Povećani broj sukoba i razmirica u partnerskim odnosima;
8. Narušeno spavanje, bol u mišićima i glavobolja;
9. Pad motivacije za stvari koje inače s lakoćom obavljamo;
10. Osjećaj narušene kompetencije za roditeljske obaveze.

Prema posljednjim istraživanjima, uzrok roditeljskom burnoutu leži u tome što kroz roditeljstvo doživljavamo više stresa nego dobrobiti. Odnos dobro – loše se narušava, a ako tako i ostane, prijete nam posljedice sagorijevanja. Loši aspekti roditeljske uloge mogu proizlaziti iz činjenice da nam dijete ima puno potreba, pa čak i posebne potrebe koje ne dopuštaju odmor ili odmak. Proizlaze i iz slabog i međusobno nepodržavajućeg odnosa s partnerom / -icom, financijskih poteškoća, izostanka podrške od strane vlastitih roditelja, iz vlastitog perfekcionizma (moramo stalno biti savršeni u roditeljstvu) ili čak iz činjenice da svi imamo previše obaveza. Logično je zaključiti da će bolja podrška, više suosjećanja za vlastite nesavršenosti i ravnoteža u rasporedu pomoći smanjiti stres, a samim time i spriječiti pojavu burnouta.

Za početak, pokušajte pronaći malo prostora i vremena za sebe jer će vas to učiniti dovoljno snažnima da odlučite koji je vaš sljedeći korak prema sretnijem roditeljstvu.

Naše je zdravlje sveobuhvatno, što znači da jedan aspekt utječe na drugi, drugi na treći i tako u krug. Nema zdravlja ni blagostanja ako nismo u svim aspektima donekle u ravnoteži. Krajem godine možemo biti zasićeni količinom odrađenog posla i obaveza, a i samo praznično raspoloženje može nas vući tome da se (ponekad i previše) opustimo.

Ukoliko to opuštanje traje tjednima, naše se stanje općenito može narušiti, što opet ima utjecaj na naše siječanjsko raspoloženje. Kažu da je siječanj najdepresivniji mjesec u godini jer nam fali sunca i aktivnosti na otvorenome. Ograničen je izbor svježe hrane, a blagdani su ostavili svoje posljedice na novčanicima i tjelesnoj formi. No, nije sve tako sivo – ima nešto i u siječanjskom entuzijazmu pokretanja promjena i osvještavanja želja za budućnost. Naše loše stanje nam u tome može i pomoći, ako mu pristupimo pomalo “detektivski” i vidimo što je to što nas gura u loše, a što u dobro stanje, kako bi kvalitetnije znali definirati željenu promjenu za ovu 2023. godinu.

1. 1. Što je narušeno – s čim nismo zadovoljni?
      Nije dovoljno reći, “U banani sam”. Dobro je znati opisati tu “bananu”. Jeste li se prestali kretati (možda niste još ni počeli)? Jeste li jeli previše masne, slane ili slatke hrane? Ili je kombinacija u pitanju:)? Jeste li narušili odnose s drugima ili smanjili ulaganja u svoju karijeru? Dobro je znati što nije na onoj razini kako je bilo prije samih blagdana kako biste znali što i u kojoj mjeri popraviti.
   2. Što bi dodatno htjeli unaprijediti – novogodišnje odluke?
      Nije dovoljno samo vratiti se na staro, nekad je potrebno uložiti dodatan trud kako bi se izvukli na sigurno. Dodatan trud možemo uložiti u neke stare želje koje možemo pretvoriti u plan. Ukoliko vam je inače bitno ograničiti si vrijeme na ekranima, dodatan trud možete uložiti u to da to vrijeme još smanjite i zamijenite nekom drugom aktivnosti (primjerice tečajem slikarstva). Ukoliko pazite na prehranu, možda je siječanj vrijeme za dodavanje dva nova recepta u vašu rutinu. Ionako se brzo zasitimo varijacija na temu jednih te istih obroka. Raditi nešto novo i truditi se oko toga neće samo unaprijediti taj aspekt vašeg življenja nego će malo upogoniti i potaknuti i vaš mozak. Mozak voli učiti nešto novo – to je kao teretana za njega.

