Kako dijete odrasta, mijenjaju se njegove potrebe, a veliki zadatak svakog roditelja je aktivno se prilagođavati njegovim razvojnim potrebama. Pravo je umijeće roditeljstva prepoznati, razumjeti i uskladiti se s razvojnim potrebama djeteta.
Što bolje poznajemo dječje razvojne faze, lakše možemo svoj način odgoja prilagoditi trenutnim potrebama djeteta.
U prvim godinama života djeca strahovito brzo rastu i napreduju i te godine su pravi kamen temeljac. Izuzetno su važne i u velikoj mjeri određuju i prate dijete kroz cijeli život.
U ranom djetinjstvu prevladava potreba za povezanošću. Djetetu tada treba snažan oslonac, odnosno bliski i sigurni odnosi. Osjećaji sigurnosti i pripadnosti neki su od temeljnih ljudskih potreba. Dijete treba ljubav, prihvaćanje i puno emocionalne topline od svojih roditelja. Roditeljev odnos prema djetetu od velike je važnosti u ovom razdoblju. Iskustvo o sebi i drugima iz prvih godina prenosi se na kasnije godine života. U sigurnim i brižnim odnosima djeca uče o bliskosti i prepoznavanju vlastitih potreba.
Kako dijete odrasta, vjera roditelja u njegove sposobnosti i njihova stalna podrška osnažuju tu djetetovu potrebu za kompetencijom. Uspjeh u školi, sportu i prihvaćenost u društvu dobar su primjer zadovoljenja ove potrebe i imaju važnu ulogu pri uvježbavanju djetetovih sposobnosti i vještina.
Kao što dijete u ovoj fazi ima razvojni zadatak savladavati nove izazove, tako i roditelj ima odgovornost postaviti djetetu dosljedne granice u skladu s njegovom dobi.
Cilj odgoja su dobrobit, sreća i zdravlje djeteta i usmjeravanje djeteta prema ponašanjima kojima će zadovoljiti svoje potrebe, dok u isto vrijeme uvažava i tuđe. Uloga roditelja je osnažiti dijete i motivirati ga da samostalno svlada izazove. Stoga nije poželjno odrađivati stvari umjesto djeteta.
Što djeca bivaju starija, jača njihova potreba za autonomijom. Za roditelje to predstavlja izazov uspostavljanja nove ravnoteže između slobode i oslonca koju dijete treba. Dijete sve više samostalno istražuje vlastite ideje, a roditelj aktivno podržava, ohrabruje i pruža potporu djetetu. Roditelj također daje smjernice ili postavlja ograničenja.
Ako djeci ne dopustimo da se kreću u smjeru svojih ideja, ona na kraju neće postati samostalni i odgovorni ljudi jer neće imati vjere u vlastite sposobnosti.
Iako u ovom razdoblju dijete želi više slobode, ono i dalje želi pripadnost i odnos s roditeljima ispunjen povjerenjem. Djeci je potrebna ljubav i prihvaćanje od strane roditelja ili okoline, iako ponekad takve osjećaje skrivaju da bi se pokazala kao zrele osobe.
U svakodnevnoj brizi za dijete roditelji često svoje potrebe uzimaju zdravo za gotovo. Roditeljska je dužnost poticati cjelokupni tjelesni, intelektualni, psihofizički, emocionalni, moralni i duhovni razvoj djeteta.
Razumljivo je da se potrebe djece tijekom razvoja mijenjaju, a izazov roditeljstva jest pronaći način vođenja koje uzima u obzir potrebe djeteta (ali i potrebe roditelja). Kako bismo imali dovoljno strpljenja i snage za našu nezamjenjivu ulogu u odgoju djece, važno je brinuti i o sebi.
Autor:
Ana Letina