   

   3. Postavimo cilj!
      Kad znate kamo želite ići i što želite vratiti na staro, a što unaprijediti, to je dobra osnova za postavljanje konkretnih ciljeva na temu. Ciljevi bi trebali biti vrlo specifični te smješteni u određeno vrijeme (vremenski planirani). Također, ciljeve trebamo razlomiti na korake koji do tih ciljeva vode jer nam nekad cilj može izgledati previše ambiciozno i loše utjecati na našu motivaciju. Malim ciljevima možemo ostvariti gotovo bilo što u životu ili se ozbiljno približiti čak i najambicioznijim snovima. Oni neće imati loš utjecaj na motivaciju; dapače, ostvarivanje malih ciljeva čini nas samo-efikasnima i samo-discipliniranima, a samim time i samopouzdanima. Krenite – specifično i polako!
   4. Strpljenja molim!
      Kad nešto krenemo vraćati na staro, obično vrlo brzo želimo doći na one razine kako smo funkcionirali dok smo bili super. No, ne smijemo zaboraviti da ni tada nismo bili najbolji preko noći. Prije smo morali biti strpljivi i ulagati iz početka pa ćemo to morati učiniti i sada. Ako ste nekad mogli otrčati 5 km u jednom komadu, danas ćete morati krenuti s puno manjom udaljenošću jer forma može opasti značajno u svega dva tjedna neaktivnosti. No, ako ne krenemo odnekud, kako mislimo igdje stići? Neka vas smanjeni kriteriji ili trenutni neuspjesi ne obeshrabre, strpljenja molim!

    

   Svakako nemojte ispustiti aspekt psihičkog zdravlja iz cijele ove priče jer bez mentalnog zdravlja nema ni zdravlja općenito. Ulažite u odnose s drugima i u odnos sa samim sobom. Malim koracima, dakako!

    

   Autori:

   Ana Čerenšek, prof. psih.

   Igor Čerenšek, mag. psych.

    

Kroz život gradimo navike u ponašanju ali i u razmišljanju. Navike u razmišljanju uvelike su pod utjecajem naših uvjerenja i stavova, zapravo naša uvjerenja i stavovi jesu naše navike u razmišljanju. No, da ne kompliciramo, idemo jasnije definirati što su uvjerenja, a što stavovi te na koji način ih bolje upoznati i bolje se s njima suočiti jer – ma koliko god bila zavodljiva ideja o kontroli misli, u tome nećete nikada biti uspješni, ali se s njima ipak možete bolje nositi.

Uvjerenja su automatske misli koje proizlaze iz naših vrijednosti. Ukoliko mislimo da je poštenje naša vrijednost, čvrsto ćemo vjerovati (imat ćemo uvjerenje) kako bi svi ljudi trebali biti pošteni. Uvjerenja možemo prepoznati po tome što su često protkana apsolutizmima (“uvijek, “nikad” i sl.), no znaju biti i generalizirajuća (“svi”, “nitko”). Često su negativna i obeshrabrujuća i često ne bi opstala na životu kad bi ih naglas izgovorili nekome drugome.

Stavovi su čvrsta mišljenja i emocije prema drugim ljudima, skupinama ili pojavama, a izgrađeni su na direktnom ili indirektnom iskustvu i znanju. Stavovi usmjeravaju naša ponašanja, a nekad mogu biti temeljeni i na tome što nam je netko drugi o nečemu (nekomu) rekao pa ne moraju biti vezani uz osobni doživljaj. Ukoliko je osoba socijalno funkcionalna, njezini će stavovi rasti zajedno s njim / s njom i mijenjat će se sukladno promjeni našeg iskustva. Osoba koja ima jednake i čvrste stavove kroz život može biti rigidna.

U idealnom svijetu naši su stavovi tolerantni, prihvaćajući, a naša uvjerenja podržavajuća i poticajna. No, najčešće naše misli ne izgledaju tako. Ukoliko želite unaprijediti svoj odnos sa svojim mislima i unaprijediti određene navike, pokušajte s jednom od sljedećih tehnika.

1. Zapisujte misli u određenim nepovoljnim situacijama. Identificirajte one koje vam ne pomažu i koje vas ograničavaju. Upoznavanje vlastitih misli, najčešće neosviještenih, dobar je prvi korak za sve ostale tehnike koje slijede.
2. Prihvatite svoje misli i poslušajte sami sebe, a onda ih reprogramirajte tako da im oduzmete 5 % negativnosti. Primjerice, ukoliko je vaše uvjerenje da vam ništa ne ide od ruke i da ni u čemu ne uspijevate, umanjite za 5 % i dobit ćete sljedeće: “Možda mi većina stvari ne uspijeva, ali to ne znači da ću se prestati truditi. Iz poraza se nešto da i naučiti.”
   
   
3. Puno smo pisali o meditaciji, no jedan od najjednostavnijih načina za odmak od vlastitih misli je osviješteno jedenje. Pokušajte svaki dan jednom, uz obrok, usmjeravati svoje misli na vanjski podražaj (hranu i njezin okus, miris i teksturu). Preuzmite kontrolu nad time što vaš mozak želi sada raditi. Umjesto “ruminacije” odaberite jednostavnost i mir.
4. Pišite dnevnik. Mnogi ljudi koji se suočavaju s bujicom vlastitih misli, nalaze pisanje kao važan čimbenik u uspostavi kontrole nad njima. Kada nešto morate napisati, morate te misli i složiti u rečenice, oblikovati ih i skratiti. Također, primijetit ćete da, čim ih zapišete, one kao da gube svoju moć i postaju pitkije.
5. Upoznajte svoje misli u nekim važnim situacijama i otkrijte u koju ih kategoriju možete svrstati. Apsolutizme izbacite u potpunosti i zamijenite ih riječima poput “često”, “ponekad” i sl. Negativna uvjerenja pretvorite u neutralna, a iskrivljena vjerovanja poput “ako dajem svoj maksimum, sigurno ću ostvariti uspjeh” ublažite do te mjere da možete vidjeti i druge opcije.

Koju god metodu odabrali, u njoj morate biti dosljedni kako bi ona bila učinkovita. Nemojte da vam vaši stavovi o tome “kako je to lako” stanu na put 😉

Trenutci u igri s djecom među najdragocjenijim su trenutcima obiteljskog života. Kroz igru mi značajno doprinosimo razvoju djeteta, pomažemo mu razvijati njegove sposobnosti i hranimo ga znanjem. Osim svega navedenoga, naša prisutnost pruža djetetu osjećaj pripadnosti, a zadaća i odgovornost svakog roditelja je da djetetu bude primjereni uzor i da za rast i razvoj osigura okruženje u kojem se osjećaju opuštenost, stabilnost i brižnost.

Kada djeca odrastu, roditelji često govore da su im djeca odrasla u tren oka. Vjerujem kako govore o propuštanju dragocjenih trenutaka s djecom i kako nisu u potpunosti iskoristili zajedničko vrijeme tijekom godina odrastanja svoje djece.

Stvar je u tome što smo ponekad toliko zaposleni, opterećeni i usredotočeni na svakodnevne obaveze, živimo život s premalo slobodnog vremena i često ne pronalazimo zadovoljstvo u običnim trenutcima s djecom.

Kada pustimo stres i tjeskobu zbog stalne utrke s vremenom i obavezama, tada nam ostaje pravo obilje vremena za igru i odmor.

Zimske kreativne aktivnosti na otvorenom

Zima, snijeg i boravak u prirodi djetetu pružaju pravo bogatstvo kreativnih, razigranih i zabavnih aktivnosti. Važno je da roditelji aktivno sudjeluju i iskoriste vrijeme zimskih praznika za kvalitetno vrijeme sa svojom djecom.

Povezanost s djetetom događa se u sadašnjem trenutku. Potrebno je da smo u potpunosti prisutni, a igra će nam pomoći da se sretnemo u dječjem svijetu.

Dan na snijegu, uz sanjkanje, grudanje i građenje snjegovića ostaje kao uspomena za cijeli život. Sjetimo se samo vlastitog djetinjstva i one radosti kada pretrpane školske programe zamijeni bezbrižnost slobodnog vremena u društvu obitelji i prijatelja. Sjetimo se priča i pustolovina koje su proizašle iz maštovite igre. I današnja djeca prepuna su energije, željna avantura i radosti istraživanja. A i nama roditeljima potreban je predah od pretjeranih obaveza i aktivnosti.

Zabavimo se i učimo kod kuće

Osim igre na otvorenom, zimsko vrijeme u toplini doma također možemo iskoristiti za brojne aktivnosti koje će poticati cjelokupan djetetov razvoj. Postoje životno važne lekcije koje često zaboravljamo, a vrlo su bitne za budućnost naše djece.

Igra pristojnog ponašanja

Većinu roditelja izbacuje iz takta drsko ponašanje djeteta, a pravila ponašanja djeci nisu omiljena tema. Najbolji način kao podučiti dijete uljudnom ponašanju je kroz igru. Svako dijete koje se lijepo ponaša mora znati: uljudno pozdraviti, zahvaliti, ispričati se, suzdržati se od nepristojnih komentara, pokazati brižnost. Roditelj je odgovoran pružati dobar primjer kroz svoje ponašanje i oplemenjivati vokabular djeteta pristojnim riječima i frazama. Bilo koja aktivnost koja uključuje pristojno i kulturno ponašanje pomoći će u razvoju djetetovih dobrih navika.

Zajedničko kuhanje

Djeca definitivno trebaju provoditi vrijeme s roditeljima u kuhinji, a ako zanemarimo nered, prolijevanje i poneki razbijeni komad posuđa, kuhanje s djecom je urnebesno zabavno! Osim zdravih navika i zabave, kuhanje je i edukativno, potiče kreativnost i razvoj novih vještina.

Zajedničko kuhanje omiljena je aktivnost u mojoj obitelji, a kuhinja je centar našeg doma. To je prava mindful aktivnost jer djeca vole istraživati svim svojim osjetilima – vidom, okusom, njuhom, dodirom i slušanjem. Kuhanje im pruža upravo to iskustvo!

Tijekom zimskih praznika poželjno je provoditi kvalitetno vrijeme s djecom, ali nije nužno da smo uključeni u sve što dijete radi. Bitan je poticaj roditelja i na samostalnu igru i učenje koje je u skladu s razvojnom dobi djeteta. Aktivnosti je potrebno prilagoditi dobi svog djeteta i stalno imati na umu da kvaliteta vremena koje provodimo sa svojim djetetom danas, postavlja temelj toplog i brižnog odnosa s djetetom u budućnosti.

Autor:
Ana Letina

Postoji jednostavna i dobra rutina koja može djetetu pomoći da prepozna vlastite misli i osjećaje – vođenje dnevnika. Djecu je dobro poticati da provode neko vrijeme u tišini kako bi se umirili i odvojili od buke vanjskog svijeta.

Za mene je pisanje dnevnika puno više od običnog hobija. Proces pisanja isključuje me iz vanjskog svijeta te u njemu otkrivam snagu svoje prisutnosti i ostvarujem kontakt sa svojim unutarnjim glasom. Prve dnevnike počela sam pisati kao školarka i to je trajalo do kasne tinejdžerske dobi. Također, vodila sam dnevnik tijekom sve tri trudnoće i kreirala dnevnik uspomena prvih godina života moje djece. Lijepo se ponekad prisjetiti izazova i radosti pojedinih faza života te oživjeti stare slike i emocije. Dnevnik je prekrasna riznica uspomena koja traje cijeli život.

Zašto pisanje pomaže kod prihvaćanja negativnih i pozitivnih emocija?

Pisanje pomaže isprazniti glavu punu misli i briga ili riješiti se napetosti, potpuno slobodno, bez ograničenja. Oslobađanje napetosti riječima na papiru pruža novu, racionalniju perspektivu na problem koji je pred nama.

Pisana riječ ili crtanje dobar su filtar za nagomilane osjećaje i lak način na koji dijete može izraziti što misli i osjeća. Crtež može potaknuti dijalog između roditelja i djeteta te tako možemo lakše doznati djetetove misli i osjećaje koje dotad nije iskazalo.

Ljepota vođenja dnevnika u tome je što dijete može slobodno pisati o čemu god želi – o svojim osjećajima, prijateljima, idejama ili o nečemu što bi željelo vidjeti, doživjeti, ostvariti u budućnosti.

Kako dijete potaknuti na vođenje dnevnika

Dječji svijet prate razna raspoloženja i emocije, ponekad osjećaju tako snažno da im treba pomoći izraziti ono što osjećaju i pomoći im uspostaviti ravnotežu. Poticaj na vođenje dnevnika dobar je za djecu jer im pisanje pomaže u oslobađanju emocija, pozitivnih i negativnih, smanjuje stres i napetost te je korisno za fizičko i mentalno zdravlje.

Poželjno je da dijete samostalno odabere pribor za pisanje – lijepu bilježnicu, naljepnice, olovke, bojice. Također, poželjno je da odabere doba dana, kad mu najviše odgovara, te napiše nekoliko rečenica.

Lijepo je pohvaliti dijete za odluku i napredak te svakako imati na umu da je dnevnik nešto osobno. Ako dijete poželi imati tajno mjesto ili potpunu privatnost za pisanje, to je savršeno u redu.

Blagdansko vrijeme darivanja odlična je prilika za darovati djetetu neki od poznatih naslova iz dječje literature: „Dnevnik Ane Frank”, „Tajni dnevnik Adriana Molea” ili „Gregov dnevnik”, koji će potaknuti djecu na vlastito izražavanje kreativnosti i mašte pisanjem.

Vođenje dnevnika zabavno je i ostaje kao lijepa uspomena u budućnosti pisana vlastitim rukopisom. Što je još važnije, ono je zdrava navika koja pomaže djeci da izrastu u uspješne i odgovorne osobe.

Autor:
Ana Letina

Blagdanske aktivnosti čekaju nas  „iza ugla”: od pripreme hrane i posjećivanja obitelji do zajedničkog vremena koje možemo provesti na razne načine. Ovisno o tome kakva vam je inače obiteljska dinamika, tako će i blagdani biti za vas – vrijeme veselja, ispunjenosti i sreće ili vrijeme koje biste najradije na kalendaru unaprijed prekrižili.

U blagdanskom ozračju postoji nepisan „pritisak” kako svi trebamo biti dobro, nasmiješeni i vedri, bez ijedne loše misli u glavi, no to je nerealno jer su dani blagdana ujedno i stresni dani, kad imamo više obveza no obično. Neki od nas osjećaju pritisak očekivanja, a neki jednostavno ne vole gužve i blještavilo. Ono što može pomoći i jednima i drugima u većem uživanju (bez obzira na blagdane) usmjeravanje je na obiteljsku dinamiku i to kako je mogu unaprijediti.

Što su veze koje imamo unutar obitelji čvršće i pružaju nam više podrške, to će i naš život biti kvalitetniji. Odnosi u obitelji, prije svega, imaju utjecaj na naše zdravlje, blagostanje, ali i vjerojatnost oboljenja, pa čak i na depresiju. Kad su odnosi unutar obitelji podržavajući, naše će zdravlje biti bolje, a mi sretniji i samopouzdaniji. Možda su blagdani pravo vrijeme za ulaganje u obitelj, a samim time i u vlastito zdravlje.

1. Osmislite priču o vlastitoj obitelji. Ove blagdane kreirajte svoju priču u kojoj će svaki član obitelji imati ulogu pojedinog lika. Neka svaki lik predstavlja dobre strane tog člana obitelji. Kroz priču rješavajte neki pustolovni problem (pronađite blago ili se borite sa zmajevima) i neka svaki od likova doprinese tom rješenju – ipak ste zajedno jači! Mlađi pripadnici obitelji mogu priču ilustrirati, a ako samo malo mašte dodate u cijeli proces, možete na kraju iznjedriti pravu originalnu knjižicu „by samo moja obitelj”.

   

2. Zabranite kupnju poklona i ove godine stvorite uspomene jedni za druge, poklonite iskustva. Razmislite što je određena osoba radila za vas tijekom cijele godine i pokušajte joj na tome zahvaliti. Skuhajte majci ručak, pripremite domaći „spa tretman” za oca ili napravite predstavu za dijete. Poklonite pažnju jedni drugima kako biste pokazali da cijenite to što vam drugi tako nesebično daju.
3. Igrajte sve one društvene igre koje ste već davno zaboravili u nekom ormariću. Klasici poput „Čovječe, ne ljuti se!” uvijek raspire natjecateljsku strast unutar obitelji. Ovaj put zabranjeno je ljutiti se, dopušten je samo smijeh i kratak povratak u djetinjstvo.
4. Igranje bilo koje strateške igre pomoći će djeci razvijati logičko mišljenje, ali će ih naučiti i pridržavati se pravila te poštovati granice. Dijete se ovakvim oblikom igranja uči nositi s vlastitim frustracijama i porazima u sigurnom okružju. Ako ste kreativni ili su vam dosadile postojeće igre, možda su ovi blagdani vrijeme za kreiranje vaše obiteljske? Tko zna, možda su i tvorci „Monopolyja” krenuli blagdanskim druženjem, a završili osmislivši nešto legendarno.
5. Odigrajte igru „toranj od špageta”. Sve što vam za ovu igru treba jedan je paket sirovih (nekuhanih) špageta, ljepljiva traka, sljezovi kolačići i škare. Zadatak je da timski sagradite što viši toranj od špageta, a ako vas je puno, podijelite se u dva tima i natječite se. Ova igra prepuna je prilika za kreativno razmišljanje, rješavanje problema, ali i za timski duh. Jedino loše nered je koji ostaje nakon igre, ali i njega možete timski pospremiti.

Uz sve prijedloge i igre, svakako možete pronaći i aktivnosti koje najviše odgovaraju vašoj obitelji i u kojima inače najviše uživate. Samo sjedenje i razgovaranje također je moćno te može ove blagdane pretvoriti u vrijeme za opuštanje, dijeljenje i ojačavanje obiteljskih veza. Tko zna, možda je sad upravo prilika za osnaživanje postojećih odnosa ili poboljšanje starih koji su vremenom malo izblijedjeli. Ove blagdane uložite u obitelj.

O utjecaju blagosti već smo pisali, ali nije naodmet ponoviti kako blagost i dobrota prema drugima utječu na naše zdravlje. Prije svega, biti blag prema drugome unaprjeđuje naše mentalno zdravlje, ali i povoljno utječe na naše tijelo jer potiče lučenje brojnih „dobrih” hormona poput serotonina ili oksitocina. Također, ako odlučite biti blaži prema drugima, to znači da ste se obvezali više obraćati pozornost na svoju okolinu te joj više doprinositi, a to je jedan od glavnih „stupova” našeg mentalnog zdravlja.

Naše ponašanje povezano je s našim unutarnjim stanjem, kao i s našim navikama u razmišljanju. Ako želite ovog Božića darovati blagost drugima, na tome ćete morati početi raditi – već danas. Naime, ako želimo bilo što promijeniti u našem ponašanju, dobro je biti svjestan/na složenosti procesa promjene. Primjerice, ako želite više obraćati pozornost na slučajne prolaznike te nekome pridržati vrata ili pustiti osobu da izađe iz nekog prostora prije nego vi u njega uđete (lift, tramvaj i sl.), to znači da ćete morati rasteretiti dio svoje pozornosti upravo za takve aktivnosti.

Primijetite koje vas misli čine „slijepima” za druge? Je li to možda u situacijama kad ste u žurbi ili ste gladni, umorni? Osvještavanje trenutačnog stanja prvi je korak koji biste trebali napraviti ako jednu naviku želite zamijeniti drugom.

Sljedeće je definirati što za vas znači biti blag/a? Možda je to propustiti nekoga prije vas u redu u pošti, a možda je to blaga riječ podrške upućena nekome tko ju je taj dan uistinu trebao. Možda je sitan znak pažnje jer ste se sjetili da je ta osoba prije nekog vremena baš zaželjela tu knjigu ili tu maramu, a možda je kompliment suradnicima i pohvala za dobro obavljen posao. Ne postoji pogrešan način izražavanja blagosti, postoji samo vaš koji ste što bolje opisali i definirali.

Treći korak je lak! Podsjetite se nekoliko puta u danu, a posebno u detektiranim situacijama, kako želite više biti blagi prema drugima. Imajte definirane situacije, ali i kako želite izraziti blagost: djelima, riječima ili na neki drugi način. Ponekad će vas u tome spriječiti nelagoda, koja je prirodna i javlja se u situacijama kad trebamo izaći iz zone komfora i napraviti nešto što inače ne radimo, ali ustrajte! Taj će osjećaj vremenom nestati, a vi ćete postati blaži.

Brojne su dodatne prednost poklanjanja nematerijalnih stvari za blagdane:

• poklanjanjem iskustava stvarate nezaboravne doživljaje koji traju cijeli život
• poklanjanje iskustava i trenutaka jedinstven je doživljaj
• ne košta ništa
• ovakve promjene čine vas mentalno zdravijima i otpornijima
• na ovaj način ojačavate odnose koje imate s drugim ljudima.

Uostalom, navedite jedan, samo jedan dobar razlog zašto ne biste trebali biti blaži i obzirniji prema drugima. Čak i vi koji puno dajete drugima, imate prostora za napredak jer uvijek možemo biti blaži i prema samima sebi. Odaberite svoj put i ovog Božića poklanjajte blagost svima.

Kako dijete odrasta, mijenjaju se njegove potrebe, a veliki zadatak svakog roditelja je aktivno se prilagođavati njegovim razvojnim potrebama. Pravo je umijeće roditeljstva prepoznati, razumjeti i uskladiti se s razvojnim potrebama djeteta.

Što bolje poznajemo dječje razvojne faze, lakše možemo svoj način odgoja prilagoditi trenutnim potrebama djeteta.

U prvim godinama života djeca strahovito brzo rastu i napreduju i te godine su pravi kamen temeljac. Izuzetno su važne i u velikoj mjeri određuju i prate dijete kroz cijeli život.

U ranom djetinjstvu prevladava potreba za povezanošću. Djetetu tada treba snažan oslonac, odnosno bliski i sigurni odnosi.  Osjećaji sigurnosti i pripadnosti neki su od temeljnih ljudskih potreba. Dijete treba ljubav, prihvaćanje i puno emocionalne topline od svojih roditelja. Roditeljev odnos prema djetetu od velike je važnosti u ovom razdoblju. Iskustvo o sebi i drugima iz prvih godina prenosi se na kasnije godine života. U sigurnim i brižnim odnosima djeca uče o bliskosti i prepoznavanju vlastitih potreba.

Kako dijete odrasta, vjera roditelja u njegove sposobnosti i njihova stalna podrška osnažuju tu djetetovu potrebu za kompetencijom. Uspjeh u školi, sportu i prihvaćenost u društvu dobar su primjer zadovoljenja ove potrebe i imaju važnu ulogu pri uvježbavanju djetetovih sposobnosti i vještina.

Kao što dijete u ovoj fazi ima razvojni zadatak savladavati nove izazove, tako i roditelj ima odgovornost postaviti djetetu dosljedne granice u skladu s njegovom dobi.

Cilj odgoja su dobrobit, sreća i zdravlje djeteta i usmjeravanje djeteta prema ponašanjima kojima će zadovoljiti svoje potrebe, dok u isto vrijeme uvažava i tuđe. Uloga roditelja je osnažiti dijete i motivirati ga da samostalno svlada izazove. Stoga nije poželjno odrađivati stvari umjesto djeteta.

Što djeca bivaju starija, jača njihova potreba za autonomijom. Za roditelje to predstavlja izazov uspostavljanja nove ravnoteže između slobode i oslonca koju dijete treba. Dijete sve više samostalno istražuje vlastite ideje, a roditelj aktivno podržava, ohrabruje i pruža potporu djetetu. Roditelj također daje smjernice ili postavlja ograničenja.

Ako djeci ne dopustimo da se kreću u smjeru svojih ideja, ona na kraju neće postati samostalni i odgovorni ljudi jer neće imati vjere u vlastite sposobnosti.

Iako u ovom razdoblju dijete želi više slobode, ono i dalje želi pripadnost i odnos s roditeljima ispunjen povjerenjem. Djeci je potrebna ljubav i prihvaćanje od strane roditelja ili okoline, iako ponekad takve osjećaje skrivaju da bi se pokazala kao zrele osobe.

U svakodnevnoj brizi za dijete roditelji često svoje potrebe uzimaju zdravo za gotovo. Roditeljska je dužnost poticati cjelokupni tjelesni, intelektualni, psihofizički, emocionalni, moralni i duhovni razvoj djeteta.

Razumljivo je da se potrebe djece tijekom razvoja mijenjaju, a izazov roditeljstva jest pronaći način vođenja koje uzima u obzir potrebe djeteta (ali i potrebe roditelja). Kako bismo imali dovoljno strpljenja i snage za našu nezamjenjivu ulogu u odgoju djece, važno je brinuti i o sebi.

Autor:
Ana Letina

Djeci ništa tako jasno ne pokazuje koliko nam je stalo do njih, kao vrijeme koje odvojimo za igru s njima. Zbog toga se osjećaju posebno. Na žalost, uz današnji ludi tempo života mnogi roditelji ne nalaze vremena da čine ono što bi trebali činiti sa svojom djecom. Igrati se!

Uz mnogobrojne dnevne obaveze pravo je umijeće pronaći vremena za predah. Djeca žude za vremenom s roditeljima. Zapitajmo se: koliko smo vremena prošli tjedan proveli u zajedničkim aktivnostima? Kako se zbog toga osjećamo i mi i naša djeca?

Odnosi se najbolje grade nasamo, zato je vrlo važno provoditi vrijeme nasamo s djecom, i to tako da dijete bira što želi raditi. To vrijeme može uključivati igru, glupiranje, odlazak u prirodu ili podučavanje. Starija djeca rado biraju sportske aktivnosti ili razgovore, igra s njima može više nalikovati na zajedničke avanture. Vrsta omiljenih aktivnosti i učestalost igre izgleda drugačije u svakoj obitelji.

Čarolija Mindful igre

Postoje igre koje vode prema nevjerojatnoj čaroliji u obiteljskom životu – mindful igre. Mindful (usredotočeno, svjesno) igre ne uključuju posebne aktivnosti već „stanje postojanja“. Riječ je o iskustvu sadašnjeg trenutka, u potpunosti posvećeno jednoj aktivnosti u vremenu.

Kada djeca osjete našu nepodijeljenu pažnju, onda i vjeruju da su vrijedni te pažnje. Kako ih mi vidimo i doživljavamo i kako s njima postupamo, daje im potvrdu koliko su važna i snažna. Istraživanja dokazuju da podrška društveno-emotivnom razvoju djeteta kroz igru ostvaruje mnogobrojne dobiti za dijete: dijete je svjesnije vlastite vrijednosti, zna da zaslužuje pozornost i zanimanje odraslih, ima pravo govoriti i maksimalno iskoristiti svoje sposobnosti.

Mindful igre s djecom uključuju:

• Potpunu prisutnost
• Strpljenje
• Smirenost
• Svjesno slušanje
• Ljubazan govor
• Bez prosuđivanja
• Ugodnu atmosferu bez nepotrebne buke
• Kontakt očima
• Pružanje podrške
• Otvorenu komunikaciju
• Osjećaj povezanosti

Mindful igra ima dobrobiti kako za dijete tako i za roditelja

Fascinantno je sa znatiželjom promatrati dijete u igri jer tada učimo više o djetetu i njegovom unutarnjem svijetu. Ako smo potpuno pažljivi, ostat ćemo otvorenog srca i promatrat ćemo svoje dijete u igri bez prosuđivanja i sugeriranja. Tada se događa čarolija – učimo ga voljeti upravo takvim kakvo je!

Igranje s našom djecom podsjeća nas na vlastito djetinjstvo i savršena je prilika za povratak u slobodno, kreativno i maštovito „ja”. Mi odrasli često zaboravljamo da postoji dio nas koji ne mari za vrijeme, tuđe mišljenje, koji se želi zezati i koji nema briga. Mindful igre su putokaz i prema našoj djeci i prema djetetu u nama! To je ono što pomaže da se opustimo i povežemo sa svojom djecom. Trebamo li još jedan razlog za igru?

Autor:
Ana Letina